Hipotireoidizam

Hipotiroidizam
(Nedovoljno aktivna zireodea)
(Niska aktivnost štitnjače)
, (Hipotireoza)
Thyroxine-2D-skeletal.png
Molekulsta struktura tiroksina, čiji nedostatak izaziva simptome the deficiency of hipotiroidizma
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E03.9
ICD-9244.9
DiseasesDB6558
MedlinePlus000353
eMedicinemed/1145
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D007037

PregledUredi

Hipotireoidizam (Hypothyreosis) - hipotireoza predstavlja stanje organizma u kojem se zbog strukturnih ili funkcionalnih poremećaja u štitnoj žlijezdi, ne luči dovoljno ili ne luči nikako hormona štitne žlijezde, što dovodi do smanjene saturacije tkiva i organa tim hormonima.

Strukturni poremećaji štitne žlijezde koji dovode do hipotireoidizma su oni kod kojih dolazi do redukcije ili potpunog nestanka funkcionalno sposobnog tkiva štitne žlijezde. Ovi poremećaji mogu biti urođeni ili stečeni.

  • Urođeni poremećaji:
  • Stečeni poremećaji
    • Hirurško odstranjenje štitne žlijezde ili njenog jednog dijela
    • Oštećenje štitne žlijezde radioaktivnim zračenjem

Funkcionalni poremećaji uzrokuju smanjenje ili potpuni prestanak lučenja hormona štitne žlijezde, ne zbog smanjenja ili nestanka tkiva štitne žlijezde, nego zbog poremećaja funkcije stvaranja hormona i njihovog izlučivanjaod strane tireocita - funkcionalnih ćelija štitne žlijezde.

Hipotireoza, zavisno od lokacije osnovnog poremećaja, može biti primarna, sekundarna ili tercijarna.

Hipotireoza se kod odraslih ispoljava nizom simptoma. Osobe su usporene, lako se zamaraju, promjenljivog su raspoloženja, smanjenog seksualnog nagona, povećane tjelesne težine. Postoji sklonost infekcijama. Koža je suha, keratinozna, postoji sklonost opadanju kose. Srčana radnja je usporena. U krvi je povećan holesterol. Postoji opstipacija. Hipotireoza se liječi supstitucionom terapijom, hormonom tireoidee, tiroksinom (thyroxin). Dnevna potreba iznosi od 100-150 mikrograma. Počne se obično sa 50 míkrograma i svake dvije sedmice se povećava za 25 mcg. Pri tome se kontrolišu laboratorijski nalazi. Pored slobodnog tiroksina, treba i da je TSH (tireostimulirajući hormon ) u normalnim granicama. Obično je doza održavanja oko 100 mcg., ali je ona individualna.

Definicija i simptomiUredi

Hipotireozam ili hipotireoza je poremećaj endokrinog sistema, u kojem tireoidea ne proizvodi dovoljno hormona štitnjače. Može izazvati brojne simptome, kao što su slaba sposobnost podnošenja hladnoće, osjećaj umora, zatvor, spori puls, depresija i debljanje. Povremeno može doći do otoka prednjeg dijela vrata zbog gušavosti.[3] Neliječeni slučajevi hipotireoze tokom trudnoća mogu dovesti do kašnjenja u rastu i intelektualnom razvoju kod bebe ili kongenitalnog sindroma nedostatka joda.[4]

Uzrok i dijagnozaUredi

Širom svijeta, premalo joda u ishrani je najčešći uzrok hipotireoze.[2] Hashimotov tiroiditis je najčešći uzrok hipotireoze u zemljama s dovoljnom količinom joda u ishrani.[3] Rjeđi uzroci uključuju prethodno liječenje radioaktivnim jodom, povredu hipotalamusa ili prednjeg dijela hipofize, određenim lijekovima, nedostatak funkcionalne štitnjače pri rođenju ili prethodnu operaciju uklanjanja štitnjače.[5] Kada se sumnja, dijagnoza hipotiroidizma, može se testiranjem krvi, potvrditi mjerenjem razine tireiid-stimulirajućeg hormona (TSH) i tiroksina.

Znakovi i simptomiUredi

Osobe sa hipotireozom često nemaju ili imaju samo blage simptome. Brojni simptomi i znakovi povezani s hipotireozom i mogu se povezati s osnovnim uzrokom ili izravnim učinkom nedostatka hormona štitnjače.[6] Hashimotov tireoiditis može se ispoljiti kao masovni efekt strume (povećana štitnjača). U srednjovječnih žena simptomi se mogu pogrešno zamijeniti sa simptomima menopauze.[7]

 
Simptomi i znaci hipotiroidizma[6]
Simptomi[6] Znaci[6]
Umor Suha, gruba koža
Osjećaj hladnoće Hladni ekstremiteti
Slabo pamćenje i koncentracija Miksedem (mukopolisaharidne naslage u koži)
Konstipacija, dIspepsiJa[8] Alopecija
Debljanje uz slab apetit Usporen puls
Skraćeni udisaji Oticanje udova
Hrapav glas Odloženo opuštanje tetivnih reflrksa
U žena, obilne menstruacije (i kasnije oligomenoreja) Sindrom karpusnog kanala
enormalna osjetlivost Pleurski izliv, ascites, perikardini izliv
Slab sluh

Odloženo opuštanje nakon testiranja refleksa gležanjskog trzaja karakterističan je znak hipotireoze i povezan je s ozbiljnošću deficita hormona.[2]

Miksedemska komaUredi

Muškarac s miksedemom ili teškim hipotiroidizmom koji ima bezizražajno lice, natečenost oko očiju i bljedilo
Dodatni simptomi uključuju oticanje ruku i nogu i ascites.

