Ascites (gr. askites, poput vreće) izraz je za nakupljanje tekućine u peritonealnoj šupljini. Zdravstveno stanje je također poznato kao hidroperitoneum. Iako najčešće nastaje zbog ciroze i teške bolesti jetre, njegova prisutnost može značiti druge značajne zdravstvene probleme.

Ascites kao posljedica ciroze jetre

Znakovi i simptomi

uredi

Blaži ascites se teško primijeti dok značajni ascites dovodi do trbušne distenzije. Pacijent se žali na težinu u trbuhu i pritisak, kratak dah zbog podizanja ošita (dijafragme).

Na fizikalnom pregledu ascit se utvrđuje ako se bočni dijelovi sjenke trbuha izboče kod pacijenta koji leži na leđima. Tmulost se također pomiče sa bokova ako pacijent promijeni položaj jer će tmulost uvijek biti u donjim dijelovima abdomena bez obzira na položaj pacijenta. Kod veće količine ascitesa ako se na jednoj strani trbuha vrši pritisak primjeti se da se val prenosi na suprotnu stranu trbuha.

Ostali znaci ascitesa su u vezi sa etiologijom. Kod ciroze i portalne hipertenzije može postojati oticanje nogu, ginekomastija, promjene mentalnog statusa kod encefalopatija, povraćanje krvi. Kod karcinoma je prisutan gubitak težine i opća slabost, hronični umor i malaksalost. Kod srčane slabosti javlja se nedostatak daha i netoleriranje napora.

Etiologija

uredi

Patofiziološki mehanizam je sličan onom kao kod nastanka edema

Uzroci ascitesa sa visokim gradijentom serum-ascites albumina (engl. Serum-ascities albumin gradient SAAG) mogu biti sljedeći:[1]

Uzroci ascitesa ("eksudat") sa niskim gradijentom serum-ascites albumina (engl. Serum-ascities albumin gradient SAAG) mogu biti sljedeći:[1]

Drugi rijetki uzroci su:

 
Malehne količine slobodne tečnosti (*) između jetre i bubrega na ultrazvučnom snimku.
 
Velike količine ascitesa oko jetre.

Dijagnoza

uredi
 
Ascites u osobe sa rakom abdomena viđen ultrazvučnim pregledom

Dijagnoza uzroka počinje pretragama krvi, ultrazvukom abdomena i izravnim uklanjanjem tekućine iglom ili paracentezom (koja također može biti terapeutska). Algoritam dijagnostike bi izgledao kao što je navedeno:

Liječenje

uredi

Liječenje može biti lijekovima (diuretici), paracentezom ili drugim tretmanima usmjerenih na uzrok.

  • Blaži slučajevi ascitesom mogu biti tretirani s ograničenjem unosa natrija. Kod portalnog ascita daje se spironolakton, antagonist aldosterona. Elektroliti i težina moraju biti redovno kontrolirani.
  • Umjereni slučajevi se tretiraju sa furosemidom. Potrebna je pažnja i potrebno je da gubitak težine ne prelazi 500 g dnevno da ne dođe do formiranja hepatorenalnog sindroma.
  • Refraktarni slučajevi se tretiraju punkcijom abdomena (paracenteza), davanjem albumina i pažljivom administracijom diuretika.
  • Druga mogućnost liječenja u pacijenata sa cirozom je transplantacija jetre.
  • Za maligni ascites primjenjuje se paracenteza. U obir dolaze dolaze i shuntovi, hemoterapija koja se daje izravno u trbušnu šupljinu (IP), te posebno za liječenja protivtijelima kod malignog ascitesa.

Prognoza

uredi

Prognoza zavisi od osnovne bolesti. Kod zloćudne bolesti prognoza je u vezi sa prognozom te bolesti. Kod ciroze jetre poduzete procedure utječu direktno na prognozu. Shuntovi mogu spriječiti nastanak fatalnog krvarenja kod ciroze jetre.

Reference

uredi
  1. ^ a b Warrell DA, Cox TN, Firth JD, Benz ED. Oxford textbook of medicine. Oxford: Oxford University Press, 2003. ISBN 0-19-262922-0.
  2. ^ Patient UK (10. 6. 2009). "Ascites Tapping". Arhivirano s originala, 19. 7. 2010. Pristupljeno 8. 12. 2011.
  3. ^ Branco-Ferreira M, Pedro E, Barbosa MA, Carlos AG (1998). "Ascites in hereditary angioedema". Allergy. 53 (5): 543–5. doi:10.1111/j.1398-9995.1998.tb04098.x. PMID 9636820.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)