Barrettova metaplazija

(Preusmjereno sa Barrettov jednjak)

Barrettov jednjak (oesophagus) predstavlja područje cilindričnog epitela koji se nalazi u donjem dijelu jednjaka. Ovo se odnosi na metaplaziju u ćelijama donjeg dijela jednjaka koje su nastale zbog izloženosti želudačnoj kiselini zbog refluksa želudačnog sadržaja.[1] Normalno je jednjak obložen višeslojnim pločastim epitelom. Ovaj epitel je zamjenjen cilindričnim epitelom ali se smatra da je ovo više kozmetska promjena jer proteini ovog epitela [2] su slični onim višeslojnog pločastog epitela.[3]

Barrettov jednjak se nalazi kod 5-15% pacijenata koji se žale na žgaravicu (gastroesofagealna refluksna bolest, GERB), mada postoje grupe pacijenata koji nemaju nikakvih simptoma.[4] Smatra se da je to premaligno stanje jer je povezano sa povećanim rizikom nastanka raka jednjaka carcinoma oesophagi (ili specifičnije, adenocarcinoma) kod oko 0.5% pacijenata u toku jedne godine.[4][5] Dijagnoza Barrettovog jednjaka se oslanja na endoskopiju to jest proceduru kojom se uvodi endoskop kroz usta u jednjak i pregleda se početni dio probavnog trakta do dvanaestopalačnog crijeva. Ukoliko postoji teži stupanj dispalzije epitela šansa za razvoj raka jednjaka je i do 10%.[4]

Postoji praksa u razvijenim zemljama da se prati razvoj bolesti na osnovu bioptičkih uzoraka i procjene stupnja displazije. Postoji malo dokaza da ova praksa pomaže. Preventivne operacije koje uključuju operativno uklanjenja jednjaka koji je zahvaćen procesom ili ablacija (uništavanje) izmjenjenog epitela ne pokazuju da spriječavaju dalji razvoj bolesti ili da spriječavaju nastanak raka želuca.[4]

Stanje je nazvano po Normanu Barrettu Norman Barrett (1903–1979) koji je prvi opisao ovo stanje 1957. godine.[6]

Uzroci i simptomi uredi

Barrettov jednjak uzrokuje gastroezofagelna refluksna bolest (GERB), britanki engleski termin je gastro-oesophageal reflux disease, odnosno termin GERD u SAD-u jer se oesophagus u SAD-u piše esophagus). Ovaj refluks omogućava da sadržaj želuca oštećuje ćelije koje pokrivaju donji dio jednjaka. Ne može se odrediti kada će neko sa žgaravicom dobiti Barrettov jednjak. Nisu pronađene korelacije između jačine simptoma i ovog oboljenja. Nekada ljudi bez žgaravice imaju Barrettov jednjak. Može biti uzrokovan i gutanjem nekih korizivnih materija kao što su lužine (baze). Obično je to natrijum hidroksid (živa soda), rjeđe kalijum hidroksid. Metaplazija može nastati i bez značajnih simptoma i promjene intenziteta žgaravice. Međutim, postoje znaci upozorenja na koje treba obratiti pažnju i koje ne treba ignorirati:

  • česta i dugotrajna žgaravica
  • teškoće gutanja (dysphagio)
  • povraćanje krvi
  • bol iza grudne kosti i u žličici
  • neželjeni gubitak težine uzrokovan bolom pri gutanju

Patologija uredi

 
Mikroskopska slika Barrettovog jednjakas (lijevo) i normalnog višeslojnog pločastog epitela (desno). Alcian blue stain.
 
Mikroskopska slika Barrettovog jednjaka koja pokazuje karakteristične peharaste ćelije. Alcian blue stain.

Barrettov jednjak označava prisustvo cilindričnog epitela u donjem dijelu jednjaka koji zamjenjuje normalni višeslojni pločasti epitel-tipičan je primjer za metaplaziju. Ovaj epitel koji nalikuje onome u želucu je u stanju da bolje podnosi korozivno dejstvo kiseline želuca, međutim povećava rizik nastanka raka jednjaka.[7]

Imamo dva tipa metaplastičnih cilindričnih ćelija: gastrične (želudačne) koje su slične onima u želucu što se tehnički i ne smatra Barrettovim jednjakom i kolonične koje su nalik na epitel debelog crijeva. Obično se na biopsiji nađu oba tipa ćelija. Metaplazija u kojoj ćelije nalikuju onima iz debelog crijeva je povezana sa genetski opterećenom populacijom.

