Wikipedia

Sindrom hroničnog umora

Sindrom hroničnog umora (SHU) je najčešći naziv za stanje, ili stanja, iscrpljenosti, o kojemu se malo toga zna, i nepoznatog je uzroka. Drugi nazivi za ovaj sindrom su: postviralni sindrom umora, benigni mijalgički encefalomijelitis, mijalgički encefalomijelitis, sidrom hroničnog umora i imunološke disfunkcije. Simptomi SHU uključuju bolove u mišićima i zglobovima po cijelom tijelu; kognitivne smetnje; hroničnu, ponekad veoma tešku mentalnu i fizičku iscrpljenost, te još neke druge karakteristične simptome koji se jave kod dotad zdrave i aktivne osobe. Umor je čest simptom mnogih bolest, ali je SHU multisistemska bolest, i relativno je rijetka.[1] Dijagnoza se postavlja na osnovu većeg broja karakteristika, od kojih je najčešća teška mentalna i fizička iscrpljenost koja se pogoršava naporom, a traje najmanje šest mjeseci. Svi dijagnostički kriteriji zahtijevaju da simptomi nisu uzrokovani ni jednim drugim medicinskim stanjem. Pacijenti koji boluju od SHU mogu se žaliti i na druge simptome [2], kao što su mišićna slabost, kognitivna disfunkcija, imunološku preosjetljivost, ortostatsku netoleranciju (poremećaj autonomnog nervnog sistema koji se javlja kad osoba stoji), probavne smetnje, kliničku depresiju, slab imunološki odgovor, srčane i respiratorne smetnje. Nejasno je jesu li ti simptomi uzrokovani pridruženim bolesnim stanjima, ili pak imaju zajednički uzrok sa SHU.[3] Do potpunog ozdravljenja dolazi u samo 5-10% slučajeva.[4] Smatra se da je incidencija SHU u SAD 4 oboljela na 1000 odraslih.[5]

Iz nepoznatih razloga SHU se javlja najčešće kod osoba u četrdesetim i pedesetim godinama života, i to češće kod žena nego kod muškaraca. [6][7] Smatra se da je prevalencija SHU među djecom i adolescentima manja [4], ali rezultati istraživanja o toj temi su protivrječni.[8] Nema niti jedne medicinske pretrage koja bi bila široko prihvaćena kao dijagnostičko sredstvo za SHU. Iako brojne pretrage mogu donekle pomoći u postavljanju dijagnoze, sama dijagnoza SHU postavlja se isključivanjem svih ostalih dijagnoza, što se temelji pretežno na pacijentovoj historiji bolesti i kriterijima simptoma.[9] Iako postoji opće slaganje da je SHU prijetnja zdravlju, kvaliteti života i produktivnosti oboljeloga, različite skupine liječnika, istraživača i boraca za prava pacijenata promoviraju različite nomenklature, dijagnostičke kriterije, hipoteze o uzroku, te liječenju; kao rezultat, postoje brojne proturječnosti o raznim aspektima ove bolesti. I sam naziv SHU je kontroverzan, jer, kako vjeruju laička udruženja i stručnjaci koji se bave ovom bolešću, trivijalizira ovu bolest, i zato nastoje promijeniti taj naziv.

Znakovi i simptomi

uredi

Početak

uredi

Većina slučajeva SHU počinje iznenada,[10] obično praćena bolesnim stanjem nalik gripi, "[3]; češće se javlja zimi,[11][12] znatan broj slučajeva počinje unutar nekoliko mjeseci nakon nekog težeg stresa.[10][13][14] Jedna australska prospektivna studija pokazala je da u grupi ispitanika koje su preboljele infekciju viralnim ili neviralnim patogenom postoji jedna podgrupa onih koji udovoljavaju kriterijima za SHU, te su autori studije zaključili da je "postinfektivni SHU valjani model za istraživanje patofizioloških mehanizama koji uzrokuju SHU".[15] Ipak, ni tačna prevalencija, niti prave uloge infekcije i stresa u razvoju SHU još uvijek nisu poznate. Dokazani su različiti potencijalni rizični faktori razvoja SHU, međutim "još uvijek nedostaje konačan dokaz koji bi upotrebljiv kliničarima".[16]

Simptomi

uredi

Najčešći dijagnostički kriterij i definicija SHU korišten za istraživačke i kliničke svrhe objavio je američki Centar za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC).[2] The CDC definition of CFS requires two criteria be fulfilled:[17]

  1. Nova pojava (a ne cjeloživotna)neobjašnjivog, prezistentnog tjelesnog umora neovisnog o naporu, koji se odmorom ne popravlja bitno, te koji uzrokuje znatno smanjenje ranije razine aktivnosti.
  2. Četiri ili više sljedećih simptoma u trajanju od šest mjeseci ili dulje:
  • Oštećeno pamćenje ili koncentracija
  • opće loše osjećanje ("malaise") nakon napora, pri čemu fizički ili mentalni napori uzrokuju "ekstremnu, produženu iscrpljenost i loše osjećanje"
  • San koji ne donosi odmor niti osvježenje
  • Mišićna bol(mialgija)
  • Bol u više zgolobova (artralgija)
  • Glavobolja nove vrste ili jačeg intenziteta
  • Upale grla, česte ili ponavljajuće
  • Bolno osjetljivi limfni čvorovi (na vratu ili pod pazuhom)

Kad se simptomi mogu pripisati drugim stanjima i bolestima, dijagnoza SHU se isključuje. CDC posebno navodi nekoliko bolesti čiji simptomi podsjećaju na SHU: "mononukleoza, borelioza (Lymeova bolest), lupus, multipla skleroza, fibromialgija, primarni poremećaji spavanja, jaka pretilost i teški depresivni poremećaji. I neki lijekovi mogu imati neželjene učinke koji oponašaju SHU."[17]

Razine aktivnosti

uredi

Pacijenti se žale na teško smanjenje razine tjelesne aktivnosti [18], s posljedičnom onesposobljenošću poput drugih medicinskih stanja praćenih umorom [19], kao što su: multipla skleroza, kasni stadij AIDS-a, lupus eritematozus, reumatoidni artritis, srčana bolest, završni stadij zatajenja bubrega, hronična opsttruktivna bolest pluća, te učinci hemoterapije.[20] Težina simptoma i onesposobljenosti jednaka je u oba spola[21]; u svih oboljelih javlja se jaka, onesposobljavajuća hronična bol,[22], međutim funkcionalni kapacitet oboljelih od SHU veoma se razlikuje od osobe do osobe.[23] Dok neki bolesnici vode relativno normalne živote, ostali su posve vezani uz krevet i nesposobni da brinu za sebe. Više od polovice oboljelih nesposobno je za rad, a gotovo dvije trećine zbog svoje bolesti ima smanjenu radnu sposobnost. Više od polovice oboljelih je na bolovanju, a manje od petine radi puno radno vrijeme.[9]

Mehanizam

uredi

Mehanizmi i patogeneza SHU su nepoznati.[4] rađena su istraživanja i ispitivane hipoteze o biomedicinskim i epidemiološkiml karakteristikama bolesti, uključivo oksidativni stres, genetsku predispoziciju,[24] infekciju virusima i patogenim bakterijama, abnormalnost hipotalamo-hipofizno-adrenalne osovine (iako nije jasno je li ona uzrok ili posljedica SHU), autoimunitet, imunološku disfunkciju, kao i mentalne i psihosocijalne činioce koji bi mogli uzrokovati ili doprinositi ovoj bolesti.[25] Neki oboljeli od SHU žestoko odbacuju bilo kakav uticaj psiholoških činilaca i čvrsto vjeruju da njihovo stanje ima isključivo fizički uzrok.[26]

