Uho

(Preusmjereno sa Uši)

Uho je organ čula sluha, a kod sisara i ravnoteže. U sisara uho se obično opisuje kao da ima tri dijela: vanjsko, srednje i unutrašnje uho. Vanjsko uho sastoji se od ušne školjke i ušnog kanala. Budući da je vanjsko uho jedini vidljivi dio uha kod većine životinja, riječ "uho" često se odnosi samo na vanjski dio.[1] Srednje uho uključuje bubnjić i tri kosti. Unutrašnje uho nalazi se u koštanom labirintu i sadrži strukture koje su ključne za nekoliko čula: polukružni kanali, koji omogućavaju ravnotežu i praćenje oka prilikom kretanja; utrikulus i sakulus, koji omogućavaju ravnotežu u mirovanju; i pužnica, koja omogućava sluh. Uši kičmenjaka postavljene su donekle simetrično na obje strane glave, a raspored pomaže lokalizaciji zvuka.

Uho
Human right ear (cropped).jpg
Vanjski dio ljudskog uha
Izgovor Ear Primljeni izgovor
Anatomy of the Human Ear 1 Intl.svg
Građa ljudskog uha:

1. Vanjsko uho
2. Pina
3. Slušni kanal
4. Bubnjić
5. Srednje uho
6. Kosti
7.Čekić
8. Nakovanj
9. Uzengija
10. Bubna šupljina
11. Sljepoočna kost
12. Eustahijeva tuba 13. Unutrašnje uho
14. Labirint
15. Polukružni kanali
16. Vestibulum
17. Ovalno okno
18. Okruglo okno
19. Pužnica
20. Vestibulumski živac
21. Pužnični živac
22. Unutrašnji slušni otvor
23. Vestibulopužnični živac

Detalji
LatinskiAuris
SistemSlušni sistem
Identifikatori
Gray'sp.1029
TAA01.1.00.005
A15.3.00.001
FMA52780
Anatomska terminologija
Put zvukova od izvora do mozga

Uho se razvija od prve farinksne vrećice i šest malih oteklina koje se razvijaju u ranim embrionima nazvanih otične plakode, a koje su izvedene iz ektoderma . Uho može biti pogođeno bolestima, uključujući infekciju i traumatsdko oštećenje. Bolesti uha mogu dovesti do gubitka sluha, zujanja u ušima i poremećaja ravnoteže kao što je vrtoglavica, iako na mnoga od ovih stanja može uticati oštećenje mozga ili nervni putevi koji vode od uha.

Uho se ukrašava naušnicama i drugim nakit u brojnim kulturama hiljadama godina i podvrgnuto je hirurškim i kozmetičkim izmjenama.

StrukturaUredi

Ljudsko uho sastoji se od tri dijela – vanjskog, srednjeg i unutrašnjeg uha]].[2] Ušni kanal vanjskog uha odvojen je bubnom opnom i bubnom šupljinom srednjeg uha, ispunjenom zrakom. Srednje uho sadrži tri male kosti – koščice – uključene u prenos zvuka i povezano je sa ždrijelom na nazofarinksu, kroz ždrijelni otvor Eustahijeve cijevi. Unutarnje uho sadrži otolitne organe – utrikulus i sakulus – i polukružne kanale koji pripadaju vestibulskom sistemu, kao kao i pužnicu slušnog sistema.[3]

 
Vanjsko uho i bubnjić.
1. lobanja 2. ušni kanal, 3. ušna školjka, 4. bubna opna, 5. predvorje, 6. čekić, 7. nakovanj, 8. stremen, 9. polukružni kanalić, 10. pužnica, 11. slušni nervi, 12. Eustahijeva cijev

Vanjsko uhoUredi

Vanjsko uho čine ušna školjka i zvukovod. Oni dovode zvuk do srednjeg uha. U zvukovodu se nalaze dlačice koje štite uho od vanjskih uticaja. Kao svojevrstan "privjesak" na mjestu vezivanje školjke za lice, obično se javlja ušna resica (lobulus auriculae), kao njen sasatavni dio. Međutim, u ekstremnim oblicima, fenotip prirasla ušna resica ponekad može biti obilježen potpunim odsustvom lobulusa.

Srednje uhoUredi

 
Srednje uho

Na početku srednjeg uha se nalazi bubnjić koji služi kao opna, zatim tri koščice (čekić, nakovanj i stremen) i eustahijeva cijev koja izjednačava pritisak u srednjem uhu. Pločica stremena zatvara ovalni prozorčić što je i granica između srednjeg i unutrašnjeg uha.

Unutrašnje uhoUredi

Unutrašnje uhoUredi

 
Vanjsko uho prima zvuk, koji se prenosi preko koščica srednjeg uha do unutrašnjeg uha, gdje se pretvara u nervni signal u pužničnom i prenosi duž vestibulopužničnog živca.

U unutrašnjem uhu nalaze se: predvorje, polukružni kanalići, živci za kretanje i ravnotežu, slušni živac i pužnicu koja određuje visinu i frekvenciju zvuka.

BolestiUredi

Bolesti uha su nagluhost (slabljenje sluha, obično kod starijih osoba) i gluhoća (potpuni gubitak sluha).

Eustahijeva cijev je kanal koji spaja šupljinu srednjeg uha sa ždrijelom.

Barotrauma je fizičko opterećenje koje narušava i oštećuje strukture u zatvorenim tjelesnim šupljinama ispunjenima zrakom za vrijeme nagle promjene atmosferskog pritiska. Pozitivna barotrauma - pritisak u zatvorenim šupljinama je povišen. Negativna barotrauma - pritisak u zatvorenim šupljinama je snižen.

U tjelesnim šupljinama, kao i u srednjem uhu postoji određena količina neotopljenog zraka i ona reaguje na promjene atmosferskog pritska. Padanjem atmosferskog pritiska pri porastu visine, zapremina zraka u tjelesnoj šupljini se povećava.

Promjene u Eustahijevoj cijevi izazivaju smetnje u srednjem uhu. Barotraumatski poremećaj se ne javlja kada je pritisak u uhu jednak pritisku okoline. Ako se Eustahijeva cijev otvori pritisci se izjednače.

Pozitivna barotrauma se javlja zbog poremećenosti funkcije cijevi i ako se njeno ušće u ždrijelu ne otvori. Tada se pojavljuje bol i nagluhost. Razlika u pritisku brzo se izjednačava gutanjem sline, zijevanjem i propuhivanjem cijevi. Ako je cijev oštećena i pritisk se ne izjednači, tj. ušće se ne otvara dolazi do negativne barotraume - šire se krvne žile, nastaju tačkasta krvarenja, odljepljenje sluznica, uvlačenje bubnjića uz bol i nagluhost.

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ "Ear". Oxford Dictionary. Pristupljeno 25. 2. 2016.
  2. ^ Standring, Susan (2008). Borley, Neil R. (ured.). Gray's Anatomy: The Anatomical Basis of Clinical Practice (40 izd.). Edinburgh: Churchill Livingstone/Elsevier. str. Chapter 36. "External and middle ear", 615–631. ISBN 978-0-443-06684-9. Arhivirano s originala, 10. 3. 2014.
  3. ^ Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Tibbitts, Adam W.M. Mitchell; illustrations by Richard; Richardson, Paul (2005). Gray's anatomy for students. Philadelphia: Elsevier/Churchill Livingstone. str. 855–856. ISBN 978-0-8089-2306-0.

Vanjski linkoviUredi

Šablon:Slušna i vestibulumska anatomija Šablon:Ljudska regionalna anatomija