Teritorijalno širenje Bosne u doba Tvrtka I Kotromanića
Teritorijalnopolitički razvoj srednjovjekovne Bosne u doba Tvrtka I Kotromanića izraz je rastućeg i planirano vođenog unutrašnjeg ekspanzionizma koji je usmjeren na slabosti susjeda rezultirao najvećim opsegom bosanske feudalne države. Tvrtko I je teritorij Bosne proširio na područje gornjeg Podrinja, Polimlja, Raške, Huma i Dalmacije[1] i time je pretvorio Bosnu u najmoćniju južnoslavensku državu.[2]
Historija
urediTvrtko I Kotromanić je naslijedio svoga strica ban Stjepana II Kotromanića 1353. godine na položaj bosanskog bana. Svoju vladavinu je započeo u drukčijim prilikama i okolnostima. Početak njegove vladavine je obilježilo nezadovoljstvom bosanske vlastele koja se bunila i protivila protiv banske prevlasti. Također, ugarski kralj Ludovik I je zahtijevao od Tvrtka I da mu na ime ženinog miraza ustupi Hum, zapadno od Neretve. Kralj Ludovik I je 1363. godine pokušao zavladati Bosnom kad je došlo do otvorenog oružanog sukoba u kojem vojska Tvrtka I izlazi kao pobjednik. Tri godine kasnije bosanska vlastela je uspjela privremeno Tvrtka svrgnuti sa prijestolja, ali već naredne godine on uspostavlja vlast, nakon čega nastupa političko-ekonomski vrhunac Bosne.[3][4]
Najznačajnija teritorijalna širenja izvršena su na jugoistoku Bosne. U savezu sa srpskim oblasnim gospodarom knezom Lazarom Hrebeljanovićem bosanski ban Tvrtko I Kotromanić je porazio srpskog oblasnog gospodara župana Nikolu Altomanovića 1373. i podijelio njegove posjede. U granice Bosne pripojene su oblasti gornjeg Podrinja sa Pivom, Tarom, te srednjim i donjim Polimljem. Poslije toga, osvojio je primorske župe Trebinje, Konavle i Dračevice proširivši granice Bosne na Boku kotorsku.[5] Na širokom području time je Tvrtko stekao veći broj trgova, utvrda i tvrđava. Taj dio tečevina Tvrtko I je dodijelio Pavlovićima i Kosačama, odnosno porodicama koji su najviše doprinijeli teritorijalnim proširenjima.
Dana 26. oktobra 1377. godine Tvrtko I se krunisao za "kralja Srbljima i Bosni i Primorju i Zapadnim stranama", uzdižući Bosnu u rang kraljevine. Nije pouzdano sigurno gdje se Tvrtko krunisao. Do sada se smatrala da je njegovo krunisanje obavljeno u manastiru Mileševo u Raškoj, ali nedavna istraživanja su pokazala da se on okrunio u mjestu Mile, kod Visokog, i to od djeda Crkve bosanske.[6][7]
Poslije smrti ugarskog kralja Ludovika I u ugarsko-hrvatskoj državi započela je borba između Anžujaca i Luksemburgovaca za prijestolje, što je dovelo do slabljenja kraljevske moći. U stanju feudalne anarhije, kralj Tvrtko I je uz podršku pobunjene hrvatske vlastele osvojio značajne dijelove Dalmacije.[8] Prvo je formirao savez sa slavonskim plemićima Ivanišem i Pavlom Horvatom, srpskim knezom Lazarom Hrebeljanoviće, te je u julu 1387. godine osvojio Klis, a u decembru iste godine Ostrovicu i Nin. Godine 1389. (u drugim izvorima 1390[9]). Tvrtko I osvaja skoro sve dalmatinske gradove. Najprije je osvojen Knin, a potom Split (2. juna), Trogir (8. juna), Šibenik (11. juna), a poslije toga otoci Hvar, Brač i Korčula.[10] Poslije toga, kraljevska titula Tvrtka I je glasila: "po milosti Božijoj slavni kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja."[11]
Teritorijalno širenje je završeno Tvrtkovom smrću u martu 1391. godine. Njegovi nasljednici nisu uspjeli sačuvati ranije osvojeni teritorij i sve do pada Bosne 1463. godine obilježila je stagnacija i gubljenje ranije osvojenog teritorija.
Reference
uredi- ^ Esad Kurtović, Samir Hajrulahović, (2007), Historija 2, udžbenik sa historijskom čitanskom za drugi razred gimnazije, str. 149, Sarajevo Publishing
- ^ Zoranić, Hakija, (2009), O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka, str. 308, Svjetlost: Sarajevo
- ^ Imamović, Mustafa, (1998), Historija Bošnjaka, str. 74-75
- ^ Malcolm, Noel, (2011), Bosna kratka povijest, str. 71
- ^ Imamović, Mustafa, (1998), Historija Bošnjaka, str. 74-75
- ^ Malcolm, Noel, (2011), Bosna kratka povijest, str. 71, Sarajevo: Buybook
- ^ Kurtović, Lalić, Dautović, Župarić, Nakaš, (2018), Codex diplomaticus regni bosnae, povelje i pisma stare bosanske države, str. 118, Sarajevo: Mladinska knjiga
- ^ Imamović, Mustafa, (1998), Historija Bošnjaka, str. 63
- ^ Imamović, Mustafa, (1998), Historija Bošnjaka, str. 63
- ^ Kurtović, Lalić, Dautović, Župarić, Nakaš, (2018), Codex diplomaticus regni bosnae, povelje i pisma stare bosanske države, str. 150, Sarajevo: Mladinska knjiga
- ^ Imamović, Mustafa, (1998), Historija Bošnjaka, str. 63