Ilex

(Preusmjereno sa Aquifoliaceae)

Ilex je rod od oko 480 vrsta cvjetnica u porodici Aquifoliaceae, a jedini je njen današnji rod. Vrsta je zimzelena ili listopadna stablašica, grm i penjačica, od tropa do umjerenih zona širom svijeta.

Aquifoliaceae
(Porodica božikovina)
Ilex aquifolium
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Tracheophyta
Razred Magnoliopsida
Red Aquifoliales
Porodica Aquifoliaceae
de Candolle ex Richard
Vrste
Oko 600, Vidi tekst

OpisUredi

 
Ilex paraguariensis

Rod Ilex uključuje oko 480 vrsta,[1] u tri podroda:

Rod je rasprostranjen u umjerenim i suptropskim regijama svijeta. Uključuje vrste drveća, grmlja i penjačicaa sa zimzelenim ili listopadnim lišćem i neupadljivim cvjetovima. Njegov opseg bio je proširen u periodu tercijara i mnoge su vrste prilagođene staništima lovorovih šuma. Javlja se od razine mora do visine od preko 2.000 m, sa visokoplaninskim vrstama. To je rod malih zimzelenih stabala, glatkih, golih ili zrelih grančica. Biljke su uglavnom spororastuće, a neke vrste rastu i do visine od oko 25 m. Ilex aquifolium opisao je Linnaeus, a poznata je kao evropska svetinja, odnosno sveto drvo.[2]

Biljke iz ovog roda imaju jednostavne, naizmenično sjajne listove, često s bodljikavim rubovima. Neprimjetan cvijet je zelenkasto bijele boje, s četiri latice. Obično su dvodomni, s muškim i ženskim cvjetovima na različitim biljkama.

Sitni plodovi ileksa, iako se često nazivaju bobice, tehnički su drupe.[3] Raste u boji od crvene do smeđe i crne, a rijetko zelene ili žute. Svaka "koštica" sadrži do deset sjemenki. Neke vrste proizvode plod pomoćupartenogenetski, poput kultivara 'Nellie R. Stevens'. Plodovi sazrijevaju zimi i tako daju zimski kontrast boje između jarko crvenih plodova i sjajnih zelenih zimzelenih listova. Odatle se odsječene grane, naročito I. aquifolium, naširoko koriste u božićnom ukrašavanju. Plodovi su uglavnom lahko otrovni za ljude i mogu uzrokovati povraćanje i proliv prilikom gutanja. Međutim, oni su važan izvor hrane za ptice i druge životinje, koji pomažu u raspršavanju sjemena. Nažalost, to može imati i negativne uticaje. Duž zapadne obale Sjeverne Amerike, od Kalifornije do Britanske Kolumbije, engleski „holly“ (Ilex aquifolium), koji se komercijalno uzgaja, brzo se širi u matična šumska staništa, gdje uspijeva u hladu i istiskuje domaće vrste. Postavljen je na listu monitora odbora za štetni rast korova države Washington i kao invazijska vrsta klase C u Portlandu.[4][5][6][7]

EtimologijaUredi

Ilex na latinskom označava jednu vrstu hrasta ili zimzeleni hrast (Quercus ilex). Uprkos lineovskoj klasifikaciji ileksa kao holi, još u 19. stoljeću, u Britaniji, izraz "Ilex" još se uvijek primjenjivao na hrast kao i holi – moguće zbog površne sličnosti listova.[8][9] Ime "holly" (engleski = sveto) u običnom govoru odnosi se na Ilex aquifolium, specifično na stabljike sa bobicama koje se koriste kao božićni ukras. Prošireno, "holly" se primenjuje i na cijeli rod. Porijeklo riječi "holly" smatra se smanjenim oblikom starog engleskog hole (ġ),[10][11][12]Francuski, riječ houx, potiče od starofrancuskog *hulis (srednjenizozemskog huls).[13] Obje su u vezi sa starogermanskog goh, hulis}}, huls,[14] Kao što je Donjegermsnski/donjefranački termin sličan Hülse ili hulst.

HistorijaUredi

 
Holiji (ovdje, Ilex aquifolium) su dvodomni: (gore) izdanak s cvjetovima muške biljke; (gore desno) muški cvijet uvećan od ženske biljke; (dolje desno) ženski cvijet uvećan, pokazuje zrnce i smanjene, sterilne stabljike bez polena

Filogeografija ove grupe daje primere različitih mehanizama specijacije na djelu. U ovom scenariju, preci ove grupe su se izolirali od preostalog ileksa kada se Zemaljska masa probila u Gondvanu i Laurasiju, prije oko 82 miliona godina, što je rezultiralo fizičkim razdvajanje grupa i započinjanje procesa promjena za prilagođavanje novim uvjetima. Taj se mehanizam naziva alopatrična specifikacija. Vremenom su se preživjele vrste roda Holly prilagodile različitim ekološkim nišama. To je dovelo do reproduktivne izolacije, primjera ekološke specijacije. U pliocenu, prije otprilike pet miliona godina, formiranje planina diverzificiralo je krajolik i pružilo nove mogućnosti za specijalizaciju u rodu.

