Zetska banovina
Zetska banovina je bila banovina (pokrajina, regija) u Kraljevini Jugoslaviji od 1929. do 1941. godine. Ova banovina se u većem dijelu nalazila na području današnje Crne Gore, dok su manji dijelovi pripadali današnjoj Srbiji, Kosovu, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dobila je ime po rijeci Zeti, koje je bilo u upotrebi i u Srednjem vijeku i odnosilo se na današnju Crnu Goru. Administrativno središte Zetske banovine je bilo Cetinje.[1](en)
Godine 1939., dominantno hrvatska područja Zetske banovine od Boke kotorske do Pelješca, uključujući i Dubrovnik, su pripojena Hrvatskoj banovini.[2]
Godine 1941., u Drugom svjetskom ratu, Sile Osovine su okupirale Zetsku banovinu. Nekoliko manjih područja oko Boke kotorske su aneksirana od strane fašističke Italije, dok je ostatak postao dio okupacione zone Italije u Crnoj Gori i Albaniji. Istočna područja su postala dio okupacione zone nacističke Njemačke u Srbiji, dok su zapadna područja pripojena Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Poslije završetka Drugog svjetskog rata, područje je podijeljeno između Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, u okviru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Lista zetskih banova
uredi- Krsta Smiljanić 1929 - 1931.
- Uroš Krulj 1931.
- Aleksa Stanišić 1932 - 1934.
- Mujo Sočica 1934 - 1936.
- Petar Ivanišević 1936 - 1939.
- Božidar Krstić 1939 - 1941.
- Blažo Đukanović 1941.
