Šangajska organizacija za saradnju

Šangajska organizacija za saradnju, poznata i kao Šangajski pakt,[1] je transkontinentalni politički, ekonomski, bezbjednosni i vojni savez. Po geografskom obimu i broju stanovnika, najveća je svjetska regionalna organizacija, koja pokriva cca. 60% površine Evroazije, 40% svjetske populacije i više od 30% globalnog BDP-a.[2]

Šangajski pakt je nasljednik Šangajske petorke, međusobnog sigurnosnog sporazuma koji je formiran 1996. između Kine, Kazahstana, Kirgizije, Rusije i Tadžikistana. Dana 15. juna 2001. godine, lideri ovih nacija i Uzbekistana sastali su se u Šangaju da najave novu organizaciju sa dubljom političkom i ekonomskom saradnjom; Povelja SCO potpisana je 7. jula 2002. godine, a stupila je na snagu 19. septembra 2003. godine. Njeno članstvo se od tada proširilo na osam država, a Indija i Pakistan su im se pridružile 9. juna 2017. Iran je pristupio kao punopravni član u septembru 2021. na samitu u Dušanbeu (Tadžikistan). Nekoliko zemalja je angažovano kao posmatrači ili partneri.

ŠOS-om upravlja Vijeće šefova država (HSC), njegovo vrhovno tijelo za donošenje odluka, koje se sastaje jednom godišnje. Vojne vježbe se također redovno izvode među pripadnicima radi promoviranja saradnje i koordinacije protiv terorizma i drugih vanjskih prijetnji, te održavanja regionalnog mira i stabilnosti.

Porijeklo uredi

Grupa Šangajska petorka nastala je 26. aprila 1996. potpisivanjem Ugovora o produbljivanju vojnog povjerenja u pograničnim regionima u Šangaju od strane šefova država Kine, Kazahstana, Kirgistana, Rusije i Tadžikistana.[3]

Iste zemlje su 24. aprila 1997. godine na sastanku u Moskvi potpisale Ugovor o smanjenju vojnih snaga u pograničnim oblastima.[4] Dana 20. maja 1997. ruski predsjednik Boris Jeljcin i kineski lider Jiang Zemin potpisali su deklaraciju o "multipolarnom svijetu".[5]

 
Ruski predsjednik Vladimir Putin, predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev, predsjednik Kine Jiang Zemin, predsjednik Kirgizije Askar Akajev i predsjednik Tadžikistana Emomali Rahmon, svojevremeno su bili lideri Šangajske petorke.

Naknadni godišnji samit grupe Šangajske petorke održan je u Almatiju u Kazahstanu 1998. godine, u Biškeku u Kirgistanu 1999. godine i u Dušanbeu u Tadžikistanu 2000. godine. Na samitu u Dušanbeu, članovi su se složili da se "suprotstave intervenciji u unutrašnje stvari drugih zemalja pod izgovorima 'humanitarizma' i 'zaštite ljudskih prava';' i podržavaju jedni druge napore u očuvanju nacionalne nezavisnosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i društvene stabilnosti pet zemalja."[6]

Godine 2001. godišnji samit se vratio u Šangaj. Tamo je pet zemalja članica prvi put primilo Uzbekistan u mehanizam Šangajske petorke (i na taj način ga je transformiralo u Šangajsku šestorku). Zatim je svih šest šefova država potpisalo 15. juna 2001. Deklaraciju Šangajske organizacije za saradnju, hvaleći dosadašnju ulogu mehanizma Šangajske petorke i nastojeći da ga transformira na viši nivo saradnje. 

U junu 2002. šefovi država članica ŠOS-a sastali su se u Sankt Peterburgu u Rusiji. Tamo su potpisali Povelju ŠOS-a u kojoj su izloženi ciljevi, principi, strukture i oblici djelovanja te organizacije i utvrđeni u međunarodnom pravu. 

