Hiperion (mitologija)
Hiperion (grčki Ὑπερίων, Hyperíōn),[1] u grčkoj mitologiji, jedan od dvanaestoro Titana, Sin Urana (Neba) i Geje (Zemlje);[2] oženio se sestrom Tejom s kojom je imao djecu Eju (Zoru), Selenu (Mjesec) i Helija (Sunce),[3] »koji obasjavaju sve smrtnike i besmrtnike što sjede na beskrajnome nebu« (Hesiod).[4]
| Hiperion | |
|---|---|
 Brončana figurica Hiperiona "Vladlena Babcinetchija" | |
| Grupe | Titani |
| Roditelji | Uran i Geja |
| Suprug(a) | Teja |
| Braća | Titani, Centimani, Kiklopi, Giganti, Nerej, Fork, Pont, Piton, Taumant, Tifon, Uran |
| Sestre | Melijade, Erinije, Afrodita, Euribija, Keta |
| Mitologija | Grčka mitologija |
Hiperion je, zajedno sa svojim sinom Helijem, bio personifikacija sunca, a njih dvojica su ponekad izjednačavana.[5] Epska poema Johna Keatsa Hiperion je među književnim djelima u kojima se pojavljuje ovaj lik.
Mitologija
urediHiperion je jedan od dvanaest ili trinaest Titana, djece Geje i Urana. U Teogoniji, Uran je zatočio svu djecu koju mu je Geja rodila, pre nego što je svrgnut sa vlasti.[6] Prema Apolodoru, Uran je zatočio samo Centimane i Kiklope, ali ne i Titane, sve dok Geja nije nagovorila svojih šest sinova Titana da svrgnu svog oca Urana i "oni su ga, svi osim Okeana, napali" dok ga je Kron kastrirao.[7] Nakon toga, prema Hesiodovim riječima, Hiperion je sa svojom sestrom Tejom dobio troje djece, svjetla nebeska; Helije (Sunce), Selenu (Mesec) i Eju (Zora). Kao što je slučaj za većinu Titana, za Hiperiona ne postoje mitovi ili funkcije. Čini se da on postoji samo da bi obezbijedio oca za tri nebeska božanstva. Kao Titan, jedan od najstarijih generacija bogova, Hiperion je bio prikladan otac za ova tri boga neba za koje se, kao elementi prirodnog svijeta, moralo misliti da su nastali blizu početka kosmosa.[8]
Helije
urediHiperion i Helije su bili bogovi sunca. U ranim izvorima ponekad se smatralo da su oni dva različita, pri čemu je Hiperion otac Helija, ali ponekad su očigledno izjednačeni, pri čemu je Hiperion bio samo naziv ili drugo ime za samog Helija.[9] Hiperion je Helijev otac u Homerovoj Odiseji, Hesiodovoj Teogoniji i Homerovoj himni Demetri.[10] Ali u Ilijadi i na drugim mestima u Odiseji, Helios se također naziva "Helios Hiperion" pri čemu se Hiperion ovdje koristi ili kao patronim ili drugi epitet, dok se također u Homerovim epovima i u Homerovskoj himni Apolonu, osim što se zove Helije, ponekad naziva i jednostavno Hiperion.[11] U kasnijim izvorima dva boga sunca su jasno odvojeni kao otac i sin.[12] U literaturi se Sunce često spominje kao "Hiperionov svijetli sin."[13]
Diodor Sicilski
urediPrema historičaru Diodoru Siculusu, Hiperion je bilo ime prve osobe koja je razumjela kretanje Sunca i Mjeseca i njihov uticaj na godišnja doba, i objašnjava da je zbog toga za njega smatrano da je njihov "otac" :
O Hiperionu nam je rečeno da je bio prvi koji je, marljivom pažnjom i posmatranjem, shvatio kretanje i Sunca i Mjeseca i drugih zvijezda, kao i godišnjih doba, u tome što ih izazivaju ova tijela, i da je ove činjenice učino poznatim drugima; i da je zbog toga nazvan ocem ovih tijela, budući da je započeo, da tako kažem, špekulacije o njima i njihovoj prirodi.[14]
Diodor je također zabilježio neortodoksnu verziju mita, u kojoj je Hiperion oženio svoju sestru Basileju i s njom imao dvoje djece, Helija i Selenu; njihova braća, zavidni na njihovom sretnom izdanju i u strahu da će Hiperion preusmjeriti kraljevsku vlast na sebe, skovali su zavjeru i ubili Hiperiona zajedno sa njegovo dvoje djece (koji su se potom transformisali u Sunce i Mjesec), ostavljajući Basileju u velikoj žalosti.[15]
Literatura
urediTeja popusti Hiperionovoj ljubavi i rodi
velikog Heliosa, i svijetlu Selenu i Eos,
koji nose svjetlo svim pozemljarima
i besmrtnim bogovima, vladarima širokog neba.
- John Keats: Hiperion, pjesma iz 1819.
- Hyperion, knjiga Friedrich Hölderlina iz 1799.
- Hyperion knjiga Henry Wadsworth Longfellowa 1839.
- Hyperion (Dan Simmons), naučnofantastični roman Dan Simmonsa iz 1989.
Reference
uredi- ^ Grimal, s.v. Hyperion; Smith, s.v. Hyperion.
- ^ Grimal, s.v. Hyperion; Tripp, s.v. Hyperion; Morford, str. 40; Keightley, str. 47; Smith, s.v. Hyperion; Hesiod, Theogony 131–136; Homeric Hymn 2 to Demeter, 26, 74; Apollodorus, 1.1.3.
- ^ Hesiod, Theogony 371–374; Apollodorus, 1.2.2. The Homeric Hymn 31 to Helios 1–8 calls Hyperion's sister and mate "Euryphaëssa" probably, an epithet of Theia, see Morford, str. 40; West 2003b, str. 215 n. 61; Tripp, s.v. Hyperion. Other accounts make Selene the daughter of the Titan Pallas (Homeric Hymn 4 to Hermes, 99–100) or of Helios (Euripides, The Phoenician Women 175 ff.; Nonnus, Dionysiaca 44.191). For a genealogical table of the descendants of Hyperion and Theia see Grimal, str. 535, Table 14, see also Tables 5 and 12.
- ^ Kragić, Bruno, ured. (2021). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 978-953-268-038-6. Pristupljeno 25. 1. 2023.
- ^ Tripp, s.v. Hyperion; Grimal, s.v. Hyperion.
- ^ Hesiod, Theogony 155
- ^ Apollodorus, 1.1.4
- ^ Hard, str. 37.
- ^ Hard, str. 32; Gantz, str. 30; Tripp, s.v. Hyperion.
- ^ Gantz, p. 30; Homer, Odyssey 12.176; Hesiod, Theogony 371–374, 1011; Homeric Hymn 2 to Demeter, 26, 74.
- ^ Gantz, str. 30. Helios called Helios Hyperion: Homer, Iliad 8.480, Odyssey 1.8, 12.133, 12.263, 346, 374; called simply Hyperion: Homer, Iliad 19.398, 1.24; Homeric Hymn 3 to Apollo, 369.
- ^ Gantz, str. 30; Eumelus fr. 17 West; Mimnermus fr. 12 Gerber; Stesichorus fr. S 17 Campbell [= 185 Poetae Melici Graeci]; Pindar, Olympian 7.39.
- ^ Homeric Hymn 2 to Demeter 26; Homeric Hymn 28 to Athena 14; Eumelus of Corinth, Corinthiaca frag 18
- ^ Diodorus Siculus, 5.67.1.
- ^ Diodorus Siculus, 3.57.2-8