Wikipedia

Sindrom Cornelije de Lange

Sindrom Cornelije de Lange (CdLS) je genetički poremećaj. Osobe s ovim sindromom doživljavaju niz fizičkih, kognitivnih i medicinskih izazova u rasponu od blagih do teških. Sindrom ima vrlo raznolik fenotip, što znači da pogođeni imaju različite karakteristike i izazove. Tipska obilježja CdLS-a uključuju debele ili dugačke obrve, mali nos, nizak rast, zaostajanje u razvoju, dug ili gladak filtrum, tanku gornju usnu i spuštena usta.[1]

Sindrom Cornelije de Lange
(Bushyijev sindrom)
Jednogodišnji dječak sa sinromom Cornelije de Lange
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q87.1 (ILDS Q87.170)
ICD-9759.89
OMIM122470
DiseasesDB29651
eMedicineped/482

Sindrom je dobio ime po nizozemskoj pedijatrici Corneliji Catharini de Lange, koja ga je opisala 1933. godine.

Često se naziva Brachmann de Langeov sindrom ili Bushijev sindrom, a poznat je i kao Amsterdamska patuljastost. Njegova tačna učestalost nije poznata, ali se procjenjuje na 1/10.000 do 1/30.000.

Znakovi i simptomi

uredi

Fenotip CdLS je veoma raznolik i opisan je kao spektar; od klasičnog CdLS-a (sa većim brojem ključnih karakteristika) do blagih varijacija sa samo nekoliko karakteristika. Neki ljudi će imati mali broj funkcija, ali nemaju CdLS.[1]

Ključna obilježja:

Ostale sugestivne karakteristike:

Sljedeća zdravstvena stanja češća su kod osoba sa CdLS nego u općoj populaciji.

Djeca s ovim sindromom često imaju duge trepavice, guste obrve i sinofris (spojene obrve). Dlake na tijelu mogu biti pretjerane, a pogođene osobe su često niže od članova svoje uže porodice. Imaju karakterističan fenotip lica.[2]

Djeca sa CdLS često pate od poteškoća gastrointestinalnog trakta, posebno od gastroezofagusnog refluksa. Poznato je da su povraćanje, povremeni loš apetit, zatvor, proljev ili nadutost plino vima redovnost u slučajevima kada su problemi sa GI traktom akutni. Simptomi mogu varirati od blagih do teških.

Osobe sa CdLS-om mogu ispoljavati ponašanja koja su opisana kao "slično autistima", uključujući samostimulaciju, agresiju, samopovređivanje ili snažnu sklonost strukturiranoj rutini. Problemi u ponašanju u CdLS-u nisu neizbježni. Mnogi od njih povezani su reaktivni (tj., nešto se događa u tijelu ili okolini osobe da bi izazvalo takvo ponašanje) i ciklični (dolazi i odlazi). Često, osnovni medicinski problem, bol, socijalna anksioznost, okolinski stres ili stres kod njegovatelja mogu biti povezani s promjenom ponašanja. Ako je uzrok bol ili medicinski problem, nakon liječenja, ponašanje se normalizuje.

Postoje dokazi za neke znake preranog starenja, uključujući rani razvoj Barrettovog jednjaka, osteoporozu u tinejdžerskim godinama, prerano sijedenje kose i neke promjene na koži lica uzrokuje stariju pojavnost u odnosu na hronološko doba.[3]

Uzroci

uredi

Smatra se da je velika većina slučajeva posljedica spontanih genetičkih mutacija.[1] Mogu biti povezani i sa mutacijama koje pogađaju kohezinski kompleks.[4]

Od 2018. godine potvrđeno je da je 500 genetičkih mutacija povezano s ovim stanjem, koje se javljaju na sedam različitih gena. U oko 30% slučajeva CdLS-a genetićki uzrok ostaje neotkriven. Velike varijacije u fenotipu pripisuju se visokom stepenu somatskog mozaicizma u CdLS, kao i različitim genima i tipovima mutacija. Iz tog razloga ljudi sa CdLS-om mogu imati vrlo različit izgled, sposobnosti i povezane zdravstvene probleme.[1]

