Francuski jezik
Francuski jezik (français, la langue française) je jedan od romanskih jezika[1] koji se prvenstveno koristi u Francuskoj i njenim prekomorskim departmanima i teritorijima, u Belgiji (uz flamanski i njemački), Luksemburgu (uz luksemburški i njemački), Monaku i Švicarskoj (uz njemački, italijanski i retoromanski), u Kanadi (pokrajina Québec) te u bivšim francuskim i belgijskim kolonijama. Njime se koristi 77 miliona stanovnika na Zemlji kao prvim jezikom i 52 miliona ljudi kao drugim jezikom, pa je s ukupno 129 miliona frankofona (prema procjeni iz 1999. godine) po brojnosti govornika francuski jezik deseti na svijetu.
| Francuski jezik Français | |
|---|---|
| Regije govorenja | Uglavnom Zapadna Evropa, Sjeverna Amerika i Afrika |
| Države govorenja |  Francuska,  Kanada,  Belgija,  Švicarska i 47 drugih zemalja |
| Jezička porodica |
|
| Broj govornika | maternji jezik: 77 miliona uključujući strane govornike: 129 miliona |
| Službeni status | |
| Služben u | Francuska, Kanada, Belgija, Švicarska,  Monako i mnogim bivšim francuskim i belgijskim kolonijama širom svijeta (ukupno 30 država) |
| Regulator(i) | Académie française i Délégation générale à la langue française et aux langues de France (Francuska), Service de la langue française (Belgija), Office québécois de la langue française (Québec), te Visoki savjeti za francuski jezik Francuske, Belgije i Québeca |
| Jezički kod | |
| ISO 639-1 | fr |
| ISO 639-2 / 5 | fra (T) / fre (B) |
| ISO 639-3 | fra |
| Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika | |
Mjesto francuskog jezika u svijetu
uredi
Iako je tek treći po broju govornika među romanskim jezicima (iza špankog i portugalskog), francuski jezik je i dalje geopolitički gledano najvažniji romanski jezik. I dok je još u 19. vijeku (i na početku 20. vijeka) uživao status glavnog svjetskog jezika, tokom 20. vijeka francuski je drastično izgubio na važnosti, do te razine da ga se katkada (neutemeljeno) zna svoditi samo na jezik kulture i diplomacije. Međutim, osnivanjem i djelovanjem Međunarodne organizacije Frankofonije (l'Organisation Internationale de la Francophonie) (kraće: Frankofonija),[2] svakojakom saradnjom Francuske i Belgije s bivšim kolonijama, promoviranjem francuskoga u svijetu, te prije svega brzim demografskim rastom velikog broja zemalja članica Frankofonije i opismenjivanjem stanovništva u istima (pretežno onima smještenima u Africi) trend stagnacije francuskog je zaustavljen, pa se u posljednjih par desetljeća mogu primijetiti posve drukčija kretanja. Prema najnovijim podacima francuski jezik uči 89 634 000 ljudi u svijetu (porast od gotovo 10% u 7 godina - od zadnjeg istraživanja 1998.), što ga čini drugim najviše učenim svjetskim jezikom (odmah nakon engleskog). Od toga broja 37,26% se odnosi na subsaharsku Afriku, 30,9% na Evropu, 20,1% na Sjevernu Afriku i Bliski Istok, 9,47% na Sjevernu i Južnu Ameriku, a 2,25% na Aziju (bez Bliskog Istoka) i Okeaniju.
Francuski ima dugu historiju kao međunarodni jezik književnosti i naučnih standarda i primarni je ili drugi jezik mnogih međunarodnih organizacija uključujući Ujedinjene nacije, Evropsku uniju, Organizaciju Sjevernoatlantskog pakta, Svjetsku trgovinsku organizaciju, Međunarodni olimpijski komitet, Generalnu konferenciju za tegove i mjere i Međunarodni komitet Crvenog krsta. U 2011. godini, Bloomberg Businessweek je rangirao francuski kao treći najkorisniji jezik za poslovanje, nakon engleskog i standardnog mandarinskog kineskog.[3]
Historija
urediFrancuski je romanski jezik (što znači da potiče prvenstveno od vulgarnog latinskog) koji je evoluirao iz galo-romanskih dijalekata koji se govore u sjevernoj Francuskoj. Rani oblici jezika uključuju starofrancuski i srednjofrancuski.
