Inicijativa za REKOM

mreža organizacija civilnog društva u zemljama bivše Jugoslavije

Inicijativa za REKOM (alb.: Nisma për KOMRA; hrv./ crn.: Inicijativa za REKOM; eng.: Initiative for RECOM; mak./ srp.: Иницијатива за РЕКОМ; slo.: Pobuda za REKOM) je skraćenica punog naziva Inicijative za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriji bivše SFR Jugoslavije od 1. januara 1991. do 31. decembra 2001. godine, koju su sporazumno trebale osnovati države na području nekadašnje SFRJ.

Koalicija za REKOM

Inicijativa za REKOM je u javnosti zastupljena preko REKOM mreže pomirenja (do 2019. Koalicija za REKOM), koja predstavlja najveću mrežu nevladinih organizacija (više od 2.200 članica) na prostorima država nastalih iz raspada SFR Jugoslavije. REKOM mreža pomirenja je 2019. odustala od daljnjeg insistiranje prema državama nasljednicama SFRJ na osnivanju međuvladine komisije. Tom prilikom je preuzela brigu i odgovornost da sama izradi poimenični popis žrtava ratova nastalih raspadom SFR Jugoslavije.[1] Koordinatorica REKOM mreže pomirenja je Nataša Kandić.

HistorijaUredi

Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriji bivše SFR Jugoslavije od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001. godine (REKOM) je trebala biti službena, međudržavna komisija koju su trebale zajednički osnovati nasljednice nekadašnje SFR Jugoslavije. Kao vansudsko tijelo, REKOM je trebao imati zadatak da utvrdi činjenice o svim ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava u vezi sa ratom; da poimenično popiše sve žrtve u vezi sa ratom i utvrdi okolnosti njihove smrti; da prikupi podatke o mjestima zatvaranja, o osobama koja su protivpravno zatvarana, podvrgavana mučenju i nečovječnom postupanju, kaо i da izradi njihov sveobuhvatan popis; da prikupi podatke o sudbini nestalih, kao i da održi javna slušanja žrtva i drugih lica o nedjelima u vezi sa ratom. Regionalna komisija je trebala da bude nezavisna od svojih osnivača i da se finansira iz donacija.[2]

Proces oko osnivanja REKOM-a započet je debatom o instrumentima za otkrivanje i kazivanje činjenica o prošlosti u maju 2006. godine na Prvom regionalnom forumu za tranzicijsku pravdu u postjugoslavenskim zemljama, koji je održan u Sarajevu, a koji su organizirali Fond za humanitarno pravo iz Beograda, Istraživačko-dokumentacioni centar iz Sarajeva i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba. Učesnici, predstavnici oko 300 nevladinih organizacija i udruženja porodica nestalih i žrtava iz postjugoslovenskih zemalja, dali su tom prilikom prednost regionalnom pristupu u suočavanju s prošlošću. U međuvremenu je inicijativa o regionalnom pristupu i kontekstu prerasla u inicijativu za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava na teritoriju bivše SFRJ od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001. godine (REKOM).

Koalicija za REKOMUredi

 
Koalicija za REKOM

Koalicija za REKOM (alb.: Koalicioni për KOMRA; hrv./ crnog./ slov.: Koalicija za REKOM; eng.: Coalition for RECOM; mak.: Коалицијата за РЕКОМ; srp.: Коалиција за РЕКОМ), punog naziva Koalicija za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava na području nekadašnje SFRJ od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001. godine, koalicija je nevladinih organizacija, koja je formirana 28. oktobra 2008. godine u Prištini. Nastala je u okviru Četvrtog regionalnog foruma za tranzicijsku pravdu u postjugoslavenskim zemljama, odlukom 100 organizacija iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Srbije i Crne Gore koji su sudjelovali na forumu – nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima, organizacija mladih, udruženje porodica nestalih i udruženja bivših logoraša. Time je Inicijativa za osnivanje REKOM-a postala vlasništvo Koalicije za REKOM, a Fond za humanitarno pravo i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, preuzeli su ulogu servisa za tehničko-administrativnu podršku konsultativnom procesu. Istraživačko-dokumentacioni centar je poslije Četvrtog regionalnog foruma za tranzicijsku pravdu u postjugoslavenskim zemljama istupio iz Koordinacijskog vijeća i odustao od daljeg angažmana i zastupanja Inicijative o osnivanju REKOM-a. U junu 2010. godine, u Koaliciju za REKOM su se uključile nevladine organizacije i udruženja žrtava i veterana iz Sjeverne Makedonije, a potom i nevladine organizacije i udruženja izbrisanih iz Slovenije. Od tada je Koalicija za REKOM okupila 2.200 nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima, udruženja logoraša, udruženj izbjeglica, udruženja porodica nestalih, umjetnika, književnika, pravnika i drugih istaknutih intelektualaca koji zagovaraju ideju da zemlje nastale na teritoriji bivše SFR Jugoslavije formiraju REKOM, čiji je zadatak da utvrdi činjenice o onome što se dogodilo u neposrednoj prošlosti.

