Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine
Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine (skr. SDSBiH) bila je ljevičarska marksistička politička stranka, aktivna u Austro-Ugarskom kondominiju Bosne i Hercegovine.
Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine | |
|---|---|
| Skraćenica | SDSBiH |
| Predsjednik | Sreten Jakšić |
| Osnivač(i) | Predstavnici sindikata i radničkih skupina |
| Osnovana | 28. juni 1909 |
| Raspuštena | 20. april 1919 |
| Spojena u | SRPJ(k) (KPJ) |
| Sjedište | Sarajevo, Kondominij BiH, Austro-Ugarska |
| Novine | Glas Slobode |
| Broj članova | ~2.000 |
| Politička pozicija | Ljevica |
| Ideologija | Marksizam Socijaldemokratija Jugoslavenstvo |
| Međunarodno članstvo | Druga internacionala |
| Boje | |
Stranka je bila aktivna od 1909. do 1919. kada se priključila Socijalističkoj radničkoj partiji Jugoslavije (komunista), prethodnicu Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1] Stranku je vodio Sreten Jakšić.[2][3]
Historija uredi
Nastala je od predstavnika sindikata i radničkih skupina 1909. godine, a većinu članstva na početku su činili strani radnici, dovedeni iz drugih dijelova Austro-Ugarske. Zbog toga je uglavnom bila marginalizirana, a za službenu ideologiju uzela je marskizam, odnosno austromarksizam.
Neposredno nakon aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, u oktobru 1908. godine, vodeći ljudi radničkog pokreta započeli su rad na osnivanju Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine. Pripremljen je i program na srpskohrvatskom i njemačkom jeziku koji je sarajevska radnička skupština podržala krajem godine, dok je u januaru naredne godine organizovan privremeni stranački odbor. U aprilu 1909. počinje sa objavljivanjem lista "Glas slobode" kao glasilo stranke koja zvanično još nije bila oformljena iako je već bila prisutna u društvenom i političkom životu radnika. Sredinom godine bili su ustanovljeni gotovo svi uslovi za djelovanje socijaldemokratske stranke, te je osnivački kongres konačno održan u Sarajevu 28. i 29. juna 1909. godine.[4]
Stranka nije imala brojno članstvo, te njezin utjecaj u društvu bio je slab. U stranci je zadržan stav da se seljaci ne primaju u stranku, što je odmah spriječilo masovnost stranke zbog agrarnog karaktera bosanskohercegovačkog stanovništva. Stranka je imala oko 2.000 članova, uglavnom radnika koji su dolazili iz većih industrijskih centara, a većina njih bila je iz Sarajeva. Ideologija stranke temeljila se na socijaldemokratskim idejama prisutinih u Evropi u to vrijeme, u prvom redu Njemačkoj i Austro-Ugarskoj, a od južnoslavenskih zemalja u Srbiji. Seljaci i njihovi problemi bili su uglavnom ignorirani. Marksizam je jednim dijelom uticao na stranku, no kako je članstvo stranke bilo uglavnom radničko i slabo obrazovano, bilo je malo ljudi koji su bili upoznati s ideološkim postavkama marksizma.[5]
Prilike u Bosni i Hercegovini u to vrijeme nisu davale mogućnost razvoja jednoj radničkoj stranci. Program stranke nije imao u vidu revolucionarni preobražaj bosanskohercegovačkog stanovništva. Glavni cilj stranke bilo je uvođenje socijalizma, koji bi se, prema njima, ostvario kroz ostvarenje političkih sloboda, ravnopravnosti naroda, ostvarenje ekonomskog blagostanja radnika, preuzimanje vlasti kroz parlamentarnu borbu i rješavanje agrarnog pitanja u potpunu korist seljaka. Ali, najviši cilj stranke bilo je ostvarenje "internacionalnog socijalističkog društva".