Miksedemska koma je rijetko, ali po život opasno stanje ekstremnog hipotireoze.}} Može se javiti onima s utvrđenim hipotiroidizmom kada razviju akutnu bolest. Ovaj miksedem može biti prva prezentacija hipotireoze. Ljudi s miksedemskom komom obično imaju nisku tjelesnu temperaturu bez drhtavice, zbunjenost, usporeni rad srca i smanjeni napor disanja. Mogu da postoje i fizički znaci koji ukazuju na hipotireozu, kao što je kožne promjene ili proširenje jezika.[9]

TrudnoćaUredi

Čak i blaga ili subklinička hipotireoza dovodi do moguće neplodnosti i povećanog rizika od pobačaja.[10][11] Hipotireoza u ranoj trudnoći, čak i sa ograničenim ili bez simptoma, može povećati rizik od preeklampsije, potomstva s nižom inteligencijom i rizika od smrti novorođenčadi oko termina rođenja.[10][11][12] Žene su pogođene hipotireozom u 0,3–0,5% trudnoća.[12] Subklinički hipotiroidizam tokom trudnoće povezan je sa gestacijskim dijabetesom i rođenje djeteta prije 37. sedmice trudnoće.[13]

DjecaUredi

Novorođena djeca s hipotireozom mogu imati normalnu porođajnu težinu i visinu (iako glava može biti veća od očekivane i zadnja fontanela može biti otvorena). Neka mogu imati pospanost , smanjen mišićni tonus, promukao glad, poteškoće s hranjenjem, zatvor, prošireni jezik, pupčanu kilu, suhu kožu, smanjeni tjelesne temperature i žuticu.[14] Guša je rijetka, iako se kasnije može razviti kod djece koja imaju štitnjaču koja ne proizvodi djelujući hormon štitnjače.[14] Guša se može razviti i kod djece koja odrastaju u područjima s nedostatkom joda.[15] Mogu se odgoditi normalni rast i razvoj, a neliječenje novorođenčadi može dovesti do intelektualnog oštećenja (IQ 6–15 bodova niži u težim slučajevima). Ostali problemi uključuju sljedeće: poteškoće s velikim skalama i finim motornim vještinama i koordinacije, smanjenim tonusom mišića, škiljenje, smanjenu pažnju i odložen govor. Nicanje zuba može biti odloženo.[16]

U starije djece i adolescenata, simptomi hipotireoze mogu uključivati umor, intoleranciju na hladnoću, pospanost, mišićnu slabost, zatvor, zastoj u rastu, prekomjernu težinu za visinu, bljedilo, grubu i tvrdu kožu, povećanu tjelesnu dlakavost, neredovne menstruacijske cikluse kod djevojčica i odgođeni pubertet. Znakovi mogu uključivati usporeno opuštanje refleksa gležnja i spore otkucaje srca. Guša može biti prisutna s potpuno povećanom štitnjačom; ponekad samo dio štitnjače je povećan i može biti kvrgava.[17]

UzrociUredi

Hipotiroidizam je uzrokovan neadekvatnom funkcijom same žlijezde (primarni hipotiroidizam), neadekvatnom stimulacijom hormona koji stimulira štitnjaču iz hipofize (sekundarni hipotiroidizam) ili neadekvatnim oslobađanjem tireotropin-oslobađajućeg hormona iz mozga, tj. hipotalamusa (tercijarni hipotiroidizam).[2][18] Primary hypothyroidism is about a thousandfold more common than central hypothyroidism.[5]

Nedostatak joda najčešći je uzrok primarnog hipotiroidizma i endemske gušavosti širom svijeta. U dijelovima svijeta s dovoljno joda u hrani, hipotireoza je najčešće uzrokovana autoimunskm bolešću Hashimotov tiroiditis (hronični autoimunski tiroiditis.[2][2] Hashimoto može biti povezan sa gušom. Karakterizira ga infiltracija štitaste žlijezde sa T-limfocitima i autoantitijela protiv specifičnih tireodnih antigena kao što su tireoidna peroksidaza, [ [tiroglobulin]] i TSH receptor.[2]

Nakon orođaja, oko 5% žena razvije postporođajni tiroiditis, što se može dogoditi i do devet mjeseci nakon toga.[19] To karakterizira kratak period hipertireoze, nakon čega slijedi period hipotireoze; 20–40% ostaje trajno kao hipotireoza.[19]

Autoimunski tiroiditis povezan je s drugim imunski posredovanim bolestima kao što su dijabetes melitus tip 1, perniciozna anemija, miastenija gravis, celijakija, reumatoidni artritis i sistemski eritematozni lupus.[2] Može se javiti kao dio autoimunski poliendokrini sindrom (tip 1 i tip 2).[2]

