Wikipedia

Invazija Rusije na Ukrajinu

invazija Rusije na Ukrajinu započeta 24. februara 2022.
(Preusmjereno sa Ruska invazija na Ukrajinu 2022.)

Dana 24. februara 2022, Rusija je započela vojnu invaziju na Ukrajinu tokom velike eskalacije rusko-ukrajinskog sukoba koji je počeo 2014.[11] Invazija je rezultirala desetinama hiljada žrtava na obje strane i izazvala najveću izbjegličku krizu u Evropi od Drugog svjetskog rata (više od 7,7 miliona Ukrajinaca je izbjeglo iz zemlje).[12][13][14] U roku od pet sedmica nakon invazije, Rusija je doživjela svoju najveću emigraciju od Oktobarske revolucije 1917.[15] Invazija je također izazvala globalnu nestašicu hrane.[16][17]

Ruska invazija na Ukrajinu 2022.
Dio rusko-ukrajinskog rata

Vojno stanje (22. novembar 2024)
   Pod kontrolom Ukrajine
   Pod kontrolom Rusije

(detaljna karta rata)
Datum24. februar 2022 – danas (2 godine, 8 mjeseci, 4 sedmice i 1 dan)
Lokacija
Ukrajina[c]
Status U toku (hronologija događaja)
Sukobljene strane

Podržava:

Komandanti i lideri
Snage
  • Rusija:
    ~169.000–190.000[6][7]
    + 300.000 mobilizovanih[8]
    + 50.000 plaćenika
  • Donjecka NR:
  • 20.000[9]
  • Luganska NR:
  • 14.000[9]
  • Ukrajina:
  • 700.000 (aktivne snage)[10]
Borbeni odredi u ruskoj invaziji na Ukrajinu 2022.

Nakon ukrajinske Revolucije dostojanstva u februaru 2014, Rusija je anektirala Krim, a separatisti koje Rusija podržava zauzeli su dio jugoistočne Ukrajine, započevši tako rat u Donbasu.[18][19] Rusija je 2021. započela gomilanje vojnih snaga duž svoje granice s Ukrajinom. Predsjednik Rusije, Vladimir Putin, iznio je ruske iredentističke stavove[20] i doveo u pitanje pravo Ukrajine na državnost.[21][22] Takođe, Rusija je tvrdila da u Ukrajini prednjače neonacisti koji progone rusku manjinu.[23] Putin je dodatno izjavio da je NATO ugrozio sigurnost Rusije svojim širenjem na istok Evrope, što je NATO opovrgnuo.[24] Ruski predsjednik zahtijevao je da se Ukrajini zabrani pridruživanje alijansi.[25]

Rusija je 21. februara 2022. priznala samoproglašene republike Donjeck i Lugansk koje su pod rukovodstvom proruskih separatista i koje trenutno nije priznala nijedna druga država.[26] Narednog dana, Vijeće Ruske Federacije odobrilo je korištenje vojne sile van zemlje, te su ruske trupe ušle na teritorije potonjih "republika".[27] Dana 24. februara, oko 5:00 po istočnoevropskom vremenu (UTC+2), Putin je najavio "specijalnu vojnu operaciju" radi "demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine".[28][29] Nekoliko minuta kasnije, projektili su ispaljeni na mjesta širom Ukrajine, uključujući i glavni grad Kijev, nakon čega je uslijedila velika kopnena invazija iz nekoliko pravaca.[30][31] Volodimir Zelenski, ukrajinski predsjednik, odgovorio je opštom mobilizacijom, prekidom bilateralnih odnosa s Rusijom i proglašenjem vanrednog stanja.[32][33]

Započeli su višestruki napadi s područja Rusije, Bjelorusije i dviju okupiranih teritorija Ukrajine (Krima i Donbasa) što je stvorilo četiri glavna ratna fronta: kijevski, sjeveroistočni, istočni i južni, dok je ruska vojska također izvodila zračne i raketne napade u zapadnoj Ukrajini. Ruske snage približile su se i opkolile brojna važna naselja poput Černigiva, Harkiva, Hersona, Kijeva, Mariupolja i Sumija,[34] ali su naišle na jak ukrajinski otpor iskusivši logističke i operativne izazove koji su spriječili njihov napredak.[35][36]

Invazija je naišla na široku osudu međunarodne javnosti. Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je rezoluciju kojom je osudila napad zahtijevavši potpuno povlačenje. Međunarodni sud pravde naredio je obustavu vojnih operacija Rusiji, dok je Vijeće Evrope Rusiju izbacilo iz članstva. Mnoge zemlje uvele su nove sankcije koje su dovele do ekonomskih posljedica po Rusiju i svjetsku ekonomiju.[37] Razne zemlje poslale su humanitarnu i vojnu pomoć Ukrajini.[38] Održani su protesti širom svijeta; oni u Rusiji rezultovali su masovnim hapšenjima i medijskom cenzurom[39] koja je zabranila korištenje izraza "rat" i "invazija".[31] Pojedina preduzeća povukla su svoje proizvode i obustavila poslovanje u Rusiji i Bjelorusiji.