Kako stranka nije imala svoju bazu uporišta zbog malog broja članova, prilike za ostvarenje tih planova nisu postojale.[3] Drugi problem za stranku bio je i nepovoljan izborni sistem za jednu multietničku političku stranku. Ona je također zahtijevala proširenje ovlasti Bosanskog sabora na sva pitanja koja se tiču Bosne i Hercegovine, te da Vlada Bosne i Hercegovine bude odgovorna Saboru. SDSBiH je borbu za radnička prava prepustila sindikatima, a orijentira se borbi za politička prava u sklopu njih te, između ostalog, zahtijeva donošenje modernog demokratskog ustava, opće pravo glasa i ukidanje konfesionalnog kurijalnog sistema kod izbora za Sabor.[6] To je SDSBiH isticala i na javnim radničkim skupštinama i u svome listu "Glas slobode" gdje traže da Sabor bude biran na temelju općeg, jednakog i trajnog neposrednog prava glasovanja.[7] Stranka se nije bavila nacionalnim pitanjem, pa niti pitanjem seljaka, te je zbog toga postala zatvorena.[3]
U početku Prvog svjetskog rata stranka je zadržala svoje pacifističke stavove, što joj šteti u atmosferi opće ratne euforije. Kada je počelo uništavanje imovine bosanskohercegovačkih Srba po gradovima, SDSBiH je osudila takvo djelovanje. Ideološki je stranka ojačala povratkom ratnih zarobljenika iz Rusije koji su bili ideološki obrazovani i uvodili nove metode agitacije i organiziranja.[8]
Kroz svoje postojanje, nikada nije imala predstavnika u Bosanskom saboru, pa niti predstavnika u općinskim predstavništvima većih gradova.[9] Nakon raspada Austro-Ugarske, Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine poslala je svoje izaslanstvo na Kongres ujedinjenja u Beogradu u aprilu 1919, gdje su se socijalističke stranke južnoslavenskih zemalja ujedinile u novu stranku, Socijalističku radničku partiju Jugoslavije (komunista).[10]
Dana 20. aprila 1919. Socijaldemokratska stranka postala je dio Saveza komunista Jugoslavije.[11]
Dana 27. decembra 1992. Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP BiH) je službeno (ponovno) uspostavljena, te se ona poziva na tradiciju i ideologiju Socijaldemokratske stranke BiH.[11]
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ Engelsfeld 1972.
- ^ Trencsényi et al. 2016.
- ^ a b c Babić (1973.), str. 164.
- ^ [SDP - Prvih 100 godina, Neven Anđelić - Sarajevo, 2009.]
- ^ Anđelić (2009.), str. 14.
- ^ Babić (1973.), str. 165. - 166.
- ^ Juzbašić (1999.), str. 41.
- ^ Anđelić (2009.), str. 15.
- ^ Juzbašić (1999.), str. 43.
- ^ Anđelić (2009.), str. 16.
- ^ a b "Historija SDP BiH". SDP BiH. Pristupljeno 18. 9. 2023.
Literatura uredi
- Engelsfeld, Neda (1972). "Rad kluba komunističkih poslanika u plenumu Ustavotvorne skupštine (u prosincu 1920. i u siječnju 1921.)" [Work of the Communist Delegates' Club in the Constitutional Assembly (in December 1920 and January 1921)]. Radovi: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (jezik: Croatian). Zagreb, Croatia: University of Zagreb. 2 (1): 181–262. ISSN 0353-295X.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- Trencsényi, Balázs; Janowski, Maciej; Baar, Monika; Falina, Maria; Kopecek, Michal (2016). A History of Modern Political Thought in East Central Europe: Volume I: Negotiating Modernity in the 'Long Nineteenth Century'. Oxford, UK: Oxford University Press. ISBN 9780191056956.
- Anđelić, Neven (2009). SDP - prvih sto godina: kratki pogled na socijaldemokratiju u BiH. Sarajevo: Forum lijeve inicijative.
- Babić, Nikola (1973). Годишњак друштва историчара Босне и Херцеговине: година XIX 1970. - 1971 (jezik: srpski). Sarajevo: Društvo istoričara Bosne i Hercegovine.
- Juzbašić, Dževad (1999). Nacionalno-politički odnosi u Bosanskohercegovačkom saboru i jezičko pitanje (1910. - 1914.). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.