Wikipedia

Xi Jinping

generalni sekretar KP Kine i vrhovni vođa Kine

Xi Jinping (uprošćeni kineski: 习近平; rođen 15. juna 1953) je kineski političar koji je trenutni generalni sekretar Komunističke partije Kine (KPK) od 2012. i predsjednik Narodne Republike Kine od 2013. godine. Najvažniji je vođa Kine, najistaknutiji politički lider u Kini, od 2012. godine.

Xi Jinping
习近平
Generalni sekretar Komunističke partije Kine
Vrijeme na dužnosti
15. novembar 2012 –
PrethodnikHu Jintao
Predsjednik Narodne Republike Kine
Vrijeme na dužnosti
14. mart 2013 –
PrethodnikHu Jintao
Lični podaci
Rođenje (1953-06-15) 15. juni 1953 (71 godina)
Peking, Kina
NacionalnostKinez
Politička strankaKomunistička partija Kine
SupružnikKe Lingling (1979–1982)
Peng Liyuan (1987–trenutno)
Djeca1
Potpis

Xi vlada autoritarnim režimom u Kini.[1][2][3][4][5] Za vrijeme njegovog mandata, došlo je do porasta cenzure i masovnog nadzora, pogoršanja ljudskih prava, razvoja kulta ličnosti oko njega i uklanjanja ograničenja mandata za rukovodstvo pod njegovim mandatom. Kao središnji lik pete generacije rukovodstva Narodne Republike, Xi je značajno centralizirao institucionalnu vlast zauzimajući širok spektar rukovodećih pozicija, uključujući predsjedavanje novoformiranom Komisijom za nacionalnu sigurnost KPK, kao i novi upravni odbori za ekonomske i socijalne reforme, vojno restrukturiranje i modernizaciju i internet.[6] Xijeve političke misli ugrađene su u stranačke i državne ustave.[7][8][9]

Privatni život

uredi

Porodica

uredi

Xi se oženio Ke Lingling, kćerkom Ke Hua, kineskog ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu ranih 1980-ih. Razveli su se nakon nekoliko godina.[10] Rečeno je da su se njih dvoje svađali "gotovo svaki dan", a nakon razvoda Ke se preselio u Englesku.

Xi se oženio istaknutom kineskom folk pjevačicom Peng Liyuan 1987. godine.[11] Xija i Penga predstavili su prijatelji kao i mnogi kineski parovi 1980-ih. Xi je bio akademski nastrojen za vrijeme udvaranja, raspitujući se o tehnikama pjevanja.[12] Peng Liyuan, poznato ime u Kini, javnosti je bila poznatija od Xija do njegovog političkog uspona. Par je često živio odvojeno uglavnom zbog odvojenog profesionalnog života. Peng je imala puno vidljiviju ulogu kao kineska "prva dama" u poređenju sa svojim prethodnicima; na primjer, Peng je ugostila američku prvu damu Michelle Obamu u njenoj visokoj posjeti Kini u martu 2014. godine.[13] Xi i Peng imaju kćer Xi Mingze, koja je diplomirala na Univerzitetu Harvard u proljeće 2015. Dok je bila na Harvardu, koristila je pseudonim i studirala psihologiju i engleski jezik.[14] Xijeva porodica ima dom u Jade Spring Hillu, vrtu i rezidencijalnom kvartu u sjeverozapadnom Pekingu kojim upravlja Centralna vojna komisija.[15]

Ličnost

uredi

Peng je Xija opisao kao marljivog i prizemnog: "Kad se vrati kući, nikad se nisam osjećala kao da u kući postoji neki vođa. U mojim očima on je samo moj suprug."[16] Xi je opisan u jednom članku The Washington Post-a 2011. godina od strane onih koji ga poznaju kao „pragmatičnog, ozbiljnog, opreznog, vrijednog, prizemnog i prikrivenog“. Opisali su ga kao dobru ruku u rješavanju problema i "naizgled nezainteresiranu za zamke visoke funkcije".[17] Poznato je da voli američke filmove kao što su Spašavanje vojnika Ryana, Pokojni i Kum.[18][19] Također je fan HBO-ove televizijske serije Igra prijestolja, gledajući sažetu verziju zbog gustog rasporeda.[20] Također je pohvalio neovisnog filmaša Jia Zhangkea.[21] Također voli igrati nogomet, planinarenje, šetnju, odbojku i plivanje. Jednom je rekao da bi preplivao jedan kilometar i hodao svaki dan dok bi god imao vremena.[22][23]