Pozadina

uredi
Glavni članci: Rusko-ukrajinski rat i Historijska pozadina rusko-ukrajinskog rata
Također pogledajte: Proširenje NATO-a, Drugi hladni rat, Odnosi Ukrajine i NATO-a, Historija Krima, Krimski Tatari, Krimski kanat i Kijevska Rusija

Krim

uredi
Glavni članak: Historija Krima

Krim je u svojoj historiji bio dio različitih zemalja i regiona, ali i nezavisna teritorija. Njegova južna obala je kulturološki grčka skoro 2000 godina. Unutrašnjost je bila bugarska i hazarska 600 godina, zatim je pripadala Kijevskoj Rusiji 200 godina, te 200 godina Zlatnoj Hordi. Oko 1400. godine, nezavisnost Krimskom kanatu koja je trajala 100 godina, osigurali su Krimski Tatari. Kako bi stekli kontrolu nad primorskim regijama, zatražili su pomoć Osmanlijskog Carstva, koje je proglasilo Krimski kanat autonomnim dijelom carstva. Godine 1784. Ruska Imperija porazila je Osmanlije, te je tako Krim postao dijelom Rusije. Osnovana je Crnomorska flota s bazom u Sevastopolju. Krim i susjedne regije formirale su administrativnu regiju s različitim imenima. Godine 1921. Krim postaje autonomna sovjetska republika, a priliv Slavena trajno je promijenio etničku ravnotežu područja. Godine 1945. ukinuta je Krimska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika, te je tako Krim postao dio Ruske SFSR. Oblast je 1954. prebačena u sastav Ukrajinske SSR.

Krim je 1991. postao Autonomna Republika Krim, dio nove nezavisne države Ukrajine. Šest godina kasnije, potpisan je Ugovor o rusko–ukrajinskom prijateljstvu. Rusija je priznala granice Ukrajine, te je dobila 80% Crnomorske flote, te je iznajmila objekte u Sevastopolju na 20 godina (kasnije produživši do 2042. godine). Krimski parlament je 2014. proglasio nezavisnost i pridružio se Rusiji. Ukrajina je prekinula vodosnabdijevanje Krima, što je Rusiju koštalo milijarde dolara.[40]

NATO

uredi

Godine 1990. Mihail Gorbačov je upozorio da bi izolacija SAD-a ili Sovjetskog Saveza na evropskom kontinentu dovela do pogoršanja.[41][42] Gorbačov je, također, izjavio da je širenje NATO-a na istok greška i poniženje za Rusiju.[43]

Na poluostrvu je 2006. došlo do izbijanja protesta. Razlog je bio dolazak američkih marinaca koji su došli zbog vojne vježbe "Sea Breeze" između Ukrajine i NATO-a. Demonstranti su marince dočekali barikadama i parolama na kojima je pisalo "Okupatori, idite kući!", a nekoliko dana kasnije krimski parlament proglasio je Krim "teritorijom bez NATO-a". Nekoliko dana nakon protesta, američki marinci povukli su se s poluostrva.[44]

Godine 2008. ruski predsjednik Vladimir Putin govorio je protiv potencijalnog ulaska Ukrajine u NATO.[45]

Godine 2014. Gorbačov je u intervjuu u vezi sa širenjem NATO-a na istok rekao: "Ovo sam nazvao velikom greškom još od samog početka. To je definitivno kršenje duha izjava i uvjerenja koja su nam data 1990. godine. Što se Njemačke tiče, zakoni su utvrđeni i poštuju se."[46]

Postsovjetski kontekst

uredi

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Ukrajina i Rusija nastavljaju održavati bliske veze. Ukrajina je 1994. pristala odreći se svog nuklearnog arsenala potpisavši Budimpeštanski memorandum o sigurnosnim garancijama pod uslovom da Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD daju garanciju protiv prijetnji i upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti Ukrajine. Pet godina kasnije, Rusija je bila jedna od potpisnica Povelje o evropskoj sigurnosti, gdje je "ponovo potvrdila inherentno pravo svake države učesnica da bude slobodna da izabere ili mijenja svoja sigurnosne dogovore, uključujući ugovore o savezu, kako se razvijaju".[47]

Godine 2004. Viktor Janukovič, tadašnji premijer, proglašen je pobjednikom predsjedničkih izbora, koji su prema presudi Vrhovnog suda Ukrajine, u velikoj mjeri bili namješteni.[48] Rezultati su izazvali negodovanje javnosti koja je podržavala opozicionog kandidata, Viktora Juščenka, koji je odbacio rezultate izbora. Tokom burnih mjeseci revolucije, Juščenko se iznenada teško razbolio, a ubrzo su brojne nezavisne grupe ljekara otkrile da je bio otrovan TCDD dioksinom.[49] Juščenko je iskazao snažnu sumnju u umiješanost Rusije u njegovo trovanje. Na kraju je to rezultovalo mirnom narančastom revolucijom, koja je dovela Viktora Juščenka i Juliju Timošenko na vlast, a Janukoviča u opoziciju.[50]

Godine 2008. ruski predsjednik Vladimir Putin govorio je protiv potencijalnog pridruživanja Ukrajine NATO-u.[51][52] Rumunski analitičar Julian Čifu je 2009. godine, zajedno s koautorima, iznio mišljenje da je Rusija u pogledu Ukrajine slijedila ažuriranu doktrinu Brežnjeva, koji je nalagao da suverenitet Ukrajine ne može biti veći od suvereniteta država članica Varšavskog pakta, prije kolapsa sovjetske sfere uticaja tokom kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih.[53]

Janukovič je 2009. najavio ponovno kandidiranje za predsjednika na ukrajinskim predsjedničkim izborima 2010.[54] Pobijedio je i inauguriran je 2010. godine.

Ukrajinska revolucija i rat

uredi
Glavni članci: Revolucija dostojanstva i Rat u Donbasu
 
Protesti pokreta Evromajdan u Kijevu, decembar 2013.