Psihološki faktori

uredi

Moguća uloga psiholoških činilaca u SHU je i nejasna, i prijeporna. U preglednom članku Prinsa i sur. tvrdi se da se SHU održava do u beskraj upravo time što se pacijenti fiksiraju na fizički uzrok svoje bolesti ili simptoma. U istom se članku citira istraživanje koje ukazuje da nedostatak podrške ili podupiranja bolesničkog ponašanja od strane bolesnikove socijalne mreže može kod nekih grupa oboljelih od SHU biti udruženo sa usporenim oporavkom.[27]

Iako su neurotičnost, introvertnost i ekstrovertnost ranije bili navođeni kao rizični faktori za razvoj SHU,[27] sistematsko istraživanje karakternih činilaca urodilo je zaključkom da, iako se čini da karakter često igra ulogu u SHU, teško je izvući opće zaključke ili potvrdu da veza između karakternih crta i SHU zaista postoji .[28] Uopće, nije dokazan niti jedan klinički koristan rizični činilac.[16]

Klasifikacija

uredi
Glavni članak: Klinički opisi sindroma hroničnog umora

Budući da ne postoje nikakve medicinske pretrage niti fizički znakovi na osnovu kojih bi se postavila dijagnoza SHU,[4] pretrage se koriste samo da bi se isključili drugi mogući uzroci simptoma.[29] Najčešće i najšire korišten [2] klinički i istraživački opis SHU jest CDC definition objavljena 1994.[29] Definicija koju je dao CDC 1994. godine, također poznata i kao Fukudina definicija (prema prvom autoru izvještaja), temeljena je na Holmesovom ili CDC 1988 sistemu bodovanja.[30] Kriteriji iz 1994. zahtijevaju postojanje samo četiri simptoma uz postojanje umora, dok su kriteriji iz 1988. zahtijevali šest do osam simptoma.[31]

Ostale važnije definicije SHU:

  • Oksfordski kriteriji (1991)[32]
  • Kanadska definicija mijalgičnog encefalomijelitisa/SHU iz 2003. godine[33] razvijena je "u pokušaju da se isključe psihijatrijski slučajevi."[27] Ova definicijazahtijeva postojanje simptoma iz bar jedne kategorije autonomnih, neuroendokrinih ili imunoloških simptoma. Liječnici britanskog Nacionalnog zdravstvenog sistema (National Health Service) protive se upotrebi ove definicije slučajeva, budući da bi se primjenom zahtjeva za ovim dodatnim simptomima/znakovima moglo izostaviti neke pacijente;[31] osim toga, ti kriteriji nisu provjereni za istraživačke svrhe.[34]

Korištenje različitih definicija može utjecati na odabir tipova pacijenata,[35] a postoji i istraživanje koje sugerira da podtipovi pacijenata oboljelih od SHU zaista postoje.[36][37][38][39] Kliničkre smjernice, kojima je cilj unaprijediti dijagnostiku, postupke i liječenje, općenito se temelje na opisima slučajeva. Smjernice s obično izrađuju na nacionalnim ili internacionalnim razinama, a obično to čine medicinska udruženja ili državna tijela nakon što su smjernice provjerene i dokazane kao valjane, te obično sadrže i sažetak izjava o konsenzusu. Primjer za to je smjernica koju je za National Health Service u Engleskoj i Walesu 2007. godine donio Nacionalni institut za zdravstvo i kliničku izvrsnost (National Institute for Health and Clinical Excellence, skraćeno NICE).[31]

Liječenje

uredi
Glavni članak: Liječenje sindroma hroničnog umora

Mnogi pacijenti se čak ni uz liječenje nikad ne oporave sasvim od SHU, osim toga, nema univerzalno djelotvornog načina liječenja.[40] Kao metode liječenja preporučaju se dijete odnosno nutricionistika, fizioterapija, dijetarni suplementi, antidepresivi, analgetici, hodanje, te komplementarna i alternativna medicina, međutim jedine metode sa naučno dokazanom djelotvornošću jesu kognitivno-bihevioralna terapija i terapija doziranim vježbanjem.[2] Ove dvije metode pokazale su se djelotvornima u nekoliko randomiziranih kontroliranih istraživanja.[27][41][42][43] Budući da klinička istraživanja zahtijevaju da pacijenti posjećuju kliniku, moguće je da su teški pacijenti time isključeni iz istraživanja.[41]

Kognitivno-bihevioralna terapija

uredi
Glavni članak: Kognitivno-bihevioralna terapija

Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT), je oblik psihološke terapije, umjereno djelotvorne kod SHU.[44] Budući da je uzrok, ili uzroci, SHU nepoznati, KBT nastoji pomoći pacijentima da razumiju svoje individualne simptome i uvjerenja, te da razviju djelotvorne strategije kojima bi poboljšali svoje funkcioniranje u svakodnevnici.[45] Vincent Deary, istraživač SHU, vjeruje da KBT model medicinski neobjašnjenih tjelesnih simptoma ima heurističkuvrijednost u stvaranju simptoma u stanjima poput SHU.[46]

Cochrane Library metaanaliza 15 randomiziranih, kontroliranih istraživana KBT sa ukupno 1043 ispitanika zaključila je da KBT djelotvorno smanjuje simptome umora. Uspoređujući KBT i "običnu njegu", četiri istraživanja obuhvaćena ovom metaanalizom pokazala su da je KBT djelotvornija (40% nasuprot 26%). U tri istraživanja se KBT pokazala boljom od ostalih oblika psihološke terapije (48% nasuprot 27%). Povoljni učinci mogu po završetku terapije nestati; autori metaanalize pišu da "je temelj dokaza djelotvornosti po završetku terapije ograničen na mali broj istraživanja s nekonzistentnim nalazima", te preporučuju daljnja istraživanja.[47] Druga nedavna metaanaliza pronašla je da se poboljšanja u randomiziranim kontroliranim istraživanjima kreću od 33% do 73%.[44] Jedna studija kohorte od 96 pacijenata sugerira da KBT može olakšati potpun oporavak nekih pacijenata, od kojih 69% više nije zadovoljavalo CDC kriterije za dijagnozu SHU, a 23% je sebe smatralo "potpuno oporavljenima".[48]

Terapija doziranim vježbanjem

uredi

Više od polovice istraživanih pacijenata sa SHU osjećalo je poboljšanje usljed terapije doziranim vježbanjem, jednim oblikom fizikalne terapije.[27] Meta-analiza većeg broja randomiziranih kontroliranih istraživanja terapije vježbanjem kod pacijenata sa SHU pokazala se djelotvornijom za simptome umora od kontrolne skupine.[41][49] Neke organizacije pacijenata pobijaju vrijednost rezultata istraživanja liječenja vježbanjem.[50]