Grupa Uzroci
Primarni hipotiroidizam[2] Nedostatak joda (zemlje u razvoju), autoimunski tiroiditis, subakutni granulomatozni tiroiditis, subakutni limfocitni tiroiditis, postporođajni tiroiditis, prethodna tireoidektomija, akutni zarazni tiroiditis,[20] prethodno liječenje radiojodom , prethodna radioterapija s vanjskim snopom na vratu
Lijek:litijstabilizator raspoloženja, amiodaron, interferon alfa, inhibitori tirozin-kinaze kao što je sunitinib
Centralni hipotiroidizam[5] Lezije koje komprimiraju hipofizu (adenom hipofize, kraniofaringiom, meningiom, gliom, Rathkeova cista rascjepa, metastaze, prazno tursko sedlo, aneurizam unutrašnje karotidne arterije), operacija ili zračenje hipofize, lijekovi, ozljede, vaskularni poremećaji (hipofizna apopleksija, Sheehanov sindrom, subarahnoidno krvarenje), autoimunske bolesti (limfocitni hipofizitis, poliglandulski poremećaji), infiltrativne bolesti (preopterećenje gvožđem usljed hemohromatoza ili talasemija, neurosarkoidoza, histiocitoza Langerhansovih ćelija), posebni nasljedni urođeni poremećaji i infekcije (tuberkuloza, mikoze, sifilis)
Kongenitalni hipotiroidizam[21] Tiroidna disgeneza (75%), tiroidna dishormonogeneza (20%), materinska antitijela ili transfer radiojoda
Sindromi: mutacije (komplels lokusa GNAS, PAX8, TTF-1/NKX2-1, TTF-2/FOXE1), Pendredov sindrom (pridružen sa senzornim gubitkom sluha)
Privremeno: zbog nedostatka ili prekomjernog nivoa joda kod majke, antitijela na receptor za TSH, određeni urođeni poremećaji, neonatusne bolesti
Centralni: disfunkcija hipofize (idiopatska, septo-optička displazija, nedostatak PIT1, izolirani nedostatak TSH)

PatofiziologijaUredi

 
Dijagram osobe s velikom plavom strelicom koja predstavlja djelovanje tiroksina na tijelo, a zelenom i crvenom strelicom djelovanje TSH, odnosno TRH : Dijagram osi hipotalamus-hipofiza-štitnjača.
Hipotalamus luči TRH (zeleni), koji stimulira proizvodnju TSH (crveni) u hipofizi.
To zauzvrat stimulira proizvodnju tiroksina u štitnjači (plavo). Razine tiroksina smanjuju proizvodnju TRH i TSH postupkom negativni povratnih sprega.

Hormon štitnjače potreban je za normalno funkcioniranje brojnih tkiva u tijelu. U zdravih osoba štitnjača pretežno luči tiroksin (T4), koji selen u drugim organima pretvara u trijodotironin (T3)]]-ovisni enzim jodtironin dejodinaza.[22] Trijodotironin se veže za receptor hormona štitnjače u ćelijskom jedru , gde stimulira uključivanje određenih gena i proizvodnju specifičnih proteina.[23] Pored toga, hormon se veže za integrin αvβ3 na ćelijskoj membrani, stimulirajući na taj način natrij-vodik antiporter i procese kao što je stvaranje krvni sudova i rast ćelija.[23] U krvi, gotovo sav hormon štitnjače (99,97%) vezan je za proteine plazme kao što je tiroksin-vezujući globulin; samo je slobodni nevezani hormon štitnjače biološki aktivan.[2]

Štitnjača je jedini izvor hormona štitnjače u tijelu; postupak zahtijeva jod i aminokiselinu tirozin. Žlijezda uzima jod u krvotoku i ugrađuje u molekule tiroglobulina. Procesom upravlja tireoid-stimulirajući hormon (TSH, tirotropin), koji izlučuje hipofiza. Nedovoljno joda ili nedovoljno TSH može rezultirati smanjenom proizvodnjom hormona štitnjače.[18]

Hipotalamusno-hipofizno-tireoidna osovina ima ključnu ulogu u održavanju nivoa hormona štitnjače u normalnim granicama. Proizvodnju TSH i prednjom režnju hipofize stimulira zauzvrat tireotropin-oslobađajući hormon (TRH), oslobođen iz hipotalamusa. Proizvodnja TSH i TRH smanjuje se tiroksinskim postupkom negativne povratne informacije. Nedovoljno lučenje TRH, što je neuobičajeno, može dovesti do nedovoljne razine TSH, a time i do nedovoljne proizvodnje hormona štitnjače.[5]

Trudnoća dovodi do značajnih promjena u fiziologiji hormona štitnjače. Veličina žlijezde je povećana za 10%, proizvodnja tiroksina za 50% i povećane su potrebe za jodom. Mnoge žene imaju normalnu funkciju štitnjače, ali imaju imunoske dokaze o autoimunosti štitnjače (što dokazuju autoantitijela) ili im nedostaje joda, te razvijaju dokaze o hipotireozi prije ili nakon porođaja.[24]

DijagnozaUredi

Laboratorijsko ispitivanje nivoa hormona koji stimuliše štitnjaču u krvi smatra se najboljim početnim testom za hipotireozu; drugi nivo TSH se često dobije nekoliko sedmica kasnije radi potvrde.[25] Nivoi mogu biti abnormalni u kontekstu drugih bolesti, a testiranje TSH kod hospitaliziranih osoba se ne preporučuje, osim ako se ozbiljno sumnja na poremećaj rada štitnjače,[2] kao uzrok akutne bolesti.[7] Razina TSH ukazuje na to da štitnjača ne proizvodi dovoljno hormona, a tada se često dobijaju razine slobodnog T4. Američko udruženje kliničkih endokrinologa (AACE) obeshrabruje mjerenje T3 u procjeni hipotireoze. U Engleskoj i Walesu, Nacionalni institut za izvrsnost u zdravstvu i njezi ( NICE) preporučuje rutinsko testiranje na T4 kod djece i T3 za odrasle i za djecu, ako se sumnja na centralni hipotiroidizam, a TSH je nizak. Postoji niz skala za ocjenu simptoma za hipotireozu; pružaju određeni objektivnost, ali imaju ograničenu upotrebu za dijagnozu.[2]