Fosilni zapisi ukazuju da je Ilex već bilo rasprostranje prije kraja perioda krede. Na osnovu molekularnog sata, uobičajeni red većine postojećih vrsta pojavio se vjerojatno tokom eocena, prije oko 50 miliona godina, sugerirajuči da stariji predstavnici roda pripadaju sada postojećim granama.[15]Lovorova šuma pokrivala je velika područja Zemlje za vrijeme paleogena, kada je rod bio napredniji. Ova vrsta šume proširila se tokom neogena, prije više od 20   miliona godina. Smatra se da je većina zadnjih preostalih umjerenozelenih šuma nestala prije otprilike 10.000 godina, na kraju pleistocena. Mnoge tada postojeće vrste s najstrožijim ekološkim zahtjevima su izumrle jer nisu mogle prijeći barijere nametnute geografijom, ali su druge utočište pronašle kao reliktne vrste u obalnim enklavama, arhipelazima i obalnim planinama, dovoljno daleko od područja jake hladnoće i suhoće i zaštićene okeanskim utjecajem.

ArealUredi

Rod je rasprostranjen u različitim svjetskim klimama. Većina vrsta ima dom u tropima i suptropskim jedinicama, sa svjetskom rasprostranjenošću u umjerenim zonama. Najveća raznolikost vrsta postoji u Americi i jugoistočnoj Aziji.

Ilex mucronata , ranije tipska vrsta za Nemopanthus, je nativna u istočnoj Sjevernoj Americi.[16] Nemopanthus je tretiran kao posebni rod, sa osam vrsta.[17] of the family Aquifoliaceae, now transferred to Ilex on molecular data;[18] it is closely related to Ilex amelanchier.[19]

U Evropi, rod je predstavljen jednom vrstom, klasično nazvanom sveto drvo Ilex aquifolium, a u kontinentalnoj Africi ovom vrstom i Ilex mitis. Ilex canariensis , iz Makronezije i Ilex aquifolium nastali su od zajedničkog pretka u lovorovoj šumi Mediterana. Australija, izolirana u ranom periodu, ima Ilex arnhemensis. Od 204 vrste koje rastu u Kini, 149 ih je endemskih. Vrste koja se ističe po svom ekonomskom značaju u zemljama španskog jezika i u Brazilu je Ilex paraguariensis ili Yerba mate. Budući da su evoluirale brojne vrste koje su endemske prirode na otocima i malim planinskim predjelima i bile vrlo korisne biljke, mnoge su hollije danas postale rijetke.

EkologijaUredi

Često tropskim vrstama posebno prijete uništavanje staništa i prekomjerna eksploatacija. Barem dvije vrste ileksa nedavno su izumrle, a mnoge druge jedva preživljavaju.[20]

Plodovi ileksa, izuzetno su važna hrana za brojne vrste ptica, a jedu ih i druge divlje životinje. U jesen i ranu zimu plodovi su tvrdi i naizgled neukusni. Nakon što se nekoliko puta smrznu ili zamrznu, plodovi omekšaju i postaju blažeg okusa. Tokom zime, jata, ptica često se sklone u holišta, koja pružaju utočište, zaštitu od grabljivica (zbog bodljikavog lišća) i pribavljanje hrane. Cvjetove ponekad jedu larve moljaca (Gymnoscelis rufifasciata). Ostale Lepidoptera čije se larve hrane ileksom uključuju Bucculatrix ilecella, koja se hrani isključivo njime i Ectropis crepuscularia.

ToksičnostUredi

Božikovine mogu sadržavati kofeinsku kiselinu, kofeoilne derivate, kofeoilshikiminsku, hlorogenu, feruloilkvininsku i kvininsku kiselinu, te kvercetin, kempferol, tanin, rutin, kofein i teobromin.[21][22]

Bobice mogu uzrokovati povraćanje i proliv. Posebno su opasni u slučajevima kada djeca slučajno konzumiraju jarko crvene bobice.[23] Ingestion of over 20 berries may be fatal to children.[22][23]

Ako se pojedu listovi, mogu prouzrokovati dijareju, mučninu, povraćanje, stomačne i crijevne probleme.[23]

Ove biljke mogu biti toksične za kućne ljubimce i stoku.[24]

UpotrebaUredi

KulinarstvoUredi

U nekim kulturama, listovi nekih vrsta koriste se za pravljenje svakodnevnog čaja. To su Ilex paraguariensis (Yerba mate), Ilex guayusa, Kuding (Ilex kaushue), Yaupon i drugi. Listovi drugih vrsta, poput I. I. glabra su gorki i neugodni.[25] Općenito, jako malo se zna o varijantama među vrstama sastojaka ili toksičnosti ileksa.

