Terorizam je smišljena upotreba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi izazivanja stanja terora ili straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli teroristički ciljevi. Termin se u tom smislu prvenstveno koristi da se odnosi na namjerno nasilje u mirnodopsko vrijeme ili u kontekstu rata protiv neboraca (uglavnom civila i neutralnog vojnog osoblja).[1]

Teroristički napad na WTC

"Terorizam" kao pojam je nastao od francuske riječi terrorisme[2], a odnosila se izvorno na državni teror kojeg je sprovodila francuska vlast u periodu 1793–1794[3] ali su postali široko korišćeni u međunarodnoj upotrebi i stekli su pažnju širom sveta 1970-ih tokom nevolja u Severnoj Irskoj, sukoba u Baskiji i izraelsko-palestinskog sukoba.

Ne postoji opći konsenzus šta terorizam jeste ili nije, ali terorizam se općenito razumije tako da ima politički cilj, bez obzira da li to znači politiku nacionalizma, etniciteta, religije, ideologije ili socijalnih klasa, između ostalog. Postoje razne različite definicije terorizma, bez opšte saglasnosti o tome.[4][5] Često se koristi sa konotacijom nečega što je "moralno pogrešno". Vlade i nedržavne grupe koriste ovaj izraz za zloupotrebu ili osudu suprotstavljenih grupa.[5][6][7][8][9] Različite političke organizacije su optužene da koriste terorizam za postizanje svojih ciljeva. To uključuje ljevičarske i desničarske političke organizacije, nacionalističke grupe, vjerske grupe, revolucionare i vlade.[10] U mnogim državama usvojeni su zakoni koji terorizam proglašavaju zločinom.[10] Državni terorizam je onaj koji vrše nacionalne države, ali ga država koja ga sprovodi ne smatra takvim, čime legalnost postaje siva zona.[11] Ne postoji konsenzus oko toga da li terorizam treba smatrati ratnim zločinom.[11][12]

Globalna baza podataka o terorizmu, koju održava Univerzitet Maryland, College Park, zabilježila je više od 61.000 incidenata nedržavnog terorizma, što je rezultiralo najmanje 140.000 smrtnih slučajeva, između 2000. i 2014. godine.[13]

Historijska pozadina uredi

Termin terroriste, što znači "terorista", prvi je upotrijebio francuski filozof François-Noël Babeuf 1794. godine, koji osuđuje jakobinski režim Maximilien Robespierre kao diktaturu.[14][15] U godinama koje su prethodile onome što je postalo poznato kao Vladavina terora, Manifest iz Brunswicka je zaprijetio Parizu "uzornom osvetom koja se nikada ne zaboravlja: grad će biti podvrgnut vojnoj kazni i potpunom uništenju" ako kraljevska porodica bude oštećena, ali to je samo povećalo volju Revolucije da ukine monarhiju.[16] Stavovi nekih pisaca o Francuskoj revoluciji postali su manje povoljni nakon što je Francuska monarhija ukinuta 1792. Tokom vladavine terora, koja je počela u julu 1793. i trajala trinaest mjeseci, Parizom je upravljao Komitet javne sigurnosti koji je nadgledao režim masovnih pogubljenja i javne čistke.[17]

Prije Francuske revolucije, antički filozofi su pisali o tiranoubistvu, jer se tiranija smatrala najvećom političkom prijetnjom grčko-rimskoj civilizaciji. Srednjovekovni filozofi bili su na sličan način okupirani konceptom tiranije, iako je analiza nekih teologa poput Tome Akvinskog povukla razliku između uzurpatora, koje je svako mogao ubiti, i legitimnih vladara koji su zloupotrebljavali svoju moć – potonji, po Akvinskom mišljenju, mogu kazniti samo javni organ. John od Salisburyja bio je prvi srednjovjekovni kršćanski učenjak koji je branio tiranoubistvo.[18]

Većina naučnika pronalaze potječe porijeklo moderne taktike terorizma do jevrejskih Sikarija zilota koji su napali Rimljane i Jevreje u Palestini u 1. vijeku. Oni prate njegov razvoj od perzijskog reda ubica do anarhista iz 19. stoljeća. "Vladavina terora" se obično smatra pitanjem etimologije. Termin terorizam se generalno koristi za opisivanje nasilja od strane nedržavnih aktera, a ne vladinog nasilja od anarhističkog pokreta iz 19. vijeka.[16][19][20]

U decembru 1795. Edmund Burke je upotrijebio riječ "teroristi" u opisu nove francuske vlade pod nazivom "Direktorijum":[21]

Konačno, nakon strašne borbe, trupe [Direkcije] su nadvladale građane... Da bi ih dalje osigurale, imaju jak korpus neregularnih, spremnih naoružanih. Hiljade onih paklenih pasa zvanih teroristi, koje su zatvorili u zatvoru tokom svoje posljednje revolucije, kao satelite tiranije, pušteni su na ljude.

