Wikipedia

Gubitak sluha

djelomična ili potpuna nemogućnost obavljanja funkcije sluha
(Preusmjereno sa Oštećenje sluha)
Oštećenje sluha
Međunarodni simbol gluhoće i oštećenja sluha
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10H90–H91
ICD-9389
DiseasesDB[http://www.diseasesdatabase.com/ddb19942
MedlinePlus003044
eMedicinearticle/994159
MeSHD034381

Definicija i simptomi

uredi

Oštećenje sluha je djelomična ili potpuna nemogućnost obavljanja funkcije sluha.[3] Gubitak sluha može biti prisutan pri rođenju ili stečen u bilo koje vrijeme nakon toga.[4][5] Može se javiti na jednom ili oba uha.[2] Kod djece, problemi sa sluhom mogu utjecati na sposobnost usvajanja govornog jezika, a kod odraslih može stvoriti poteškoće u društvenoj interakciji i na poslu.[6] Gubitak sluha može biti privremen ili trajan. Gubitak sluha povezan s godinama obično pogađa oba uha i nastaje zbog gubitka pužničnih treplji.[7] Kod nekih ljudi, posebno kod starijih osoba, gubitak sluha može dovesti do usamljenosti.[2] Gluhe osobe obično imaju malo ili nimalo sluha.[4]

Uzrok i dijagnoza

uredi

Gubitak sluha može biti uzrokovan brojnim faktorima, uključujući: genetičke, starenje, izloženost buci, neke infekcije, komplikacije pri porođaju, traume uha i određeni lijekovi ili toksini.[2] Uobičajeno stanje koje rezultira gubitkom sluha je hronična infekcija uha.[2] Određene infekcije tokom trudnoće, kao što su citomegalovirus, sifilis i rubeola, također mogu uzrokovati oštećenja sluha kod djeteta.[2][8] Gubitak sluha se dijagnosticira kada testiranje sluha utvrdi da osoba ne može da čuje 25 decibela na najmanje jedno uho.[2] Testiranje na slab sluh preporučuje se za svu novorođenčad.[6] Oštećenje sluha može se kategorizirati kao blago (25 do 40 dB), umjereno (41 do 55 dB), umjeren-ozbiljno (56 do 70 dB), teško (71 do 90 dB) ili duboko (veći od 90 dB).[2] Postoje tri glavna tipa gubitka sluha: konduktivni gubitak sluha, senzornervni gubitak sluha i mješoviti.[9]

Prevencija i liječenje

uredi

Otprilike polovina oštećena sluha u svijetu se može spriječiti mjerama javnog zdravlja. Takve prakse uključuju imunizaciju, odgovarajuću njegu oko trudnoće, izbjegavanje glasne buke i određenih lijekova. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje mladim ljudima da ograniče izloženost glasnim zvucima i upotrebu personalnih audio-plejera na sat vremena dnevno u nastojanju da ograniče izloženost buci.[10] Rana identifikacija i podrška posebno su važni kod djece.[2] Za mnoge, korisni su slušna pomagala, znakovni jezik, pužnični implantati i titlovi.[2] Čitanje sa usana je još jedna korisna vještina koju neki razvijaju.[2] Pristup slušnim pomagalima je, međutim, ograničen u mnogim dijelovima svijeta.[2]

Epidemiologija i kultura

uredi
 
Godine života prilagođena invalidinosti za gubitak sluha (odrasli) na 100.000 stanovnika u 2004.

Općenito, gubitak sluha u određenoj mjeri pogađa oko 10% populacije. To je uzrokovalo umjerenu do tešku invalidnost kod 124,2 miliona ljudi od 2004. godine (od kojih u zemljama sa niskim i srednjim primanjima 107,9 miliona). Od ovih 65 miliona dobilo je bolest u djetinjstvu. Pri rođenju ~3/1000 u razvijenim zemljama i više od 6/1000 u zemljama u razvoju imaju problema sa sluhom. Gubitak sluha se povećava sa godinama. Kod onih između 20 i 35 godina, stopa gubitka sluha je 3%, dok je kod onih od 44 do 55 11%, a kod onih od 65 do 85 43%.

Izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije iz 2017. procijenio je troškove neriješenog gubitka sluha i isplativost intervencija, za zdravstveni sektor, obrazovni sektor i kao široke društvene troškove.[11] Globalno, godišnji trošak nerešenog gubitka sluha procijenjen je u rasponu od 750 do 790 milijardi dolara međunarodnih dolara.

Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) razvila je standarde ISO 1999 za procjenu pragova čujnosti i oštećenja sluha uzrokovanih bukom.[12] Koristili su podatke iz dvije baze podataka o studijama buke i sluha, jednu koju su predstavili Burns i Robinson („Sluh i buka u industriji“, Kancelarija njenog veličanstva, London, 1970.) i Passchier-Vermeer (1968.).[13] Kako su rasa jedan od faktora koji mogu uticati na očekivanu distribuciju pragova čujnosti čistog tona, postoji nekoliko drugih nacionalnih ili regionalnih skupova podataka iz Švedske,[14] Norveške,[15] Južne Koreje,[16] SAD[17] i Španije.[18]

Do 2013., gubitak sluha u određenoj mjeri pogađa oko 1,1 milijardu ljudi.[19] Uzrokuje invalidnost kod oko 466 miliona ljudi (5% svjetske populacije), a umjereni do teški oblici kod 124 miliona osoba.[2][20][21] Od onih sa umjerenom do teškom invalidiđnošću, 108 miliona živi u zemljama sa niskim i srednjim prihodima.[20] Kod onih sa oštećenjem sluha, ono je počelo u detinjstvu kod 65 miliona ljudi.[22] Oni koji koriste znakovni jezik i članovi su kultura gluhih mogu sebe vidjeti kao razlićite, a ne invalidne.[23] Mnogi pripadnici kulture gluhih protive se pokušajima izlječenja gluhoće[24][25][26] a neki u ovoj zajednici sa zabrinutošću gledaju na pužnične implantate jer oni imaju potencijal da eliminišu njihovu kulturu.[27] Termini oštećenje sluha ili gubitak sluha često se negativno gledaju kao naglasak na ono što ljudi ne mogu učiniti, iako se termini još uvijek redovno koriste kada se odnose na gluhoću u medicinskom kontekstu.[23][28]

Znakovi i simptomi

uredi

Gubitak sluha je senzorni, ali može imati prateće simptome:

  • bol ili pritisak u ušima
  • osećaj blokiranja

Mogu postojati i prateći sekundarni simptomi:

  • hiperakuza, povećana osjetljivost s pratećim slušnim bolom na određene intenzitete i frekvencije zvuka, ponekad se definira kao "auditivna regrutacija"
  • tinitus, zvonjenje, zujanje, šištanje ili drugi zvukovi u uhu kada nema spoljašnjeg zvuka
  • vertigo i neravnoteža
  • timpanofonija, poznata i kao autofonija, abnormalni sluh vlastitog glasa i disajnih zvukova, obično kao rezultat patulozne (stalno otvorene) Eustahijeve cijevi ili dehiscentnih gornjih polukružnih kanala
  • poremećaji pokreta lica (što ukazuje na mogući tumor ili moždani udar) ili kod osoba sa Bellovom paralizom

Patofiziologija

uredi
Prikaz kako zvukovi prolaze od izvora do mozga

Zvučni talasi dopiru do vanjskog uha i provode se niz ušni kanal do bubne opne, uzrokujući njeno vibriranje. Vibracije se prenose preko tri male ušne kosti srednjeg uha (ćekić, nakovanj i uzengija) na tečnost u unutrašnjem uhu. Tečnost pokreće ćelije dlake (stereocilija), a njihovo kretanje generira nervne impulse koje zatim pužnični nerv odvodi u mozak.[29][30] Slušni nerv prenosi impulse do moždanog stabla, koje šalje impulse u srednji mozak. Konačno, signal ide u slušni korteks sljepoočnog režnja da bi se protumačio kao zvuk.[31]

Gubitak sluha najčešće je uzrokovan dugotrajnom izloženošću glasnoj buci, rekreaciji ili s posla, koji oštećuju trepljaste ćelije, koje ne izrastaju ponovo same.[7][32][33]

