Dikotiledone biljke

(Preusmjereno sa Magnoliopsida)

Dikotiledone biljke ili kratko dikotiledone (lat.Magnoliopsida) je botanički naziv za razred, u taksonomiji biljaka cvjetnica iz divizije Magnoliophyta. Naziv razreda se formira tako, da se nastavak za pripadajuću porodicu -aceae, u nazivu Magnoliaceae, zamijeni nastavkom -opsida.[1]

Magnoliopsida
Cvjetovi angiosperme
Sistematika
CarstvoBiljke
DivizijaMagnoliophyta
RazredMagnoliopsida
vidi tekst
Dikotiledone u suvremenoj filogenetskoj klasifikaciji angiospermi
Klasifikacija APG III (2009) ili filogenetske klasifikacije je treća verzija botaničke klasifikacije cvjetnica koju utvrđuje međunarodna Angiosperm Phyilogeny Group. To je najvažnija botanička klasifikacija danas, koja počiva na promjenjenom APG II sistemu klasifikacije (2003.) i dopunama filogenetske klasifikacije APG IV (2016.).

Glavna obilježja

uredi

Dicotyledoneae su najbrojnija i najvarijabilnija današnja grupa skupina biljaka, koje, uz rijetke izuzetke, imaju dva zametna listića (kotiledona), po čemu su i imenovane.

  • Glavni korijen, koji se razvija iz klicinog korijenka, najčešće je dugovječan i formira bočno razgranato korijenje.
  • Sposobne su za sekundarno rastenjer u debljinu, dijeljenjem ćelija kambij.
  • Provodni sudovi (na poprečnom presjeku) stabljike raspoređeni su kružno.
  • Listovi dvokotiledonih biljaka su različite morfologije i građe. Većinom imaju peteljku i liski, sa mrežastom nervaturom, a mogu biti jednostavni ili sastavljeni. Često imaju palistiće (brakteje), a rjeđe rukavce.
  • Pazušni (aksilarni) pupovi imaju dva poprečna predlistića.
  • Cvjetovi su izdijeljeni u čašku ili čašicu (lapove) i vjenčić ili krunicu (latice). Sastoje se od peteročlanih ili (rjeđe) četveročlanih pršljenova (ciklusa). Uvojiti (spiralan) raspored listića ocvijeća na produženom cvjetištu se rijetko javlja, što je obilježje primitivnijih grupa, koje ispoljavalju određene filogenetske veze s golosjemenjačama.

Poređenje sa monokotiledonim biljkama

uredi

Osim broja kotiledona, između monokotiledona i dvokotiledona, postoje i druge razlike. Ove razlike su uglavnom između monokotiledona dikotiledonske grupe eudikotiledona. Mnoge dikotiledone grupe koje su se ranije izdvojile iz zajedničkog filogenetskog stabla imaju izvjesne karakteristike "monokotiledona", kao što su razbacani provodni snopići, trodijelne cvjetovi i stari (predački) tip polena.[2] Neke monokotiledone također imaju i svojstva dikotiledoda, kao što je mrežasta lisna „nertvatura“ provodnih sudova[2]

Osobina Monokotiledone Dikotiledone
Broj dijelova svakog cvijeta Trodijelni Četverodijelni ili petodijelni
Broj brazda ili pora u polenovom zrnu Jedna Tri
Broj kotiledona
(klicinih listića u sjemenci)
Jedan Dva
Sistem provodnih sudova
(snopića u stabljici)
Razbacani U koncentričnim krugovima
Korijenje Razvoj
iz raznih mjesta
Razvoj
iz dna klijanca
Sistem glavnih lisnih provodnih sudova
(nervature)
Paralelni Mrežasti
Sekundarni rast
(debljanje stabljike)
Nemaju Često imaju

Filogenija

uredi
Angiosperme

Amborella

Nymphaeales

Austrobaileyales

Magnoliidee

Chloranthales

Monokotiledone

Ceratophyllum

Eudikotiledone

Filogenija cvjetnica prema APG III (2009)
 