TSH T4 Interpretacija
Normalan Normalan Normalna tiroidna funkcija
Povišen Nizak Otvoreni hipotiroidizam
Normalan/nizak Nizak Centralni hipotiroidizam
Povišen Normalan Subklinički hipotiroidizam

Mnogi slučajevi hipotireoze povezani su s blagim povišenjem kreatin-kinaze i jetrenih enzima u krvi. Tipski se vraćaju u normalu kada se hipotireoza potpuno izliječi. Razine holesterola, lipoproteina male gustoće i lipoproteina (a) mogu biti povišene;[2] utjecaj subkliničkog hipotiroidizma na parametre lipida je manje dobro definiran.[15]

Vrlo teški hipotiroidizam i miksedemska koma karakteristično su povezani sa niskim nivoom natrija u krvi, zajedno s povišenjima razine antidiuretskog hormona, kao i akutnim pogoršanjem funkcije bubrega, zbog brojnih uzroka. U većini slučajeva, međutim, nije jasno je li veza uzročna.[26]

Dijagnoza hipotireoze bez kvržice ili nakupina pipanjem unutar štitaste žlijezde ne zahtijeva njeno snimanje; međutim, ako se štitnjača palpira kao nenormalna, tada se preporučuje dijagnostičko snimanje. Prisustvo antitijela protiv tiroidne peroksidaze (TPO) čini vjerovatnijim da su čvorovi na štitnjači uzrokovani autoimunskim tiroiditisom, ali ako postoji bilo kakva sumnja, možda će biti potrebna biopsija iglom.

CentralniUredi

Ako je razina TSH normalna ili niska, a razina T4 bez seruma niska, to sugerira centralni hipotiroidizam (nema dovoljno sekrecije TSH ili TRH hipofizom ili hipotalamusom). Mogu postojati i druge karakteristike hipopituitarizma, kao što su abnormalnosti menstrucijskog ciklusa i nadbubrežna insuficijencija. Mogu postojati i simptomi masivne hipofize kao što su glavobolja i promjene vida. Centralni hipotireoidizam treba dalje istražiti, kako bi se utvrdio osnovni uzrok.[5][25]

OčitiUredi

U očiglednom primarnom hipotiroidizmu, razine TSH su visoke, a T4 i T3 niske. Ovaj hipotiroidizam može se dijagnosticirati i kod onih koji imaju TSH u više navrata veći od 5mIU/L, odgovarajuće simptome i samo granični nizak T4.[27] Može se također dijagnosticirati kod onih sa TSH većim od 10mIU/L.[27]

SubkliničkiUredi

Subklinički hipotiroidizam je blaži oblik hipotireoze, koji se karakterizira povišenim nivoom TSH u serumu, ali sa normalnim nivoom tiroksina bez seruma.[28][29] Ovaj blaži oblik hipotireoze najčešće uzrokuje Hashimotov tiroiditis.[30] In adults it is diagnosed when TSH levels are greater than 5 mIU/L and less than 10mIU/L.[27] Ispoljavanje subkliničkog hipotiroidizma je varijabilno i možda se neće primijetiti klasični znakovi i simptomi hipotireoze. Od ljudi koji imaju subklinički hipotiroidizam, udio će svake godine razviti otvoreni hipotiroidizam. Kod onih s utvrdivim antitijelima protiv tiroid-peroksidaze (TPO) to se javlja kod njih 4,3%, dok se kod onih koji nemaju detektibilnas antitela javlja se kod 2,6% slučajeva. Ne trebaju liječenje, ali treba češće ponavljati testove funkcije štitnjače (npr. godišnje) u usporedbi s onima koji nemaju antitijela.

TrudnoćaUredi

Tokom trudnoće, štitnjača mora proizvesti 50% više hormona štitnjače da bi osigurala dovoljno hormona štitnjače za fetus u razvoju i buduću majku.[13] U trudnoći, nivo slobodnog tiroksina može biti niži od očekivanog, zbog povećanog vezanja za tireoid-vezani globulin i smanjenog vezanja za albumin. Treba ih ispraviti za stadij trudnoće ili, umjesto toga, za dijagnozu treba koristiti ukupni nivo tiroksina. Vrijednosti TSH mogu biti i niže od normalnih (posebno u prvom tromjesečju) i normalan opseg treba prilagoditi stadiju trudnoće.[2][24]

U trudnoći se subklinički hipotiroidizam definira kao TSH između 2,5 i 10 mIU l s normalnim nivoom tiroksina, dok se oni sa TSH iznad 10 mIU/l smatraju očigledno hipotireozom, čak i ako je razina tiroksina normalna. Antitijela protiv TPO mogu biti važna u donošenju odluka o liječenju, pa ih stoga treba utvrditi kod žena s abnormalnim testovima funkcije štitnjače,[31] a prisustvo antitijela na štitnjaču možda neće predvidjeti budući ishod.[32]

Prevencija i liječenjeUredi

Jodiranje soli sprijeečilo je hipotireozu u mnogim populacijama.[33] Zamjena hormona štitnjače levotiroksin liječi hipotireozu. Medicinari prilagođavaju dozu, u skladu sa simptomima i normalizacijom nivoa tiroksina i TSH. Lijekovi za štitnjaču su sigurni u trudnoći. Iako je važna odgovarajuća količina joda u ishrani, previše toga može pogoršati određene oblike hipotireoze

