Trasjanka

Trasjanka (bjeloruski: трасянка) jest bjelorusko-ruska patoa ili vrsta međujezika (sa lingvističke tačke gledišta). Neki autori ga smatraju sociolektom.

Često se naziva "pidžin" ili čak "kreolski", što nije tačno prema raširenoj definiciji pidžina i kreolskog.

Etimologija

Na bjeloruskom jeziku, riječ u doslovnom prevodu označava niskokvalitetno sijeno, nastalo kada siromašniji farmeri tresanjem miješaju (bjeloruski: trasucь) svježe pokošenu travu sa jučerašnjim sijenom. Riječ je relativno nedavno dobila drugo značenje (u smislu „jezičke mješavine"), vjerovatno u doba raspada Sovjetskog Saveza, iako je i od prije ta jezička pojava bila poznata.

Postojali su i drugi nazivi (navedeni su kako se čita i piše na bjeloruskom): „movnaja žvačka“ („moўnaя žvačka"), „movni gibrid“ („moўnы gіbrыd"), „movni suragat“ („moўnы suragat"), „movnaja himera“ („moўnaя hіmэra"), „mešanina“ („mešanіna"), „lamanina“ („lamanіna"), „tarabarščina“ („tarabarščыna"). Godina 1920-ih se javio i izraz „čavnja“ („čaўnя") (moguće nastalo od bjeloruske riječi „čaўpsьcі") (Vaclav Lastovski). Kao što je vidljivo, nazivana je jezičnim hibridom, surogatom, himerom, mješavinom itd.

Govorno područje

Na područjima gdje se graniče Bjelorusija i Rusija (barem), čak i u današnjici (podataka iz 2004), bjelorusko-ruska jezična mješavina ne naziva se „trasjankom“. Riječ, koja se tamo mnogo češće koristi je mešanka, sa sličnim značenjem kao „trasjanka“.

Nastala je kao sredstvo komunikacije između bjeloruskog seoskog stanovništva i ruskogovorećih obrazovanijih činovnika. Trasjanka je vrsta jezika kojom tipično govore seljaci u Bjelorusiji, čiji maternji jezik je bjeloruski, ali su napustili u korist ruskog, smatrajući potonji „gradskijim“, „modnijim“, „uljuđenijim“. Stoga su prestali da govore ovom mješavinom, odnosno međujezikom.

Prema lingvisti Hienadziju Cihunu (Genadzій Cыhun), veliku ulogu u širenju trasjanke je odigrala Staljinova politika 1920-ih i 1930-ih godina. Trasjanka se proširila u gradove migracijama stanovništva sa sela. Tako se trasjanka može čuti u bjeloruskim gradovima, gdje njome govore stariji i ljudi srednjeg doba, (obično rečeno, bivši doseljenici iz sela u gradove). Njome govore i neki obrazovaniji ljudi (stariji ili srednjeg doba), na primjer, bjeloruski predsednik (polovinom 1990-ih) ili ministar poljoprivrede (u 2005) i još neki. Trasjanka nije postala osnovno sredstvo komunikacije, jer se smatrala kao „nepismenjačkim, priprostim, nekulturnim jezikom“ (nekulьturnaя mova).

Izgleda da je to nepostojan jezik, čija upotreba bi se mogla smanjiti u budućnosti, jer mlađi naraštaji ne govore njome, već govore ili čisti ruski ili čisti bjeloruski.

Društveni problemi

Postoje određeni društveni problemi kada se govori trasjankom, posebno kada pitanje generacijskog jaza koji trasjanka i književni bjeloruski i ruski stvaraju između roditelja i dece, a i odbijanje i otuđenje s kojim su se suočili neki nacionalistički aktivisti koji ustraju na upotrebi ispravnog književnog bjeloruskog.

Opet, za druge intelektualce, čije obrazovanje je povezano sa narodnom kulturom (među kojima su filolozi, lingvisti, historičari, kulturolozi, etnolozi itd.), trasjanka također nije prihvatljiva u formalnoj komunikaciji.

Uopšte gledano, smatra se „iskvarenim“ bjeloruskim i ruskim. Postoje neki komičari u Bjelorusiji (npr. Saša i Siroža), koji koriste trasjanku u svojim djelima.

Struktura

Govornici trasjanke koriste većinom ruski skup riječi, ali imaju sačuvana fonetska svojstva bjeloruskog. Gramatika izgleda kao kombinovana bjelorusko-ruska. Iako nema strukturalnih regulativa, trasjanka je relativno promenljiva i predstavlja prije jezički kontinuum između bjeloruskog i ruskog nego diskretni jezički sistem.

U Ukrajini postoji slična društveno-lingvistička pojava, mješavina ukrajinskog i ruskog, zvana suržik.

Trasjanka i lingvisti

Trasjanka je bila ignorisana od glavne lingvističke struje i od sociologa u Bjelorusiji i inostranstvu sve do 1990-ih, kada su se počeli pojavljivati prvi članci koji su se isključivo bavili trasjankom.

U starijoj jezikoslovnoj literaturi, ovaj fenomen se obrađivao pod poglavljima „jezične kultivacije“ ("kulьtura movы"), „lingvističke interferencije“ i sl.

Također pogledajte

Reference

CЫHUN, Genadzь A. (2000): Krэalіzavanы pradukt (trasяnka яk ab'ekt lіngvіstыčnaga dasledavannя). ARCHE - Pačatak, 6.
KALITA I. V. Sovremennaя Belarusь: яzыki i nacionalьnaя identičnostь Ústí nad Labem, 300 s. 2010. ISBN 978-80-7414-324-3. str. 112-190., 2010,
LISKOVEC, Irina V. (2002): Trasяnka: proishoždenie, suщnostь, funkcionirovanie. U Antropologija, folkloristika, lingvistika, vыp. 2. Sankt-Peterburg: Evropeйskiй universitet v Sankt-Peterburge, str. 329-343.
LISKOVEC, Irina V. (2003):
Projekat Novыe яzыki novыh gosudarstv: яvleniя na stыke blizkorodstvennыh яzыkov na postsovetskom prostranstve. (deo o Bjelorusiji) Sankt-Peterburg: Evropeйskiй universitet v Sankt-Peterburge
MEČKOVSKAЯ, Nina B. (1994): Яzыkovaя situaciя v Belarusi: Эtičeskie kollizii dvuяzыčiя. Russian Linguistics, 18, str. 299-322.
MEČKOVSKAЯ, Nina B. (2002): Яzыk v roli ideologii: nacionalьno-simvoličeskie funkcii яzыka v Bjelorusskoй яzыkovoй situacii. U Gutschmidt, K., et al. (eds.): Möglichkeiten und Grenzen der Standardisierung slavischer Schriftsprachen in der Gegenwart. Dresden: Thelem, pp. 123–141.
pravapis.org