Koalicija za REKOM je u periodu od maja 2006. do 26. marta 2011. godine organizovala sveobuhvatnu društvenu debatu o mandatu REKOM-a. U njoj je sudjelovalo 6.700 predstavnika civilnog društva, uključujući organizacije koje se bave ljudskim pravima, žrtve, porodice žrtava i nestalih, izbjeglice, veterane, logoraše, pravnike, umjetnike, književnike, novinare i druge ugledne pojedince. Održano je 128 lokalnih i regionalnih skupova i osam regionalnih foruma za tranzicijsku pravdu u postjugoslavenskim zemljama. Iznijeti stavovi pretočeni su u Prijedlog Statuta REKOM-a, koji je 26. marta 2011. godine u Sarajevu usvojila Skupština Koalicije za REKOM.[3]

Nakon konsultativnog procesa, započela je druga faza procesa – institucionalizacija Inicijative za REKOM. Ova faza predstavlja prijenos Inicijative za REKOM sa nivoa civilnog društva na politički nivo. Da bi dobila javnu podršku za osnivanje REKOM-a, Koalicija je u maju i junu 2011. godine organizovala peticiju za osnivanje REKOM-a, koju je potpisalo 542.660 građana iz svih postjugoslavenskih država. U listopadu iste godine, 145 umjetnika i intelektualaca iz postjugoslavenskih zemalja uputilo je otvoreno pismo, u kojem su zatražili osnivanje REKOM-a. Pismo su, između ostalih, potpisali: Dino Merlin, Mirjana Karanović, Danis Tanović, Slavenka Drakulić, Slavko Goldstein, Jasmila Žbanić i dr.[4] Potom je Koalicija formirala Tim javnih zagovarača i pokrenuta je akcija REKOM za budućnost. Zagovaranje je rezultiralo odlukom predsjednika, odnosno Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da imenuju lične izaslanike za REKOM. Izaslanici su dobili zadatak da analiziraju Statut REKOM-a koji je predložila Koalicija za REKOM i da provjere ustavne i pravne mogućnosti za osnivanje REKOM-a u svakoj pojedinačnoj državi.

Izaslanici za REKOM predali su 28. oktobra 2014. godine Koaliciji za REKOM Izmjene Statuta REKOM-a, kao usaglašeni dokument koji predstavlja pravni okvir za osnivanje REKOM-a. Te izmjene je Koalicija za REKOM podržala na Skupštini, 14. novembra 2014. godine. Međutim, u međuvremenu, održani su izbori u Bosni i Hercegovini i izabrani novi članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a u Hrvatskoj je izabrana nova predsjednica, pa se u prvoj polovini 2015. godine Koalicija za REKOM našla u situaciji da iznova traži podršku za osnivanje REKOM-a. Podršku su potvrdili predsjednici Srbije, Crne Gore, Kosova, Sjeverne Makedonije i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda. Oni su podržali i strategiju Koalicije za REKOM da se pitanje osnivanja REKOM-a razmatra u okviru Berlinskog procesa. Za samo nekoliko dana, u maju 2017. godine, 52.919 građana Sarajeva, Banjaluke, Prištine, Zagreba i Beograda potpisalo je peticiju za dogovor lidera postjugoslovenskih zemalja o osnivanju REKOM-a u okviru Berlinskog procesa. U Deklaraciji predsjedavajućeg samitu u Trstu, 12. jula 2017. godine, posebno je istaknuta preporuka Foruma civilnog društva za osnivanje REKOM-a, kao zajedničko nastojanje učesnika samita. U vezi sa samitom u Londonu, koji je održan 10. jula 2018. godine, Koalicija za REKOM je pozvala premijere Srbije, Crne Gore, Kosova i Sjeverne Makedonije da potpišu Deklaraciju o osnivanju REKOM-a i pozovu preostale postjugoslovenske zemlje da se priključe zajedničkom poslu – izradi popisa ljudskih gubitaka u ratovima koji su nastali raspadom SFR Jugoslavije.[5]