Ostalo

uredi

Predlagani su razni drugi načini liječenja SHU, ali njihova djelotvornost nije potvrđena.[27] Lijekovi od kojih se očekivala djelotvornost u smanjivanju poremećaja uzrokovanih stresom su antidepresivi i imunomodulatori.[51] Mnogi pacijenti sa SHU su preosjetljivi na lijekove, naročito na sedative, dok neki pate do preosjetljivosti na hranu i hemijske tvari.[52]

Pacijenti sa SHU u usporedbi s oboljelima od drugih bolesti imaju vrlo slab odgovor na placebo, što je možda uzrokovano njihovim izmijenjenim psihijatrijskim i psihološkim očekivanjima u vezi njihove bolesti.[26]

Prognoza

uredi

Oporavak

uredi

Sistematski pregledni rad koji je obuhvatio 14 istraživanja ishoda neliječenih bolesnika sa SHU otkrila je da je "medijan stope potpunog oporavka 5% (raspon, 0–31%), te da je medijan proporcije pacijenata kod kojih je došlo do poboljšanja 39.5% (raspon, 8–63%). Stopa povratka na posao je u tri obuhvaćene studije ishoda bila od 8 do 30%." .... " U pet studija se tokom radoblja praćenja pogoršanje simptoma javilo u 5 do 20% pacijenata." Dobar je ishod bio udružen s blažim umorom u vrijeme početka istraživanja, osjećajem kontrole nad svojim simptomima, i nepripisivanju bolesti tjelesnim uzrocima.[53] Drugi je pregledni rad otkrio da djeca imaju bolju prognozu od odraslih, te da se tokom razdoblja praćenja oporavilo 54–94% djece, u usporedbi s 10% odraslih koji su se vratili na razinu funkcioniranja od prije bolesti.[54] Prema CDC, kašnjenje s dijagnozom i počinjanjem liječenja može smanjiti šansu za oporavak.[55]

Smrti

uredi

Veza SHU i smrtnosti je nejasna. Sistematski pregledni rad koji je obuhvatio 14 istraživanja ishoda neliječenih bolesnika sa SHU zabilježio je 8 smrti, od kojih dvije nisu bile u vezi sa SHU, jedan ispitanik počinio je samoubistvo, a okolnosti smrti ostale petorice ostale su nejasne.[53] Do danas su provedene dvije studije o očekivanom trajanju života oboljelih od SHU. Preliminarna studija članova grupa za samopomoć oboljelih od SHU izvijestila je o većoj vjerovatnosti umiranja u ranijoj dobi od karcinoma i samoubistva,[56] dok je druga studija mnogo s mnogo većim brojem ispitanika i duljim periodom praćenja otkrila da se stopa smrtnosti oboljelih od SHU ne razlikuje od one u općoj populaciji u SAD.[57]

Epidemiologija

uredi

Budući da postoje brojne definicije SHU, procjene prevalencije veoma variraju. Studije u SAD govore o prevalenciji od 75 do 420 slučajeva SHU na 100.000 odraslih. CDC pak navodi da od SHU boluje više od milijun Amerikanaca, te da je približno 80% slučajeva nedijagnosticirano.[4] Čini se da su ovoj bolesti podložne sve etničke i rasne skupine, te da su grupe s nižim pihodima nešto sklonije pojavi SHU.[7] Žene obolijevaju češće, te čine 60 do 85% od ukupnog broja slučajeva; ipak, postoje naznake da je prevalencija među muškarcima niža zbog neprijavljivanja slučajeva. Bolest je češća kod ljudi u dobi od 40 do 59 godina. Krvni srodnici ljudi koji boluju od SHU imaj veću vjerovatnost da i sami obole.[7][58] Nema dokaza da je SHU zarazna bolest, iako je ustanovljena kod više članova iste obitelji; vjeruje se da je uzrok tome genetska veza, međutim potrebna su daljnja istraživanja da bi se ova pretpostavka potvrdila.[59]

Slične bolesti i bolesti iz istog spektra

uredi

Neke bolesti se značajno preklapaju sa SHU. Poremećaji štitnjače, anemija i dijabetes su samo neke od bolesti koje valja isključiti kod pacijenta kod kojega se sumnja na SHU.[29][31][60]

Osobe sa fibromialgijom pate od mišićnih boli i poremećaja spavanja. Umor i mišićna bol često se javljaju kao u početnim fazama raznih nasljednih bolesti mišića, a također i u nekim autoimunim, endokrinološkim i metaboličkim sindromima; kako kod njih nema očitih biohemijskih/metaboličkih poremećaja niti neuroloških simptoma, smetnje se kod takvih bolesnika često pripisuju SHU ili fibromialgiji. Višestruka hemijska preosjetljivost, sindrom zaljevskog rata, te post-polio sindrom imaju simptome slične onima u SHU,[61][62] a za ovaj potonji se teoretizira da ima zajedničku patofiziološku osnovu sa SHU.[62]

Iako post-Lyme sindrom i SHU imaju mnoge iste karakteristike/simptome, jedna je studija pokazala da pacijenti s post-Lyme sindromom imaju više kognitivnih smetnji, a pacijenti sa SHU imaju više simptoma nalik gripi.[63]

Studija iz 2006. godine pokazala je da nedostaje literature na osnovu koje bi se ustanovila jasna razlika između nediferenciranih somatoformnih poremećaja i SHU. Autor studije tvrdi da je iskustvo umora kao potpuno tjelesno, a ne mentalno, sadržano u definiciji somatomorfnog poremećaja, dok to nije slučaj sa SHU.[64] Dijagnoza histerije nije prvenstveno dijagnoza na osnovu isključivanja drugih stanja i poremećaja, već zahtijeva zadovoljavanje kriterija na osnovu postizanja primarnog i sekundarnog dobitka iz bolesti.[65] Primarna deprfesijamože se diferencijalno dijagnostički isključiti na osnovu nepostojanja anhedonije i la belle indifference, varijabilnosti (labilnosti) raspoloženja, te prisutnosti senzornih fenomena i tjelesnih znakova kao što su ataksija, mioklonus, te, što je najvažnije, netolerancije vježbanja praćene parezom, općim lošim osjećanjem (malaise) i općom deterioracijom. Osjećaj potištenosti je također i veoma ućestala reakcijana gubitke uzrokovane hroničnom bolešću[66], što u nekim slučajevima može prerasti u komorbidnu situacionu depresiju.

Komorbiditet

uredi

Mnogi pacijenti oboljeli od SHU imaju, ili se čini da imaju, i druge medicinske probleme ili srodne dijagnoze. Česta je komorbidna fibromialgija, međutim samo pacijenti s fibromialgijom pokazuju abnormalne odgovore na bol.[67] Fibromialgija se pojavljuje kod velikog postotka oboljelih do SHU u vremenu od pojave do druge godine trajanja SHU, pa neki isstraživači sugeriraju da su fibromialgija i SHU srodne bolesti.[68] Kako je već spomenuto, mnogi bolesnici sa SHU također imaju i druge smetnje kao što su sindrom iritabilnog crijeva, bol u temporomandibularnom zglobu, glavobolju uključivo i migrenu, te druge oblike mialgije. Oboljeli od SHU imaju značajno veću učestalost poremećaja raspoloženja nego opća populacija.[69] U usporedbi s populacijom koja ne osjeća umor, muški bolesnici sa SHU imaju veću učestalost stanja poznatog kao sindrom hronične boli u zdjelici (CP/CPPS), a žene oboljele od SHU imaju veću učestalost hronične boli u zdjelici.[70] SHU je značajno češći kod žena s endometriozom negoli u općoj ženskoj populaciji u SAD.[71]