U julu 2005, na samitu u Astani, Kazahstan, s predstavnicima Indije, Irana, Mongolije i Pakistana koji su po prvi put prisustvovali samitu ŠOS-a, predsjednik zemlje domaćina Nursultan Nazarbajev pozdravio je goste riječima koje nikada nisu bile ranije korišteno u bilo kom kontekstu: "Lideri država koje sjede za ovim pregovaračkim stolom su predstavnici polovine čovječanstva".[7]

Do 2007. ŠOS je pokrenuo preko dvadeset velikih projekata koji se odnose na transport, energetiku i telekomunikacije i održavao redovne sastanke sigurnosnih, vojnih, odbrambenih, vanjskih poslova, ekonomskih, kulturnih, bankarskih i drugih zvaničnika iz svojih država članica.[8]

U julu 2015. godine u Ufi, Rusija, ŠOS je odlučio da Indiju i Pakistan primi kao punopravne članice. Obojica su potpisali memorandum o obavezama u junu 2016. godine u Uzbekistanu, čime je započeo formalni proces pristupanja ŠOS-u kao punopravni članovi.[9] Indija i Pakistan su se 9. juna 2017. godine na samitu u Astani zvanično pridružile ŠOS-u kao punopravne članice. 

ŠOS je uspostavio odnose sa Ujedinjenim nacijama 2004. (gdje je posmatrač u Generalnoj skupštini), Zajednicom nezavisnih država 2005, Udruženjem nacija jugoistočne Azije (ASEAN) 2005, Organizacijom ugovora o kolektivnoj sigurnosti 2007. Organizacija za ekonomsku saradnju 2007, Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal 2011., Konferencija o interakciji i mjerama za izgradnju povjerenja u Aziji (CICA) 2014. i Ekonomska i socijalna komisija Ujedinjenih naroda za Aziju i Pacifik 2015. godine.[10] Regionalna antiteroristička struktura SCO (RATS) uspostavila je odnose sa Afričkim centrom Afričke unije za proučavanje i istraživanje terorizma (ACSRT) 2018.[11]

ŠOS se naširoko smatra "savezom Istoka", zbog svoje rastuće centralne pozicije u Aziji i Pacifiku, i bio je primarni sigurnosni stub u regionu.[12]

Organizaciona struktura uredi

Vijeće šefova država je najviše tijelo koje donosi odluke u ŠOS-u. Ovo vijeće se sastaje na samitima ŠOS-a, koji se održavaju svake godine u jednom od glavnih gradova država članica. Zbog strukture vlasti, premijer parlamentarnih demokratija Indije i Pakistana prisustvuje samitima Vijeća šefova država SCO-a, jer su njihove odgovornosti slične predsjednicima drugih zemalja SCO-a.[13] Sadašnje Vijeće šefova država čine: 

  • Xi Jinping (Kina)
  • Narendra Modi (Indija) (nije de jure šef države)[13]
  • Kasym-Jomart Tokayev (Kazahstan)
  • Sadir Japarov (Kirgistan)
  • Imran Khan (Pakistan) (nije de jure šef države)[13]
  • Vladimir Putin (Rusija)
  • Emomali Rahmon (Tadžikistan)
  • Shavkat Mirziyoyev (Uzbekistan)

Vijeće šefova vlada je drugo po veličini vijeće u organizaciji. Ovo vijeće također održava godišnje samite na kojima članovi raspravljaju o pitanjima multilateralne saradnje. Vijeće također odobrava budžet organizacije. Sadašnji Savjet šefova vlada čine: 

  • Li Keqiang (Kina)
  • Narendra Modi (Indija) (obično šalje zamjenika, kao što je potpredsjednik Venkaiah Naidu na samitu 2020.)[13]
  • Alihan Smaiylov (Kazahstan)
  • Akylbek Japarov (Kirgistan)
  • Imran Khan (Pakistan) (obično šalje zamjenika, kao što je parlamentarni sekretar za vanjske poslove Andleeb Abbas na samitu 2020.)[13]
  • Mihail Mišustin (Rusija)
  • Qohir Rasulzoda (Tadžikistan)
  • Abdula Aripov (Uzbekistan)

Savjet ministara vanjskih poslova također održava redovne sastanke na kojima se raspravlja o trenutnoj međunarodnoj situaciji i interakciji ŠOS-a sa drugim međunarodnim organizacijama.

Vijeće nacionalnih koordinatora koordinira multilateralnu saradnju država članica u okviru povelje ŠOS-a.[14]

Sekretarijat ŠOS-a, sa sjedištem u Pekingu, Kina, primarno je izvršno tijelo organizacije. Služi za implementaciju organizacionih odluka i uredbi, izrađuje nacrte predloženih dokumenata (kao što su deklaracije i dnevni red), funkcionira kao depozitar dokumenata za organizaciju, organizuje specifične aktivnosti u okviru ŠOS-a i promovira i širi informacije o ŠOS-u. Generalni sekretar ŠOS-a bira se na trogodišnji mandat. Trenutni generalni sekretar je Zhang Ming iz Kine, koji je preuzeo dužnost 1. januara 2022.

