Vestibulumski švanom
Vestibulumski švanom (VS), također zvani akustični neurom, je benigni tumor koji se razvija na vestibulopužničnom živcu koji prolazi iz unutrašnjeg uha do mozga. Tumor nastaje kada su oštećne Schwannove ćelije koje formiraju izolacijsku mijelinsku ovojnicu. Normalno, Schwannove ćelije dobro funkcionišu kako bi zaštitile nerve koji prenose impulse za ravnotežu i zvučne informacije u mozak. Međutim, ponekad mutacija gena supresora tumora, NF2, koji se nalazi na hromosomu 22, što rezultira abnormalnom proizvodnjom ćelijskog proteina pod nazivom merlin: Schwannove ćelije se umnožavaju da se formira tumor. Tumor nastaje uglavnom na vestibulumskom, a ne na pužničnom djelu živca, ali sluh kao i ravnoteža će biti pogođeni kako se tumor povećava.
Vestibulumski švanom | |
---|---|
Drugi nazivi | Akustični neurom = Slušni neurom[1] ili slušni neurilemom, perinervni fibroblastom, neurinom slušnog živca, neurofibrom akustičnog nerva, švanom slušnog nerva[2] |
Bilateralni švanomi kod pacijenata sa neurofibromatozom 2 | |
Specijalnost | Neuro-onkologija |
Simptomi | Postepeni gubitak sluha i osjećaj punoće u zahvaćenom uhu, neravnoteža ili vrtoglavica i tinitus (zujanje ili druga buka u ušima) |
Dijagnostička metoda | Pregled ušiju, sluha i vestibulumaa Test slušnog odgovora moždamnog stabla |
Frekvencija | 10,9/1,000.000 osoba (SAD) |
Velika većina ovih VS (95%) su jednostrani, samo na jednom uhu. Nazivaju se "sporadičnim" (tj. slučajno, nenasljednim). Iako nisu kancerogeni, mogu naštetiti ili čak postati opasne po život ako narastu da pritišću druge glavene živce i vitalne strukture kao što je moždano stablo. Varijacije u mutaciji određuju prirodu razvoja tumora. Jedina izloženost životne sredine koja je definitivno povezana sa rastom VS je terapijsko izlaganje zračenju glave.[3][4][5]
Simptomi
urediSporadični VS nastaju unutar ograničavajućih koštanih zidova malog (oko 2 cm dužine) unutrašnjeg slušnog kanala. Najčešći rani simptomi ovih intrakanalikulnih (IAC) VS su postepeni gubitak sluha i osjećaj punoće u zahvaćenom uhu, neka neravnoteža ili vrtoglavica i tinitus (zujanje ili druga buka u ušima). Postepeni jednostrani gubitak sluha na visokim frekvencijama je prvi najočitiji simptom za veliku većinu pacijenata. Glavobolja kao simptom VS je posebno rijetka; simptomi lica (ukočenost lica, slabost) obično se javljaju tek kada tumor izraste iz kanala i/ili nakon terapijskog tretmana. Odgođena i pogrešna dijagnoza nisu neuobičajeni. Početni gubitak sluha je obično suptilan i može se pogrešno pripisati starenju, nakupljanju ušnog voska ili možda izloženosti nekoj glasnoj buci iz okoline. Iznenadni gubitak sluha, koji je neuobičajen, može se pogrešno dijagnosticirati kao Ménièreova bolest, abnormalnost srednjeg uha koja također ima tinitus kao simptom. Vestibulumski sistem mozga obično kompenzira rane probleme ravnoteže.
