Otvori glavni meni

Tercijar[1] je široko upotrebljavani ali neformalni termin za geološki period od prije 66 miliona do 2.6 milions godina.

Počeo je nestajanjem neletećih dinosaura u vrlikom izumiranju na granici kredapaleogen, na početku ere kenozoika, a trajao do početka kvartarnih glacijacija na kraju pliocenske epohe. Vremenski raspon tercijara nije egzaktno ekvivalentan postojećem geohrinološkom sistemu, ali se u biti poklapa sa važećim periodima paleogena i neogena, koji se neformalno označavaju kao gornji tercijar.[2] Kasnije počinje četvrti period kvartar.[3] Tercijar je geološko razdoblje nakon krede, a prije kvartara . Tercijar je trajao od prije 66,0 do 2,58 miliona godina.

TerminologijaUredi

"Tercijar" je dio unutar kenozojske ere. Termin "tercijar" prvi je upotrebio italijanski geolog Giovanni Arduino, oko 1750. Podijelio je geološku vremensku skalu na prvo "primitivno" razdoblje (primarno), drugo razvijenije doba (sekundarno) i treće doba (tercijarno) . Kasnije je dodata i četvrta "moderna" era (kvartarno). To je zasnovao na svojim opažanjima geologije sjeverne Italije. U prethodnoj reviziji geološke vremenske skale, termin "tercijar" je napušten i zamijenjen neogenom i paleogenom. Uprkos ovoj promjeni, pojam "tercijar" se i dalje široko koristi. U geološkom svijetu, postoji razlika u pogledu nestanka ovog termina. Naprimjer, američki geološki institut odlučio je da termin jednostavno održi. Izraz se još uvijek široko koristi u i evropskim zemljama Postoje velike grupe uticajnih geologa koji podržavaju povratak termina "tercijar" i zasigurno nije nezamislivo da se on vrati u stratigrafsku kategorizaciju. Tercijar se održava i kao pod-doba. Budući da prije i poslije ne postoje podrazdoblja, tercijar 'visi' u trenutnom formatu. Tokom Međunarodnog geološkog kongresa u Oslu. 2008. donijet je zvanični prijedlog kako slijedi: " Tercijar je ovdje predstavljen kao razdoblje ili sistem prije kvartara, a na bazi kako je definirano u GSSP-u koji označava bazu Danienova poda približno 66,0 Ma. Neogen i paleogen, koji su trenutno označeni kao periodi, tada postaju pod-periodi unutar tercijara. Ukopni tercijar bio bi naznačen kao osnova kvartara, prije 2,6 miliona godina. "Ovaj prijedlog je zadržan, a nije stavljen na glasanje.

Potpodjela
Tercijar se dijeli na :

PregledUredi

Fauna tercijara definirana je masovnimm izumiranjem kreda – paleogen na prelazu u kvartar, uslijed čega su, između ostalog, izumrli dinosauri i amoniti izumrli. Tokom tercijara sisari postaju domunantna grupa kopnenuh kičmenjaka, a ptice u tom periodu cvjetaju. Krajem tercijara, iz primitivnjih primata, evoluiraju hominidi .

Živi svijetUredi

Tercijarna floraUredi

Iako su se pojavile još u kredi, u tercijaru je zabilježena snažna evolucijska radijacija i biogeografso širenje skrivrnosjemenjača. Za paleogen je bila posebno obilježavajuća pofava rasprostiranja tropskih i suptropskih biljaka, kso što su lovori, palme, magnolije i neke druge porodice Magnoliophyta. Taj proces odvijao se na cijeloj sjevernoj hemisferi, osobito u central im područjima Evrope. Od biljki koje preferiraju umjerenu klimu, posebno su se raširili hrastovi, bukve, breze kesteni, i topole.

Areal tropskih i suptropskih biljaka, tokon neogena postepeno se smanjivao, pa je prema kraju neogenaa bio u današnjim okvirima. U donjem tercijaru, u Evropi, Sjevernoj Americi, istočnoj Aziji raširili su se crnogorični predstavnici rodova Sequoia i Taxodium, a nakon toga su uznapredovali i evropske vrste borova, smreka, jela, smrča i ostalih današnjih četinara. Od nižih biljaka najznačajnije su bile raznobojne i raznorodne alge: zelene (Chlorophyta), smeđe (Phaeophyta), crvene (Rhodophyta), kremene alge (Diatomeae) i ostale.