Protesti pokreta Evromajdan započeli su 2013. godine zbog odluke ukrajinske vlade da obustavi potpisivanje Sporazuma o pridruživanju Ukrajine Evropskoj uniji, umjesto odabira bližih veza s Rusijom i Evroazijskom ekonomskom unijom. Sedmicama nakon protesta, 21. februara 2021. Janukovič i lideri ukrajinske parlamentarne opozicije potpisali su sporazumni dogovor koji je značio prijevremene izbore. Sljedećeg dana, Janukovič je pobjegao iz Kijeva prije glasanja o opozivu koje mu je oduzelo predsjednička ovlaštenja.[55][56][57] Lideri ruskog govornog područja na istočnim regijama Ukrajine izjavili su da su odani Janukoviču,[58] što je izazvalo proruske nemire 2014. u Ukrajini.[59] Nemire je pratila ruska aneksija Krima u martu 2014. kao i rat u Donbasu, koji je započeo u aprilu 2014. stvaranjem kvazi država, tj. Narodnih Republika Donjeck i Lugansk, koje podržava Rusija.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je 14. septembra 2020. odobrio novu Nacionalnu sigurnosnu strategiju Ukrajine, "koja predviđa razvoj posebnog partnerstva sa NATO-om s ciljem članstva u NATO-u". Dana 24. marta 2021. Zelenski je potpisao Uredbu br. 117/2021 kojom se odobrava "strategija deokupacije i reintegracije privremeno okupirane teritorije Autonomne Republike Krim i grada Sevastopolja.[60]

U julu 2021. Putin je objavio esej pod imenom O historijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca, u kojem je još jednom potvrdio svoj stav da su Rusi i Ukrajinci "jedan narod".[61]

Američki historičar Timothy Snyder smatra Putinove ideje za imperijalističke. Britanski novinar Edward Lucas naziva to historijskim revizionizmom.[62] Drugi su mišljenja da rusko rukovodstvo ima iskrivljeno viđenje moderne Ukrajine i njene historije.[63][64]

Rusija smatra da mogući ulazak Ukrajine u NATO i općenito proširenje NATO-a ugrožava njenu nacionalnu sigurnost.[65][66] Zauzvrat, Ukrajina i druge susjedne zemlje optužile su Putina za pokušaj ruskog iredentizma i vođenje agresivne militarističke politike.[67][68]

Uvod

uredi
Glavni članak: Rusko-ukrajinska kriza 2021–2022.

Rusko vojno osnaživanje

uredi

Sukob je počeo velikim vojnim osnaživanjem, u početku od marta do aprila 2021. godine, a zatim i od oktobra 2021. do februara 2022. Tokom drugog perioda vojnog jačanja, Rusija je postavila zahtjeve SAD-u i NATO-u, predlažući dva nacrta sporazuma koji su sadržavali zahtjeve za ono što je nazvano "sigurnosnim garancijama", uključujući pravno obavezujuće obećanje da se Ukrajina neće pridružiti sjevernoatlantskom savezu, kao i smanjenje broja NATO trupa i vojnog oružja stacioniranog u istočnoj Evropi.[69] Rusija je, također, zaprijetila nespecifiranim vojnim odgovorom ako se NATO nastavi držati agresivne linije.[70]

Rusko odbacivanje invazivnih planova

uredi

Uprkos jačanju vojske, ruski su zvaničnici tokom mjeseci više puta poricali da Rusija planira invaziju na Ukrajinu. Sredinom novembra 2021. Dmitrij Peskov, Putinov glasnogovornik, rekao je novinarima da "Rusija ne prijeti nikome. Kretanje snaga na našoj teritoriji ne bi trebalo biti ničija briga".[71][72] Krajem istog mjeseca, Peskov je rekao da "Rusija ne planira niti će ikad planirati napade na bilo koga... Rusija je miroljubiva zemlja, koja je zainteresovana za dobre odnose sa svojim susjedima".[72]

Sredinom januara 2022. zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova, Sergej Rjabkov, rekao je da Rusija "ne želi i neće poduzeti nikakvu akciju agresivnog karaktera. Nećemo napadati, udarati, ... Ukrajinu".[72] Dana 12. februara 2022. savjetnik Kremlja za vanjske poslove, Jurij Ušakov, opisao je diskusiju o "takozvanoj planiranoj ruskoj invaziji" "histerijom".[71][72] Osam dana kasnije, ruski ambasador u SAD-u, Anatolij Antonov, rekao je da ruske snage "nikome ne prijete... Nema invazije. Ne postoje takvi planovi".[71]

Ruske optužbe

uredi
Također pogledajte: Humanitarna situacija tokom rata u Donbasu, Dezinformacije o rusko-ukrajinskoj krizi 2021–2022. i Neonacizam § Ukrajina

Dana 9. decembra 2021. Putin je govorio o diskriminaciji usmjerenoj ka govornicima ruskog izvan Rusije, rekavši: "Moram reći da je rusofobija prvi korak prema genocidu. Vi i ja znamo šta se dešava u Donbasu. To svakako liči na genocid."[73][74] Također, Rusija je osudila ukrajinski zakon o jeziku.[75] Dana 15. februara 2022. Putin je izvijestio: "Ono što se dešava u Donbasu upravo je genocid."[76] Novinarske kuće zabilježile su, da uprkos Putinovim optužbama za genocid nad ruskim govornicima, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i sam govori ruskim jezikom.[77]

Ruske tvrdnje o genocidu naširoko se smatraju netačnim.[78] Nekoliko međunarodnih organizacija, uključujući i Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava, Specijalna misija OSCE-a u Ukrajini i Vijeće Evrope, nije našlo nikakve dokaze koji podržavaju ruske tvrdnje.[79] Evropska komisija odbacila je optužbe za genocid kao ruske dezinformacije.[80]