Historija

uredi
Glavni članak: Historija sindroma hroničnog umora

Godine 1934. je u Okružnoj bolnici Los Angelesa zabilježena epidemija stanja koje je tad nazvano "atipični poliomijelitis". Stanje je bilo veoma nalik na ono koje se danas naziva SHU, tad je smatrano oblikom poliomijelitisa, a zahvatilo je velik broj medicinskih sestara i liječnika.[72] Godine 1955. u londonskoj Royal Free Hospital izbila je još jedna epidemija koja je pretežno zahvatila medicinsko osoblje. Također je nalikovala na SHU, a nazvana je Royal Free disease (bolest bolnice "Royal Freee") i benigni mialgički encefalomijelitis. Opisali su je Achenson, Ramsay i drugi.[73] Godine 1969. benigni mialgički encefalomijelitis je po prvi put uvršten u Međunarodnu klasifikaciju bolesti, i to u grupu Bolesti nervnog sistema.[74]

Naziv sindroma hroničnog umora predložen je 1988. godine u članku "Sindrom hroničnog umora: radna definicija", (Holmes definition), kao zamjena za sindrom hronične Epstein-Barr viroze. Ova radna definicija bolesti publicirana je nakon što su epidemiolozi američkog Centers for Disease Control and Prevention ispitali pacijente zahvaćene epidemijom na području jezera Tahoe.[30][75][76] Godine 2006. je američki CDC otpočeo s programom informiranja široke javnosti o sindromu hroničnog umora.[4]

Društvo i kultura

uredi

Socijalni aspekti

uredi

Mnogi oboljeli od SHU žale se da dijagnoza ove bolesti sa sobom povlači značajnu socijalna stigma, te da ih se često smatra simulantima, hipohondrima, fobija, da "traže pažnju". Budući da ne postoji niti jedna medicinska pretraga kojom se može dijagnosticirati SHU, smatra se da je lako simulirati simptome nalik SHU radi pribavljanja finansijske, socijalne ili emocionalne dobiti.[77][78] Oboljeli od SHU argumentiraju da su korist od naknada za bolovanje odnosno invalidnina mnogo skromnije nego što se misli, i da bi oboljeli od SHU mnogo radije bili zdravi i nezavisni. Australske kliničke smjernice za SHU iz 2002. navode: "U odsutnosti dokaza da se radi o simuliranju, valja izbjegavati sumnjičenja o podsvijesnoj motivaciji; psihoanalitički koncept "sekundarne dobiti" je u medikolegalnim krugovima prečesto zlorabljen, i nema čvrstu empirijsku podlogu".[79]

Jedna je studija pokazala da oboljeli od SHU trpe težak psihosocijalni teret.[80] U jednoj drugoj studiji koju je provelo britansko udruženje pacijenata na 2338 ispitanika pokazalo je da upravo bolesnici s najtežim simptomima često dobijaju najmanje potpore od zdravstvenih i socijalnih službi.[81] Također je dokazano da oboljeli od SHU dobijaju manje socijalne potpore nego pacijenti izliječeni od karcinoma ili pak zdravi ispitanici iz kontrolne skupine, što može perpetuirati težinu umora i funkcionalnu onesposobljenost u SHU.[82] Istraživanje koje je proveo Thymes Trust otkrilo je da djeca oboljela od SHU često tvrde kako se bore za priznavanje svojih potreba i/ili osjećaju da ih zdravstveno i nastavno osoblje zlostavlja.[83] Nedorečenost SHU kao medicinskog stanja uzrokuje jak osjećaj stigmatiziranosti.[84] Druga studija sugerira da, iako nema spolne razlike u simptomima SHU, muškarci i žene različito percipiraju svoju bolest, a zdravstveni radnici tretiraju ih na različite načine.[85] Anksioznost i depresija česta su posljedica emocionalnih, socijalnih i finansijskih kriza uzrokovanih sindromom hroničnog umora; analiza podataka o smrti oboljelih od SHU pokazala je da je samoubistvo jedan od tri najčešća uzroka smrti, te da je prosječna dob samoubica sa SHU mnogo niža od prosječne dobi samoubica iz ostale populacije.[56]

Odnosi ljekar - pacijent

uredi

U početku mnogi ljekari nisu priznavali SHU kao realno postojeće medicinsko stanje, niti je postojalo slaganje kolika je prevalencija SHU.[86][87] Bilo je mnogo neslaganja u pogledu vjerojatnih uzroka, dijagnostike i liječenja te bolesti.[88][89][90][91][92] Kontekst u kojem se pobija postojanje ove bolesti može teško pogoditi oboljele od SHU, oštetiti odnos liječnika i pacijenta, liječnikovo pouzdanje da je ustanju dijagnosticirati i liječiti, sposobnost da s pacijentom razgovara o toj bolesti, te potaknuti bolna pitanja o odšteti, bolovanju, krivici.[93] Etiologija SHU nije poznata, i u stručnoj javnosti vladaju velike podjele oko toga treba li finansiranje istraživanja i liječenje SHU usmjeriti na fiziološke, psihološke ili psihosocijalne aspekte SHU. Podjela je naročito duboka između pacijenata, te zagovornika psihološkog i psihosocijalnog liječenja u Velikoj Britaniji.[92] Oboljeli od SHU žale se kako moraju voditi tešku borbu za zdravstvenu pomoć i zakonsko priznavanje, a sve zbog birokratskog nijekanja ove bolesti zato što joj je etiologija nepoznata. Neslaganja o tome kako bi se zdravstveni sistem trebao postaviit prema ovoj bolesti uzrokovalo je dugotrajan i skup sukob svih umiješanih.[87][94]

Naziv

uredi

Odabir naziva za sindrom hroničnog umora bio je velik problem budući da nema suglasja između kliničke, istraživačke i bolesničke zajednice o karakteristikama i uzrocima ove bolesti. Različiti autoriteti za ovu bolest smatraju da je SHU bolest centralnog nervnog sistema, infektivna ili post-infektivna bolest; kardiovaskularni, imunološki ili psihijatrijski poremećaj; smatraju i da SHU može biti ne samo jedan homogeni poremećaj sa širokim spektrom kliničkih slika, već i grupa različitih poremećaja koji imaju iste kliničke karakteristike.