Među njima, posebno napreduju crvene alge iz porodice Corallinaceae, sa rodovima Lithophyllum i Lithothamnium , koje su ponegdje bile toliko brojne da su iz njihovih krečnjačkih talusa nastali pravi krečnjački grebenovi.Tokom eocena pojavile su se velike travnate ravnice, za koji se donedavno mislilo da se tada razvijale. Međutim, nalazi trava iz krednog razdoblja pokazuju da su se pojavile ranije, ali još ne masovno kao (lokalno) preovlađujuća vegetacija.

Tercijarnaa se klima promijenila na tako da su stvoreni optimalni uvjeti za trave, što je uzrokovalo eksplozivno širenje njihove vegetacije. Kao rezultat toga, došlo je i do eksplozivnog rasta i diverzifikacije biljojedanih sisara, posebno kopitara, koji su živjeli na travi i mesožderima koji su ih lovili.

Tercijarna faunaUredi

Umjesto glomaznih gmizavaca, u kopnenoj fauni prednjače sisari, koji su se u u ovom razdoblju naglo uznapredovali, što se posebno odnosi kopitare (Artiodactyla i Perissodactyta , odnosno dvoprstaže i neparnoprstaše. Razvojni niz konja, od eocenskoga roda Hyracotheriu (veličine lisice), s četiri prsta i petim zakržljalim, do troprstih oblika, kao što su bili pripadnici rodova Meryhippus iz srednjega miocena i Hipparion, iz pliocena. Imali su djelotvoran srednji prst, a bočni su već bili zakržljali. Evolucija konja počela je itekla u Americi, a današnja vrsta migrirala je u Evropu.

U tercijaru, pojavili su se i surlaši (Proboscidaea), koji potiču iz vremena eocena na području Afrike. Prvi predstavnik surlaša bio je rod Moeritheritum bez surle, pa Mastodont i Elephas. U bočnoj, nezavisnoj liniji evoluirao je miocenski Deinotherium koji je bio jedan od najvećih kopnenih sisara svih vremenauo. U skupini Artiodactyla, tj. parnoprstim kopitarima uznapredovali su rodovi Anthracotherium, Anoplotherium i Prominatherium.

U ovom razdoblju, već su evoluirale i zvijeri, preživari glodari, šišmiši, koji su tek poslije potpuno raširili, uz snažnu evolucijsku radijaciju. U tercijaru se pojavljuju rani polumajmuni i majmuni. Polumajmuni su se nastali neposredno od Insectivora (bubojeda), naročito u paleocenu i eocenu. Oligocen je obilježen prvom pojavom čovjekolikih majmuna. Najpoznatiji i najistraženiji fosilni rodovi bili su Dryopithecus i Pliopithecus. Na kopnu su evoluirale i ptice, insekti, u slatkim vodama – mehkušci (školjke, puževi), rakovi i ostale današnje grupe vodenih životinja. Živi svijet mora i okeana je i dalje se obogaćuje pojavom nbovih

Među morskim životinjama više nije bilo glomaznih gmizavaca, amonita, belemnita ni rudista, ali su se jače razvijale mnoge grupe mehkušaca (puževa i školjki). Mnoge vrste sisara prilagođavaju se životu u moru, osobito udova za kretanje. To se odnosi na kitove (Cetacea), morske krave (Sirenia) i perajare (Pinnipedia). Tokom tercijara brzo su evoluirale i morske ribe, naročito koštunjače.

U grupama praživotinja (Protozoa) posebno su se razgranale foraminifere, porijeklom od velikih (centimetarskih) numulita i alveoline, a od milimetarski sitnijih - miliolidne foraminifere. More je bilo bogato koralima, bodljokošcims, crvolikim beskičmenjaka i drugih.

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ https://www.dictionary.com/browse/tertiary
  2. ^ Dunbar, Carl O. (1964). Historical Geology (2nd iz.). New York, NY: John Wiley & Sons. str. 352. 
  3. ^ Martin J. S. Rudwick (1992). "Except". Scenes from Deep Time: Early Pictorial Representations of the Prehistoric World. University of Chicago Press – preko Google Books. 

Vanjski linkoviUredi