Termini "terorizam" i "terorista" ponovo su postali popularni 1970-ih kao rezultat izraelsko-palestinskog sukoba,[22] sukoba u Sjevernoj Irskoj,[23] sukoba u Baskiji,[24] i operacija grupa kao što su frakcija Crvene armije.[25] Leila Khaled je opisana kao teroristkinja u izdanju časopisa Life iz 1970. godine.[26] Nekoliko knjiga o terorizmu objavljeno je 1970-ih.[27] Tema je još više došla do izražaja nakon bombaških napada na kasarne u Bejrutu 1983.[8] i ponovo nakon napada 11. septembra 2001.[8][28][29] i bombaških napada na Baliju 2002. godine.[8]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Wisnewski, J. Jeremy, ured. (2008). Torture, Terrorism, and the Use of Violence (also available as Review Journal of Political Philosophy Volume 6, Issue Number 1). Cambridge Scholars Publishing. str. 175. ISBN 978-1-4438-0291-8.
  2. ^ "Online Etymology Dictionary".
  3. ^ Stevenson, Angus, ured. (2010). Oxford dictionary of English (3rd izd.). New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-957112-3.
  4. ^ Halibozek, Edward P.; Jones, Andy; Kovacich, Gerald L. (2008). The corporate security professional's handbook on terrorism (illustrated izd.). Elsevier (Butterworth-Heinemann). str. 4–5. ISBN 978-0-7506-8257-2. Pristupljeno 17. 12. 2016.
  5. ^ a b Mackey, Robert (20. 11. 2009). "Can Soldiers Be Victims of Terrorism?". The New York Times. Pristupljeno 11. 1. 2010. Terrorism is the deliberate killing of innocent people, at random, in order to spread fear through a whole population and force the hand of its political leaders.
  6. ^ Sinclair, Samuel Justin; Antonius, Daniel (2012). The Psychology of Terrorism Fears. Oxford University Press, US. str. 14. ISBN 978-0-19-538811-4.
  7. ^ White, Jonathan R. (1. 1. 2016). Terrorism and Homeland Security. Cengage Learning. str. 3. ISBN 978-1-305-63377-3.
  8. ^ a b c d Heryanto, Ariel (7. 4. 2006). State Terrorism and Political Identity in Indonesia: Fatally Belonging. Routledge. str. 161. ISBN 978-1-134-19569-5.
  9. ^ Ruthven, Malise; Nanji, Azim (24. 4. 2017). Historical Atlas of Islam. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-01385-8.
  10. ^ "Terrorism". Encyclopædia Britannica. str. 3. Pristupljeno 8. 9. 2020.
  11. ^ a b Majoran, Andrew (1. 8. 2014). "The Illusion of War: Is Terrorism a Criminal Act or an Act of War?". Mackenzie Institute. Pristupljeno 24. 4. 2020.
  12. ^ Eviatar, Daphne (13. 6. 2013). "Is 'Terrorism' a War Crime Triable by Military Commission? Who Knows?". HuffPost. Pristupljeno 29. 4. 2017.
  13. ^ "Global Terrorism Index 2015" (PDF). Institute for Economics and Peace. str. 33. Arhivirano s originala (PDF), 7. 2. 2019. Pristupljeno 19. 7. 2016.
  14. ^ Palmer, R.R. (2014). "The French Directory Between Extremes". The Age of the Democratic Revolution: A Political History of Europe and America, 1760–1800. The Age of the Democratic Revolution. Princeton University Press. str. 544–567. ISBN 9780691161280. JSTOR j.ctt5hhrg5.29.
  15. ^ Kellner, Douglas (april 2004). "9/11, spectacles of terror, and media manipulation: A critique of Jihadist and Bush media politics". Critical Discourse Studies. 1 (1): 41–64. doi:10.1080/17405900410001674515. eISSN 1740-5912. ISSN 1740-5904.
  16. ^ a b Ken Duncan (2011). "A Blast from the Past Lessons from a Largely Forgotten Incident of State-Sponsored Terrorism". Perspectives on Terrorism. 5 (1): 3–21. JSTOR 26298499.
  17. ^ Crawford, Joseph (12. 9. 2013). Gothic Fiction and the Invention of Terrorism: The Politics and Aesthetics of Fear in the Age of the Reign of Terror. Bloomsbury Publishing. ISBN 978-1-4725-0912-3.