Naziv OMIM Gen Približna učestalost (%) Napomena
CDLS1 OMIM: 122470 NIPBL 50% Gen odgovoran za CdLS na hromosomu 5 otkriven je 2004. Godine, što su zajedno uradili istraživači u Children's Hospital of Philadelphia, SAD [5] i na Newcastle University, UK.[6]
CDLS2 OMIM: 300590 SMC1A 5% Italijanski naučnici su 2006. godine pronašli drugi gen na hromosomu X.
CDLS3 OMIM: 610759 SMC3 1% Treće otkriće gena najavljeno je 2007. Gen se nalazi na hromosomu 10 i također ga je otkrio istraživački tim u Filadelfiji.

Čini se da posljednja dva gena koreliraju sa blažim oblikom sindroma.

U 2004., istraživači iz Dječije bolnice u Filadelfiji (Sjedinjene Američke Države) i Univerziteta Newcastle upon Tyne (Engleska) identificirali su gen (NIPBL) na hromosomu 5 koji uzrokuje CdLS kada je mutiran. Od tada su pronađeni dodatni geni (SMC1A, SMC3 i HDAC8, RAD21) koji uzrokuju CdLS kada se promijene. U julu 2012. godine najavljen je četvrti "CdLS gen" — HDAC8. HDAC8 je X-vezani gen, što znači da se nalazi na hromosomu X. Osobe sa CdLS koji imaju promjenu gena u HDAC8 čine samo mali dio svih pogođenih CdLS-om.[7] Dokazi o vezanosti za hromosomsku poziciju 3q26.3 su mješovi.[8]

Genetičke promjene povezane sa CdLS su identificirane u genima NIPBL, SMC1A i SMC3, kao i nedavno identificiranim genima RAD21 i HDAC8.[9] Sve ove genetičke promene koje se javljaju kod pacijenata sa CdLS utiču na proteine koji funkcionišu na kohezinskom putu.[9] SMC1A, SMC3 i RAD21 proteini su strukturne komponente kompleksa kohezinskog prstena. NIPBL uključen je u punjenje kohezinskog prstena na hromosomima, a HDAC8 deacilira SMC3, kako bi olakšao njegovu funkciju. Put kohezina uključen je u koheziju sestrinskih hromatida tokom mitoze, popravka DNK, segregacije hromosoma i regulacije razvojne ekspresije gena. Defekti u ovim funkcijama teoretizirani su da leže u osnovi nekih obilježja CdLS-a.[10] Posebno, defektna popravka DNK može biti u osnovi znakova preranog starenja.[3]

Dijagnoza

uredi

Dijagnoza CdLS prvenstveno se zasniva na kliničkim nalazima kliničkog genetičara, a u nekim slučajevima može biti potvrđeno laboratorijskim testiranjem.[1]

Liječenje

uredi

Često se preporučuje interdisciplinarni pristup za liječenje problema povezanih s CdLS. Tim za podsticanje dobrobiti djeteta često uključuje govor, radnu i fizioterapiju, nastavnike, ljekare i roditelje.[11]

Sindrom Cornelije de Lange (CdLS) zahvata mnoge različite sisteme tijela, a liječenje često obavlja tim ljekara i drugih zdravstvenih radnika. Liječenje ovog stanja varira u zavisnosti od znakova i simptoma prisutnih kod svake osobe. Može uključivati: 4-5.