UkrašavanjeUredi

Mnoge vrste ileksa široko se koriste kao ukrasna biljka u umjerenim / evropskim vrtovima i parkovima, posebno:

Čak šta više, mnoge stotine hibrida i kultivara razvijeni su za upotrebu u bašti, a među njima i vrlo popularna Highclere Castle, "Ilex" × altaclerensis (I. aquifolium × I. perado) i "plavi holly", Ilex × meserveae (I. aquifolium × I. rugosa).[27] The cultivar I. × meserveae Blue Prince = ‘Conablu’ has gained the Royal Horticultural Society’s Award of Garden Merit.[28][29] Božikovine se često koristi za živice, jer bodljikavo lišće otežava prodiranje i dobro se obrezuje i oblikuje.[30]

KulturaUredi

 
Uobičajena Božićna čestitka sa božikovinom i imelom, oko 1880-ih

Za ileks – tačnije evropski "Ilex aquifolium" – uobičajeno se govori u Božićnom vremenu, a često se naziva i imenom Kristov/Hristov trn.[31][32] U mnogim zapadnokršćanskim kulturama, predstavlja uobičajenu dekoraciju,[33] koristeći se posebno u vijencima i ilustracijama, naprimjer na Božićnim čestitkama. Od srednjovekovnih vremena, ova biljka je nosila krišćansku simboliku,[34] kao što je izraženo u dobro poznatoj kršćanskoj božićnoj pjesmi "The Holly and the Ivy]" u kojoj svetinja predstavlja Isusa, a bršljan Djevicu Mariju.[32] Angie Mostellar discusses the Christian use of holly at Christmas, stating that:[32]

Christians have identified a wealth of symbolism in its form. The sharpness of the leaves help to recall the crown of thorns worn by Jesus; the red berries serve as a reminder of the drops of blood that were shed for salvation; and the shape of the leaves, which resemble flames, can serve to reveal God's burning love for His people. Combined with the fact that holly maintains its bright colors during the Christmas season, it naturally came to be associated with the Christian holiday.[32]

U heraldici božikovina koristi se da simbolizira istinu. Norveška općina Stord u svom grbu ima njenu žutu grančicu.

Druidi su držali da su „lišće svetog luka nudili zaštitu od zlih duhova“ i na taj način „nosili slavlje u svojoj kosi“.[32]

U romanima Harry Potter koristi se kao drvo u raznim prilikama- Šablon:CLEAR

U nekim tradicijama Wicca, Holly King je jedno od lica boga Sunca. Rođen je u jeku ljeta i vlada od MabonA do Ostar.