  18. ^ Fine, Jonathan (2010). "Political and Philological Origins of the Term 'Terrorism' from the Ancient Near East to Our Times". Middle Eastern Studies. 46 (2): 271–288. doi:10.1080/00263201003619927. JSTOR 20720662. S2CID 143268246.
  19. ^ Houen, Alex (12. 9. 2002). "Introduction". Terrorism and Modern Literature: From Joseph Conrad to Ciaran Carson. OUP Oxford. ISBN 978-0-19-154198-8.
  20. ^ Thackrah, John Richard (2013). Dictionary of Terrorism. Routledge. ISBN 978-1-135-16595-6.
  21. ^ Edmund Burke – To The Earl Fitzwilliam (Christmas, 1795.) In: Edmund Burke, Select Works of Edmund Burke, vol. 3 (Letters on a Regicide Peace) (1795).
    This Internet version contains two, mingled, indications of page numbers: one with single brackets like [260], one with double brackets like [ [309] ]. Burke lengthily introduces his view on 'this present Directory government', and then writes on page [359]: "Those who arbitrarily erected the new building out of the old materials of their own Convention, were obliged to send for an Army to support their work. (...) At length, after a terrible struggle, the Troops prevailed over the Citizens. (...) This power is to last as long as the Parisians think proper. (...) [315] To secure them further, they have a strong corps of irregulars, ready armed. Thousands of those Hell-hounds called Terrorists, whom they had shut up in Prison on their last Revolution, as the Satellites of Tyranny, are let loose on the people. (...)"
  22. ^ Peleg, Ilan (1988). "Terrorism in the Middle East: The Case of the Arab-Israeli Conflict". u Stohl, Michael (ured.). The Politics of Terrorism (Third izd.). CRC Press. str. 531. ISBN 978-0-8247-7814-9. Pristupljeno 14. 2. 2019.
  23. ^ Crenshaw, Martha (2010). Terrorism in Context. Penn State Press. str. xiii. ISBN 978-0-271-04442-2. Pristupljeno 14. 2. 2019.
  24. ^ Shabad, Goldie; Llera Ramo, Francisco Jose (2010). "Political Violence in a Democratic State: Basque Terrorism in Spain". u Crenshaw, Martha (ured.). Terrorism in Context. ISBN 9780271044422. Pristupljeno 14. 2. 2019.
  25. ^ Corrado, Raymond R.; Evans, Rebecca (29. 1. 1988). "Ethnic and Ideological Terrorism in Western Europe". u Stohl, Michael (ured.). The Politics of Terrorism (Third izd.). str. 373. ISBN 9780824778149. Pristupljeno 14. 2. 2019.
  26. ^ Khaled, Leila (18. 9. 1970). "This is Your New Captain Speaking". Life. str. 34. Pristupljeno 14. 2. 2019.
  27. ^ Committee on the Judiciary, Terroristic Activity: International terrorism; Lester A. Sobel, Political Terrorism; Lauran Paine, The Terrorists (1975); Walter Laqueur, Guerrilla Warfare: A Historical and Critical Study; Paul Wilkinson, Terrorism versus liberal democracy: the problems of response; Albert Parry, Terrorism: from Robespierre to Arafat (1976); Ovid Demaris, Brothers in Blood: The International Terrorist Network (1977); Yonah Alexander, David Carlton and Paul Wilkinson, Terrorism: Theory and Practice; Christopher Dobson and Ronald Payne, The Weapons of Terror: International Terrorism at Work; Brian Michael Jenkins, The Terrorist Mindset and Terrorist Decisionmaking (1979)
  28. ^ Faimau, Gabriel (26. 7. 2013). Socio-Cultural Construction of Recognition: The Discursive Representation of Islam and Muslims in the British Christian News Media. Cambridge Scholars Publishing. str. 27. ISBN 978-1-4438-5104-6.
  29. ^ Campo, Juan Eduardo (1. 1. 2009). Encyclopedia of Islam. Infobase Publishing. str. xxii. ISBN 978-1-4381-2696-8.


  Nedovršeni članak Terorizam koji govori o ratu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.