Historija

uredi

Prvi dokumentovani slučaj zabilježio je Winfried Robert Clemens Brachmann (1888–1969), 1916. njemački ljekar koji je pisao o različitim karakteristikama bolesti kod svog 19-godišnjeg pacijenta,[12] a slijedi ga 1933. Cornelia Catharina de Lange (1871–1950),[13] nizozemska pedijatrica po kojoj je bolest dobila ime.[14] CdLS bio je poznat i kao Brachmann-de Langein sindrom.[15]

Reference

uredi
  1. ^ a b c d e Kline, Antonie D.; Moss, Joanna F.; Selicorni, Angelo; Bisgaard, Anne-Marie; Deardorff, Matthew A.; Gillett, Peter M.; Ishman, Stacey L.; Kerr, Lynne M.; Levin, Alex V.; Mulder, Paul A.; Ramos, Feliciano J.; Wierzba, Jolanta; Ajmone, Paola Francesca; Axtell, David; Blagowidow, Natalie; Cereda, Anna; Costantino, Antonella; Cormier-Daire, Valerie; FitzPatrick, David; Grados, Marco; Groves, Laura; Guthrie, Whitney; Huisman, Sylvia; Kaiser, Frank J.; Koekkoek, Gerritjan; Levis, Mary; Mariani, Milena; McCleery, Joseph P.; Menke, Leonie A.; Metrena, Amy; O’Connor, Julia; Oliver, Chris; Pie, Juan; Piening, Sigrid; Potter, Carol J.; Quaglio, Ana L.; Redeker, Egbert; Richman, David; Rigamonti, Claudia; Shi, Angell; Tümer, Zeynep; Van Balkom, Ingrid D. C.; Hennekam, Raoul C. (oktobar 2018). "Diagnosis and management of Cornelia de Lange syndrome: first international consensus statement". Nature Reviews Genetics. 19 (10): 649–666. doi:10.1038/s41576-018-0031-0. PMC 7136165. PMID 29995837.
  2. ^ Basel-Vanagaite, L.; Wolf, L.; Orin, M.; Larizza, L.; Gervasini, C.; Krantz, I.D.; Deardoff, M.A. (2016). "Recognition of the Cornelia de Lange syndrome phenotype with facial dysmorphology novel analysis". Clinical Genetics. 89 (5): 557–563. doi:10.1111/cge.12716. PMID 26663098. S2CID 45748040.
  3. ^ a b Kline AD, Grados M, Sponseller P, Levy HP, Blagowidow N, Schoedel C, Rampolla J, Clemens DK, Krantz I, Kimball A, Pichard C, Tuchman D (2007). "Natural history of aging in Cornelia de Lange syndrome". Am J Med Genet C Semin Med Genet. 145C (3): 248–60. doi:10.1002/ajmg.c.30137. PMC 4902018. PMID 17640042.
  4. ^ Liu, J; Krantz, ID (oktobar 2009). "Cornelia de Lange syndrome, cohesin, and beyond". Clinical Genetics. 76 (4): 303–314. doi:10.1111/j.1399-0004.2009.01271.x. PMC 2853897. PMID 19793304.
  5. ^ Krantz, Ian D; McCallum, Jennifer; DeScipio, Cheryl; Kaur, Maninder; Gillis, Lynette A; Yaeger, Dinah; Jukofsky, Lori; Wasserman, Nora; Bottani, Armand; Morris, Colleen A; Nowaczyk, Malgorzata J M; Toriello, Helga; Bamshad, Michael J; Carey, John C; Rappaport, Eric; Kawauchi, Shimako; Lander, Arthur D; Calof, Anne L; Li, Hui-hua; Devoto, Marcella; Jackson, Laird G (juni 2004). "Cornelia de Lange syndrome is caused by mutations in NIPBL, the human homolog of Drosophila melanogaster Nipped-B". Nature Genetics. 36 (6): 631–635. doi:10.1038/ng1364. PMC 4902017. PMID 15146186.