Javno mišljenje

uredi

Xi Jinping je veoma popularan u Kini.[24][25] Prema anketi iz 2014. koju je sponzorirao Ash Center za demokratsko upravljanje i inovacije škole Harvard Kennedy School, Xi je zauzeo 9 od 10 mjesta u domaćim ocjenama odobrenja.[26] Anketa YouGov-a objavljena u julu 2019. pokazala je da 22% Kineza navodi Xija kao osobu kojoj se najviše dive.[27]

2017. godine, The Economist ga je proglasio najmoćnijom osobom na svijetu.[28] Godine 2018. Forbes ga je rangirao kao najmoćniju i najuticajniju osobu na svijetu, zamijenivši ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je tako rangiran pet uzastopnih godina.[29]

Reference

uredi
  1. ^ Brady, Anne-Marie (2015). "China's Foreign Propaganda Machine". Journal of Democracy (jezik: engleski). 26 (4): 51–59. doi:10.1353/jod.2015.0056. ISSN 1086-3214.
  2. ^ Amako, Satoshi (2. 1. 2018). "China's authoritarian path to development: is democratization possible?, by Liang Tang, Abingdon, Routledge, 2017, 263pp., [[:Šablon:Text]]: 978-1-138-01647-7". Journal of Contemporary East Asia Studies. 7 (1): 81–83. doi:10.1080/24761028.2018.1483700. ISSN 2476-1028. Sukob URL-a i wikilinka (pomoć)
  3. ^ Tung, Hans H. (2019). Economic Growth and Endogenous Authoritarian Institutions in Post-Reform China. Palgrave Macmillan.
  4. ^ Howell, Jude; Pringle, Tim (2019). "Shades of Authoritarianism and State–Labour Relations in China" (PDF). British Journal of Industrial Relations (jezik: engleski). 57 (2): 223–246. doi:10.1111/bjir.12436. ISSN 1467-8543.
  5. ^ Düben, Björn Alexander (3. 3. 2020). "Xi Jinping and the End of Chinese Exceptionalism". Problems of Post-Communism. 67 (2): 111–128. doi:10.1080/10758216.2018.1535274. ISSN 1075-8216.
  6. ^ "Journal of Current Chinese Affairs" (PDF). giga-hamburg.de. maj 2009. Arhivirano (PDF) s originala, 17. 2. 2012. Pristupljeno 20. 10. 2010.
  7. ^ Choi, Chi-yuk; Jun, Mai (18. 9. 2017). "Xi Jinping's political thought will be added to Chinese Communist Party constitution, but will his name be next to it?". South China Morning Post. Pristupljeno 22. 9. 2017.
  8. ^ "The power of Xi Jinping". The Economist. 18. 9. 2014. Arhivirano s originala, 7. 11. 2017. Pristupljeno 20. 9. 2017.
  9. ^ Jiayang, Fan; Taisu, Zhang; Ying, Zhu (8. 3. 2016). "Behind the Personality Cult of Xi Jinping". Foreign Policy (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26. 7. 2019. Pristupljeno 26. 7. 2019.
  10. ^ Yuan, Elizabeth (8. 11. 2012). "Xi Jinping: From 'sent-down youth' to China's top". CNN. Arhivirano s originala, 8. 11. 2012. Pristupljeno 8. 11. 2012.
  11. ^ Magnier, Mark (23. 10. 2007). "China's 'fifth generation' of leaders reflects nation's shifts". Los Angeles Times. Arhivirano s originala, 23. 8. 2011. Pristupljeno 21. 12. 2009.
  12. ^ Page, Jeremy (12. 2. 2012). "Meet China's Folk Star First Lady-in-Waiting". The Wall Street Journal. Arhivirano s originala, 11. 5. 2012. Pristupljeno 7. 11. 2012.
  13. ^ Beech, Hannah (21. 3. 2014). "Michelle Obama Tours Beijing With China's First Lady". Time. Arhivirano s originala, 26. 6. 2014. Pristupljeno 17. 7. 2014.
