Partenogeneza

Parthenogeneza (grč. παρθένος – partenos = nevin, djevica + gγένεσις – genesis = razvoj, stvaranje[1]) je prirodni oblik bespolnog razmnožavanja u kojem se rast i razvoj embriona odvijaju bez oplodnje putem spermatozoida. U životinjia, partenogeneza znači razvoj embriona iz neoplođene jajne ćelije. Kod biljaka je partenogeneza sastavni proces apomiksije.

Ženke guštera Aspidoscelis neomexicanus (centar) nastaju bespolno, koje se reproduciraju putem partenogeneze.
Jedna je prikazana je uz bok dvije spolne vrste s mužjacima, Aspidoscelis inornatus (lijevo) i Aspidoscelis tigris (desno), koji se prirodno hibridiziraju u formu A. neomexicanus.

Partenogeneza se prirodno javlja kod nekih biljaka, nekih beskičmenjačkih životinjskih vrsta, kao što su nematode, vodena buha pčele, neke Phasmatodea i parazitska osa i nekoliko kičmenjaka (poput nekih riba,[2] vodozemaca, gmizavaca[3][4] ali vrlo rijetko i kod ptica.[5]). Ovaj oblik reprodukcije vještački je inducirana u nekoliko vrsta, uključujući ribe i vodozemce.

Normalne jajne ćelije formiraju se nakon mejoze i jesu haploidne, sa upola manje hromosoma koje imaju tjelesne ćelije njihove majke. Međutim, haploidne jedinke obično nisu održive, a partenogenetski potomci obično imaju diploidni broj hromosoma. Ovisno o mehanizmu koji je uključen u obnavljanje diploidnog broja hromosoma, partenogenetsko potomstvo može imati bilo koju varijantu između svih i polovine majčinskih alela. Potomci koji imaju sav majčin genetički materijal nazivaju se puni klonovi, a oni koji imaju samo polovinu nazivaju se poluklonovi. Puni klonovi formiraju se obično bez mejoze. Ako se dogodi mejoza, potomstvo će dobiti samo djelić majčinih alela jer se krosingover DNK odvija tijekom mejoze, stvarajući nove kombinacije gena, tj. varijaciju.

Partenogenetsko potomstvo u vrstama koje imaju ili XY sistem određivanja spola ili X0 sistem, imaju dva X kromosoma i ženske su. U vrstama sa ZW sistemom određivanja spola, imaju ili dva Z hromosoma (mužjak) ili dva W (uglavnom neodrživa, ali rijetko ženka), ili mogu imati jedan Z i jedan W hromosom (ženke).

Partenogenezu je (1740.) prvi uočio ženevski prirodnjak i filozof Charles Bonnet kod jedne vrstte uši. Kasnije je zabilježene i kod drugih vrsta. Može biti prirodna ili umjetno izazvana.

Partenogeneza se ponekad posmatra oblikom nespolnog razmnožavanja, iako to nije najpreciznije određenje. Budući da se kod partenogeneze embrion razvija od neoplođene spolne ćelije, ovdje se radi o nepotpunom spolnom razmnožavanju. Vjeruje se da se partenogenetski razmnožava oko 2.000 vrsta.

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Liddell, Scott, Jones. γένεσις A.II, A Greek-English Lexicon, Oxford: Clarendon Press, 1940. q.v..
  2. ^ "Female Sharks Can Reproduce Alone, Researchers Find", Washington Post, Wednesday, May 23, 2007; Page A02
  3. ^ Halliday, Tim R. (1986). Kraig Adler (ured.). Reptiles & Amphibians. Torstar Books. str. 101. ISBN 978-0-920269-81-7.
  4. ^ Walker, Brian (11. 11. 2010). "Scientists discover unknown lizard species at lunch buffet". CNN. Pristupljeno 11. 11. 2010.
  5. ^ Savage, Thomas F. (12. 9. 2005). "A Guide to the Recognition of Parthenogenesis in Incubated Turkey Eggs". Oregon State University. Pristupljeno 11. 10. 2006.

Vanjski linkoviUredi