Starije osobe mogu izgubiti sluh zbog dugog izlaganja buci, promjenama na unutrašnjem uhu, promjenama u srednjem uhu ili zbog promjena duž nerava od uha do mozga.[34]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Elsevier, Dorland's Illustrated Medical Dictionary, Elsevier, arhivirano s originala, 11. 1. 2014, pristupljeno 15. 12. 2021.
  2. ^ a b c d e f g h i j k l m n "Deafness and hearing loss Fact sheet N°300". mart 2015. Arhivirano s originala 16. 5. 2015. Pristupljeno 23. 5. 2015.CS1 održavanje: unfit URL (link)
  3. ^ "Deafness". Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica Inc. 2011. Arhivirano s originala, 25. 6. 2012. Pristupljeno 22. 2. 2012.
  4. ^ a b "Deafness and hearing loss". World Health Organization (jezik: engleski). 1. 3. 2020. Pristupljeno 13. 7. 2020.
  5. ^ "Hearing Loss at Birth (Congenital Hearing Loss)". American Speech-Language-Hearing Association (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 7. 2020.
  6. ^ a b Lasak JM, Allen P, McVay T, Lewis D (mart 2014). "Hearing loss: diagnosis and management". Primary Care. 41 (1): 19–31. doi:10.1016/j.pop.2013.10.003. PMID 24439878.
  7. ^ a b Schilder, Anne Gm; Chong, Lee Yee; Ftouh, Saoussen; Burton, Martin J. (2017). "Bilateral versus unilateral hearing aids for bilateral hearing impairment in adults". The Cochrane Database of Systematic Reviews. 2017 (12): CD012665. doi:10.1002/14651858.CD012665.pub2. ISSN 1469-493X. PMC 6486194. PMID 29256573.
  8. ^ Fowler KB (decembar 2013). "Congenital cytomegalovirus infection: audiologic outcome". Clinical Infectious Diseases. 57 Suppl 4 (suppl_4): S182-4. doi:10.1093/cid/cit609. PMC 3836573. PMID 24257423.
  9. ^ Shearer AE, Hildebrand MS, Smith RJ (2014). "Deafness and Hereditary Hearing Loss Overview". u Adam MP, Ardinger HH, Pagon RA, Wallace SE, Bean LJ, Stephens K, Amemiya A (ured.). GeneReviews [Internet]. Seattle (WA): University of Washington, Seattle. PMID 20301607.
  10. ^ "1.1 billion people at risk of hearing loss WHO highlights serious threat posed by exposure to recreational noise" (PDF). who.int. 27. 2. 2015. Arhivirano (PDF) s originala, 1. 5. 2015. Pristupljeno 2. 3. 2015.
  11. ^ World Health Organization, WHO (2017). Global costs of unaddressed hearing loss and cost-effectiveness of interventions: a WHO report. Geneva: World Health Organization. str. 5–10. ISBN 978-92-4-151204-6.
  12. ^ ISO, International Organization for Standardization (2013). Acoustics—Estimation of noise induced hearing loss. Geneva, Switzerland: International Organization for Standardization. str. 20.
  13. ^ Passchier-Vermeer, W (1969). Hearing loss due to exposure to steady state broadband noise. Delft, Netherlands: TNO, Instituut voor gezondheidstechniek. str. Report 35 Identifier 473589.
  14. ^ Johansson M, Arlinger S (7. 7. 2004). "Reference data for evaluation of occupationally noise-induced hearing loss". Noise & Health. 6 (24): 35–41. PMID 15703139.
  15. ^ Tambs K, Hoffman HJ, Borchgrevink HM, Holmen J, Engdahl B (maj 2006). "Hearing loss induced by occupational and impulse noise: results on threshold shifts by frequencies, age and gender from the Nord-Trøndelag Hearing Loss Study". International Journal of Audiology. 45 (5): 309–17. doi:10.1080/14992020600582166. PMID 16717022. S2CID 35123521.
  16. ^ Jun HJ, Hwang SY, Lee SH, Lee JE, Song JJ, Chae S (mart 2015). "The prevalence of hearing loss in South Korea: data from a population-based study". The Laryngoscope. 125 (3): 690–4. doi:10.1002/lary.24913. PMID 25216153. S2CID 11731976.