 
Tromjesečno dojenče sa neliječenim kongenitalnim hipotiroidizmom koji pokazuje miksedematozne facije, veliki jezik i kožne mrlje

Hipotireoza može biti spriječena u populaciji dodavanjem joda u uobičajenu hranu. Ova mjera javnog zdravstva eliminirala je endemski dječji hipotiroidizam u zemljama u kojima je to nekada bilo često. Pored promocije konzumacije hrane bogate jodom, poput mliječnih proizvoda i ribe, mnoge zemlje s umjerenim nedostatkom joda primijenile su univerzalno jodiranje soli (USI).[34] Ohrabreni od Svjetske zdravstvene organizacije,[35] 130 zemljalja sada imaju USI, a 70% svjetske populacije prima jodiranu sol. U nekim zemljama jodirana so dodaje se i hljebu. Uprkos tome, nedostatak joda se ponovo pojavio u nekim zapadnim zemljama, kao posljedica pokušaja smanjenja unosa soli.[34][36] Za trudnice i dojilje, Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje dnevni unos od 250 µg.[37]

ProvjeraUredi

Skrining za hipotireozu vrši se u periodu novorođenačke dobi u mnogim zemljama, uglavnom koristeći TSH. To je dovelo do ranog otkrivanja mnogih slučajeva, a time i do sprečavanja zastoja u razvoju.[38] It is the most widely used newborn screening test worldwide.[39] Iako će skrining zasnovan na TSH identificirati najčešće uzroke, dodavanje ispitivanja za T4 potrebno je da bi se utvrdili rjeđi uzroci centralne neonatusne hipotireoze. Ako je utvrđivanje T4 uključeno u skrining proveden pri rođenju, time će se identificirati slučajevi kongenitalnog hipotiroidizma centralnog porijekla u djece od 1:16.000 do 1: 160.000. Uzimajući u obzir da ova djeca obično imaju druge nedostke hormona hipofize, rano otkrivanje ovih slučajeva može spriječiti komplikacije.

Kod odraslih, predmet rasprave je široko rasprostranjeni skrining opće populacije. Neke organizacije (poput Radne grupe za preventivne usluge Sjedinjenih Država) navode da dokazi nisu dovoljni da podrže rutinski pregled,[40] dok drugi (poput Američkog udruženja za štitnjaču preporučuju ili povremeno testiranje iznad određene dobi kod oba spola ili samo kod žena. Ciljani pregled može biti prikladan u brojnim situacijama u kojima je hipotireoza česta: druge autoimunske bolesti, jaka porodična istorija bolesti štitnjače, oni koji su primili radiojod ili drugu radioterapiju na vratu, oni koji su prethodno bili podvrgnuti operaciji štitnjače, oni sa abnormalnim pregledom štitnjače , oni sa psihijatrijskim poremećajima, ljudi koji uzimaju amiodaron ili litij i oni koji imaju niz zdravstvenih stanja (kao što su određena stanja srca i kože). Godišnji testovi funkcije štitnjače preporučuju se osobama sa Downovim sindromom, jer imaju veći rizik od bolesti štitnjače.[41]

Alternativna medicinaUredi

Učinkovitost i sigurnost upotrebe kineskih biljnih lijekova za liječenje hipotireoze nisu poznate.[42]

EpidemiologijaUredi

Procjenjuje se da širom svijeta oko milijardu ljudi ima nedostatak joda; međutim, nepoznato je koliko često ovo rezultira hipotireozom. U velikim populacijskim studijama u zapadnim zemljama s dovoljnim unosom joda u ishrani, oko 0,3–0,4% populacije ima očiti hipotiroidizam. Veći udio, 4,3–8,5%, ima subklinički hipotiroidizam. Od ljudi sa subkliničkim hipotireoidizmom, 80% ima nivo TSH ispod oznake 10  mIU/l, koja se smatra pragom za liječenje.[29] Djeca sa subkliničkim hipotireoidizmom često se vraćaju u normalnu funkciju štitnjače, a mali dio razvija otvoreni hipotiroidizam (kako se predviđa razvojem nivoa antitijela i TSH, prisustvom celijakije i gušavosti).[43]

Žene češće razvijaju hipotireozu od muškaraca. U populacijskim studijama, žene su sedam puta vjerovatnije od muškaraca imale nivo TSH iznad 10 mU/l. Oko 2–4% ljudi sa subkliničkim hipotiroidizmom svake će godine napredovati u očigledan hipotiroidizam. Rizik je veći kod onih koji imaju antitijela protiv tiroidne peroksidaze. Procjenjuje se da subklinička hipotireoza pogađa približno 2% djece; kod odraslih je subklinički hipotireoza češći kod starijih osoba, kod kavkazoida. Postoji mnogo veća stopa poremećaja štitnjače, od kojih je najčešći hipotireoza , kod osoba s Downovim i Turnerovim sindromom. Vrlo teški hipotiroidizam i miksedemska koma su rijetki, a procjenjuje se da se javljaju u 0,22 na milion ljudi godišnje. Većina slučajeva javlja se u žena starijih od 60 godina, iako se to može dogoditi u svim dobnim skupinama.

