Zmija

Zmije (grč. Ophidia, lat. Serpentes) su podred unutar reda gmizavaca čije je hladno i suho tijelo prekriveno ljuskama. Vode porijeklo od predaka koji su ličili na guštere, ali jako im se izdužilo tijelo, a noge su im reducirane pa se kreću vijugajući. Velike vrste (pitoni i anakonde) narastu do 8 m, u rijetkim slučajevima i do 10 m.

Zmije
Raspon fosila: Kreda - Nedavno
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Razred	Sauropsida
Red	Squamata
Podred	Serpentes Linnaeus, 1758.

Uvod

Životinje otrovnice posjeduju posebne sisteme u kojima se otrovi proizvode i kojima otrove mogu unijeti u tijelo žrtve. Ovakve se životinje nazivaju fanerotoksičnim životinjama. Pošto zmije posjeduju zube kojima unose otrov u tijelo žrtve, onda one nisu otrovne zmije, nego zmije otrovnice. Na prostorima Balkana živi više vrsta zmija otrovnica, kao što su šarka (Vipera berus), planinska šarka (Vipera ursinii macrops) i poskok (Vipera ammodytes). Sve ove otrovnice pripadaju porodici ljutica (Viperidae).

Ljutice žive u Evropi, Aziji, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi, a u Australiji ih nema. Nema ih niti na Antarktiku, gdje je za gmizavce prehladno. Porodica ljutica obuhvata oko 230 vrsta, a dijeli se na četiri podporodice, od kojih su najpoznatije dvije: prave ljutice (Viperinae) i jamičarke (Crotalinae). U prave ljutice pripadaju evropske, azijske i afričke ljutice, a glavni predstavnici jamičarki su čegrtuše, kopljoglavke, mokasine te arborealne jamičarke južne i jugoistočne Azije te srednje i južne Amerike. Sve zmije porodice ljutica prilično su zdepaste i kratkoga repa. Glava se jasno izdvaja od ostalog dijela tijela i srcolikog je ili trokutastog oblika. Prekrivena je uglavnom sitnim ljuskicama. Oči svih ljutica imaju okomitu zjenicu, što znači da su prilagođene za gledanje u tami. Gotovo sve zmije ove porodice rađaju žive mladunce. Mladunci se rađaju u tankoj prozirnoj membrani, koju odmah po izlijeganju probijaju i izlaze iz nje. Otrovni su od rođenja.

Za sve ljutice važan je sastav njihovih otrovnih žlijezda i zubi. Zubi im izgledaju kao injekcijske igle. U njihovoj unutrašnjosti se nalazi kanal, a na vrhu je mali procjep kroz koji izlazi otrov. Smješteni su na prednjem dijelu gornje čeljusti. Kada nisu u upotrebi, savijeni su prema natrag i smješteni u specijalnom naboru sluznice. Kada zmija napada, zubi se uspravljaju, zabadaju u tijelo žrtve i iz njih tada poteče otrov. Otrovni zubi se troše, pa ih zmija povremeno odbacuje i odmah ih zamjenjuje novim otrovnim zubima. To znači da se ljutice ne mogu trajno onesposobiti vađenjem otrovnih zubi. Veličina tih zuba ovisi o veličini zmije odnosno o veličini njene glave. Najveće otrovne zube ima gabonska ljutica (Bitis gabonica) koja živi u Africi. Zubi velikih primjeraka ove zmije mogu biti i do pet centimetara dugi.

Anatomija zmije::
1 Jednjak
2 Dušnik
3 Trahealna pluća
4 Rudimentarno lijevo krilo pluća
5 Desno krilo pluća
6 Srce
7 Jetra
8 Želudac
9 Zračna vrećica
10 Žučni mjehur
11 Gušterača
12 Slezena,
13 Crijevo
14 Mošnja
15 Bubrezi

Zmije otrovnice

Poskok (Vipera ammodytes) je ujedno i najveća evropska otrovnica. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim roščićem na vrhu nosa. Boja tijela varira u zavisnosti od prebivališta i ide od svijetlo sive do crvenkasto smeđe. Vijugava leđna šara je kontinuirana i jasno izražena. Ženke narastu oko 60 cm, a mužjaci mogu narasti i do 100 cm. Poskok se sreće u svim krajevima BiH od 2000 m/nv.