Metaplazija je vidljiva na endoskopiji ali se mora uzorak pregledati mikroskopski da se utvrdi koji je tip čelija dominantan. Kolonička metaplazija je karakterizirana peharastim ćelijama epitela i preduslov je za postavljanje dijagnoze Basrrettovog jednjaka.

Postoje oboljenja koja imitiraju Barrettov jednjak. Stoga su potrebni iskusni patolozi za dijagnostiku ovog stanja. [8] .[9] Obzirom na teškoće pri postavjanju pravilne dijagnoze i stupnja displazije smatra se da je potrebno da najmanje dva patologa potvrde dijagnozu i urade procjenu stupnja displazije prije nego što se pacijent podvrne bilo kakvom tretmanu.

Tretman uredi

Najveći rizik nasanka zloćudnih tumora je kod američkih bjelaca starijih od 50 godina čiji simptomi traju duže od 5 godina. Crnci rijetko dobivaju adenokarcinom jednjaka povezan sa Barrettovim jednjakom. Sada se preporučuje da pacijenti koji boluju od ovog stanja idu godišnje na ensoskopske preglede sa biopsijom jednjaka da se utvrdi stupanj dispalzije i rizik nastanka malignog oboljenja. Ukoliko kod dvije uzastopne biopsije ne nađemo metaplaziju period se može produžiti na tri godine uz kontrolu sekrecije kiseline inhibitorima protonske pumpe i drugim preventivnim mjerama.Kod pacijenata sa nižim ili višim stupnjem displazije potrebna je češća kontrola gastroenterologa.

Inhibitori protonske pumpe nisu dokazali da spriječavaju nastanak raka jednjaka. Laser treatment koristi se za tretman težih displazija dok maligno oboljenje zahtijeva radikalan hirurški tretman, zračenje i sistemsku kemoterapiju. Osim toga, nedavno provedena radomizirana kontrolirana studija je pokazala da fotodinamična terapija sa photofrinom je statistički efektivnija u eliminaciji displastičnog rasta nego upotreba inhibitora protonske pumpe.[10] Trenutno ne postoji način kojim možemo odrediti kod kojeg pacijenta će se razviti rak jednjaka mada šest nedavnih studija pokazuje na tri različite genetske abnormalnosti sa 79% šanse razvoja raka jednjaka u narednih šest godina.[11]

Endoskopska mukozalna resekcija (EMR) se evaluira kao terapijska tehnika[12] Operacija poznata kao Nissenova fundoplikacija može smanjiti refkluks iz želuca u jednjak.[13]

U određenom broju studija nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIDS), kaao što je aspirin,okazali su da preveniraju nastanak raka jednjaka koji je povezan sa Barrettovim jednjakom.[14][15] Međutim, nijedna od ovih studija nije bila randomizirana odnosno randomizirana kontrolirana studija. Ovakav tip studije je zlatni standard u utvrđivanju efikasnosti medicinske intervencije. Osim toga, nije poznato koja je doza efikasna za prevenciju raka jednjaka.