Američka ambasada u Ukrajini nazvala je rusku tvrdnju o genocidu "neistinom za osudu",[81] dok je glasnogovornik američkog State Departmenta Ned Price izjavio da Moskva iznosi takve tvrdnje kao izgovor za invaziju na Ukrajinu.[82] Dana 18. februara, ruski ambasador u SAD-u Anatolij Antonov optužio je SAD da odobravaju prisilnu asimilaciju ukrajinskih Rusa.[83]

U svom govoru 21. februara Putin je optužio ukrajinsko društvo da je postalo neonacističko, dodajući da je cilj Rusije demilitarizirati i "denacificirati" Ukrajinu.[84][85] Prema izvješćima medija, Putin je koristio lažni "nacistički" narativ za opravdanje ruskog napada na Ukrajinu. U vladi, vojsci ili biračkom tijelu nema široke podrške ideologijama krajnje desnice, a niti jedan kandidat krajnje desnice nije osvojio niti jedno mjesto u Radi, državnom zakonodavnom organu, tokom parlamentarnih izbora 2019. godine.[84][86] Predsjednik Zelenski i premijer Denis Šmihal su jevreji, što Ukrajinu čini jednom od dvije zemlje svijeta koje imaju i židovskog šefa države i šefa Vlade (druga je Izrael). Osvrćući se posebno na Putinovu opasku, Zelenski je izjavio da je njegov djed služio u Sovjetskoj armiji boreći se protiv nacista;[87] izgubivši tri člana porodice u holokaustu. Memorijalni muzej holokausta SAD-a osudio je invaziju i Putinovu zloupotrebu historije holokausta kao opravdanje za rat.[88][89]

Sukobi

uredi

Borbe u Donbasu značajno su eskalirale 17. februara 2022. Dnevni broj napada tokom prvih šest sedmica 2022. kretao se od dva do pet,[90] a 17. februara ukrajinska vojska prijavila je 60 napada.[90] Ruski državni mediji takođe su izvijestili o preko 20 artiljerskih napada na položaje separatista istog dana.[90] Ukrajinska vlada optužila je ruske separatiste da su granatirali vrtić u Stanici Luganskoj koristeći artiljeriju, ranivši pri tome tri civila. Luganska Narodna Republika saopštila je da je ukrajinska vlada napala njene snage minobacačima, bacačima granata i mitraljeskom vatrom.[91][92]

Narednog dana, Donjecka i Luganska Narodna Republika naredile su obaveznu evakuaciju civila iz svojih glavnih gradova, iako je napomenuto da će za potpunu evakuaciju biti potrebni mjeseci.[93][94][95] Ukrajinski mediji izvijestili su o porastu artiljerijskog granatiranja Donbasa iza kojeg stoje militanti koje podržava Rusija, s ciljem provociranja ukrajinskih snaga.[96][97]

Dana 21. februara, ruska federalna sigurnosna služba (FSB) objavila je da je uništen granični objekat FSB-a 150 metara od ukrajinske granice u Rostovskoj oblasti.[98] Press-služba Južne vojne oblasti saopštila je da su ujutro tog dana ruske snage likvidirale grupu od pet diverzanata u blizini sela Mitjakinskaja u Rostovskoj oblasti, koja je prešla granicu Ukrajine sa dva pješadijska borbena vozila, pri čemu su ista uništena.

Ukrajina je negirala umiješanost u oba incidenta nazvavši ih operacijom pod lažnom zastavom. Pored toga, prijavljeno je da su dva ukrajinska vojnika i jedan civil ubijeni granatiranjem sela Zajceve, 30 kilometara sjeverno od Donjecka.

Nekoliko analitičara, među kojima i istraživački veb-sajt Bellingcat,[99] objavili su dokaze da je mnoge napade, eksplozije i evakuacije u Donbasu inscenirala Rusija.[100][101][102]

Dana 21. februara nepoznate snage granatirale su termoelektranu u Lugansku, a ukrajinske vijesti ubrzo su objavile da je iz tog razloga termoelektrana zatvorena.[103]

Eskalacija (21–23. februar)

uredi

Dana 21. februara, nakon priznavanja Donjecke i Luganske Republike, predsjednik Putin naredio je da se ruske trupe (uključujući i mehanizovane snage) pošalju u Donbas, u ono što Rusija naziva "mirovnom misijom".[104][105] Ruska vojska saopštila je da je ubila pet ukrajinskih diverzanata, što je oštro demantovao ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba.[106] Kasnije tog dana,[107] nekoliko nezavisnih medijskih kuća potvrdilo je da ruske snage ulaze u Donbas.[108][109][110] Vijeće sigurnosti UN-a naširoko je osudilo vojnu intervenciju u Donbasu.[111] Ambasador Kenije, Martin Kimani, uporedio je Putinov potez sa kolonijalizmom rekavši: "Moramo se oporaviti od žara mrtvih imperija na način koji nas ne bi gurnuo nazad u nove oblike dominacije i ugnjetavanja."[112]

Američki predsjednik Joe Biden 22. februara izjavio je da se "početak ruske invazije na Ukrajinu" dogodio. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg i kanadski premijer Justin Trudeau rekli su da je došlo do "dodatne invazije". Ukrajinski ministar vanjskih poslova Kuleba izjavio je: "Ne postoji takva stvar poput manje, srednje i velike invazije. Invazija je invazija." Šef vanjske politike EU Josep Borrell izjavio je da su "ruske trupe stigle na ukrajinsko tlo, što nije punopravna invazija".[113] Istog dana, Vijeće Ruske Federacije ovlastilo je jednoglasnom odlukom Putina da koristi vojnu silu izvan Rusije. S druge strane, predsjednik Zelenski naredio je regrutaciju ukrajinskih rezervista, ne pozvavši na opštu mobilizaciju još uvijek.