Bilo je slučajeva tumora koji su zapravo bili asimptomski do veoma velikih i u kritičnoj fazi. Stope rasta tumora su veoma varijabilne: neki mali VS (možda 50%) uopšte ne rastu; nekoliko njih raste neko vrijeme, a zatim se smanjuje; neki izgledaju uspavane, ali odjednom brzo rastu. Općenito, iako se studije razlikuju, VS koji rastu – rastu sporo, prosječnom stopom od 1,2 do 1,9 mm godišnje. IAC tumori koji rastu preko 1,5 cm u prečniku šire se u relativno prazan prostor cerebeloponsnog ugla, poprimajući karakterističan izgled korneta od sladoleda, kako se vidi na magnetskoj rezonanci. Kao 'lezije koje zauzimaju prostor', tumori mogu dostići veličinu od 3 do 4 cm ili više i zahvatiti facijalni nerv (izraz lica) i trigeminusni nerv (osećaj lica). Može doći do naprednog gubitka sluha i pojave pravog vertigo. Vrlo veliki tumori su opasni po život kada pritisnu cerebellum ili izazovu kompresiju moždanog stabla. Kasni simptomi vrlo velikog VS uključuju glavobolju, mučninu, povraćanje, pospanost, mentalnu konfuziju i na kraju komu.[6][7]
Dijagnoza
urediPreliminarne dijagnostičke procedure uključuju pregled ušiju, sluha i vestibuluma. Test slušnog odgovora moždamnog stabla (ABR) je isplativ test da se vidi da li je VS možda kompromitovao pužnični nerv. Test kompjuterizirane tomografije (CT-skeniranje) pokazuje prisustvo VS, iako se vrlo mali tumori mogu propustiti. 'Zlatni standard' za dijagnozu VS je Magnetna rezonanca mozga, MRI. U konsenzusnoj izjavi NIH-a za VS iz 1991. stoji: "MRI se sada smatra najdefinitivnijom studijom koja se može izvesti i sposobna je otkriti vestibulumske tumore veličine od nekoliko milimetara u prečniku".[8] Ova izvanredna tehnologija zamijenila je CT skeniranje koje je bio u širokoj upotrebi do 1971. Godine, uprkos rizicima od onizirajućeg zračenja. Korištenjem tankih rezova i boje gadolinijskog kontrastnog sredstva, MRI skeneri mogu pronaći čak i najmanji tumor bez rizika od zračenja. Ovo je posebno važno za uočavanje rijetkih slučajeva bilateralnih VS gdje je jedan od tumora često promjera samo nekoliko milimetara. Uočavanje prethodno propuštenih malih tumora značilo je da se prosječna veličina tumora pri postavljanju dijagnoze smanjila.
Tretman
urediHirurško liječenje
urediGodine 1986, na sastanku za neurohirurge u San Franciscu, House grupa je podržala smjernicu za hirurško liječenje VS: "Najbolja prilika za uspješno uklanjanje akustičnog neuroma je kada je mali: kada se prvi put dijagnosticira".[9] U vrijeme NIH Konsenzus razvojne konferencije za "Akustični neurom", 1991. godine, mikrohirurgija je definitivno bila dominantna strategija upravljanja za VS. Panel stručnjaka na konsenzusnoj konferenciji izvijestio je: "Za sada, idealan tretman za simptomske pacijente s vestibulumskim švanomom je potpuna ekscizija tumora u jednoj fazi uz minimalni morbiditet i mortalitet i uz očuvanje neurološke funkcije".[8] Potpuno hirurško uklanjanje nije, međutim, bio jedini indicirani tretman u to vrijeme. Djelimična uklanjanja korištena su za uklanjanje vrlo velikih VS-ova koji su prijetili komprimiranju vitalnih struktura. I dugotrajno posmatranje se smatralo prikladnim jer su MRI- skeniranja počela otkrivati sve više malih tumora sa stabilnim neurološkim simptomima.