REKOM mreža pomirenjaUredi

 
Koalicija za REKOM

Na 9. sjednici, 15. decembra 2019. godine u Zagrebu, Skupština Koalicije za REKOM je donijela odluku o restrukturiranju Inicijative za REKOM i promijeni imena Koalicije za REKOM u REKOM mreža pomirenja (alb.: KOMRA rrjeti i pajtimit; hrv./ crnog./ slov.: REKOM mreža pomirenja; eng.: RECOM Reconciliation Network; mak.: РЕКОМ мрежа за помирување; srp.: РЕКОМ мрежа помирења).. Tom odlukom je Statut REKOM-a, usaglašen zajedničkim radom izaslanika predsjednika Hrvatske, Srbije, dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Sjeverne Makedonije i eksperata Koalicije za REKOM 2014. godine, prestao da važi i simbolizira političku volju lidera postjugoslovenskih zemalja da zajednički osnuju REKOM. Razlog za rekonstruiranje inicijative je bio što ne postoji podrška Hrvatske za osnivanje REKOM-a, da pomirenje i osnivanje REKOM-a više nisu prioriteti politike članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda, da bh. entitet Republika Srpska ne prihvata presude MKSJ kao osnov za utvrđivanje činjenica o žrtvama i da Slovenija smatra da u toj zemlji nema ratnih žrtava, te nema osnova da učestvuje u popisu ratnih žrtava. Na sjednici je odlučeno da umjesto država, REKOM mreža pomirenja preuzima brigu i odgovornost da izradi poimenični popis žrtava ratova nastalih raspadom SFR Jugoslavije.[1]

Podrška međunarodne zajedniceUredi

 
Evropski parlament je 2011. podržao Inicijativu za REKOM
 
Evropska komisija je 2012. podržala Inicijativu za REKOM

Pododbor za ljudska prava Evropskog parlamenta je na svom zasjedanju 30. septembra 2010. godine u Strasbourgu, dao punu podršku Inicijativi za REKOM. Direktor delegacije za odnose sa Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Crnom Gorom i Kosovom, Eduard Kukan pozvao je Evropski parlament i Evropsku komisiju da dugoročno podrže ovu "jedinstvenu inicijativu". Istom prilikom, direktor za zapadni Balkan u Generalnom direktoratu za proširenje u Europskoj komisiji, Pierre Mirel je rekao, da je REKOM neophodna dopuna sudskim procesima i da se za ovu inicijativu mora dobiti puna podrška vlada i parlamenata. Za predsjednicu Podkomiteta za ljudska prava Europskog parlamenta Heidi Hautulu Inicijativa za REKOM je prva važna inicijativa "koja dolazi odozdo prema nama".

Evropski parlament je u rezoluciji usvojenoj 19. januara 2011. godine podržao Inicijativu za REKOM, kao inicijativu čiji je proces podizanje svijesti i pomirenja širom Zapadnog Balkana, te tom prilikom pozvao vlasti Srbije i drugih zemalja da pruže podršku toj inicijativi. Parlamentarna skupština je 26. januara 2011. godine usvojila izvješće izvjestioca Komiteta za spoljne poslove Vijeća Evrope Pietra Marcenaro, koji je u tom izvještaju pozvao "sve zemlje u regionu bivše Jugoslavije da učestvuju u osnivanju REKOM-a, neovisno od njihovog statusa, kako bi ta komisija ostvarila funkciju punog pomirenja i priznanja žrtava". Parlamentarna Skupština usvojila je Rezoluciju 1786 (2011.) kojom je posebno istaknuta podrška Inicijativi za REKOM, koja ima za cilj da oda poštovanje i prizna sve žrtve.[6] U svojoj rezoluciji iz 2018. godine Evropski parlament ponovio je svoju potporu Inicijativi za REKOM.[7]

Evropska komisija je 12. oktobra 2011. Inicijativu za REKOM uključila u Strategiju proširenja i izvještaje Europske komisije. Zvanična politička podrška Inicijativi za REKOM istaknuta je i u odjeljku 2.3 izvještaja o napretku za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru i Kosovo, gdje se naglašava da svaka od tih zemalja "continues to actively support […] the RECOM initiative".[8] Evropska komisija je u izvještaju o napretku Srbije za 2013. godinu navela kako nastavlja s podrškom procesu REKOM. U dokumentu Strategija proširenja i ključni izazovi 2013.-2014., Evropska komisija je pozdravila prvi sastanak izaslanika predsjednika država za REKOM.

