Tireostimulirajući hormon

(Preusmjereno sa TSH)

Tireostimulirajući hormon (TSH) ili tireotropni hormon je hormon prednjeg režnja hipofize, koji izaziva povećano stvaranje i oslobađanje hormona tiroksina (T4) i tironina (T3) iz štitaste žlijezde. Ovaj hormon također izaziva rast te žlijezde (diobu njenih ćelija), povećava transport joda u ćelije štitaste žlijezde, kao i povećano stvaranje tiroglobulina.[1][2]

Tireostimulirajući hormon alfa
Identifikatori
SimbolCGA
Alt. simboliHCG, GPHa, GPHA1
NCBI gen1081
HGNC1885
OMIM118850
RefSeqNM_000735
UniProtP01215
Ostali podaci
LokusHrom. 6 q14-q21
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro
Tireostimulirajući hormon beta
Identifikatori
SimbolTSHB
NCBI gen7252
HGNC12372
OMIM188540
RefSeqNM_000549
UniProtP01222
Ostali podaci
LokusHrom. 1 p13
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro
Kod čovjeka, genski za beta podjedinicu je na kratkomom (p) kraku hromosomu 1.
Kod čovjeka, genski lokus za alfa podjedinicu nalazi se na dugom (q) kraku hromosoma 6.

U 1916, Bennett M. Allen i Philip E. Smithnašli našli su da hipofiza sadrži pituitary contained tirotropne supstance.[3]

Struktura uredi

Tireostimulišući hormon je glikoprotein molekulske mase oko 30.000 daltona. Oko 15% molekula čine ugljikohidrati, a ostatak proteini. Čine ga dvije podjedinice: α i β, koje su vezane nekovalentnim vezama. Alfa podjedinica, iste strukture sreće se i kod drugih hormona adenohipofiznih hormona glikoproteinske prirode: adrenokortikotropnog hormona (ACTH), folikulostimulirajućeg (FSH) i luteinizirajućeg hormona (LH), kao i kod ljudskog horionskog gonadotropina (HCG). Za svaki od ovih hormona, karakteristićna je beta podjedinica. Kada su podjedinice razdvojene, gube aktivnost. Gen za α podjedinicu se nalazi na hromosomu 6, dok se gen za β podjedinicu nalazi na hromosomu 1.

Djelovanje uredi

 
Sistem tiroidnih hormona; T3 i T4.[4]

TSH višestruko djeluje na štitnu žlijezdu. Povećava oslobađanje hormona ove žlijezde: tiroksina i tironina, povećava transport joda u njene ćelije, sintezu tireoglobulina (prethodnik hormona). Tireostimulirajućići hormon podstiče rast i diobu ćelija štitne žlijezde. Svoje dejstvo ispoljava vezanjem za membranske receptore ćelija štitne žlijezde, nakon čega se aktivira anzim adenil ciklazu, koja iz ATP-a proizvodi ciklični adenozin-monofosfat (c-AMP). Zatim c-AMP posreduje u prenosu informacija do jedra ćelija, gdje se odvija proces prepisivanja genetičke informacije na iRNK.

Regulacija uredi

Tireostimuliraujći hormon je pod kontrolom tirotropin-oslobađajućeg hormona (TRH) iz hipotalamusa. Hormoni štitne žlijezde, tiroksin i tironin, mehanizmom negativne povratne sprege inhibiraju lučenje ovog hormona. Kada koncentracija tiroksina i tironina opadne, inhibicija se otklanja. Ova dva hormona također inhibiraju i lučenje TRH na isti način. Lučenje TSH također može koćiti i somatostatin.

Poremećaji uredi

  • Visoke vrijednosti tireostimulirajućeg hormona se najčešće sreću kod kod primarnog hipotireoidizma.
  • Niske vrijednosti ovog hormona se najčešće sreću kod primarnog hipertireoidizma.

Zato se kod sumnje na poremećaj funkcije štitne žlijezde često određuje koncentracija ovog hormona u krvi.

Također pogledajte uredi


Reference uredi

  1. ^ The American Heritage Dictionary of the English Language, Fourth Edition. Houghton Mifflin Company. 2006. ISBN 0-395-82517-2.
  2. ^ Sacher, Ronald; McPherson, Richard A. (2000). Widmann's Clinical Interpretation of Laboratory Tests, 11th ed. F.A. Davis Company. ISBN 0-8036-0270-7. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  3. ^ Magner J (June 2014). "Historical note: many steps led to the 'discovery' of thyroid-stimulating hormone". European Thyroid Journal. 3 (2): 95–100. doi:10.1159/000360534. PMC 4109514. PMID 25114872.
  4. ^ References used in image are found in image article in Commons:Commons:File:Thyroid system.png#References.

Dopunska literatura uredi

  • Darinka Koraćević; Gordana Bjelaković; Vidosava Đorđević: Biohemija, Savremena administracija ISBN 86-387-0622-7

Vanjski linkovi uredi