Različite zajednice su u razna vremena nazivale ovu bolest veoma različito. Osim naziva "sindrom hroničnog umora", korišteni su i nazivi: Akureyrijeva bolest, benigni mijalgički encefalomijelitis, sindrom imunološke disfunkcije s hroničnim umorom, hronična infektivna mononukleoza, epidemijski mijalgički encefalomijelitis, epidemijska neuromijastenija, islandska bolest, mijalgički encefaltis, mijalgička ecefalopatija, postviralni sindrom hroničnog umora, raphe nucleus encefalopatija, bolest bolnice Royal Free, Tapanui grpipa, japijevska gripa ("yuppie flu", naziv se danas smatra pogrdnim).[95][96] Mnogi vjeruju da bi naziv koji zvuči više medicinski, poput naziva "sindrom imunološke disfunkcije s hroničnim umorom" (CFIDS, "chronic fatigue immune dysfunction syndrome" ), ili pak "mijalgički encefaltis", u javnosti poboljšao percepciju ove bolesti,[97] jer smatraju da naziv SHU trivijalizira ovu bolest i onemogućava da je se shvati kao ozbiljan zdravstveni problem.[98][99]

Istraživači dovode u pitanje preciznost naziva "mijalgički encefaltis" budući da "nema jasnih patoloških promjena ni u mišićima, niti u centralnom nervnom sistemu".[100][101] Zbog toga su 1996. godine britanska Kraljevska udruženja liječnika, psihijatara i liječnika opće medicine (Royal Colleges of Physicians, Psychiatrists and General Practitioners) preporučila korištenje naziva "sindrom hroničnog umora", a ne "mijalgički encefalomijelitis".[100][102] Ta je preporuka uvažena samo donekle, i doživjela je teške kritike zato što nije uvažila gledišta oboljelih. U jednom komentaru u Lancetu 2002. godine citirano je istraživanje "Radne grupe za sindrom hroničnog umora/mijalgički encefalomijelitis"[103] uz objašnjenje kako činjenica da se za ovu bolest koriste oba naziva simbolizira poštovanje za razičita stanovišta o njoj, uz istovremeno priznavanje da i dalje nema konsenzusa o nazivu koji bi bio svima prihvatljiv.[104]