Glavni tužilac MKSJ Serge Brammertz je prilikom posjete Hrvatskoj 1. aprila 2012. godine pozdravio Inicijativu za osnivanje REKOM-a. On je tom prilikom poručio: "Inicijative kao što je REKOM važne su zato što ih potiču nevladine organizacije na razini država, i pripadnici civilnog društva, i one mogu nadopuniti rad Haškog suda i lokalnih sudova".[9] Dana 17. maja 2013. šefovi misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini i Srbiji su podržali osnivanje REKOM-a, te tom prilikom pozvali na nastavak aktivnosti na tranzicijskoj pravdi i pomirenju kako bi se osigurala regionalna stabilnost i prosperitet.[10]

OrganizacijaUredi

Najviši pravni akt REKOM mreže pomirenja je Statut.[11] REKOM mrežom pomirenja upravlja Skupština članova Mreže. Članovi Skupštine biraju članove Regionalnog savjeta.

Inicijatori, Fond za humanitarno pravo, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Istraživačko-dokumentacioni centar, osnovali su Koordinacijsko vijeće 9. maja 2008. godine u Podgorici. Prvi zadatak Vijeća bio je da formira Koaliciju za REKOM, te da na nju prenese upravljanje konsultativnim procesom. Vijeće je imalo zadatak da nadzire sprovođenje odluka Skupštine Koalicije za REKOM. Koordinacijsko vijeće je prestalo da postoji osnivanjem Regionalnog savjeta. Na 7. sjednici Skupštine Koalicije za REKOM koja se održala 2014. u Beogradu, na prijedlog članova Skupštine, formiran je Regionalni savjet koji danas pruža tehničku i stručnu podršku, a čine ga organizacije civilnog društva koje učestvuju u REKOM-u. Svaka država ima po jednog predstavnika u Regionalnom savjetu, a savjet je također odgovoran za sprovođenje zaključaka Skupštine Koalicije za REKOM. Na čelu Regionalnog savjeta nalazi se koordinator Koalicije za REKOM.[12] Godine 2019. došlo je do rekonstruiranja Inicijative za REKOM, pa je tom prilikom prominjeno ime Koalicije za REKOM u REKOM mreža pomirenja.

Sastavi Regionalnog savjetaUredi

 
Nataša Kandić, koordinatorica Regionalnog savjeta
 
Edvin Kanka Ćudić, član Regionalnog savjeta iz Bosne i Hercegovine

Regionalni savjet je najviši rukovodeći organ u REKOM mreži pomirenja između dvije Skupštine. Čini ga sedam predstavnika organizacija civilnog društva iz država nastalih raspadom SFRJ. Njegov sastav, izbor članova, način odlučivanja i nadležnosti uređeni su Statutom. Za svoj je rad odgovara Skupštini REKOM mreže pomirenja. Članovi Regionalnog savjeta u javnosti predstavljaju REKOM mrežu pomirenja.[13]

Regionalni savjet 2014.-2018.
Država Ime i prezime Organizacija Mandat Mandat započeo Mandat završio
  Bosna i Hercegovina Dženana Karup Druško TPOS BiH član 2014. 2019.
  Crna Gora Daliborka Uljarević CGO član 2014. 2018.
  Hrvatska Vesna Teršelič Documenta član 2014. 2018.
  Kosovo Bekim Blakaj FHP Kosovo član 2014. 2018.
  Sjeverna Makedonija Mile Aleksoski CRPM član 2014. 2018.
  Srbija Nataša Kandić FHP koordinatorica 2014. 2018.
  Slovenija Svetlana Slapšak SKC Danilo Kiš član 2014. 2018.
Regionalni savjet 2018.-trenutno
  Bosna i Hercegovina Edvin Kanka Ćudić UDIK član 2019. Trenutno
  Crna Gora Daliborka Uljarević CGO član 2018. Trenutno
  Hrvatska Vesna Teršelič Documenta član 2018. Trenutno
  Kosovo Bekim Blakaj FHP Kosovo član 2018. Trenutno
  Sjeverna Makedonija Mile Aleksoski CRPM član 2018. Trenutno
  Srbija Nataša Kandić FHP koordinatorica 2018. Trenutno
  Slovenija Svetlana Slapšak SKC Danilo Kiš član 2018. Trenutno

Sastav Tima javnih zagovaračaUredi

Za političko zagovaranje su nadležni javni zagovarači, koji svojim javnim i aktivnim angažovanjem u društvu i kod političara u svojim državama zagovaraju i iniciraju potporu osnivanju REKOM-a.