Dana 23. februara, Verhovna Rada Ukrajine proglasila je 30-dnevno vanredno stanje u cijeloj zemlji, osim na okupiranim teritorijima u Donbasu, gdje je odredba stupila na snagu u ponoć. Parlament je takođe naredio mobilizaciju svih rezervista Oružanih snaga Ukrajine. Istog dana, Rusija je počela s evakuacijom svoje ambasade u Kijevu, spustivši rusku zastavu s vrha zgrade. Internet stranice ukrajinskog parlamenta i vlade, kao i bankarski veb-sajtvi, pogođeni su DDoS napadima.[114]

Još jedan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a sazvan je 23–24. februara. Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu tokom hitnog sastanka Vijeća sigurnosti UN-a s ciljem smirivanja krize. Generalni sekretar António Guterres izjavio je da se miru da šansa.[115] Rusija je izvršila invaziju u periodu predsjedanja Vijećem sigurnosti UN-a u februaru 2022. te ima pravo veta kao jedna od pet stalnih članica. U ranim satima 24. februara, Zelenski je održao televizijski govor u kojem se na ruskom jeziku obratio građanima Rusije zamolivši ih da spriječe rat.

Invazija

uredi

24. februar

uredi

Nešto prije 04:00 po moskovskom vremenu (UTC+3) 24. februara, Putin objavljuje da je donio odluku o pokretanju vojne operacije u istočnoj Ukrajini. U svom obraćanju, Putin je rekao da nema planova za okupaciju ukrajinske teritorije i da podržava pravo naroda Ukrajine na samoopredjeljenje. Putin je također izjavio da je Rusija tražila "demilitarizaciju i denacifikaciju" Ukrajine, te je pozvao ukrajinske službenike da predaju oružje i odu kući, a CNN je te tvrdnje nazvao "neosnovanim". U svjetlu zahtjeva ruskog Ministarstva odbrane kojim se od ukrajinskih jedinica kontrole letenja traži da zaustave letove, vazdušni prostor iznad Ukrajine je ograničen na necivilni zračni saobraćaj, a Agencija za sigurnost vazduhoplovstva Evropske unije čitavo područje smatra aktivnom zonom sukoba.

Nekoliko minuta od Putinovog saopštenja, eksplozije su zabilježene u Kijevu, Harkivu, Odesi i Donbasu. Ukrajinski zvaničnici rekli su da je Rusija iskrcala trupe u Mariupolju i lansirala krstareće i balističke rakete na aerodrome, vojne štabove i skladišta u Kijevu, Harkivu i Dnjepru. Vojna vozila u Ukrajinu su ušla oko 6:48 po lokalnom vremenu, preko Senjkivke, na mjestu gdje se Ukrajina graniči sa Bjelorusijom i Rusijom. Videozapis prikazuje ruske trupe kako ulaze u Ukrajinu sa Krima koji je pod ruskom aneksijom.

Prema riječima ukrajinskog državnog ministra Antona Gerašenka, nešto poslije 6:30 (UTC+2) ruske snage izvršile su kopneu invaziju u blizini grada Harkiva, te je prijavljeno veliko amfibijsko iskrcavanje u gradu Mariupolj. U 7:40, BBC je citirao druge izvore rekavši da u zemlju ulaze i trupe iz Bjelorusije. Ukrajinske granične snage izvijestile su o napadima na lokacije u Lugansku, Sumi, Harkivu, Černigivu i Žitomiru, dodavši i napade s Krima. Rusko ministarstvo odbrane tvrdi da nema otpora ukrajinskih graničnih snaga. Ukrajinsko ministarstvo unutrašnjih poslova izvijestilo je da su ruske snage zauzele sela Horodišče i Milove u Lugansku. Ukrajinski centar za strateške komunikacije i sigurnost izvijestio je da je ukrajinska vojska odbila napada u blizini Ščastija (kod Luganska) i vratila kontrolu nad gradom, te navela broj od 50 ruskih žrtava.

Ministarstvo tvrdi da su njihove snage oborile pet aviona i jedan helikopter. Nešto prije 7:00 (UTC+2), predsjednik Zelenski naveo je uvođenje vanrednog stanja u Ukrajini. Kasnije je naredio ukrajinskoj vojsci da "nanese maksimalne gubitke" napadačima. Zelenski je također najavio momentalno prekidanje diplomatskih odnosa sa Rusijom. Ruske rakete gađale su ukrajinsku infrastrukturu, uključujući i kijevski aerodrom Borispolj. Ukrajina je zatvorila svoj zračni prostor za civilne letove.

Ruske snage napale su vojnu jedinicu u Podiljsku, pritom ranivši 13 osoba od kojih je šestero poginulo. Još devetnaest osoba je prijavljeno kao nestalo, a jedna osoba je ubijena u Mariupolju. Ruska artiljerija oštetila je kuće u Čugujivu; stanari su povrijeđeni, a jedan dječak je poginuo. Osamnaest ljudi je poginulo u ruskom bombardovanju sela Lipecke u Odeskoj oblasti.

Na sastanku ukrajinske predsjedničke administracije objavljeno je da su ruske trupe napale Ukrajinu sa sjevera, te da su iste prodrle 5 km. Izviješćeno je da su ruske trupe bile aktivne u Harkivskoj oblasti, Černigivskoj oblasti, blizu Sume. Press-služba Zelenskog takođe je navela da je Ukrajina odbila napad u Volinskoj oblasti. U 10:30 (UTC+2), ukrajinsko ministarstvo odbrane izvijestilo je da su ruske trupe u Černigivskoj oblasti zaustavljene, Mariupolj i Ščastija su u potpunosti oslobođeni, te da traje velika bitka kod Harkiva. Prijavljeno je uništenje 6 ruskih aviona, 2 helikoptera i desetine oklopnih vozila. Rusija je negirala gubitak bilo kakvih aviona ili oklopnih vozila. Ukrajinski glavni komandant Valerij Zalužnji objavio je fotografije 2 zarobljena ruska vojnika. Ruske zračno-desantske trupe zauzele su međunarodni aerodrom Antonov u Hostomelu, predgrađu Kijeva, nakon što su rano ujutro prebačeni helikopterima; ukrajinska kontraofanziva za ponovno zauzimanje aerodroma pokrenuta je kasnije tokom dana.