Reference

uredi
  1. ^ Ranjith G (2005). "Epidemiology of chronic fatigue syndrome". Occup Med (Lond). 55 (1): 13–29. doi:10.1093/occmed/kqi012. PMID 15699086.
  2. ^ a b c d Wyller VB (2007). "The chronic fatigue syndrome--an update". Acta neurologica Scandinavica. Supplementum. 187: 7–14. doi:10.1111/j.1600-0404.2007.00840.x. PMID 17419822.
  3. ^ a b Afari N, Buchwald D (2003). "Chronic fatigue syndrome: a review". Am J Psychiatr. 160 (2): 221–36. doi:10.1176/appi.ajp.160.2.221. PMID 12562565. Arhivirano s originala, 12. 6. 2011. Pristupljeno 29. 7. 2009.
  4. ^ a b c d e f "Chronic Fatigue Syndrome Basic Facts" (htm). Centers for Disease Control and Prevention. 9. 5. 2006. Pristupljeno 7. 2. 2008.
  5. ^ Jason LA; et al. (1999). "A community-based study of chronic fatigue syndrome". Arch. Intern. Med. 159 (18): 2129–37. doi:10.1001/archinte.159.18.2129. PMID 10527290. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  6. ^ Gallagher AM, Thomas JM, Hamilton WT, White PD (2004). "Incidence of fatigue symptoms and diagnoses presenting in UK primary care from 1990 to 2001". J R Soc Med. 97 (12): 571–5. doi:10.1258/jrsm.97.12.571. PMID 15574853.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. ^ a b c "Chronic Fatigue Syndrome Who's at risk?". Centers for Disease Control and Prevention. 10. 3. 2006. Pristupljeno 7. 2. 2008.
  8. ^ Farmer A, Fowler T, Scourfield J, Thapar A (2004). "Prevalence of chronic disabling fatigue in children and adolescents". Br J Psychiatry. 184: 477–81. doi:10.1192/bjp.184.6.477. PMID 15172940. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  9. ^ a b Ross SD, Estok RP, Frame D, Stone LR, Ludensky V, Levine CB (2004). "Disability and chronic fatigue syndrome: a focus on function". Arch Intern Med. 164 (10): 1098–107. doi:10.1001/archinte.164.10.1098. PMID 15159267.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  10. ^ a b Salit IE (1997). "Precipitating factors for the chronic fatigue syndrome". J Psychiatr Res. 31 (1): 59–65. doi:10.1016/S0022-3956(96)00050-7. PMID 9201648.
  11. ^ Jason LA, Taylor RR, Carrico AW (2001). "A community-based study of seasonal variation in the onset of chronic fatigue syndrome and idiopathic chronic fatigue". Chronobiol Int. 18 (2): 315–9. doi:10.1081/CBI-100103194. PMID 11379670.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  12. ^ Zhang QW, Natelson BH, Ottenweller JE, Servatius RJ, Nelson JJ, De Luca J, Tiersky L, Lange G (2000). "Chronic fatigue syndrome beginning suddenly occurs seasonally over the year". Chronobiol Int. 17 (1): 95–9. doi:10.1081/CBI-100101035. PMID 10672437.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  13. ^ Hatcher S, House A (2003). "Life events, difficulties and dilemmas in the onset of chronic fatigue syndrome: a case-control study" (PDF). Psychol Med. 33 (7): 1185–92. doi:10.1017/S0033291703008274. PMID 14580073.
  14. ^ Theorell T, Blomkvist V, Lindh G, Evengard B. "Critical life events, infections, and symptoms during the year preceding chronic fatigue syndrome (CFS): an examination of CFS patients and subjects with a nonspecific life crisis". Psychosom Med. 61 (3): 304–10. PMID 10367610.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  15. ^ Hickie I, Davenport T, Wakefield D; et al. (2006). "Post-infective and chronic fatigue syndromes precipitated by viral and non-viral pathogens: prospective cohort study". BMJ. 333 (7568): 575. doi:10.1136/bmj.38933.585764.AE. PMID 16950834. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  16. ^ a b Hempel S, Chambers D, Bagnall AM, Forbes C (2008). "Risk factors for chronic fatigue syndrome/myalgic encephalomyelitis: a systematic scoping review of multiple predictor studies". Psychol Med. 38 (7): 915–26. PMID 17892624. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  17. ^ a b "Chronic Fatigue Syndrome: Diagnosing CFS". CDC. 3. 5. 2006. Pristupljeno 22. 1. 2009.
  18. ^ McCully KK, Sisto SA, Natelson BH (1996). "Use of exercise for treatment of chronic fatigue syndrome". Sports Med. 21 (1): 35–48. doi:10.2165/00007256-199621010-00004. PMID 8771284.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  19. ^ Solomon L, Nisenbaum R, Reyes M, Papanicolaou DA, Reeves WC (2003). "Functional status of persons with chronic fatigue syndrome in the Wichita, Kansas, population". Health Qual Life Outcomes. 1 (1): 48–58. doi:10.1186/1477-7525-1-48. PMID 14577835.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) PMC 239865
  20. ^ "Chronic Fatigue Syndrome: Clinical Course". Centers for Disease Control and Prevention. 9. 5. 2006. Pristupljeno 15. 1. 2009.
  21. ^ Ho-Yen DO, McNamara I (1991). "General practitioners' experience of the chronic fatigue syndrome". Br J Gen Pract. 41 (349): 324–6. PMID 1777276.
  22. ^ Meeus M, Nijs J, Meirleir KD (2007). "Chronic musculoskeletal pain in patients with the chronic fatigue syndrome: A systematic review". Eur J Pain. 11 (4): 377–386. doi:10.1016/j.ejpain.2006.06.005. PMID 16843021.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  23. ^ Vanness JM, Snell CR, Strayer DR, Dempsey L 4th, Stevens SR (2003). "Subclassifying chronic fatigue syndrome through exercise testing". Med Sci Sports Exerc. 35 (6): 908–13. doi:10.1249/01.MSS.0000069510.58763.E8. PMID 12783037.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  24. ^ Sanders P, Korf J (2007). "Neuroaetiology of chronic fatigue syndrome: An overview". World J Biol Psychiatry. 9: 1–7. doi:10.1080/15622970701310971. PMID 17853290. Zanemaren tekst "1B69BA326FFE69C3F0A8F227DF8201D0" (pomoć); Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |unused_data= (pomoć)
  25. ^ Vercoulen JH, Swanink CM, Galama JM; et al. (1998). "The persistence of fatigue in chronic fatigue syndrome and multiple sclerosis: development of a model". J Psychosom Res. 45 (6): 507–17. doi:10.1016/S0022-3999(98)00023-3. PMID 9859853. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  26. ^ a b Cho HJ, Hotopf M, Wessely S (2005). "The placebo response in the treatment of chronic fatigue syndrome: a systematic fatigue syndrome (CFS) or myalgic encephalomyelitis (ME)". Psychosom Med. 67 (2): 301–13. doi:10.1097/01.psy.0000156969.76986.e0. PMID 15784798. Pristupljeno 12. 12. 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  27. ^ a b c d e f Prins JB, van der Meer JW, Bleijenberg G (2006). "Chronic fatigue syndrome". Lancet. 367 (9507): 346–55. doi:10.1016/S0140-6736(06)68073-2. PMID 16443043.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  28. ^ van Geelen SM, Sinnema G, Hermans HJ, Kuis W (2007). "Personality and chronic fatigue syndrome: Methodological and conceptual issues" (PDF). Clin Psychol Rev. PMID 17350740. Zanemaren tekst "doi: 10.1016/j.cpr.2007.01.010" (pomoć); Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  29. ^ a b c Fukuda K, Straus S, Hickie I, Sharpe M, Dobbins J, Komaroff A (1994). "The chronic fatigue syndrome: a comprehensive approach to its definition and study. International Chronic Fatigue Syndrome Study Group". Ann Intern Med. 121 (12): 953–9. PMID 7978722. Nepoznati parametar |day= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  30. ^ a b Holmes G, Kaplan J, Gantz N, Komaroff A, Schonberger L, Straus S, Jones J, Dubois R, Cunningham-Rundles C, Pahwa S (1988). "Chronic fatigue syndrome: a working case definition,". Ann Intern Med. 108 (3): 387–9. PMID 2829679.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) Details Arhivirano 29. 11. 2009. na Wayback Machine
  31. ^ a b c d Guideline 53: Chronic fatigue syndrome/myalgic encephalomyelitis (or encephalopathy). London: = National Institute for Health and Clinical Excellence. 2007. ISBN 1846294533.
  32. ^ Sharpe M, Archard L, Banatvala J, Borysiewicz L, Clare A, David A, Edwards R, Hawton K, Lambert H, Lane R (1991). "A report--chronic fatigue syndrome: guidelines for research". J R Soc Med. 84 (2): 118–21. PMID 1999813.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) PMC 1293107 Synopsis by "Oxford criteria for the diagnosis of chronic fatigue syndrome". GPnotebook. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link))