Radiohirurgija
urediDo 1980-ih, radioterapija je također postala atraktivna opcija za pacijente s VS. Na Karolinska Institutu u Štokholmu, Švedska, Lars Leksell (1907–1986) bio je pionir Radiohirurgije gama nožem. Godine 1951. objavio je svoj značajni naučni rad, "Stereotaksni metod i radiohirurgija mozga", definišući radiohirurgiju kao "uništenje intrakranijskih ciljeva bez otvaranja lobanje, upotrebom vrlo visokih doza ionizujućeg zračenja u stereotaksnim usmjerenim stablom". Prva mašina za gama nož bila je u funkciji u Švedskoj 1969. godine, a prvi gama nož u SAD instaliran je 1987. u Univerzitetskoj bolnici Presbyterian u Pittsburghu, PA, Odeljenja radijacijske onkologije u velikim medicinskim centrima počela su da modifikuju linearne akceleratore rendgenskih zraka (linaci) da rade radiohirurgiju u jednoj sesiji i radioterapiju sa više sesija. Godine 1991., američki Nacionalni instituti za zdravlje sazvao je Konsenzusnu konferenciju o razvoju (11.–13. decembra 1991.) za akustični neurom (vestibulumski švanom) kako bi procijenili upravljanje poremećajem i preporučili područja za buduće aktivnosti i istraživanja.[10][11][12][13]"[9][14][15][16][17]
Epidemiologija
urediKonsenzus američkog Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) za akustični neurom iz 1991. procjenjuje da se u SAD-u godišnje dijagnostikuje 2–3 hiljade slučajeva VS-a – stopa incidencije od oko 10 na milion stanovnika po godini.[8] U 2015., na Cleveland Clinic u Ohaju koristili su podatke o populaciji iz Centralnog registra tumora mozga u SAD-a, kako bi izračunali incidenciju od 10,9/1,000.000 ili oko 3.300 slučajeva VS-a godišnje. Veća incidencija do 29,3/milion stanovnika utvrđena je za starosnu grupu od 65 do 74 godine. Nije bilo značajne razlike u incidenciji prema spolu. Incidencija je bila viša kod stanovnika azijsko-pacifičkih otoka, a niža kod Afroamerikanaca i Hispanaca. Godišnji broj dijagnostikovanih VS se značajno povećao širom svijeta do ranih 1990-ih, uvođenjem magnetne rezonance (MRI). Epidemiolozi u Danskoj (5,7 miliona stanovnika 2015. godine) prijavili su 193 slučaja VS-a za 2015. – incidencijuu od 34 na milion stanovnika godišnje. Prvi MRI skener u Danskoj bio je u funkciji 1989. godine, a do 2015. broj se povećao na otprilike 100.[18][19][20]
Također pgledajte
urediReference
uredi- ^ "Vestibular Schwannoma (Acoustic Neuroma) and Neurofibromatosis". NIDCD (jezik: engleski). 18. 8. 2015. Pristupljeno 13. 8. 2017.
- ^ "Acoustic Neuroma". NORD (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 7. 2018.
- ^ "Health Information, Vestibular Schwannoma (Acoustic Neuroma)". National Institute on Deafness and Other Communication Disorders (NIDCD).
- ^ Acoustic Neuroma Basic Overview, Patient Information Booklet. Acoustic Neuroma Association. maj 2018. str. 18. Arhivirano s originala, 29. 12. 2021. Pristupljeno 11. 2. 2022.
- ^ Carlson ML, ured. (2019). Comprehensive Management of Vestibular Schwannoma. Thieme.
- ^ Stangerup SE, Caye-Thomasen P, Tos M, Thomsen J (juni 2006). "The natural history of vestibular schwannoma". Otology & Neurotology. 27 (4): 547–552. doi:10.1097/01.mao.0000217356.73463.e7. PMID 16791048. S2CID 18874879.
- ^ Graffeo C (2019). "Chapter 6: Disease Presentation of Sporadic Vestibular Schwannoma". u Carlson ML, Link MJ, Driscoll CL, et al. (ured.). Comprehensive Management of Vestibular Schwannoma. New York. ISBN 978-1-62623-332-4.
- ^ a b c "The National Institutes of Health (NIH) Consensus Development Program: Acoustic Neuroma". consensus.nih.gov. Arhivirano s originala, 1. 9. 2021. Pristupljeno 1. 9. 2021.
- ^ a b House JW, Nissen RL, Hitselberger WE (februar 1987). "Acoustic tumor management in senior citizens". The Laryngoscope. 97 (2): 129–130. doi:10.1288/00005537-198702000-00001. PMID 3807614. S2CID 11215070.