  17. ^ Flamme GA, Deiters K, Needham T (mart 2011). "Distributions of pure-tone hearing threshold levels among adolescents and adults in the United States by gender, ethnicity, and age: Results from the US National Health and Nutrition Examination Survey". International Journal of Audiology. 50 Suppl 1: S11-20. doi:10.3109/14992027.2010.540582. PMID 21288063. S2CID 3396617.
  18. ^ Rodríguez Valiente A, Roldán Fidalgo A, García Berrocal JR, Ramírez Camacho R (august 2015). "Hearing threshold levels for an otologically screened population in Spain". International Journal of Audiology. 54 (8): 499–506. doi:10.3109/14992027.2015.1009643. PMID 25832123. S2CID 143590528.
  19. ^ Global Burden of Disease Study 2013 Collaborators (august 2015). "Globalna, regionalna i nacionalna incidencija, prevalencija i godine života sa invaliditetom za 301 akutnu i hroničnu bolest i povrede u 188 zemalja, 1990-2013: sistematska analiza za Globalnu studiju o teretu bolesti 2013". Lancet. 386 (9995): 743–800. doi:10.1016/s0140-6736(15)60692-4. PMC 4561509. PMID 26063472.
  20. ^ a b WHO (2008). The global burden of disease: 2004 update (PDF). Geneva, Switzerland: World Health Organization. str. 35. ISBN 9789241563710. Arhivirano (PDF) s originala, 24. 6. 2013.
  21. ^ Olusanya BO, Neumann KJ, Saunders JE (maj 2014). "The global burden of disabling hearing impairment: a call to action". Bulletin of the World Health Organization. 92 (5): 367–73. doi:10.2471/blt.13.128728. PMC 4007124. PMID 24839326.
  22. ^ Elzouki AY (2012). Textbook of clinical pediatrics (2 izd.). Berlin: Springer. str. 602. ISBN 9783642022012. Arhivirano s originala, 14. 12. 2015.
  23. ^ a b "Community and Culture - Frequently Asked Questions". nad.org. National Association of the Deaf. Arhivirano s originala, 27. 12. 2015. Pristupljeno 31. 7. 2014.
  24. ^ "Sound and Fury - Cochlear Implants - Essay". www.pbs.org. PBS. Arhivirano s originala, 6. 7. 2015. Pristupljeno 1. 8. 2015.
  25. ^ "Understanding Deafness: Not Everyone Wants to Be 'Fixed'". www.theatlantic.com. The Atlantic. 9. 8. 2013. Arhivirano s originala, 30. 7. 2015. Pristupljeno 1. 8. 2015.
  26. ^ Williams S (13. 9. 2012). "Why not all deaf people want to be cured". www.telegraph.co.uk. The Daily Telegraph. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 2. 8. 2015.
  27. ^ Sparrow R (2005). "Defending Deaf Culture: The Case of Cochlear Implants" (PDF). The Journal of Political Philosophy. 13 (2): 135–152. doi:10.1111/j.1467-9760.2005.00217.x. Pristupljeno 30. 11. 2014.
  28. ^ Tidy, Colin (mart 2014). "Dealing with Hearing-impaired Patients". patient.info (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 8. 2020.
  29. ^ "How We Hear". American Speech-Language-Hearing Association. Pristupljeno 2. 3. 2018.
  30. ^ "How We Hear". Arhivirano s originala, 1. 5. 2017.
  31. ^ "How Do We Hear?". NIDCD. 3. 1. 2018.
  32. ^ "What Is Noise-Induced Hearing Loss?". NIH - Noisy Planet. 27. 12. 2017.
  33. ^ "CDC - Noise and Hearing Loss Prevention - Preventing Hearing Loss, Risk Factors - NIOSH Workplace Safety and Health Topic". NIOSH/CDC. 5. 2. 2018. Pristupljeno 3. 3. 2018.
  34. ^ "Age-Related Hearing Loss". NIDCD. 18. 8. 2015.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Gubitak sluha
 
Logo Wikicitata
Wikicitati imaju citate vezane za: Gubitak sluha

Šablon:Ušni simptomi i znaci Šablon:Bolesti uha i mastoidnog nastavka

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Gubitak_sluha&oldid=3502793"