Većina hipotireoza je primarne prirode. Centralni / sekundarni hipotiroidizam pogađa 1:20.000 do 1: 80.000 populacije ili otprilike jedan od svakih hiljadu ljudi koji boluju od hipotireoze.

HistorijaUredi

U 1811., Bernard Courtois otkrio je da je jod prisutan u morskim algama, a unos joda povezan s veličinom guše 1820. godine uočio je Jean-Francois Coindet.[44] Gaspard Adolphe Chatin predložio je 1852. godine da je endemska struma rezultat nedovoljnog unosa joda, a Eugen Baumann je demonstrirao jod u tkivu štitnjače 1896. godine.

Prvi slučajevi miksedema prepoznati su sredinom 19. stoljeća (1870-ih), ali njegova veza sa štitnjačom otkrivena je tek 1880-ih kada je miksedem primijećen kod ljudi nakon uklanjanja štitnjače (tireoidektomija). Veza je dalje potvrđena krajem 19. stoljeća kada su ljudi i životinje kojima je odstranjena štitnjača pokazali poboljšanje simptoma kod transplantacije životinjskog tkiva štitnjače. Ozbiljnost miksedema i s tim povezani rizik od smrtnosti i komplikacija, stvorio je interes za otkrivanje efikasnih tretmana za hipotireozu.[45]

Ostale životinjeUredi

 
Fotografija psa rase labrador retrivera s opuštenom kožom lica karakterističnom za hipotireozu

U veterinarskoj praksi psi su vrste koje su najčešće pogođene hipotireozom. Većina slučajeva javlja se kao rezultat primarnog hipotiroidizma, od kojih se prepoznaju dva tipa: limfocitni tiroiditis, koji je vjerovatno imunski vođen i dovodi do uništenja i fibroze štitnjače, i idiopatska atrofija koja dovodi do postupne zamjene masnoim tkivom.[46] Često postoje letargija, netolerancija na hladnoću, netolerancija na vježbanje i debljanje. Nadalje, promjene na koži i problemi s plodnošću vide se kod pasa s hipotireozom, kao i brojni drugi simptomi. Znakovi miksedema mogu se vidjeti kod pasa s istaknutim naborima kože na čelu, a susreću se i slučajevi miksedemske kome. Dijagnoza se može potvrditi testom krvi, jer sam klinički dojam može dovesti do prekomjerne dijagnoze.

Ostale vrste koje su rjeđe pogođene uključuju mačke i konje, kao i druge velike domaće životinje. Kod mačaka je hipotireoza obično posljedica drugog medicinskog tretmana poput operacije ili zračenja. U mladih konja, kongenitalni hipotireoza zabilježen je pretežno u Zapadnoj Kanadi i povezan je s majčinom ishranom.