  14. ^ Osnos, Evan (6. 4. 2015). "What Did China's First Daughter Find in America?". The New Yorker. Arhivirano s originala, 30. 10. 2018. Pristupljeno 29. 10. 2018.
  15. ^ Qiao, Long (20. 2. 2015). "Beijing Police Detain Hundreds For Trying to Visit Chinese Leaders Over New Year". Radio Free Asia. Arhivirano s originala, 1. 3. 2018. Pristupljeno 1. 3. 2018.
  16. ^ "China's Leaders". BBC News. Arhivirano s originala, 8. 8. 2013. Pristupljeno 26. 8. 2013.
  17. ^ Richburg, Keith B. (15. 8. 2011). "Xi Jinping, likely China's next leader, called pragmatic, low-key". The Washington Post. Arhivirano s originala, 29. 10. 2019. Pristupljeno 7. 9. 2019.
  18. ^ Buckley, Chris, "China leader-in-waiting carries heavy political baggage to U.S." Arhivirano 30. 9. 2015. na Wayback Machine, Reuters, 8. februar 2012. Pristupljeno 14. februara 2012.
  19. ^ Buckley, Chris, "Xi, in 'Godfather' Mold, Looks Assertive and Even Imperial" Arhivirano 28. 3. 2015. na Wayback Machine The New York Times, 15. novembar 2013. Pristupljeno 14. maja 2012.
  20. ^ "Xi Jinping shows his love of Game of Thrones but warns reality must not mirror fantasy". South China Morning Post. 28. 4. 2019. Arhivirano s originala, 5. 5. 2019. Pristupljeno 5. 5. 2019.
  21. ^ Branigan, Tania (13. 2. 2012). "The Guardian profile: Xi Jinping". The Guardian. UK. Arhivirano s originala, 6. 11. 2013. Pristupljeno 14. 2. 2012.
  22. ^ Blachard, Ben (17. 11. 2017). "Glowing profile cracks door open on private life of China's Xi". Reuters (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 12. 2019.
  23. ^ Wu, Chenliang (5. 4. 2017). "Chinese President Xi Jinping in Cartoons". People's Daily. Pristupljeno 9. 12. 2019.
  24. ^ Phillips, Tom (14. 10. 2017). "Chairman Xi crushes dissent but poor believe he's making China great". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0029-7712. Arhivirano s originala, 26. 8. 2019. Pristupljeno 26. 8. 2019.
  25. ^ Zhou, Christina; Mantesso, Sean (6. 3. 2019). "'No room for mercy in this system': Xi Jinping's rise from cave dweller to post-modern chairman". ABC News (Australia) (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26. 8. 2019. Pristupljeno 26. 8. 2019.
  26. ^ Tiezzi, Shannon (20. 12. 2014). "The World's Most Popular Leader: China's President Xi". The Diplomat (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 10. 2019. Pristupljeno 27. 10. 2019.
  27. ^ Smith, Matthew (18. 7. 2019). "Michelle Obama is the world's most admired woman". YouGov (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 29. 7. 2019. Pristupljeno 17. 8. 2019.
  28. ^ "Xi Jinping has more clout than Donald Trump. The world should be wary". The Economist. 14. 10. 2017. ISSN 0013-0613. Arhivirano s originala, 18. 9. 2019. Pristupljeno 11. 9. 2019.
  29. ^ Ewalt, David M. (31. 5. 2018). "The World's Most Powerful People 2018". Forbes. Arhivirano s originala, 9. 5. 2018. Pristupljeno 7. 9. 2019.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Xi Jinping
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Xi_Jinping&oldid=3674719"