Ekološka specijacija

Ekološka specijacija je evolucijski proces koji je zasnovan na ekološkoj divergentnoj selekciji među dijelovima populacije sa različitim stanišnim potrebama, što, u konačnici, vodi ka reprodukcijskim barijerama između nastajućih populacija.[1] To je često rezulat selekcije preko osobina koje su genetiči povezane sa reprodukcijskom izolacijom, fako da se specijacija javlja kao sporedni proces adaptivne divergencije.[2][3][4][5]

Europski božur (Ilex aquifolium).
Rod Ilex je primjer ekološke specijacije.
Riba Gasterosteus aculeatus je dokumentirani dokaz ekološke specijacije
Centaurea solstitialis je kandidatska vrsta za ekološku specijaciju

Ekološka selekcija je "interakcija individua sa njihovom okolinomtokom pribavljanja resursa".[6] Prirodna selekcija je sama po sebi proces koji je uključen specijaciju, pri čemu, pod ekološkom specijacijom je populacija u različitim sredinama ili kada eksploatira različite resurse, podrazumijeva različite pritiske prirodne selekcije na osobine koji direktno ili indirektno pridonose evoluciji reproduktivne izolacije.[7] Postoje očiti dokazi uloge ekoloških faktora u procesu specijacije Studije populacija ribe gregorac podržavaju ekološki povezanu specijaciju u kojoj su vrste ovog roda nastale kao nusproizvod. Brojne studije o paralelnoj specijaciji, potvrđuju pojavu specijacija u prirodii, kao i srodnost novonastalih (pod)vrasta.

Ključna razlika između ekološke i ostalih oblika specijacoje je je da se aktiviraju oprečni pravci prirodne selekcije između različitih staništa, za razliku od drugih vrsta specijacijskih procesa, kao što su slučajni genetički drift, fiksiranje nekompatibilnih mutacija u populacijama koje doživljavaju slične selekcijske pritiske ili razni oblici spolnog odabiranja, koji ne uključuju selekciju ekološki relevantnih osobina. Ekološka specijacija može se javiti bilo u alopatrijskoj, simpatrijskoj ili parapatrijskoj specijaciji. Jedini uslov je da se specijacija odvija kao rezultat adaptacije na različite ekološke ili mikro-ekološke uvjete.

Postoje izvjesne rasprave koje se odnose na razgraničenje da li je specijacije ekološki ili neekološka pojava. "Sveprisutni učinak selekcije ukazuje na to da su adaptivna evolucija i specijacija nerazdvojne, baca sumnju na to da li je specijacija ikada neekološka.[8]

Paralelna specijacija uredi

Paralelna specijacija se dešava onda gdje se "veća reprodukcijska izolacija ponovljeno javlja između nezavisnih populacija prilagođenih kontrastnim sredinama, nego između nezavisnih populacija prilagođenim sličnim sredinama.[9] Utvrđeno je da se specijacija javlja kao više nego dokazan proces "...akumuliran iz istraživanja opadajuće adaptacije i reproduktivne izolacije".

Istraživanja i dokazi uredi

Poznati primjeri ekološke specijacije uključuju ribe poznate kao trobodlji gregorac, od kojih su različite vrste nastale kao rezultat adaptacije na različite uvjete duž klina dubine vode u slatkovodnim jezerima. Preci predstavnika roda Ilex (božuri) postali su izolirani od preostalih božura kada se Zemljinma masu odvojila u Gondvane i Laurazije, prije oko 82 miliona godina, što je rezultiralo u fizičkim odvajanjem (alopatrijskih) grupa i počeo proces promjena, uz prilagodbe novim uvjetima. Tokom vremena, preživjele vrste roda prilagodile su se različitim ekološkim nišama. Invazivna vrst korova Centaurea solstitialis je kandidat za početak ekološke specijacije; u manje od 200 godina, početna reprodukcijska izolacija pojavila se kao rezultat adaptacije na različite ekološke uvjete između prirodnih i alohtonih . Invazivna vrsta raste brže, konkurentnija je, a pokazuje evolucijski trend prema porastu veličine i rasta od egzotičnih neinvazivnih istorodnih sjbilkjaka.[10][11][12]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Nosil, P. (2012). Ecological Speciation. Oxford: Oxford University Press. str. 280. ISBN 978-0199587117.
  2. ^ Mayr, E. (1942). Systematics and the origin of species from the viewpoint of a zoologist. New York: Columbia University Press. str. 337. ISBN 0-674-86250-3.
  3. ^ Mayr, E. (1947). "Ecological factors in speciation". Evolution. 1: 263–288. doi:10.2307/2405327. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)
  4. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
  5. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  6. ^ Howard D. Rundle and Patrik Nosil (2005), "Ecological speciation", Ecology Letters, 8: 336–352, doi:10.1111/j.1461-0248.2004.00715.x
  7. ^ Dolph Schluter (2001), "Ecology and the origin of species", Trends in Ecology and Evolution, 16 (7)
  8. ^ James M. Sobel; et al. (2009), "The Biology of Speciation", Evolution, 64 (2): 295–315 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  9. ^ Dolph Schluter (2009), "Evidence for Ecological Speciation and Its Alternative", Science, 326: 737–740
  10. ^ Brehm, J. E., A. R. Ives and J. W. Boughman. 2010. "Breakdown in postma
  11. ^ Montesinos, D., Santiago, G., & Callaway, R. M. (2012). Neo-allopatry and rapid reproductive isolation. The American Naturalist, 180(4), 529–33.
  12. ^ Graebner, R. C., Callaway, R. M., Montesinos, D. (2012). Invasive species grows faster, competes better, and shows greater evolution toward increased seed size and growth than exotic non-invasive congeners. Plant Ecology, 213(4), 545–553.