  6. ^ Tonkin E, Wang TJ, Lisgo S, Bamshad MJ, Strachan T (2004). "NIPBL, encoding a homolog of fungal Scc2-type sister chromatid cohesion proteins and fly Nipped-B, is mutated in Cornelia de Lange syndrome". Nature Genetics. 36 (6): 636–641. doi:10.1038/ng1363. PMID 15146185.
  7. ^ "HDAC8 FAQ Sheet" (PDF). CdLS Foundation Web site. Cornelia de Lange Syndrome Foundation. Arhivirano s originala (PDF), 3. 9. 2013. Pristupljeno 12. 2. 2013.
  8. ^ Krantz, Ian D.; Tonkin, Emma; Smith, Melanie; Devoto, Marcella; Bottani, Armand; Simpson, Claire; Hofreiter, Mary; Abraham, Vinod; Jukofsky, Lori; Conti, Brian P.; Strachan, Tom; Jackson, Laird (2001). "Exclusion of linkage to the CDL1 gene region on chromosome 3q26.3 in some familial cases of Cornelia de Lange syndrome". American Journal of Medical Genetics. 101 (2): 120–129. doi:10.1002/1096-8628(20010615)101:2<120::AID-AJMG1319>3.0.CO;2-G. PMC 4896160. PMID 11391654.
  9. ^ a b Boyle, M.I.; Jespersgaard, C.; Brøndum-Nielsen, K.; Bisgaard, A.-M.; Tümer, Z. (juli 2015). "Cornelia de Lange syndrome". Clinical Genetics. 88 (1): 1–12. doi:10.1111/cge.12499. PMID 25209348. S2CID 37580405.
  10. ^ Pié, Juan; Gil-Rodríguez, María Concepción; Ciero, Milagros; López-Viñas, Eduardo; Ribate, María Pilar; Arnedo, María; Deardorff, Matthew A.; Puisac, Beatriz; Legarreta, Jesús; de Karam, Juan Carlos; Rubio, Encarnación; Bueno, Inés; Baldellou, Antonio; Calvo, Mª Teresa; Casals, Nuria; Olivares, José Luis; Losada, Ana; Hegardt, Fausto G.; Krantz, Ian D.; Gómez-Puertas, Paulino; Ramos, Feliciano J. (april 2010). "Mutations and variants in the cohesion factor genes NIPBL , SMC1A , and SMC3 in a cohort of 30 unrelated patients with Cornelia de Lange syndrome". American Journal of Medical Genetics Part A. 152A (4): 924–929. doi:10.1002/ajmg.a.33348. PMC 2923429. PMID 20358602.
  11. ^ "CdLS Foundation – Treatment Protocols". 12. 2. 2013. Pristupljeno 12. 2. 2013.
  12. ^ Brachmann W (1916). "Ein Fall von symmetrischer Monodaktylie durch Ulnadefekt, mit symmetrischer Flughautbildung in den Ellenbeugen, sowie anderen Abnormitaeten (Zwerghaftigkeit, Halsrippen, Behaarung)" [A case of symmetrical monodactyly, representing ulnar deficiency, with symmetrical antecubital webbing and other abnormalities, (dwarfism, cervical ribs, hirsutism)]. Jahrbuch für Kinderheilkunde und physische Erziehung (jezik: njemački). 84: 225–235. Šablon:NAID.
  13. ^ de Lange C (1933). "Sur un type nouveau de degenerescence (typus Amstelodamensis)" [On a new type of degeneration (typus Amstelodamensis)]. Arch. Med. Enfants (jezik: francuski). 36: 713–719. Šablon:NAID.
  14. ^ "Brachmann-de Lange syndrome".
  15. ^ Aitken, Kenneth J. (2009). A-Z of Genetic Factors in Autism: A Handbook for Professionals. London: Jessica Kingsley. str. 172–173. ISBN 9781843109761. Pristupljeno 10. 12. 2015.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Sindrom Cornelije de Lange

Šablon:Jedarne bolesti

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sindrom_Cornelije_de_Lange&oldid=3391343"