Moderni francuski
urediTokom 17. vijeka, francuski je zamijenio latinski kao najvažniji jezik diplomatije i međunarodnih odnosa ( lingua franca). Ovu ulogu je zadržala otprilike do sredine 20. stoljeća, kada je zamijenjena engleskim jezikom kada su Sjedinjene Države postale dominantna globalna sila nakon Drugog svjetskog rata.[4][5] Stenli Majsler iz Los Angeles Times-a rekao je da je činjenica da je Versajski sporazum napisan na engleskom i francuskom predstavlja "prvi diplomatski udarac" jeziku.[6]
Geografska distribucija
urediFrancuski jezik koji govori 19,71% stanovništva Evropske unije, treći je jezik koji se najčešće govori u EU, nakon engleskog i njemačkog i drugi jezik po učestalosti učenja nakon engleskog.[7][8]
Sistem pisanja
urediAbeceda
urediFrancuski se piše sa 26 slova osnovnog latiničnog pisma, sa četiri dijakritička znaka koji se pojavljuju na samoglasnicima (naglasak cirkumfleks, akutni akcenat, veliki akcenat, dijareza ) i sedila koja se pojavljuje u "ç". Postoje dvije ligature, "œ" i "æ", ali se u savremenom francuskom često zamjenjuju sa "oe" i "ae", jer se ligature ne pojavljuju na AZERTY rasporedu tastature koji se koristi u zemljama francuskog govornog područja. Međutim, to je nestandardno u formalnim i književnim tekstovima.
Izvedeni jezici
uredi- Antilski kreolski (Mali Antili)
- Haićanski kreolski (Haiti)
- Lanc-Patuá (Brazil)
- Mauricijski kreolski (Mauricijus)
- Michif (središnja Kanada)
- Luizijanski kreolski (Louisiana)
- Reunionski kreolski (Reunion)
- Sejšelski kreolski (Sejšeli)
- Tay Boi ili Tây Bồi (Vijetnam)
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Romance languages | Definition, Origin, Characteristics, Classification, Map, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 4. 12. 2023. Pristupljeno 15. 1. 2024.
- ^ "Portail de l'Organisation Internationale de la Francophonie (OIF)". Organisation Internationale de la Francophonie (jezik: francuski). Pristupljeno 15. 1. 2024.
- ^ Lauerman, John (30. 8. 2011), "Mandarin Chinese Most Useful Business Language After English", Bloomberg, New York, arhivirano s originala, 29. 3. 2015,
French, spoken by 68 million people worldwide and the official language of 27 countries, was ranked second Šablon:Bracket.
- ^ The World's 10 Most Influential Languages. Arhivirano 12. 3. 2008. na Wayback Machine. Top Languages. Retrieved 11 April 2011.
- ^ Battye, Adrian; Hintze, Marie-Anne; Rowlett, Paul (2003). The French Language Today: A Linguistic Introduction (jezik: engleski). Taylor & Francis. ISBN 978-0-203-41796-6. Arhivirano s originala, 18. 9. 2023. Pristupljeno 2. 7. 2015.
- ^ Meisler, Stanley (1. 3. 1986). "Seduction Still Works : French – a Language in Decline". The Los Angeles Times. Arhivirano s originala, 2. 7. 2015. Pristupljeno 18. 10. 2021.
- ^ European Commission (juni 2012), "Europeans and their Languages" (PDF), Special Eurobarometer 386, Europa, str. 5, arhivirano s originala (PDF), 6. 1. 2016, pristupljeno 7. 9. 2014
- ^ "Explore language knowledge in Europe". languageknowledge.eu. Arhivirano s originala, 17. 9. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2014.
- ^ EUROPA Arhivirano 17. 6. 2017. na Wayback Machine, podaci za EU25, izdato prije proširenja 2007.
Vanjski linkovi
uredi