Nizak stas
Nizak stas ili nizak rast odnosi se na visinu čovjeka koja je ispod uobičajene. Hoće li se osoba smatrati niskom, ovisi o kontekstu. Zbog nedostatka preciznosti, često postoji neslaganje oko stepena niskosti koji bi se trebao nazvati "niskim".
Nizak stas
 | |
|---|---|
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | E34.3 |
| ICD-9 | 783.43 |
| DiseasesDB | 18756 |
| MedlinePlus | 003271 |
| eMedicine | ped/2087 |
U medicinskom kontekstu, nizak rast se obično definira kao visina odrasle osobe koja je veća od dvije standardne devijacije ispod srednje vrijednosti za dob i spol, što odgovara 2,3 % najnižih osoba u datoj populaciji.[1] Srednja ili tipska visina odrasle osobe u razvijenim zemljama (kako to jasno pokazuju obimne statistike iz tih zemalja) iznosi oko 179 za muškarce i 166 cm za žene.[2]
Uzroci uredi
Nizak stas kod djece i mladih odraslih gotovo je uvijek posljedica ispodprosječnog rasta u djetinjstvu, dok je kod starijih odraslih obično rezultat gubitka visine uslijed kifoze kičme ili smanjenja pršljenova od osteoporoze. Najčešći uzroci niskog rasta u djetinjstvu su kašnjenje u konstitucijskom rastu ili porodični niski rast.
Iz medicinske perspektive, ozbiljan nizak rast može biti varijacija normalnog stanja, što je rezultat interakcije više porodičnih gena. To može biti i zbog jednog ili više abnormalnih stanja, poput hroničnog (dugotrajnog) nedostatka hormona rasta ili hormona štitnjače, neuhranjenosti, bolesti glavnih organskih sistema, lošeg postupanja, liječenje određenim lijekovima, uklanjanje hromosoma. Nedostatak ljudskog hormona rasta (HGH) može se javiti u bilo koje vrijeme tokom perioda dojenčeta ili djetinjstva, a najočitiji znak je primjetno usporavanje rasta. Nedostatak može biti genetički. Među djecom bez nedostatka hormona rasta, nizak rast može uzrokovati Turnerov ili Noonanov sindrom, hronična bolest bubrega, koju su mali za gestacijsku dob pri rođenju, Prader-Willijev sindrom, Wiedemann-Steinerov sindrom ili druga stanja. Nasljedne skeletne displazije takođe poznate i kao osteodisplazije obično se manifestuju u nesrazmerno niskom rastu kratkih nogu.[3][4]
Kada je uzrok nepoznat, naziva se idiopatski nizak rast .[5] Nizak stas mogu uzrokovati i stapanje skeletnih ploča u ranijoj dobi od normalne, što dovodi do zaostajanja u rastu. Uobičajeno je skeletna dob isto kao i biološka dob, ali za neke ljude je starije. Za mnoge ljude sa naprednom skeletnom dobi rano povećaju brzinu rasta koja ih tjera na prosječnu visinu, ali prestaju rasti u ranijoj dobi. Međutim, u nekim slučajevima ljudi koji su prirodno niži u kombinaciji sa svojom poodmaklom skeletnom dobi na kraju su čak niži od visine koju bi inače imali zbog zaostalog rasta.
Klasifikacija uredi
Hronične bolesti, neuhranjenost, endokrini, metabolički poremećaji ili hromosomske anomalije karakteriziraju proporcionalno nizak rast. S druge strane, većina genetičkih skeletnih displazija poznata je po niskom rastu koji može biti proporcionalan ili nesrazmjeran. Nerazmjerno nizak rast može se dalje podijeliti prema specifikacijama segmenata tijela zahvaćenih skraćivanjem, odnosno udova naspram trupa:[3][4]
- Nizak rast kratkih ekstremiteta kod kojih dolazi do skraćivanja ekstremiteta kao kod ahondroplazija, hipohondroplazija, pseudoahondroplazija i multiplih epifiznih displazija.
