Tetija (mitologija)
Tetija (grč. Τηθύς, Têthýs) je grčka Titanida; božica mora.[2][3] Ponekad se pogrešno zamijenjuje sa svojom unukom Tetidom, jednom od Nereida, kćerkom Doride.[4][5] Njeno ime znači "baka". Iako Tetija nije imala aktivnu ulogu u grčkoj mitologiji i nije imala uspostavljene kultove,[6] ona je bila prikazana u mozaicima koji su ukrašavali kupke, bazene i sl. na grčkom istoku, posebno u Antiohiji i njenim predgrađima, bilo sama ili sa Okeanom.
| Temida | |
|---|---|
 | |
| Grupe | Titani |
| Roditelji | Uran i Geja |
| Suprug(a) | Okean |
| Braća | Titani, Centimani, Kiklopi,Giganti, Nerej, Fork, Pont, Piton, Taumant, Tifon, Uran |
| Sestre | Melijade, Erinije, Afrodita, Euribija, Keta |
| Mitologija | Grčka mitologija |
| Commons ima datoteke na temu: Tetija (mitologija) |
Tetija je Okeanova žena,[7] a postali su roditelji okeanskim nimfama Okeanidama kojih ima 3000,[8] a također i svim rijekama, fontanama i jezerima svijeta.
Za vrijeme rata protiv Titana, u takozvanoj Titanomahiji, odgojila je Heru. Nakon šta je Zeus Kalistu i njenog sina Arkada postavio kao sazviježđa Veliki medvjed i Mali medvjed, Heri to se, zbog njegove prijevare, nije svidjelo te je zamolila Tetiju, svoju dadilju, da joj pomogne. Tetija ih je proklela da zauvijek kruže nebom i da nikad ne zađu ispod horizonta.
MitologijaUredi
Tetija nije igrala aktivnu ulogu u grčkoj mitologiji. Jedina rana priča o Tetiji je ono što je Homer ukratko ispričao Heri u Ilijadinoj obmani Zeusa.[9] Tamo, Hera kaže da kada je Zeus bio u procesu svrgavanja Krona, dala ju je njena majka Reja Tetiji i Okeanu na čuvanje i da su je oni "s ljubavlju njegovali i negovali u svojim dvoranama".[10] Hera priča o tome dok lažira da je na putu da posjeti Okeana i Tetiju u nadi da će pomiriti svoje udomitelje, koji su ljuti jedno na drugo i više nemaju seksualne odnose.
Prvobitno Okeanova supruga, kasnije se Tetija poistovećivala sa morem, a u helenističkoj i rimskoj poeziji Tetijino ime je počelo da se koristi kao poetski izraz za more.[11]
Jedina druga priča koja uključuje Tetiju je očigledno kasni astralni mit o polarnom sazviježđu Veliki medvjed (Veliki medvjed), za koji se smatralo da predstavlja katasterizam Kalista kojeg je Zeus preobrazio u medvjeda i postavio među zvijezde. Mit objašnjava zašto se sazvježđe nikada ne spušta ispod horizonta, govoreći da joj je Tetija, budući da je bila Zeusova ljubavnica, zabranila da "dodirne Okeanske dubine" iz brige za svoje posvojeno dete Heru, Zeusovu ljubomornu ženu.[12]
Klaudijan je pisao da je Tetija dojila dvoje svojih neflinga u grudima, Helija i Selenu, djecu svoje braće i sestara Hiperiona i Teje, tokom njihovog detinjstva, kada je njihova svjetlost bila slaba i još nije prerasla u svoje starije, svetlije ja.[13]
U Ovidijevim Metamorfozama, Tetija pretvara Ezaka u pticu ronioce.[14]
Tetiju su ponekad miješali sa drugom boginjom mora, morskom nimfom Tetidom, Pelejevom ženom i Ahilejevom majkom.[15]
KulturaUredi
Po Tetiji je nazvan Saturnov mjesec Tetis te davni okean Tetis.
ReferenceUredi
- ^ LIMC 7683 (Tethys I (S) 10).
- ^ Ovidije. Metamorfoze.
- ^ Platon. Theaetetus.
- ^ Aaron J. Atsma. Dorida, Theoi.
- ^ Tetida u grčkoj i rimskoj mitologiji (Theoi)
- ^ Burkert, str. 92.
- ^ Homer, Ilijada
- ^ Hesiod. Teogonija.
- ^ Gantz, str. 28: "For Tethys, there are no myths at all, save for Hera’s comment in the ‘’Iliad’’ that she was given by Rhea to Tethys to raise when Zeus was deposing Kronos"; Burkert, str. 92: “Tethys is in no way an active figure in Greek mythology”; West 1997, str. 147: "In early poetry she is merely an inactive mythological figure who lives with Oceanus and has borne his children."
- ^ Homer, Iliad 14.201–204.
- ^ West 1966, str. 204 136. Τῃθύν; West 1997, str. 147; Hard, str. 40; Matthews, str. 199. According to Matthews the "metonymy 'Tethys' = 'sea' seems to occur first in Hellenistic poetry", see for example Lycophron, Alexandria 1069 1069 (Mair, str. 582–583)), becoming a frequent occurrence in Latin poetry, for example appearing nine times in Lucan.
- ^ Hard, str. 40; Hyginus, Fabulae 177; Astronomica 2.1; Ovid, Fasti 2.191–192 (Frazer, str. 70, 71); Metamorphoses 2.508–530.
- ^ Claudian, Rape of Persephone Book II
- ^ Ovid, Metamorphoses 11.784–795.
- ^ This happened "even in antiquity", according to Burkert, str. 92.