Dodatne slike uredi

Reference uredi

  1. ^ Stein H, Siewert J (1993). "Barrett's esophagus: pathogenesis, epidemiology, functional abnormalities, malignant degeneration, and surgical management". Dysphagia. 8 (3): 276–88. doi:10.1007/BF01354551. PMID 8359051.
  2. ^ van Baal JW, Milano F, Rygiel AM, Bergman JJ, Rosmolen WD, van Deventer SJ, Wang KK, Peppelenbosch MP, Krishnadath KK. (2005). "A comparative analysis by SAGE of gene expression profiles of Barrett's esophagus, normal squamous esophagus, and gastric cardia". Gastroenterology. 129 (4): 1274–81. doi:10.1053/j.gastro.2005.07.026. PMID 16230080.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ van Baal JW, Diks SH, Wanders RJ, Rygiel AM, Milano F, Joore J, Bergman JJ, Peppelenbosch MP, Krishnadath KK. (2006). "Comparison of kinome profiles of Barrett's esophagus with normal squamous esophagus and normal gastric cardia". Cancer Research. 66 (24): 11605–12. doi:10.1158/0008-5472.CAN-06-1370. PMID 17178854.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ a b c d Shaheen NJ, Richter JE (mart 2009). "Barrett's oesophagus". Lancet. 373 (9666): 850–61. doi:10.1016/S0140-6736(09)60487-6. PMID 19269522.
  5. ^ Koppert L, Wijnhoven B, van Dekken H, Tilanus H, Dinjens W (2005). "The molecular biology of esophageal adenocarcinoma". J Surg Oncol. 92 (3): 169–90. doi:10.1002/jso.20359. PMID 16299787.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ^ Barrett N (1957). "The lower esophagus lined by columnar epithelium". Surgery. 41 (6): 881–94. PMID 13442856.
  7. ^ Fléjou J (2005). "Barrett's oesophagus: from metaplasia to dysplasia and cancer". Gut. 54 Suppl 1: i6–12. doi:10.1136/gut.2004.041525. PMID 15711008.
  8. ^ Elizabeth Pohler, Ashley L. Craig, James Cotton, Laura Lawrie, John F. Dillon, Pete Ross, Neil Kernohan and Ted R. Hupp (2004). "The Barrett's Antigen Anterior Gradient-2 Silences the p53 Transcriptional Response to DNA Damage". Molecular and Cellular Proteomics. 3: 534–547. doi:10.1074/mcp.M300089-MCP200. PMID 14967811.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  9. ^ Murray E, McKenna EO, Burch LR, Dillon J, Langridge-Smith P, Kolch W, Pitt A, Hupp TR (2007). "Microarray-formatted clinical biomarker assay development using peptide aptamers to anterior gradient-2". Biochemistry. 46: 13742–51. doi:10.1021/bi7008739. PMID 17994709.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  10. ^ Overholt BF, Wang KK, Burdick JS; et al. (2007). "Five-year efficacy and safety of photodynamic therapy with Photofrin in Barrett's high-grade dysplasia". Gastrointestinal endoscopy. 66 (3): 460–8. doi:10.1016/j.gie.2006.12.037. PMID 17643436. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  11. ^ Galipeau P, Li X, Blount PL, Maley CC, Sanchez CA Odze RD, Ayub K, Rabinovitch PS, Vaughan TV, Reid BJ (2007). "NSAIDs modulate CDKN2A, TP53, and DNA content risk for progression to esophageal adenocarcinoma". PLoS Medicine. 4 (2): e67. doi:10.1371/journal.pmed.0040067. PMID 17326708.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  12. ^ Reshamwala P, Darwin P (2006). "Endoscopic management of early gastric cancer". Curr Opin Gastroenterol. 22 (5): 541–5. doi:10.1097/01.mog.0000239870.04457.80. PMID 16891887.
  13. ^ Abbas A, Deschamps C, Cassivi SD; et al. (2004). "The role of laparoscopic fundoplication in Barrett's esophagus". Annals of Thoracic Surgery. 77 (2): 393–396. doi:10.1016/S0003-4975(03)01352-3. PMID 14759403. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  14. ^ Corley DA, Kerlikowske K, Verma R, Buffler P (2003). "Protective association of aspirin/NSAIDs and esophageal cancer: a systematic review and meta-analysis". Gastroenterology. 124: 47–56. doi:10.1053/gast.2003.50008. PMID 12512029.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  15. ^ Vaughan TL, Dong LM, Blount PL, Ayub K, Odze RD, Sanchez, CA, Rabinovitch PS, Reid BJ (2005). "Non-steroidal anti-inflammatory drugs and risk of neoplastic progression in Barrett's oesophagus: a prospective study". Lancet Oncol. 6: 945–52. doi:10.1016/S1470-2045(05)70431-9. PMID 16321762.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjski linkovi uredi