Angiosperme

Amborella

Nymphaeales

Austrobaileyales

Monokotiledone

Chloranthales

Magnoliide

Ceratophyllum

Eudikotiledone

Alternativna filogenija (2010.)[3]

Postoji osam grupa današnjih angiospermi:

Tačan odnos između ovih osam grupa još uvijek nije jasan, iako postoji dogovor da prve tri grupe odstupaju od predaka angiospermi: Amborellales, Nymphaeales i Austrobaileyales.[5] Izraz bazne angiosperme se odnosi na ove tri grupe. Između ostalog, odnos između tri najšire od ovih grupa (magnoliide, monokotiledone, i eudikotiledone) ostaje nejasan. Prema nekim analizama, prve su se izdvojile magnoliide od ostalih monokotiledona.[6]Ceratophyllum izgledaju kao grupa u eudikotiledonima prije nego u monokotiledonima.

Kladističke analize, na osnovu morfologije i sekvenci mitohondrijske i jedarne DNK hloroplasta, ne podržavaju podjelu cvjetnica u monokotiledone i dikotiledone.[7] Te analize su pokazali da su dikotiledone parafiletska grana biljnog carstva.

Dikotiledone biljke su svrstane u monofiletske grupe, kako slijedi:[8]

 Angiospermae 
 

 Amborellaceae

 Nymphaeales

 
 

 Austrobaileyales

 
 
 

 Chloranthaceae

 Magnoliidae

 
 

 Ceratophyllales

 Eudicotyledoneae

 Monocotiledone (Liliopsida)

Klasifikacija

uredi

Uobičajena klasifikacija

uredi

Razred Magnoliopsida obuhvata sljedeće redove:

Komparacija tri klasifikacijska sistema

uredi


APG II Cronquistov sistem Tradicijski sistem

Amborellaceae

Nymphaeaceae [+ Cabombaceae]

Austrobaileyales

Chloranthaceae

Ceratophyllales

Magnoliide

Eudikotiledone

Bazne eudikotiledone

Rosidae

Bazne Rosidae

Eurosidae I

EurosideII

Asteride

Bazne asteride

Euasteride I

Euasteride II

Magnoliopsida

Magnoliidae (većinoma bazne dikotiledone)

Hamamelidae

Caryophyllidae

Dilleniidae

Rosidae

Asteridae

Razred: Magnoliopsida (=Dicotyledoneae)

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ^ a b "Monocots versus Dicots". University of California Museum of Paleontology. Arhivirano s originala, 19. 1. 2012. Pristupljeno 25. 1. 2012.
  3. ^ Bell, C.D.; Soltis, D.E.; Soltis, P.S. (2010). "The Age and Diversification of the Angiosperms Revisited". American Journal of Botany. 97 (8): 1296–1303. doi:10.3732/ajb.0900346. PMID 21616882. Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)CS1 održavanje: ref=harv (link), p. 1300
  4. ^ a b Jeffrey D. Palmer; Douglas E. Soltis and Mark W. Chase; Chase, M. W. (2004). "The plant tree of life: an overview and some points of view". American Journal of Botany. 91 (10): 1437–1445. doi:10.3732/ajb.91.10.1437. PMID 21652302. Arhivirano s originala, 9. 10. 2010. Pristupljeno 15. 5. 2016.CS1 održavanje: ref=harv (link), Figure 2
  5. ^ http: //www.amjbot.org/cgi/content/full/91/10/1614.
  6. ^ Pamela S. Soltis and Douglas E. Soltis (2004). "The origin and diversification of angiosperms". American Journal of Botany. 91 (10): 1614–1626. doi:10.3732/ajb.91.10.1614. PMID 21652312. Arhivirano s originala, 21. 6. 2010. Pristupljeno 15. 5. 2016.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  7. ^ Chase MW, y 41 autores más. 1993. Phylogenetics of seed plants: An analysis of nucleotide sequences from the plastid gene rbcL. Ann. Missouri Bot. Gard. 80: 528-580.
  8. ^ Theodor C. H. Cole & Hartmut H. Hilger 2013 Angiosperm Phylogeny, Flowering Plant Systematics. Arhivirano 17. 5. 2017. na Wayback Machine

Vanjski linkovi

uredi