Odabrane vrsteUredi

GalerijaUredi

ReferenceUredi

  1. ^ "The Plant List: Ilex". Royal Botanic Gardens Kew and Missouri Botanic Garden. Pristupljeno 27. 11. 2018.
  2. ^ "Index Nominum Genericorum". Smithsonian Institution. 2013. Pristupljeno 19. 2. 2017.
  3. ^ "Kew Plants and Fungi". 11. 4. 2012. Arhivirano s originala, 3. 5. 2012.
  4. ^ "Noxious Weed Control Board (NWCB) - WA State - Weed Detail Page". wa.gov. Arhivirano s originala, 26. 7. 2015.
  5. ^ "English Holly". Invasive Species Week. Arhivirano s originala, 6. 9. 2015.
  6. ^ "Cal-IPC: Ilex aquifolium". cal-ipc.org. Arhivirano s originala, 5. 6. 2008.
  7. ^ https://www.portlandoregon.gov/auditor/34460?a=322280
  8. ^ Shorter Oxford English dictionary, 6th ed. United Kingdom: Oxford University Press. 2007. str. 3804. ISBN 978-0199206872.
  9. ^ Abbe, Elfriede Martha (1965). The plants of Virgil's Georgics. Cornell University Press. str. 88.
  10. ^ srednji engleski Holin, kasnije Hollen. Skeat, Walter William (1887). Principles of English etymology, Volume 1. London, U.K.: Clarendon Press. str. 371.
  11. ^ T. F. Hoad, English Etymology, Oxford University Press, 1993 (ISBN 0-19-283098-8), p. 218b.
  12. ^ Skeat, Walter William (2005). A Concise Etymological Dictionary of the English Language. Cosimo, Inc. str. 244. ISBN 978-1-59605-092-1.
  13. ^ "HOUX : Etymologie de HOUX". cnrtl.fr.
  14. ^ Pick, Edward (1869). An etymological dictionary of the French language. Murray. str. 106.
  15. ^ Loizeau, P.-A.; Barriera G.; Manen J.-F.; Broennimann O. (2005). "Towards an understanding of Ilex L. (Aquifoliaceae) on a World-wide scale". u Friis I.; Balslev H. (ured.). Plant diversity and complexity patterns: local, regional, and global dimensions : proceedings of an international symposium held at the Royal Danish Academy of Sciences and Letters in Copenhagen, Denmark, 25–28 May 2003. Biologiske skrifter. 55. Kongelige Danske videnskabernes selskab. str. 507–517. ISBN 978-87-7304-304-2. Pristupljeno 9. 4. 2012.
  16. ^ Šablon:GRIN
  17. ^ Species PPP-index
  18. ^ Powell, M., Savolainen, V., Cuénod, P., Manen, J. F., & Andrews, S. (2000). The mountain holly (Nemopanthus mucronatus: Aquifoliaceae) revisited with molecular data. Kew Bulletin 55: 341–347.
  19. ^ Alexandra M. Gottlieb; Gustavo C. Giberti; Lidia Poggio (2005). "Molecular analyses of the genus Ilex (Aquifoliaceae) in southern South America, evidence from AFLP and ITS sequence data". American Journal of Botany. 92 (2): 352–369. doi:10.3732/ajb.92.2.352. JSTOR 4123880. PMID 21652411.
  20. ^ International Union for Conservation of Nature and Natural Resources (IUCN) (2007): 2007 IUCN Red List of Threatened Species: Ilex]
  21. ^ Kellie P. Burris; Federico M. Harte; P. Michael Davidson; C. Neal Stewart Jr; Svetlana Zivanovic (2012). "Composition and bioactive properties of yerba mate (Ilex paraguariensis A. St.-Hil.): A review". Chilean Journal of Agricultural Research. 72 (2): 268–274. doi:10.4067/S0718-58392012000200016.
  22. ^ a b "Toxicity of Holly". Pristupljeno 3. 3. 2014.
  23. ^ a b c "Holly". webmd.com. Pristupljeno 3. 3. 2014.
  24. ^ "American Holly". aspca. Pristupljeno 3. 3. 2014.
  25. ^ Austin, Daniel F. (2004). Florida Ethnobotany. CRC Press. str. 363.
  26. ^ RHS A-Z encyclopedia of garden plants. United Kingdom: Dorling Kindersley. 2008. str. 1136. ISBN 978-1405332965.
  27. ^ Huxley, A., ed. (1992). New RHS Dictionary of Gardening. Macmillan ISBN 0-333-47494-5.
  28. ^ "RHS Plantfinder - Ilex × meserveae Blue Prince = 'Conablu'". Pristupljeno 9. 3. 2018.
  29. ^ "AGM Plants - Ornamental" (PDF). Royal Horticultural Society. juli 2017. str. 52. Pristupljeno 2. 3. 2018.
  30. ^ Northumbria Police: Security starts at the Garden Gate
  31. ^ Sanford Niles, ured. (1895). Christmas History and Customs (jezik: English). School Education Company. str. 24. In Germany and Scandinavia the holly, or holy tree, is called "Christ's thorn," from its use in church decorations, and because it bears berries at Christmas-tide.CS1 održavanje: Nepoznati jezik (link)
  32. ^ a b c d e Mosteller, Angie (2008). Christmas (jezik: English). Itasca Books. str. 86–87, 89. ISBN 9781607910084.CS1 održavanje: Nepoznati jezik (link)
  33. ^ Ciesla, William M. (2002). Non-wood Forest Products from Temperate Broad-leaved Trees (jezik: English). Food and Agriculture Organization of the United Nations. str. 13. ISBN 9789251048559. Holly is still a popular Christmas decoration among Christian cultures.CS1 održavanje: Nepoznati jezik (link)
  34. ^ Struthers, Jane (4. 10. 2010). The Book of Christmas (jezik: English). Ebury Publishing. str. 218. ISBN 9781448148936. The British native holly (Ilex aquifolim) has tremendous religious significance at Christmas. Its prickly leave are evocative of the crown of thorns that was placed on Jesus Christ's head at His crucifixion, and its scarlet berries are synonymous with drops of His blood.CS1 održavanje: Nepoznati jezik (link)
  35. ^ Little Jr., Elbert L.; Roger G. Skolmen (1989). "Kāwaʻu, Hawaiian holly" (PDF). United States Forest Service. Cite journal zahtijeva |journal= (pomoć)[mrtav link]
  36. ^ Ulloa Ulloa & Jørgensen (1993), eFloras.org (2007a, b), IUCN (2007), RBGE (2007), USDA (2007a, b)

Vanjski linkoviUredi