- ^ Ramsden RT (2019). "Chapter 1: History of Vestibular Schwannoma Surgery". u Carlson ML, Link MJ, Driscoll CL, et al. (ured.). Comprehensive Management of Vestibular Schwannoma. New York. str. 2–7. ISBN 978-1-62623-332-4.
- ^ Ramsden RT (august 1995). "The bloody angle: 100 years of acoustic neuroma surgery". Journal of the Royal Society of Medicine. 88 (8): 464P–468P. PMC 1295305. PMID 7562831.
- ^ Stewart JP (1895). "A contribution to the localization of cerebellar lesions". Edinburgh Hospital Report. 3: 447–353.
- ^ Koerbel A, Gharabaghi A, Safavi-Abbasi S, Tatagiba M, Samii M (april 2005). "Evolution of vestibular schwannoma surgery: the long journey to current success". Neurosurgical Focus. 18 (4): e10. doi:10.3171/foc.2005.18.4.11. PMID 15844862.
- ^ House JW, Brackmann DE (april 1985). "Facial nerve grading system". Otolaryngology–Head and Neck Surgery. 93 (2): 146–147. doi:10.1177/019459988509300202. PMID 3921901. S2CID 39010206.
- ^ Norén G (juni 2004). "Gamma knife radiosurgery of acoustic neurinomas. A historic perspective". Neuro-Chirurgie. 50 (2-3 Pt 2): 253–256. PMID 15179277.
- ^ Lunsford LD, Flickinger J, Lindner G, Maitz A (februar 1989). "Stereotactic radiosurgery of the brain using the first United States 201 cobalt-60 source gamma knife". Neurosurgery. 24 (2): 151–159. doi:10.1227/00006123-198902000-00001. PMID 2645538.
- ^ Colombo F, Benedetti A, Pozza F, Avanzo RC, Marchetti C, Chierego G, Zanardo A (februar 1985). "External stereotactic irradiation by linear accelerator". Neurosurgery. 16 (2): 154–160. doi:10.1227/00006123-198502000-00005. PMID 3883221.
- ^ "Acoustic Neuroma". Consensus Statement. NIH Consensus Development Conference. decembar 1991. Arhivirano s originala, 29. 12. 2021. Pristupljeno 11. 2. 2022.
- ^ Kshettry VR, Hsieh JK, Ostrom QT, Kruchko C, Barnholtz-Sloan JS (septembar 2015). "Incidence of vestibular schwannomas in the United States". Journal of Neuro-Oncology. 124 (2): 223–228. doi:10.1007/s11060-015-1827-9. PMID 26024654. S2CID 34041597.
- ^ Reznitsky M, Petersen MM, West N, Stangerup SE, Cayé-Thomasen P (2019). "Epidemiology Of Vestibular Schwannomas - Prospective 40-Year Data From An Unselected National Cohort". Clinical Epidemiology. 11: 981–986. doi:10.2147/CLEP.S218670. PMC 6850685. PMID 31807080.
Dopunska literatura
uredi- Andrews DW, Werner-Wasik M, Den RB, Paek SH, Downes-Phillips B, Willcox TO, et al. (juni 2009). "Toward dose optimization for fractionated stereotactic radiotherapy for acoustic neuromas: comparison of two dose cohorts". International Journal of Radiation Oncology, Biology, Physics. 74 (2): 419–426. doi:10.1016/j.ijrobp.2008.08.028. PMID 19042095.
- Bliss M (2005). Harvey Cushing : a life in surgery. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-534695-4.
- Babu R, Sharma R, Bagley JH, Hatef J, Friedman AH, Adamson C (juli 2013). "Vestibular schwannomas in the modern era: epidemiology, treatment trends, and disparities in management". Journal of Neurosurgery. 119 (1): 121–130. doi:10.3171/2013.1.JNS121370. PMID 23432451.