Šarka ( Vipera berus) se nalazi u cijeloj Evropi. Duga je oko 60 do 80 cm, te također ima "cik-cak" liniju uzduž tijela i znatno je manja od poskoka. Glava joj je šira i oblija, sa velikim okom crvenog odsjaja i karakterističnom bjelom prugom uz rub gornje čeljusti. Šarka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 2000 m/nv. Za razliku od poskoka ulazi i u vodu. Kod nas se javlja više podvrsta šarke:

Obična šarka (Vipera berus berus), ima sivkasto smeđu boju tijela i kontinuiranu tamnu vijugavu šaru oivičenu nizovima tačkica. Slična je poskoku, ali je manja i šarenija i nema roščić.

Crna šarka (Vipera berus prester), je potpuno crna zmija. I ona ima vijugavu šaru koja se vidi pri određenom lomu svjetla. Naseljava planinska područja, ali nešto niže nadmorske visine. Može se naći na Velikom i Malom polju na planini Igman.

Bosanski šargan (Vipera berus bosniensis), je žuto smeđe boje sa isprekidanom leđnom šarom koja je najčešće u vidu tamnih poprečnih pruga. Rijetko naraste iznad 40-tak cm. Hrani se skakavcima. Naseljava planinske rudine i čest je na Bjelašnici.

Planinska šarka (Vipera ursinii macrops), je najmanja evropska ljutica. Prosječna dužina je 45 cm. Živi u planinskim područjima, iznad 1500m n/m južnim područjima BiH. Glava joj je malena i na njuški zaobljena, a oči su relativno velike temeljna boja joj je siva ili žućkasto-siva, ljuskice na grlu i usnama imaju crne rubove. Leđna cik-cak pruga je vrlo varijabilna i u dosta primjeraka razbijena u nepravilne mrlje i/ili poprečne pruge. Trbuh joj je svjetlo smeđ, tamno smeđ ili siv. Po temeljnoj boji vrlo je slična šarki.

Neotrovne zmije

Naše neotrovne zmije su obuhvaćene porodicom smukova (Colubridae). Od vrsta su zastupljene:

Bjelouška (Natrix natrix), naraste do 1,5 m. Tijelo je odozgo tamno maslinasto sa crnim tačkicama i upadljivim bijelim mrljama iza glave, dok je odozdo žućkasto bijela. Prilagođena je za život u blizini vode i odlično pliva. Hrani se tritonima, punoglavcima i insektima.

Smuk (Zamenis longissimus) je naša najveća zmija. Može narasti i preko 2 m. Boja tijela je jednolična, sivkasto smeđa bez jasnih šara. Stanište koja uglavnom zauzima su livade i šumski proplanci do 1500 m/nv.

Kravosas ili Elaphe quatuorlineata je neotrovna, te najduža evropska zmija. Može narasti i preko 200 cm, ali joj je prosječna dužina oko 150 cm. Temeljna boja s gornje strane je žuto do crvenosmeđa ili sivosmeđa, sa po dvije tamne pruge na leđima sa svake strane tijela. Kravosas svoj plijen često lovi za topla, oblačna vremena i u sumrak.

Zanimljivosti

Iako je Bosna i Hercegovina veoma bogata zmijama, statistički podaci govore da su rijetki slučajevi ugriza. To je najviše zbog toga što se zmije plaše čovjeka i bježe od njega ako su u mogućnosti. Ljudi najčešće stradaju berući ljekovito bilje, gljive i šumske plodove ili jednostavno sjedanjem na travu, a da nisu prije toga provjerili ima li koga u njoj iako je dovoljno samo običnim prutom provršljati po travi ili grmu i spriječiti neželjeni susret. Vikanje neće pomoći jer su zmije potpuno gluhe životinje i osjete jedino podrhtavanje tla i vibracije.