ReferenceUredi

  1. ^ Ferri, Fred F. (2010). Ferri's differential diagnosis : a practical guide to the differential diagnosis of symptoms, signs, and clinical disorders (2nd izd.). Philadelphia, PA: Elsevier/Mosby. str. Chapter H. ISBN 978-0323076999.
  2. ^ a b c d e f g h i j k l m n o Chakera AJ, Pearce SH, Vaidya B (2012). "Treatment for primary hypothyroidism: current approaches and future possibilities". Drug Design, Development and Therapy (Review). 6: 1–11. doi:10.2147/DDDT.S12894. PMC 3267517. PMID 22291465.
  3. ^ a b "Hypothyroidism". National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases. mart 2013. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 5. 3. 2016.
  4. ^ Preedy, Victor (2009). Comprehensive Handbook of Iodine Nutritional, Biochemical, Pathological and Therapeutic Aspects. Burlington: Elsevier. str. 616. ISBN 9780080920863.
  5. ^ a b c d e Persani L (septembar 2012). "Clinical review: Central hypothyroidism: pathogenic, diagnostic, and therapeutic challenges". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism (Review). 97 (9): 3068–78. doi:10.1210/jc.2012-1616. PMID 22851492.
  6. ^ a b c d Longo DL, Fauci AS, Kasper DL, Hauser SL, Jameson JL, Loscalzo J (2011). "341: disorders of the thyroid gland". Harrison's principles of internal medicine (18th izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 978-0071748896.
  7. ^ a b "Thyroid disease: assessment and management". www.nice.org.uk. National Institute for Health and Care Excellence. 20. 11. 2019. Pristupljeno 9. 3. 2021.
  8. ^ Ebert EC (juli 2010). "The thyroid and the gut". Journal of Clinical Gastroenterology. 44 (6): 402–6. doi:10.1097/MCG.0b013e3181d6bc3e. PMID 20351569.
  9. ^ Klubo-Gwiezdzinska J, Wartofsky L (mart 2012). "Thyroid emergencies". The Medical Clinics of North America. 96 (2): 385–403. doi:10.1016/j.mcna.2012.01.015. PMID 22443982.
  10. ^ a b "Thyroid disease in Women". Office on Women's Health, U.S. Department of Health and Human Services. 1. 2. 2017. Arhivirano s originala, 12. 7. 2017. Pristupljeno 20. 7. 2017.  Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnom vlasništvu.
  11. ^ a b "Postpartum Thyroiditis" (PDF). American Thyroid Association. 2014. Pristupljeno 20. 7. 2017.
  12. ^ a b Vissenberg R, van den Boogaard E, van Wely M, van der Post JA, Fliers E, Bisschop PH, Goddijn M (juli 2012). "Treatment of thyroid disorders before conception and in early pregnancy: a systematic review". Human Reproduction Update (Review). 18 (4): 360–73. doi:10.1093/humupd/dms007. PMID 22431565.
  13. ^ a b Negro R, Stagnaro-Green A (oktobar 2014). "Diagnosis and management of subclinical hypothyroidism in pregnancy". BMJ. 349 (10): g4929. doi:10.1136/bmj.g4929. PMID 25288580.
  14. ^ a b Counts D, Varma SK (juli 2009). "Hypothyroidism in children". Pediatrics in Review. 30 (7): 251–8. doi:10.1542/pir.30-7-251. PMID 19570923.
  15. ^ a b Pearce EN (februar 2012). "Update in lipid alterations in subclinical hypothyroidism". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 97 (2): 326–33. doi:10.1210/jc.2011-2532. PMID 22205712.
  16. ^ Chandna S, Bathla M (juli 2011). "Oral manifestations of thyroid disorders and its management". Indian Journal of Endocrinology and Metabolism. 15 (Suppl 2): S113–6. doi:10.4103/2230-8210.83343. PMC 3169868. PMID 21966646.
  17. ^ Brown RS (2013). "Autoimmune thyroiditis in childhood". Journal of Clinical Research in Pediatric Endocrinology (Review). 5 Suppl 1 (4): 45–9. doi:10.4274/jcrpe.855. PMC 3608006. PMID 23154164.
  18. ^ a b Gaitonde DY, Rowley KD, Sweeney LB (august 2012). "Hypothyroidism: an update". American Family Physician (Review). 86 (3): 244–51. PMID 22962987. Arhivirano s originala, 18. 2. 2015.
  19. ^ a b Stagnaro-Green A (februar 2012). "Approach to the patient with postpartum thyroiditis". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism (Review). 97 (2): 334–42. doi:10.1210/jc.2011-2576. PMID 22312089. Arhivirano s originala, 8. 4. 2020. Pristupljeno 10. 4. 2021.
  20. ^ Shrestha, ST; Hennessey, J (decembar 2015). Acute and Subacute, and Riedel's Thyroiditis. MDText.com, Inc.
  21. ^ Donaldson M, Jones J (2013). "Optimising outcome in congenital hypothyroidism; current opinions on best practice in initial assessment and subsequent management". Journal of Clinical Research in Pediatric Endocrinology (Review). 5 Suppl 1 (4): 13–22. doi:10.4274/jcrpe.849. PMC 3608009. PMID 23154163.
  22. ^ Maia AL, Goemann IM, Meyer EL, Wajner SM (juni 2011). "Deiodinases: the balance of thyroid hormone: type 1 iodothyronine deiodinase in human physiology and disease". The Journal of Endocrinology. 209 (3): 283–97. doi:10.1530/JOE-10-0481. PMID 21415143.
  23. ^ a b Cheng SY, Leonard JL, Davis PJ (april 2010). "Molecular aspects of thyroid hormone actions". Endocrine Reviews. 31 (2): 139–70. doi:10.1210/er.2009-0007. PMC 2852208. PMID 20051527.
  24. ^ a b Stagnaro-Green A, Abalovich M, Alexander E, Azizi F, Mestman J, Negro R, Nixon A, Pearce EN, Soldin OP, Sullivan S, Wiersinga W (oktobar 2011). "Guidelines of the American Thyroid Association for the diagnosis and management of thyroid disease during pregnancy and postpartum". Thyroid. 21 (10): 1081–125. doi:10.1089/thy.2011.0087. PMC 3472679. PMID 21787128.
  25. ^ a b So M, MacIsaac RJ, Grossmann M (august 2012). "Hypothyroidism". Australian Family Physician. 41 (8): 556–62. PMID 23145394. Arhivirano s originala, 17. 5. 2013. Pristupljeno 26. 12. 2013.
  26. ^ Pantalone KM, Hatipoglu BA (decembar 2014). "Hyponatremia and the Thyroid: Causality or Association?". Journal of Clinical Medicine. 4 (1): 32–6. doi:10.3390/jcm4010032. PMC 4470237. PMID 26237016.