  33. ^ Carruthers BM; et al. (2003). "Myalgic encephalomyalitis/chronic fatigue syndrome: Clinical working definition, diagnostic and treatment protocols" (PDF). Journal of Chronic Fatigue Syndrome. 11 (1): 7–36. doi:10.1300/J092v11n01_02. Arhivirano s originala (PDF), 16. 12. 2008. Pristupljeno 29. 7. 2009. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  34. ^ Wearden AJ, Riste L, Dowrick C, Chew-Graham C, Bentall RP, Morriss RK, Peters S, Dunn G, Richardson G, Lovell K, Powell P (2006). "Fatigue Intervention by Nurses Evaluation - The FINE Trial. A randomised controlled trial of nurse led self-help treatment for patients in primary care with chronic fatigue syndrome: study protocol". BMC Med. 4 (9): 9. doi:10.1186/1741-7015-4-9. PMID 16603058.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  35. ^ Reeves WC, Lloyd A, Vernon SD, Klimas N, Jason LA, Bleijenberg G, Evengard B, White PD, Nisenbaum R, Unger ER (2003). "Identification of ambiguities in the 1994 chronic fatigue syndrome research case definition and recommendations for resolution". BMC Health Serv Res. 3 (1): 25. doi:10.1186/1472-6963-3-25. PMID 14702202.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  36. ^ Jason LA, Corradi K, Torres-Harding S, Taylor RR, King C (2005). "Chronic fatigue syndrome: the need for subtypes". Neuropsychol Rev. 15 (1): 29–58. doi:10.1007/s11065-005-3588-2. PMID 15929497.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  37. ^ Whistler T, Unger ER, Nisenbaum R, Vernon SD (2003). "Integration of gene expression, clinical, and epidemiologic data to characterize Chronic Fatigue Syndrome". J Transl Med. 1 (1): 10. doi:10.1186/1479-5876-1-10. PMC 305360. PMID 14641939. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  38. ^ Kennedy G, Abbot NC, Spence V, Underwood C, Belch JJ (2004). "The specificity of the CDC-1994 criteria for chronic fatigue syndrome: comparison of health status in three groups of patients who fulfill the criteria". Ann Epidemiol. 14 (2): 95–100. doi:10.1016/j.annepidem.2003.10.004. PMID 15018881. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  39. ^ Aslakson E, Vollmer-Conna U, White PD (2006). "The validity of an empirical delineation of heterogeneity in chronic unexplained fatigue". Pharmacogenomics. 7 (3): 365–73. doi:10.2217/14622416.7.3.365. PMID 16610947. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  40. ^ Rimes KA, Chalder T. (2005). "Treatments for chronic fatigue syndrome". Occupational Medicine. 55 (1): 32–39. doi:10.1093/occmed/kqi015. PMID 15699088.
  41. ^ a b c Chambers D, Bagnall AM, Hempel S, Forbes C (2006). "Interventions for the treatment, management and rehabilitation of patients with chronic fatigue syndrome/myalgic encephalomyelitis: an updated systematic review". Journal of the Royal Society of Medicine. 99 (10): 506–20. doi:10.1258/jrsm.99.10.506. PMID 17021301.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  42. ^ Raine R, Haines A, Sensky T, Hutchings A, Larkin K, Black N (2002). "Systematic review of mental health interventions for patients with common somatic symptoms: can research evidence from secondary care be extrapolated to primary care?". BMJ. 325 (7372): 1082. doi:10.1136/bmj.325.7372.1082. PMID 12424170.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  43. ^ Reid S, Chalder T, Cleare A, Hotopf M, Wessely S. (2000). "Chronic fatigue syndrome". BMJ. 320 (7230): 292–6. doi:10.1136/bmj.320.7230.292. PMID 10650029.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  44. ^ a b Malouff JM; et al. (2008). "Efficacy of cognitive behavioral therapy for chronic fatigue syndrome: a meta-analysis". Clin Psychol Rev. 28 (5): 736–45. doi:10.1016/j.cpr.2007.10.004. PMID 18060672. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć); Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  45. ^ Wolfe F; Chalmers A; Littlejohn GO & Salit I (1995). Fibromyalgia, Chronic Fatigue Syndrome, and Repetitive Strain Injury: Current Concepts in Diagnosis, Management, Disability, and Health Economics. New York: Haworth Medical Press. str. 142. ISBN 1-56024-744-4.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  46. ^ Deary V, Chalder T, Sharpe M (2007). "The cognitive behavioural model of medically unexplained symptoms: a theoretical and empirical review". Clin Psychol Rev. 27 (7): 781–97. doi:10.1016/j.cpr.2007.07.002. PMID 17822818. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  47. ^ Price JR, Mitchell E, Tidy E, Hunot V (2008). "Cognitive behaviour therapy for chronic fatigue syndrome in adults". Cochrane Database Syst Rev (3): CD001027. doi:10.1002/14651858.CD001027.pub2. PMID 18646067.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  48. ^ Knoop H, Bleijenberg G, Gielissen MF, van der Meer JW, White PD (2007). "Is a full recovery possible after cognitive behavioural therapy for chronic fatigue syndrome?". Psychother Psychosom. 76 (3): 171–6. doi:10.1159/000099844. PMID 17426416.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  49. ^ Edmonds M, McGuire H, Price J (2004). "Exercise therapy for chronic fatigue syndrome". Cochrane Database Syst Rev (3): CD003200. doi:10.1002/14651858.CD003200.pub2. PMID 15266475.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  50. ^ White PD, Sharpe MC, Chalder T, DeCesare JC, Walwyn R (2007). "Protocol for the PACE trial: a randomised controlled trial of adaptive pacing, cognitive behaviour therapy, and graded exercise, as supplements to standardised specialist medical care versus standardised specialist medical care alone for patients with the chronic fatigue syndrome/myalgic encephalomyelitis or encephalopathy". BMC Neurol. 7: 6. doi:10.1186/1471-2377-7-6. PMID 17397525.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  51. ^ Covelli V, Passeri ME, Leogrande D, Jirillo E, Amati L (2005). "Drug targets in stress-related disorders". Curr. Med. Chem. 12 (15): 1801–9. doi:10.2174/0929867054367202. PMID 16029148.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  52. ^ National Center for Infectious Diseases (11. 5. 2005). "Treatment of Patients with Chronic Fatigue Syndrome". Centers for Disease Control and Prevention. Pristupljeno 7. 4. 2008.
  53. ^ a b Cairns R, Hotopf M (2005). "A systematic review describing the prognosis of chronic fatigue syndrome". Occupational medicine (Oxford, England). 55 (1): 20–31. doi:10.1093/occmed/kqi013. PMID 15699087.
  54. ^ Joyce J, Hotopf M, Wessely S. (1997). "The prognosis of chronic fatigue and chronic fatigue syndrome: a systematic review". QJM. 90 (3): 223–33. doi:10.1093/qjmed/90.3.223. PMID 9093600.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  55. ^ "CFS Toolkit for Health Care Professionals: Basic CFS Overview" (PDF file, 31 KB). U.S. Department of Health and Human Services, Centers for Disease Control and Prevention. Pristupljeno 19. 3. 2008. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  56. ^ a b Jason LA, Corradi K, Gress S, Williams S, Torres-Harding S (2006). "Causes of death among patients with chronic fatigue syndrome". Health care for women international. 27 (7): 615–26. doi:10.1080/07399330600803766. PMID 16844674.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  57. ^ Smith WR, Noonan C, Buchwald D (2006). "Mortality in a cohort of chronically fatigued patients". Psychological medicine. 36 (9): 1301–6. doi:10.1017/S0033291706007975. PMID 16893495.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  58. ^ Walsh CM, Zainal NZ, Middleton SJ, Paykel ES (2001). "A family history study of chronic fatigue syndrome". Psychiatr Genet. 11 (3): 123–8. doi:10.1097/00041444-200109000-00003. PMID 11702053.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  59. ^ "Chronic Fatigue Syndrome: Who's at Risk?". Centers for Disease Control and Prevention. 3. 5. 2006. Pristupljeno 12. 12. 2008.
  60. ^ Craig, T and Kakumanu S (Mar 2002). "Chronic fatigue syndrome: evaluation and treatment". Am Fam Physician. 65 (6): 1083–90. PMID 11925084. Arhivirano s originala, 26. 9. 2007. Pristupljeno 29. 7. 2009.
  61. ^ Vojdani A, Thrasher J (2004). "Cellular and humoral immune abnormalities in Gulf War veterans". Environ Health Perspect. 112 (8): 840–6. doi:10.1289/ehp.6881. PMID 15175170.
  62. ^ a b Bruno RL, Creange SJ, Frick NM (1998). "Parallels between post-polio fatigue and chronic fatigue syndrome: a common pathophysiology?". Am J Med. 105 (3A): 66S–73S. doi:10.1016/S0002-9343(98)00161-2. PMID 9790485.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  63. ^ Gaudino EA, Coyle PK, Krupp LB (1997). "Post-Lyme syndrome and chronic fatigue syndrome. Neuropsychiatric similarities and differences". Arch Neurol. 54 (11): 1372–6. PMID 9362985.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  64. ^ van Staden WC (2006). "Conceptual issues in undifferentiated somatoform disorder and chronic fatigue syndrome". Curr Opin Psychiatry. 19 (6): 613–8. PMID 17012941.