Ako se ipak desi da zmija nekoga ugrize treba mu ukazati prvu pomoć koja se sastoji u podvezivanju ujedenog mjesta, isisavanju otrova i hitnom transportu do ljekara. Zmijske otrove ugrubo možemo podijeliti na hemotoksične i neurotoksične otrove. Hemotoksični otrovi djeluju na krv, ubrzavaju ili sprječavaju grušanje krvi i/ili direktno razaraju različita tkiva. Neurotoksični otrovi uglavnom ne razaraju tkivo, već djeluju na nervni sistem i zaustavljaju gutanje, disanje i kucanje srca. Svaka zmija posjeduje oba otrova, ali nekog više od drugog, zavisno od vrste. Otrov naših zmija je hemotoksičan (krvni otrov) i smrt ne nastupa trenutno već za nekoliko sati. Ovde treba napomenuti da ne mora nužno doći do otrovanja, jer zmija često i ne ubrizgava otrov kada ujeda zbog upozorenja.

Simptomi ujeda

Glavni simptomi trovanja otrovom ljutice je oticanje koje se brzo širi od mjesta ugriza i može zahvatiti veće dijelove tijela, pri tom se mogu javiti i drugi simptomi kao što su mučnina, povraćanje, grčevi, proljev, nesvjestica, može doći djelomičnog ili potpunog otkazivanja bubrega. Krv može da prestane da se gruša. Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto ugriza. Najopasniji ugrizi su u glavu ili vrat, te ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvnu žilu. Inače, ujed je jako bolan, ujedeno mjesto otiče i modri i stvaraju se krvni podlivi. Javljaju se vrtoglavica, žeđ i hladan znoj. Podvezivanje treba izvršiti iznad ujedenog mjesta prema srcu i svakih 30 minuta ga popuštati i pomijerati naviše. Ozlijeđeni treba da miruje kako bi se usporilo širenje otrova po tijelu. Isisavanje otrova je veoma korisno ali izvršilac ne smije imati ranice u ustima. Danas se mogu kupiti praktične vakuum pumpice koje služe za isisavanje otrova. Ljekar bi trebao najprije utvrditi osjetljivost na serum jer ima ljudi koji ne bi smjeli da ga prime. Kod iole težih simptoma trovanja treba dati najmanje 3 ampule seruma. Uz serum se uvijek daju i antibiotici i antitetanus.

Vanjski linkovi

• Moj ljubimac piton, RTS Sasvim prirodno - Zvanični kanal
• Ujedi zmija Arhivirano 30. 8. 2006. na Wayback Machine, - Zmijski otrov Arhivirano 27. 8. 2006. na Wayback Machine, - Medicina Arhivirano 30. 8. 2006. na Wayback Machine, Beware of adders say experts after girl, 10, suffers snake bite Arhivirano 15. 6. 2010. na Wayback Machine (en)
• Zmije sjeverne amerike, - Zmije New York-a Arhivirano 17. 5. 2020. na Wayback Machine, (en)
• Justin Schwartz - slike ujeda zmije u njegovu ruku (en)
• Poisonous snakes and lizards (en)
• Emergency Medicine (en)
• Stockholms Herpetologiska Förening (sv)
• Die Amphibien und Reptilien in Österreich, - VipersGarden Arhivirano 25. 5. 2013. na Wayback Machine (de)
• Snakes of the World Arhivirano 20. 6. 2006. na Wayback Machine (en)
• Osobne stranice D.Wölfl (hr)
• The european herp magazine (en/fr/it/de/es)
• Stranica o reptilima, - Stranica o reptilima (it/en)
• List of viperine species and subspecies (en)
• One huge reason NOT to get that Burmese Python!, - The Keeping of Large Pythons -,
• Thirteen Foot Burmese Python Kills Owner -, - Python kills careless student zookeeper in Caracas -,
• Giant pythons taking over American south -, - Python makes meal of kitten in Australia -,
• Burmese pythons thrive in Florida Everglades -, -Python threat to Florida Everglades Arhivirano 27. 9. 2009. na Wayback Machine -,
• Escaped pet python strangles 2-year-old girl -, - Python eats family dog in front of children -, (en)

Nedovršeni članak Zmija koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.