- Carlson ML, Tveiten OV, Driscoll CL, Goplen FK, Neff BA, Pollock BE, et al. (april 2015). "Long-term quality of life in patients with vestibular schwannoma: an international multicenter cross-sectional study comparing microsurgery, stereotactic radiosurgery, observation, and nontumor controls". Journal of Neurosurgery. 122 (4): 833–842. doi:10.3171/2014.11.JNS14594. PMID 25555165.
- Evans DG, Baser ME, O'Reilly B, Rowe J, Gleeson M, Saeed S, et al. (februar 2005). "Management of the patient and family with neurofibromatosis 2: a consensus conference statement". British Journal of Neurosurgery. 19 (1): 5–12. doi:10.1080/02688690500081206. PMID 16147576. S2CID 7986577.
- Evans DG, Birch JM, Ramsden RT, Sharif S, Baser ME (april 2006). "Malignant transformation and new primary tumours after therapeutic radiation for benign disease: substantial risks in certain tumour prone syndromes". Journal of Medical Genetics. 43 (4): 289–294. doi:10.1136/jmg.2005.036319. PMC 2563223. PMID 16155191.
- Fox WL (1984). Dandy of Johns Hopkins. Williams & Wilkins.
- Kanzaki J, Tos M, Sanna M, Moffat DA, Monsell EM, Berliner KI (juli 2003). "New and modified reporting systems from the consensus meeting on systems for reporting results in vestibular schwannoma". Otology & Neurotology. 24 (4): 642–8, discussion 648–9. doi:10.1097/00129492-200307000-00019. PMID 12851559.
- Lunsford LD, ured. (decembar 2012). Modern stereotactic neurosurgery. Springer Science & Business Media.
- Lunsford LD, Niranjan A, Flickinger JC, Maitz A, Kondziolka D (januar 2005). "Radiosurgery of vestibular schwannomas: summary of experience in 829 cases". Journal of Neurosurgery. 102 Suppl (Suppl): 195–199. doi:10.3171/sup.2005.102.s_supplement.0195. PMID 15662809.
- Paldor I, Chen AS, Kaye AH (oktobar 2016). "Growth rate of vestibular schwannoma". Journal of Clinical Neuroscience. 32: 1–8. doi:10.1016/j.jocn.2016.05.003. PMID 27450283. S2CID 206321144.
- Prasad D, Steiner M, Steiner L (maj 2000). "Gamma surgery for vestibular schwannoma". Journal of Neurosurgery. 92 (5): 745–759. doi:10.3171/jns.2000.92.5.0745. PMID 10794287.
- Pollock BE, Driscoll CL, Foote RL, Link MJ, Gorman DA, Bauch CD, et al. (juli 2006). "Patient outcomes after vestibular schwannoma management: a prospective comparison of microsurgical resection and stereotactic radiosurgery". Neurosurgery. 59 (1): 77–85, discussion 77–85. doi:10.1227/01.NEU.0000219217.14930.14. PMID 16823303.
- Rosenberg SI (april 2000). "Natural history of acoustic neuromas". The Laryngoscope. 110 (4): 497–508. doi:10.1097/00005537-200004000-00002. PMID 10763994. S2CID 54134203.
- Stangerup SE, Tos M, Thomsen J, Caye-Thomasen P (novembar 2010). "True incidence of vestibular schwannoma?". Neurosurgery. 67 (5): 1335–40, discussion 1340. doi:10.1227/NEU.0b013e3181f22660. PMID 20871439. S2CID 25438391.
- Stangerup SE, Caye-Thomasen P, Tos M, Thomsen J (juli 2008). "Change in hearing during 'wait and scan' management of patients with vestibular schwannoma". The Journal of Laryngology and Otology. 122 (7): 673–681. doi:10.1017/S0022215107001077. PMID 18088451. S2CID 38168332.
- Idleman & Associates (2012). 2012 ANA Patient Survey. Acoustic Neuroma Association. Arhivirano s originala, 6. 8. 2016. Pristupljeno 11. 2. 2022.
- Idleman & Associates (2014). 2014 Report on ANA Patient Database. Acoustic Neuroma Association. Arhivirano s originala, 6. 8. 2016. Pristupljeno 11. 2. 2022.
Vanjski linkovi
uredi