Bjelorusija je svoju teritoriju prepustila ruskim trupama za invaziju Ukrajine sa sjevera: u 11:00 (UTC+2) ukrajinski granični službenici prijavili su ulazak trupa u Viljču (Kijevska oblast), dok je granični prijelaz u Žitomirskoj oblasti bombardovan. Također je objavljeno da je helikopter bez oznaka iz Bjelorusije bombardovao položaj granične straže u Slavutiču. U 11:30 (UTC+2) počeo je drugi talas ruskih raketnih bombardovanja: među ciljanim gradovima bili su Kijev, Odesa, Harkiv i Lavov. Teške kopnene borbe vodile su se u Donjeckoj i Luganskoj oblasti. Aktivisti za građanska prava u Poljskoj izvijestili su o povećanom broju prelaska bjeloruskih migranata u njihovu zemlju. Posmatračo smatraju da Bjelorusija prima naređenja od Rusija i da koriti migrante na granici Poljske i Bjelorusije za oružje.

U 13:00 i 13:19 (UTC+2), ukrajinski granični službenici i Oružane snage prijavili su dva nova sukoba — kod Sume ("u pravcu Konotopa") i Starobiljsk (Luganska oblast). U 13:32 (UTC+2), Valerij Zalužnji izvijestio je o četiri balističke rakete lansirane sa bjeloruskog teritorija u jugozapadnom pravcu. Nekoliko stanica kijevskog i harkivskog metroa lokalni stanovnici iskoristili su za sklonište od bombi. Lokalna bolnica u Vugledaru (Donjecka oblast) navodno je bombardovana; četiri civila su poginula, a desetero ljudi je ranjeno (uključujući i 6 doktora). Ukrajinski granični službenici izvijestili su da su dva ruska broda pokušala zauzeti malo Zmijsko ostrvo u blizini delte Dunava. U 16:00 (UTC+2) ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski objavio je da su izbile borbe između ruskih i ukrajinskih snaga u Černobilu i Pripjatu. U međuvremenu, ruske trupe koje su napredovale sa Krima uspostavile su kontrolu nad Sjevernokrimskim kanalom.

U 16:18 (UTC+2), gradonačelnik Kijeva, Vitalij Kličko, proglasio je policijski čas u trajanju od 22h do 7h.

14. april

uredi

Krstarica Moskva, admiralski brod ruske Crnomorske flote, potonula je nakon pogotka ukrajinske rakete}}[116]

Reakcije

uredi

Ujedinjeni narodi

uredi

Generalni sekretar UN-a António Guterres pozvao je Rusiju da odmah prekine agresiju na Ukrajinu, dok su francuski i američki ambasadori najavili da će 25. februara 2022. predstaviti rezoluciju Vijeću sigurnosti UN-a. Velika Britanija, SAD, Kanada i EU označili su da je napad neprovociran i da je neopravdan, obećavši oštre sankcije ruskim pojedincima, preduzećima i imovini. Rusija je 25. februara stavila veto na nacrt rezolucije Vijeća sigurnosti, "u najsnažnijem smislu osudivši agresiju Ruske Federacije", kako se i očekivalo. Jedanaest zemalja je glasalo za, a tri su bile suzdržane, među kojima su Kina, Indija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Vijeće sigurnosti UN-a je 27. februara glasalo za održavanje hitne posebne sjednice Generalne skupštine UN-a na kojoj bi se glasalo o sličnoj rezoluciji. Očekuje se da će sjednica Generalne skupštine biti održana 28. februara.

Na Generalnoj skupštini Ujedinjenih Nacija, koja je održana 7.aprila, izglasana je suspenzija Rusije iz Savjeta za ljudska prava baziranog na Ženevskoj konvenciji. Ova odluka je uslijedila nakon novih saznanja i optužbi o ratnim zločinima počinjenih u Ukrajini od strane ruskih trupa. Prijedlog su podržale 93 države, dok su 24 bile protiv, a 58 je ostalo suzdržano.[117]

NATO

uredi

Nakon pada Sovjetskog saveza, moć NATO-a je opala. Bez zajedničkog neprijatelja, kohezija među članovima grupe se smanjila. Mnoge zemlje članice smanjile su svoje izdatke za odbranu i povukle svoje snage duž granice sa Rusijom. NATO je pokušao poboljšati situaciju tako što je postavio ciljnu potrošnju na odbranu od 2% BDP-a za svaku od svojih članica; međutim, većina država članica nije ispunila cilj do 2022. godine. Invazija na Ukrajinu momentalno je uticala na ovu situaciju s državama NATO-a koje su povećale svoje budžete za odbranu i poslale postrojbe i opremu na granicu.

Poljska, Rumunija, Litvanija, Latvija i Estonija pokrenule su sigurnosne konsultacije NATO-a u skladu s članom 4. Estonska vlada objavila je izjavu premijerke Kaje Kallas u kojoj ona kaže da "rasprostranjena agresija Rusije predstavlja prijetnju cijelom svijetu i svim zemljama NATO-a, te da se moraju pokrenuti konsultacije o jačanju sigurnosti saveznika kako bi se implementirale dodatne mjere za osiguranje odbrane NATO saveznika. Najefikasniji odgovor na agresiju Rusije je jedinstvo."

Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a, obećao je novinarima na press konferenciji u Briselu da će poslati NATO trupe u Poljsku nekoliko dana nakon ruske ivazije. Stoltenberg je 24. februara najavio nove planove koji će "omogućiti raspored sposobnosti i snage, uključujući NATO snage za odgovor, tamo gdje su potrebne". Nakon invazije, NATO je najavio planove za povećanje rasporeda vojnih snaga na Baltiku, u Rumuniji i Poljskoj.

Nakon sjednice Vijeća sigurnosti UN-a 25. februara, Stoltenberg je najavio da će dijelovi NATO snaga za odgovor biti raspoređeni, po prvi put ikad, duž istočne granice. Također je naveo da će među snagama biti i Zajednička operativna grupa visoke spremnosti (VJTF), koju trenutno vodi Francuska. Stoltenberg je dalje naveo da neke članice NATO-a Ukrajini isporučuju oružje, uključujući i ono za protivzračnu odbranu. Sjedinjene Američke Države su 24. februara objavile da će rasporediti još 7000 vojnika u Evropi. U Sredozemno more ušao je i nosač aviona USS Harry S. Truman zbog planirane vojne vježbe. Grupa nosača stavljena je pod komandu NATO-a prvi put još od Hladnog rata.

Dana 27. februara, njemački kancelar Olaf Scholz najavio je 100 milijardi eura (113 milijardi dolara) vojne potrošnje, navodeći: "Sa invazijom na Ukrajinu nalazimo se u novoj eri." Potrošnja na odbranu porasti će na najmanje 2% ciljanog BDP-a koji se očekuje od članica NATO-a do 2024.

Tokom Hladnog rata, Finska i Švedska postale su neutralne tampon države između NATO- i Sovjetskog saveza. Kako bi zadržale neutralni status, obje države minimizirale su svoju saradnju sa NATO-om. Nakon pada komunizma, obje države razvile su veću saradnju sa NATO-om, uz čvrsto zadržavanje neutralnog statusa. Tokom Hladnog rata i postkomunističke ere, većina u obje zemlje se usprotivila pridruživanju NATO-u; međutim, s rastućom prijetnjom Rusije u drugoj deceniji 21. vijeka, podrška pridruživanju počela je rasti. Kako je Rusija počela gomilati snage na granici Ukrajine uoči invazije, obje zemlje su povećale saradnju sa Sjevernoatlantskim savezom. Dana 25. februara, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova, Maria Zaharova, zaprijetila je Finskoj i Švedskoj "vojno-političkim posljedicama" ako pokušaju da se pridruže NATO-u, uprkos njihovoj stalnoj posvećenosti neutralnosti. Obje zemlje prisustvovale su hitnom NATO samitu kao članice NATO-ovog partnerstva za mir i obje su osudile invaziju i pružile pomoć Ukrajini. Prethodnog dana premijerka Sanna Marin prokomentarisala je potencijalno članstvo Finske nakon invazije, rekavši: "Sada je također jasno da će se debata o članstvu u NATO-u u finskoj promijeniti", uz napomenu da bi za prijavu Finske u NATO bila potrebna široka politička i javna podrška. Ubrzo nakon prijetnje, avionu u kojem je bio Vjačeslav Volodin, predsjednik ruske Dume, odbijena je dozvola da uđe u švedski i finski zračni prostor.

Evropska unija

uredi

Predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen, 27. februara najavila je da će EU zabraniti ruske državne medije RT i Sputnjik kao odgovor na dezinformacije i njihovo izvještavanje o sukobu u Ukrajini. Ona je također izjavila da će EU finansirati kupovinu i isporuku vojne opreme Ukrajini i predložila zabranu korištenja zračnog prostora EU ruskim avionima.

Ostale zemlje i međunarodne organizacije

uredi
 
Ukrajinska zastava na zgradi Ambasade Poljske u Sarajevu

Češka, Latvija i Litvanija prestale su izdavati vize ruskim državljanima. Mikronezija je prekinula diplomatske odnose sa Rusijom nakon invazije. Moskva je zatražila od Kazahstana da pošalje jedinice koje bi pomogle u ofanzivi, ali je to Kazahstan odbio, ponovivši da ne priznaje separatiste iz Donjecka i Luganska.

U razgovoru sa Putinom, Xi Jinping, kineski glavni lider i generalni sekretar Komunističke partije Kine, izjavio je da Kina podržava rješavanje spora dijalogom; Putin je izjavio da je otvoren za razgovore na visokom nivou sa Ukrajinom. U saopštenju objavljenom 25. februara, Kina je rekla da teritoriju i suverenitet Ukrajine treba poštovati pozvavši na pregovore između Ukrajine i Rusije što je prije moguće. Ubrzo nakon toga, Wang Yi, kineski ministar vanjskih poslova i državni savjetnik, izjavio je da Kina ima jasan stav o poštovanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta svih zemalja, uključujući Ukrajinu.

Indijski premijer Narendra Modi apelovao je na momentalni prekid nasilja u Ukrajini, iako se suzdržao od zauzimanja stava po tom pitanju ne osudivši rusku invaziju. Indija navodno priprema trgovinski mehanizam sa Rusijom pri kojem bi koristili rupe kako bi izbjegli zapadne sankcije.