Izvršni komitet Regionalne antiterorističke strukture (RATS) sa sjedištem u Taškentu, Uzbekistan, je stalni organ ŠOS-a koji služi za promociju saradnje država članica protiv tri zla terorizma, separatizma i ekstremizma. Direktor Izvršnog odbora SCO RATS bira se na tri godine. Trenutni direktor je Ruslan Mirzaev iz Uzbekistana, koji je preuzeo dužnost 1. januara 2022. godine. Svaka država članica također šalje stalnog predstavnika u RATS.[15]

Zvanični jezici ŠOS-a su kineski i ruski.[16]

Reference uredi

  1. ^ Millward, James A. (2007). intergovernmental Crossroads: A History of Xinjiang. Columbia University Press. p. 336. ISBN 978-0-231-13924-3. Archived from the original on 18 May 2016. Retrieved 28 July 2016.
  2. ^ "Iran looks east after China-led bloc OKs entry". www.msn.com. Pristupljeno 19. 9. 2021.
  3. ^ "The Shanghai Cooperation Organization". Arhivirano s originala, 16. 10. 2018. Pristupljeno 15. 10. 2018.
  4. ^ Al-Qahtani, Mutlaq (2006). "The Shanghai Cooperation Organization and the Law of International Organizations". Chinese Journal of International Law. Oxford University Press. 5 (1): 130. doi:10.1093/chinesejil/jml012. ISSN 1540-1650.
  5. ^ "Russian-Chinese Joint Declaration on a Multipolar World and the Establishment of a New International Order". United Nations General Assembly. Arhivirano s originala, 23. 6. 2017.
  6. ^ Gill (30. 11. 2001). "Shanghai Five: An Attempt to Counter U.S. Influence in Asia?". Brookings. Arhivirano s originala, 3. 5. 2015. Pristupljeno 26. 4. 2015.
  7. ^ Kazinform, 5 July 2005.
  8. ^ Agostinis, Giovanni; Urdinez, Francisco (20. 10. 2021). "The Nexus between Authoritarian and Environmental Regionalism: An Analysis of China's Driving Role in the Shanghai Cooperation Organization". Problems of Post-Communism: 1–15. doi:10.1080/10758216.2021.1974887. ISSN 1075-8216.
  9. ^ "India, Pakistan edge closer to joining SCO security bloc". 24. 6. 2016. Arhivirano s originala, 25. 6. 2016. Pristupljeno 24. 6. 2016.
  10. ^ "External communication". Shanghai Cooperation Organisation. Arhivirano s originala, 5. 6. 2017. Pristupljeno 9. 6. 2017.
  11. ^ "AU, SCO anti-terror organs sign cooperation deal on fighting terrorism". Times of Islamabad. 12. 12. 2018. Pristupljeno 16. 12. 2018.
  12. ^ Sata, Swagata (17. 10. 2014). "The future of the Shanghai Cooperation Organisation". East Asia Forum. Arhivirano s originala, 23. 2. 2019. Pristupljeno 18. 2. 2019.
  13. ^ a b c d e Haidar, Suhasani (28. 11. 2020). "India to host SCO Heads of Government meet; Modi, Imran to skip". The Hindu. THG PUBLISHING PVT LTD. Pristupljeno 15. 6. 2021. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "thehindu28nov20" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  14. ^ Embassy of the Republic of Tajikistan in the Islamic Republic of Pakistan (29. 1. 2021). "The First SCO Council of National Coordinators Meeting Chaired by Tajikistan". mfa.tj. Embassy of the Republic of Tajikistan in the Islamic Republic of Pakistan. Pristupljeno 15. 6. 2021.
  15. ^ "Information on Regional Anti-Terrorist Structure of Shanghai Cooperation Organisation". Shanghai Cooperation Organisation. Arhivirano s originala, 11. 12. 2008.
  16. ^ "About SCO". Shanghai Cooperation Organisation. Arhivirano s originala, 28. 10. 2017. Pristupljeno 9. 6. 2017.