Dijalekt
Dijalekt se definiše kao nestandardni narodni govor. Obično ga govore ljudi određenog područja u okviru jedne jezičke teritorije (na svim nivoima).[1]
Dijalekt se razlikuje od standardnog govora, a može ispoljavati i u usmenom i u pismenom obliku. Koliko će dijalekti biti slični zavisi prvenstveno od broja kontakata koje dvije dvije jezičke zajednice ostvaruju kroz historiju, tako da se dijalekti stapaju ili dalje udaljavaju. Dijalektske razlike mogu nastati ili se uvećati zahvaljujući fizičkim, državnim, ekonomskim, kulturnim, vjerskim, političkim, ideološkim, etničkim, nacionalnim i drugim razgraničenjima. Na njihovo smanjivanje, ili čak uklanjanje, djeluju nejezičke pojave i procesi poput razvijenosti saobraćaja, migracije, organizovanost školskog sistema, njegovanje standardnog jezika i sl.[1] Dijalekt je vezan za grupu govornika koja može da bude definirana na tri glavna načina: historijski (u vremenu), geografski (u fizičkom prostoru) i društveno (u socijalnom prostoru).[2] Dijalekti se mogu svrstati u ruralne i urbane, zavisno od teritorije na kojoj ih govore. Osim toga moguće ih je grupisati kao "periferne" oni koji čuvaju stare oblike riječi, i "progresivne" oni koji teže stvaranju jezičnih inovacija. Periferni se obično govore na granicama zemlje, tako da upravo oni lakše stupaju u međujezički kontakt i uticaj jednog jezika na drugi.
Neki strani autori koriste termin "dijalekt" u širem smislu tako da obuhvata sve oblike jezika, uključujući i kodificirane idiome.[3][4]
Reference
uredi- ^ a b Milorad Radovanović, Sociolingvistika. Sarajevo, 1997.
- ^ Ranko Bugarski, Jezik u društvu. Beograd, 1996.
- ^ William McGregor (2009). Linguistics: An Introduction (jezik: engleski). A&C Black. str. 160. ISBN 9781847063670.
- ^ Halvor Eifring; Rolf Theil (2005). "Language and variation". Linguistics for Students of Asian and African Languages (PDF) (jezik: engleski). str. 4.