Tim javnih zagovarača 2011–trenutno
Država Ime i prezime Zanimanje Mandat započeo Mandat završio
  Bosna i Hercegovina Dino Mustafić režiser 2011. Trenutno
  Bosna i Hercegovina Zdravko Grebo pravnik 2011. 2019.
  Bosna i Hercegovina Dženana Karup Druško novinarka 2012. 2019.
  Crna Gora Duško Vuković novinar 2011. Trenutno
  Hrvatska Žarko Puhovski filozof 2011. Trenutno
  Kosovo Adriatik Kelmendi novinar 2011. Trenutno
  Sjeverna Makedonija Židas Daskalovski politolog 2011. Trenutno
  Srbija Nataša Kandić aktivistkinja za ljudska prava 2011. Trenutno
  Srbija Dinko Gruhonjić novinar 2011. Trenutno
  Slovenija Igor Mekina novinar 2011. Trenutno

Regionalni forumi i skupštineUredi

Regionalni forumi tranzicione pravde u postjugoslavenskim zemljama se bave izazovima, problemima i aspektima bitnim za tranzicijsku pravdu u postkonfliktnim društvima zapadnog Balkana. Svakom forumu prisustvuje nekoliko stotina aktivista iz regiona. U okviru foruma, redovno se sastaje se i Skupština REKOM mreže pomirenja.

Regionalni forumi tranzicione pravde u postjugoslavenskim zemljama i skupštine Koalicije za REKOM
Država Mjesto Forum Skupština Datum
  Bosna i Hercegovina Sarajevo I regionalni forum - 5–6. maj 2006.
  Hrvatska Zagreb II regionalni forum - 8–9. februar 2007.
  Srbija Beograd III regionalni forum - 11–12. februar 2008.
  Kosovo Priština IV regionalni forum I skupština (Osnivačka skupština) 28–29. oktobar 2008.
  Crna Gora Budva V regionalni forum II skupština 29–30. maj 2009.
  Srbija Novi Sad VI regionalni forum III skupština 20–21. mart 2010.
  Hrvatska Zagreb VII regionalni forum IV skupština 16–17. oktobar 2010.
  Bosna i Hercegovina Sarajevo VIII regionalni forum V skupština 27. jun 2011.
  Bosna i Hercegovina Istočno Sarajevo IX regionalni forum VI skupština 17–18. maj 2013.
  Srbija Beograd X regionalni forum VII skupština 14–16. novembar 2014.
  Bosna i Hercegovina Sarajevo XI regionalni forum VIII skupština 29–30. januar 2018.
Regionalni forumi tranzicione pravde u postjugoslavenskim zemljama i skupštine REKOM mreže pomirenja
  Hrvatska Zagreb XII regionalni forum IX skupština 15–16. decembar 2019.
  Srbija Online1 XIII regionalni forum - 21.-22. decembar 2020.
1Regionalni forum se održao videokonferencijom zbog pandemije koronavirusa

ReferenceUredi

  1. ^ a b "Koalicija za REKOM preuzima brigu za izradu regionalnog popisa žrtava u vezi sa ratovima devedesetih na području bivše Jugoslavije". mreza-mira.net. 5. 8. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  2. ^ "Šta je REKOM". rekom.link. 5. 8. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  3. ^ "Statut Koalicije za REKOM - Documenta" (PDF). documenta.hr. 5. 8. 2017. Arhivirano s originala (PDF), 24. 12. 2019. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  4. ^ "Pismo podrške umjetnika i intelektualaca osnivanju REKOM-a - REKOM" (PDF). recom.link. 5. 8. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  5. ^ "Šta je proces REKOM". rekom.link. 5. 8. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  6. ^ "Javno zagovaranje Inicijative za REKOM" (PDF). documenta.hr. 5. 8. 2017. Arhivirano s originala (PDF), 20. 7. 2020. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  7. ^ "Predmet: Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava na području bivše Jugoslavije". europarl.europa.eu/. 5. 8. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  8. ^ "Javno zagovaranje Inicijative za REKOM". documenta.hr. 5. 8. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  9. ^ "Međunarodna podrška". recom.link. 5. 8. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  10. ^ "Šefovi misija OSCE: Tranzicijska pravda i pomirenje ključ ponovne uspostave povjerenja u jugoistočnoj Evropi". recom.link. 5. 8. 2017. Arhivirano s originala, 22. 6. 2020. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  11. ^ "Statu Koalicije za REKOM" (PDF). documenta.hr. 5. 8. 2017. Arhivirano s originala (PDF), 24. 12. 2019. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  12. ^ "Formirano Koordinacijsko vijeće". recom.link. 5. 8. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  13. ^ "Statu Koalicije za REKOM" (PDF). documenta.hr. 5. 8. 2017. Arhivirano s originala (PDF), 24. 12. 2019. Pristupljeno 7. 5. 2016.

Vanjski linkoviUredi