- Nizak rast kratkog trupa kod kojeg dolazi do skraćivanja trupa kao spondiloepifizne displazije i mukopolisaharidoze
Niski rast kratkih udova može se dalje potkategorizirati u skladu sa segmentom udova pogođenim skraćivanjem. Ove potkategorije skraćivanja ekstremiteta uključuju rizomelne (humerus i femur), mezomelne (radijus, ulna, cjevanica i fibula) i akromelne (šake i stopala). Antropometrijska mjerenja pružaju vrlo korisne alate za dijagnostički proces genetičkih skeletnih displazija. Antropometrijska mjerenja uključuju ukupnu visinu, sjedeću visinu, raspon ruku, omjer segmenata gornjeg / donjeg dijela tijela, omjer visine / visine sjedenja i omjer raspona ruku / visina za godine. Oni također pomažu u diferencijalnoj dijagnozi podtipova. skeletne displazije.[3]
Liječenje uredi
Odluka o liječenju temelji se na uvjerenju da će dijete biti onesposobljeno ako bude izuzetno nisko kao odrasla osoba, tako da rizici liječenja (uključujući iznenadnu smrt [5]) nadmašavaju rizike od neliječenja simptoma niskog rasta. Iako su za nisku djeca česta zadirkivanja zbog njihove visine, većina odraslih osoba vrlo niskog rasta nije fizički ili psihički onesposobljena zbog svoje visine. Međutim, postoje neki dokazi koji sugeriraju da postoji obrnuta linearna veza sa visine i rizik od samoubistva.[6]
Liječenje je skupo i zahtijeva dugogodišnje injekcije s ljudskim hormonima rasta. Rezultat zavisi od uzroka, ali obično je povećanje konačne visine za otprilike 5 do 10 cm više nego što se predviđalo.[5] Dakle, liječenje se preporučuje za dijete koje očekuje se da će biti puno niže od tipske odrasle osobe i daje odraslu osobu koja je i dalje očito niža od prosjeka. Naprimjer, nekoliko godina uspješnog liječenja djevojčice za koju se predviđa 146 cm u odrasloj dobi, može rezultirati time da ona umjesto toga bude visoka 151 cm.
Povećanje konačne visine kod djece niskog rasta moglo bi biti korisno i moglo bi poboljšati zdravstvene ishode, ishod ishoda života, izuzev neugodnih nuspojava i previsokih troškova liječenja.[7]
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ Pedicelli S, Peschiaroli E, Violi E, Cianfarani S (2009). "Controversies in the definition and treatment of idiopathic short stature (ISS)". J Clin Res Pediatr Endocrinol. 1 (3): 105–15. doi:10.4008/jcrpe.v1i3.53. PMC 3005647. PMID 21274395.
- ^ Becker, Kenneth L., ured. (2001). "Growth and Development in the Normal Infant and Child, Table 7.1". Principles and Practice of Endocrinology and Metabolism (3 izd.). Philadelphia, Pa.: Lippincott, Williams & Wilkins. str. 69. ISBN 9780781717502.
- ^ a b c Gamal, Radwa; Elsayed, Solaf M.; El-Sobky, Tamer Ahmed; Elabd, Heba Salah (2017). "Pseudoachondroplasia in a child: The role of anthropometric measurements and skeletal imaging in differential diagnosis". The Egyptian Journal of Radiology and Nuclear Medicine. 48: 245–250. doi:10.1016/j.ejrnm.2016.10.007.
- ^ a b Panda A, Gamanagatti S, Jana M, Gupta AK (2014). "Skeletal dysplasias: A radiographic approach and review of common non-lethal skeletal dysplasias." World Journal of Radiology. 6 (10):808-25. doi:10.4329/wjr.v6.i10.808. Šablon:PMC.
- ^ a b c Allen DB (juli 2006). "Growth hormone therapy for short stature: is the benefit worth the burden?". Pediatrics. 118 (1): 343–8. doi:10.1542/peds.2006-0329. PMID 16818584.
- ^ "Psychiatry Online Strong Inverse Association Between Height and Suicide in a Large Cohort of Swedish Men: Evidence of Early Life Origins of Suicidal Behavior?". Pristupljeno 25. 2. 2014.