  65. ^ Jenkins R, Mowbray J, ed. Post-viral Fatigue Syndrome. 1991 John Wiley & Sons Ltd
  66. ^ Frank RG, Chaney JM, Clay DL, Shutty MS, Beck NC, Kay DR, Elliott TR, Grambling S (1992). "Dysphoria: a major symptom factor in persons with disability or chronic illness". Psychiatry Res. 43 (3): 231–41. doi:10.1016/0165-1781(92)90056-9. PMID 1438622.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  67. ^ Bradley LA, McKendree-Smith NL, Alarcon GS (2000). "Pain complaints in patients with fibromyalgia versus chronic fatigue syndrome". Curr Rev Pain. 4 (2): 148–57. PMID 10998728.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  68. ^ Friedberg F, Jason LA (2001). "Chronic fatigue syndrome and fibromyalgia: clinical assessment and treatment". J Clin Psychol. 57 (4): 433–55. doi:10.1002/jclp.1040. PMID 11255201.
  69. ^ Prins J, Bleijenberg G, Rouweler EK, van der Meer J. (2005). "Effect of psychiatric disorders on outcome of cognitive-behavioural therapy for chronic fatigue syndrome". Br J Psychiatry. 187: 184–5. doi:10.1192/bjp.187.2.184. PMID 16055833.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  70. ^ Aaron LA, Herrell R, Ashton S, Belcourt M, Schmaling K, Goldberg J, Buchwald D (2001). "Comorbid clinical conditions in chronic fatigue: a co-twin control study". J Gen Intern Med. 16 (1): 24–31. doi:10.1111/j.1525-1497.2001.03419.x. PMID 11251747.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  71. ^ Sinaii N, Cleary SD, Ballweg ML, Nieman LK, Stratton P (2002). "High rates of autoimmune and endocrine disorders, fibromyalgia, chronic fatigue syndrome and atopic diseases among women with endometriosis: a survey analysis". Hum Reprod. 17 (10): 2715–24. doi:10.1093/humrep/17.10.2715. PMID 12351553.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  72. ^ Patarca-Montero R (2004). Medical Etiology, Assessment, and Treatment of Chronic Fatigue and Malaise. Haworth Press. str. 6–7. ISBN 078902196X.
  73. ^ "AN OUTBREAK of encephalomyelitis in the Royal Free Hospital Group, London, in 1955". Br Med J. 2 (5050): 895–904. 1957. doi:10.1136/bmj.2.5050.895. PMID 13472002.
  74. ^ International Classification of Diseases, I, World Health Organization, 1969, str. 158, (vol 2, pp. 173)
  75. ^ Sharpe M & Campling F (2000). Chronic Fatigue Syndrome (CFS/ME): TheFacts. Oxford: Oxford Press. str. 14, 15. ISBN 0-19-263049-0. Pristupljeno 2. 4. 2008.
  76. ^ Packard RM, Berkelman RL, Brown PJ, Frumkin H (2004). Emerging Illnesses and Society. JHU Press. str. 156. ISBN 0801879426. Pristupljeno 2. 4. 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  77. ^ Rogers, Richard (1997). Clinical Assessment of Malingering and Deception, Second Edition. New York, London: Guilford Press. str. 40. ISBN 1572301732.
  78. ^ Malleson, Andrew (2005). Whiplash and Other Useful Illnesses. Quebec: McGill-Queen's Press. str. 59. ISBN 0773529942.
  79. ^ Working Group of the Royal Australasian College of Physicians (2002). "Chronic fatigue syndrome. Clinical practice guidelines--2002". Med J Aust. 176: Suppl:S23–56. PMID 12056987. Arhivirano s originala, 22. 10. 2007. Pristupljeno 29. 7. 2009. Upotreblja se zastarjeli parametar |nopp= (pomoć)
  80. ^ Van Houdenhove B, Neerinckx E, Onghena P, Vingerhoets A, Lysens R, Vertommen H (2002). "Daily hassles reported by chronic fatigue syndrome and fibromyalgia patients in tertiary care: a controlled quantitative and qualitative study". Psychother Psychosom. 71 (4): 207–13. doi:10.1159/000063646. PMID 12097786.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  81. ^ Action for M.E. in the UK, Severely Neglected: Membership Survey Arhivirano 16. 12. 2010. na Wayback Machine London: Action for M.E.; 2001
  82. ^ Prins JB, Bos E, Huibers MJ, Servaes P, van der Werf SP, van der Meer JW, Bleijenberg G (2004). "Social support and the persistence of complaints in chronic fatigue syndrome". Psychother Psychosom. 73 (3): 174–82. doi:10.1159/000076455. PMID 15031590.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  83. ^ Colby J (2007). "Special problems of children with myalgic encephalomyelitis/chronic fatigue syndrome and the enteroviral link". J Clin Pathol. 60 (2): 125–8. doi:10.1136/jcp.2006.042606. PMID 16935964. 16935964.
  84. ^ Looper KJ, Kirmayer LJ (2004). "Perceived stigma in functional somatic syndromes and comparable medical conditions". J Psychosom Res. 57 (4): 373–8. PMID 15518673.
  85. ^ Clarke JN (1999). "Chronic fatigue syndrome: gender differences in the search for legitimacy". Aust N Z J Ment Health Nurs. 8 (4): 123–33. doi:10.1046/j.1440-0979.1999.00145.x. PMID 10855087.
  86. ^ Wallace, PG (1991). "Post-viral fatigue syndrome. Epidemiology: a critical review". Br Med Bull. 47 (4): 942–951. PMID 1794092. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć)
  87. ^ a b Mounstephen, A, (1997). "Chronic fatigue syndrome and occupational health". Occup Med (Lond). May;47(4):. 47 (4): 217–227. doi:10.1093/occmed/47.4.217. PMID 1794092. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  88. ^ Hooge J (1992). "Chronic fatigue syndrome: cause, controversy and care". Br J Nurs. 1 (9): 440–1, 443, 445–6. PMID 1446147.
  89. ^ Sharpe M (1996). "Chronic fatigue syndrome". Psychiatr. Clin. North Am. 19 (3): 549–73. doi:10.1016/S0193-953X(05)70305-1. PMID 8856816.
  90. ^ Denz-Penhey H, Murdoch JC (1993). "General practitioners acceptance of the validity of chronic fatigue syndrome as a diagnosis". N. Z. Med. J. 106 (953): 122–4. PMID 8474729.
  91. ^ Greenlee JE, Rose JW (2000). "Controversies in neurological infectious diseases". Semin Neurol. 20 (3): 375–86. doi:10.1055/s-2000-9429. PMID 11051301.
  92. ^ a b Horton-Salway M (2007). "The ME Bandwagon and other labels: constructing the genuine case in talk about a controversial illness". Br J Soc Psychol. 46 (Pt 4): 895–914. doi:10.1348/014466607X173456. PMID 17535450.
  93. ^ Engel CC, Adkins JA, Cowan DN (2002). "Caring for medically unexplained physical symptoms after toxic environmental exposures: effects of contested causation". Environ. Health Perspect. 110 Suppl 4: 641–7. PMID 12194900.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  94. ^ Dumit, J. (8. 8. 2005). "Illnesses you have to fight to get: facts as forces in uncertain, emergent illnesses". Soc Sci Med. Feb, 62 (3): 577–90. PMID 16085344.
  95. ^ NORD (23. 6. 2008). "Chronic Fatigue Syndrome/Myalgic Encephalomyelitis" (html). National Organization for Rare Disorders, Inc. Pristupljeno 1. 7. 2008.
  96. ^ Donoghue, PJ (1992). Sick And Tired Of Feeling Sick And Tired: Living with Invisible Chronic Illness. W. W. Norton & Company. str. 15. ISBN 0393034089. Pristupljeno 17. 9. 2008. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  97. ^ "About CFIDS". CFIDS Association of America. Arhivirano s originala, 28. 6. 2010. Pristupljeno 23. 10. 2008.
  98. ^ Sharpe M (2002). "The report of the Chief Medical Officer's CFS/ME working group: what does it say and will it help?". Clin Med. 2 (5): 427–9. PMID 12448589.
  99. ^ Tuller, D (17. 7. 2007). "Chronic Fatigue Syndrome No Longer Seen as "Yuppie Flu"". The New York Times. Pristupljeno 23. 10. 2008.
  100. ^ a b Evangard B, Schacterie R.S., Komaroff A. L. (1999). "Chronic fatigue syndrome: new insights and old ignorance". Journal of Internal Medicine. Nov, 246 (5): 455–469. doi:10.1046/j.1365-2796.1999.00513.x. PMID 10583715. Pristupljeno 3. 11. 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  101. ^ "The Psychiatry Research Trust - Chronic Fatigue Syndrome". Pristupljeno 30. 11. 2008.
  102. ^ Royal Colleges of Physicians, Psychiatrists and General Practitioners (1996). Chronic fatigue syndrome; Report of a joint working group of the Royal Colleges of Physicians, Psychiatrists and General Practitioners. London, UK: Royal College of Physicians of London. ISBN 1-86016-046-8.
  103. ^ "Report of the Working Party on CSF/ME to the Chief Medical Officer for England and Wales" (PDF). Department of Health. januar 2002. Arhivirano s originala 22. 3. 2003. Pristupljeno 25. 1. 2009. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  104. ^ Clark C, Buchwald D, MacIntyre A, Sharpe M, Wessely S (2002). "Chronic fatigue syndrome: a step towards agreement". Lancet. 359 (9301): 97–8. doi:10.1016/S0140-6736(02)07336-1. PMID 11809249. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sindrom_hroničnog_umora&oldid=3635247"