  27. ^ a b c Dons, Robert F.; Jr, Frank H. Wians (2009). Endocrine and metabolic disorders clinical lab testing manual (4th izd.). Boca Raton: CRC Press. str. 10. ISBN 9781420079364.
  28. ^ Bona G, Prodam F, Monzani A (2013). "Subclinical hypothyroidism in children: natural history and when to treat". Journal of Clinical Research in Pediatric Endocrinology (Review). 5 Suppl 1 (4): 23–8. doi:10.4274/jcrpe.851. PMC 3608012. PMID 23154159.
  29. ^ a b Fatourechi V (2009). "Subclinical hypothyroidism: an update for primary care physicians". Mayo Clinic Proceedings (Review). 84 (1): 65–71. doi:10.4065/84.1.65. PMC 2664572. PMID 19121255.
  30. ^ Baumgartner C, Blum MR, Rodondi N (decembar 2014). "Subclinical hypothyroidism: summary of evidence in 2014". Swiss Medical Weekly (Review). 144: w14058. doi:10.4414/smw.2014.14058. PMID 25536449.
  31. ^ Practice Committee of the American Society for Reproductive Medicine (novembar 2012). "Evaluation and treatment of recurrent pregnancy loss: a committee opinion". Fertility and Sterility. 98 (5): 1103–11. doi:10.1016/j.fertnstert.2012.06.048. PMID 22835448.
  32. ^ Regan L, Backos M, Rai R (19. 5. 2011). "The investigation and treatment of couples with recurrent first-trimester and second-trimester miscarriage" (PDF). Green-top Guideline No. 17. London: Royal College of Obstetricians and Gynaecologists. Arhivirano s originala (PDF), 5. 7. 2013. Pristupljeno 26. 12. 2013.
  33. ^ Syed S (april 2015). "Iodine and the "near" eradication of cretinism". Pediatrics. 135 (4): 594–6. doi:10.1542/peds.2014-3718. PMID 25825529.
  34. ^ a b Charlton K, Skeaff S (novembar 2011). "Iodine fortification: why, when, what, how, and who?". Current Opinion in Clinical Nutrition and Metabolic Care. 14 (6): 618–24. doi:10.1097/MCO.0b013e32834b2b30. PMID 21892078.
  35. ^ World Health Organization, UNICEF, ICCIDD (2008). Assessment of iodine deficiency disorders and monitoring their elimination (PDF) (3rd izd.). Geneva: World Health Organization. ISBN 9789241595827. Arhivirano (PDF) s originala, 28. 12. 2013.
  36. ^ e-Library of Evidence for Nutrition Actions (eLENA) (2014). "Iodine supplementation during pregnancy". World Health Organization. Arhivirano s originala, 6. 3. 2014. Pristupljeno 5. 3. 2014.
  37. ^ "Reaching Optimal Iodine Nutrition in Pregnant and Lactating Women and Young Children" (PDF). Joint Statement by the World Health Organization and United Nations Children's Fund. World Health Organization. 2007. Arhivirano (PDF) s originala, 6. 3. 2014. Pristupljeno 5. 3. 2014.
  38. ^ Rose SR, Brown RS, Foley T, Kaplowitz PB, Kaye CI, Sundararajan S, Varma SK (juni 2006). "Update of newborn screening and therapy for congenital hypothyroidism". Pediatrics. 117 (6): 2290–303. doi:10.1542/peds.2006-0915. PMID 16740880.
  39. ^ Pollitt RJ (juni 2009). "Newborn blood spot screening: new opportunities, old problems". Journal of Inherited Metabolic Disease. 32 (3): 395–9. doi:10.1007/s10545-009-9962-0. PMID 19412659.
  40. ^ LeFevre ML (maj 2015). "Screening for thyroid dysfunction: U.S. Preventive Services Task Force recommendation statement". Annals of Internal Medicine. 162 (9): 641–50. doi:10.7326/M15-0483. PMID 25798805.
  41. ^ Malt EA, Dahl RC, Haugsand TM, Ulvestad IH, Emilsen NM, Hansen B, Cardenas YE, Skøld RO, Thorsen AT, Davidsen EM (februar 2013). "Health and disease in adults with Down syndrome". Tidsskrift for den Norske Laegeforening (Review). 133 (3): 290–4. doi:10.4045/tidsskr.12.0390. PMID 23381164. Arhivirano s originala, 3. 12. 2013.
  42. ^ Ke, Lin-qiu; Hu, Ying; Yang, Kun; Tong, Nanwei (12. 2. 2015). "Chinese herbal medicines for hypothyroidism". The Cochrane Database of Systematic Reviews (2): CD008779. doi:10.1002/14651858.CD008779.pub2. ISSN 1469-493X. PMID 25914906.
  43. ^ Monzani A, Prodam F, Rapa A, Moia S, Agarla V, Bellone S, Bona G (januar 2013). "Endocrine disorders in childhood and adolescence. Natural history of subclinical hypothyroidism in children and adolescents and potential effects of replacement therapy: a review". European Journal of Endocrinology. 168 (1): R1–R11. doi:10.1530/EJE-12-0656. PMID 22989466.
  44. ^ Leung AM, Braverman LE, Pearce EN (novembar 2012). "History of U.S. iodine fortification and supplementation". Nutrients. 4 (11): 1740–6. doi:10.3390/nu4111740. PMC 3509517. PMID 23201844.
  45. ^ McAninch EA, Bianco AC (januar 2016). "The History and Future of Treatment of Hypothyroidism". Annals of Internal Medicine. 164 (1): 50–6. doi:10.7326/M15-1799. PMC 4980994. PMID 26747302.
  46. ^ Mooney CT (maj 2011). "Canine hypothyroidism: a review of aetiology and diagnosis". New Zealand Veterinary Journal. 59 (3): 105–14. doi:10.1080/00480169.2011.563729. PMID 21541883.

Vanjski linkoviUredi

Šablon:Terapija štitnjače Šablon:Bolest štitnjače

ReferenceUredi

Vanjski linkoviUredi

Šablon:Terapija štitnjače Šablon:Bolest štitnjače

Medicina - Endokrinologija - uredi
Bolesti štitne žlijezde
Hipotireoidizam | Hipertireoidizam | Strume | Tireoiditis | Tumori
Bolesti timusa - paratireoidne žlijezde
Urođene anomalije timusa | Hiperplazija timusa | Tumori timusa | Myasthenia gravis | Hipoparatireoidizam | Hiperparatireoidizam |
Bolesti endokrinog pankreasa
Diabetes mellitus | Tumori | Multipla endokrina adenomatoza
Bolesti nadbubrežne žlijezde
Adrenalitis | Waterhouse - Friderichsenov sindrom | Hipokorticizam | Hiperkorticizam | Addisonova bolest | Cushingov sindrom | Connov sindrom | Adrenogenitalni sindrom | Tumori | Feohromocitom