Sazviježđa ili konstelacije su skupine zvijezda koje su prividno povezane u posebne zvjezdane skupove. U trodimenzionalnom prostoru većina zvijezda koje vidimo su relativno povezane, ali se nerijetko grupišu u nebeskoj sferi noćnoga neba. Ljudi su kroz historiju grupisali zvijezde u sazviježđa prema tome koliko su daleko jedna od druge. "Neslužbeno" sazviježđe je poznato kao asterizam. Zvijezde u sazviježđu ili asterizmu rijetko imaju bilo kakve veze jedna s drugom, a kad se gledaju sa Zemlje čini se da su vrlo blizu jedna drugoj, iako su na velikim međusobnim udaljenostima. Grupisanje zvijezda u sazviježđa je u biti proizvoljno, jer su razne kulture na razne načine imenovale sazviježđa, mada njih nekoliko očitijih teže da se često vrate u upotrebu, kao npr. Orion i Scorpius (Škorpion).

Sazviježđa, 1661.

Internacionalna Astronomska Unija (IAU) dijeli nebo na 88 službenih sazviježđa s preciznim granicama, tako da se svaki pravac pridružuje tačno jednom sazviježđu. U sjevernoj nebeskoj hemisferi većina naziva su preuzeta iz antičke grčke tradicije i tako prešli u upotrebu i u srednjem vijeku. Dvanaest sazviježđa iz južne nebeske hemisfere Grci nisu bili u stanju promatrati, te su njihove nazive u upotrebu uveli holandski moreplovci Pieter Dirkszoon Keyser (Piter Dirkson Kejser) i Frederik de Houtman (Frederik de Hautman) u XVI vijeku, a prvi ih je katalogizirao Johann Bayer (Johan Bajer) u svom dijelu pod nazivom Uranometria.[1]

Prvih dvanaest su znakovi zodijaka. Sem ovih dvanaest Ptolomej je naveo drugih 36 (kojih sada broji oko 48, zbog podjele Argonautske lađe ili Argo Navisa).[1]

Mnogo ranije ova je lista dopunjavana, kao prvo da popuni praznine među Ptolomejevim znacima (jer Grci su smatrali nebom i sazviježđa i tamni prostor između njih), i drugo da "popune" južno nebo da bi evropski istraživači putovali tamo gdje bi ih mogli vidjeti.

Druga predložena sazviježđa nisu uvedena u upotrebu, pa ni najznačajnije Quadrans Muralis ili Zidni Kvadrant (sada dio Volara ili Bootesa) prema kome su kvadrantidski meteori dobili ime. Isto tako i sazviježđe Argo Navis je bilo preveliko tako da je podijeljeno na nekoliko raznih sazviježđa.

Razni drugi manje službeni znaci su postojali pored sazviježđa zvanih asterizmima, poput Velikog Medvjeda (poznatog i kao Velika kola) i Malog medvjeda (Malih kola).

Sazviježđa i kretanje Zemlje

uredi

Zbog kretanja Zemlje, nagnutosti Zemljine ose i ovisno o geografskoj širini na kojoj se nalazimo, u određeno doba godine bit će vidljiv različit dio neba i različita sazviježđa. Tokom noći zvijezde prividno izlaze na istočnom nebu i zalaze za obzor na zapadnom nebu, što je posljedica rotacije Zemlje oko vlastite ose u suprotnom smjeru, od zapada ka istoku. Prividno se sve zvijezde kreću po kružnicama oko spojnice sjevernog i južnog nebeskog pola i iz naše perspektive čine kuglu koju nazivamo nebeska sfera.

Ukoliko se nalazimo na sjevernom ili južnom Zemljinom polu uvijek vidimo iste zvijezde koje se paralelno s horizontom okreću oko tačke tačno iznad nas. Niti jedna zvijezda ne izlazi niti zalazi. Pomjerajući se s polova ka manjim zemljopisnim širinama, izgled neba se mijenja. Što se krećemo bliže ekvatoru, sve više zvijezda počinje izlaziti i zalaziti, a sve manje ih je vidljivo tokom cijele noći. Zvijezde i drugi objekti koji su za određenog promatrača uvijek iznad horizonta nazivaju se cirkumpolarnim.[2] Za promatrača na sjevernom polu cijelo sjeverno nebo je cirkumpolarno, dok je cijelo južno nebo anticirkumpolarno (nikada ne izlazi iznad obzora). Zvijezda Sjevernjača (lat. Polaris) nalazi se gotovo tačno u smjeru sjevernog nebeskog pola, udaljena od njega nešto manje od 3/4 lučnog stupnja, zbog čega se već dugo vremena koristi pri orijentaciji u prostoru, uvijek pokazujući smjer sjevera.

Posmatrač na ekvatoru jedini je u stanju vidjeti cijelo nebo, za njega niti jedan dio neba nije cirkumpolaran ni anticirkumpolaran. Sjevernjača se vidi tačno na obzoru (u pravcu sjevera), a nebeski ekvator prolazi kroz zenit, odakle se spušta na istočnu i zapadnu točku obzora.

Iz naših krajeva vidljiva su sazviježđa sjevernog neba, a u ljetnim mjesecima i dio južnog neba. Sazviježđa koja vidimo kao cirkumpolarna su: Veliki i Mali medvjed, Zmaj, Kefej, Kasiopeja, Žirafa,te dijelovi zviježđa Perzej, Ris.[3]

Reference

uredi
  1. ^ a b Linda K. Glover, DIE GROSSE NATIONAL GEOGRAPHIC ENZYKLOPÄDIE WELTALL, S. 28-30 National Geographic Deutschland, Hamburg 2005 ISBN 3-937606-26-2 (de)
  2. ^ "Cirkumpolarna sazviježđa". hr.meteorologiaenred.com. Pristupljeno 17. 2. 2025.
  3. ^ "Cirkumpolarna zviježđa « E-škola astronomije | Zvjezdarnica Zagreb". eskola.zvjezdarnica.hr. Pristupljeno 17. 2. 2025.

Vanjski linkovi

uredi