Srbija je među rijetkim evropskim država koji se protive sankcijama Rusiji. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, rekao je da njegova zemlja podržava suverenitet Ukrajine, ali da će voditi računa o sopstvenim interesima Srbije. Vučić je također izjavio da će osuditi rusko priznanje nezavisnosti separatističkih regiona na istoku Ukrajine samo ako Zelenski osudi NATO bombardovanje Jugoslavije 1999. na javnoj televiziji. Iako nije bilo sporazuma o sankcijama Rusiji, Srbija je ipak izrazila žaljenje zbog događaja, opisavši Rusiju i Ukrajinu kao prijateljske države ističući punu podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine. Njegov slab odgovor kritikovali su brojni analitičari u zemlji i regionu, dok su neki lokalni mediji stali na stranu Rusije. Tamošnja organizacija Žene u crnom organizovala je antiratne demonstracije u Beogradu, a Srpska pravoslavna crkva organizovala je prikupljanje humanitarne pomoći.

Papa Franjo izrazio je svoju "najdublju tugu" u telefonskom pozivu Zelenskom, koji je zahvalio papi na podršci. Vaseljenski patrijarh Bartolomej I, smatran primusom inter pares (prvi među jednakima) u Istočnoj pravoslavnoj crkvi i duhovnim vođom pravoslavnih kršćana, pozvao je na prekid rata. Bartolomej je rat nazvao odvratnim i izrazio solidarnost i podršku Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi. Patrijarh moskovski Kiril objavio je saopštenje u kojem navodi "stradanje ljudi", pozivajući sve strane "da učine sve što je moguće da izbjegnu civilne žrtve" i zamolio Moskovsku patrijaršiju da se moli za "brzu obnovu mira". Mitropolit Onufrije, poglavar Ukrajinske pravoslavne crkve, rekao je da rat nema opravdanja.

Hakerski kolektiv Anonymous izveo je DDoS napade na web-stranicu RT-a, kao i na web-stranicu Ministarstva odbrane Rusije.

Tsai Ing-wen, predsjednik Tajvana, rekao je 23. februara da Tajvan osuđuje narušavanje ukrajinskog suvereniteta, te je pozvao na mirno rješenje. Ministarstvo vanjskih poslova Tajvana objavilo je saopštenje 25. februara u kojem osuđuje Rusiju najavljujući sankcije. Ovo će se najvjerovatnije odnositi na poluprovodnike, pošto Tajvan proizvodi veći dio globalne ponude.

Ostale reakcije

uredi

Ekonomske posljedice

uredi

Protesti

uredi

Žrtve

uredi

Stradanja i ozlijeđeni na terenu

uredi

O smrtnim slučajevima u borbi može se zaključiti iz raznih izvora, uključujući satelitske fotografije i videozapise vojnih akcija. Općenito se vjeruje da i ruski i ukrajinski izvori uvećavaju broj žrtava u protivničkim snagama, dok umanjuju vlastite gubitke. Ruski mediji uglavnom su prestali izvještavati o broju ruskih žrtava. Rusija i Ukrajina su priznale da su pretrpjele "značajne" gubitke. BBC News izvijestio je u aprilu 2022. da ukrajinske tvrdnje o ruskim žrtvama uključuju i ranjene. Agence France-Presse i nezavisni promatrači sukoba nisu mogli provjeriti ruske i ukrajinske tvrdnje o protivničkim gubicima i sumnjali su da su preuveličane.

Broj civilnih i vojnih žrtava nemoguće je tačno utvrditi tokom rata. Dana 12. oktobra 2022. nezavisni ruski medijski projekt iStories, pozivajući se na izvore bliske Kremlju, izvijestio je da je u Ukrajini ubijeno, teško ranjeno ili nestalo više od 90.000 ruskih vojnika. Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) procjenjuje da je broj civilnih žrtava mnogo veći od broja koji su Ujedinjene nacije mogle potvrditi. Dana 16. juna ukrajinski ministar odbrane rekao je za CNN kako vjeruje da su poginule desetine hiljada Ukrajinaca, dodajući kako se nada da je pravi broj mrtvih manji od 100.000. Samo u razorenom gradu Mariupolju, ukrajinske vlasti vjeruju da je ubijeno najmanje 25.000 ljudi, ali pretrage posmrtnih zapisa upućuju na mnogo više, a neka tijela nisu ni preuzeta.

Podjela Potvrđene žrtve Vremenski period Izvor
Civili 7.068 ubijenih, 11.415 povrijeđenih[d]

(499 ubijenih, 1.681 poveijeđenih u DNR/LNR područjima)

24. februar – 22. januar 2023. Ujedinjene nacije[118]
Ukrajinske snage (ZSU, NGU, SBGS) 10.000 ubijenih, 30.000 povrijeđenih 24. februar – 3. juni 2022. Ukrajinska vlada[119]
Ukrajinske snage (ZSU) 13.000+ ubijenih 24. februar – 2. decembar 2022, Ukrajinska vlada[120]
Ruske snage (VSRF, Rosgvardiya,

FSB, PMC Wagner)

12.538 ubijenih (potvrđeni po imenima) 24. februar 2022 – 27. januar 2023. BBC News Russian & Mediazona[121]
Ruske snage (VSRF) 5.937 ubijenih 24. februar – 21. septembar 2022. Ruska vlada[122]
Snage Donjecke Narodne Republike 4.163 ubijenih, 17.329 povrijeđenih 26. februar – 16. decembar 2022. Donjecka Narodna Republika[e]
Snage Luganske Narodne Republike 1,000+ ubijenih 24. februar – 10. novembar 2022. BBC News Russian & Mediazona[125]
Podjela Procijenjene i prijavljene žrtve Time period Source
Civili 9.000–41.153+ ubijenih[126] 24. februar 2022 – 17. januar 2023. Ukrajinska vlada
1.252 ubijenih, 3.982 povrijeđenih 17. februar – 28. decembar 2022. DNR i LNR[127]
40.000 ubijenih i povrijeđenih 24. februar – 9. novembar 2022. Procjena SAD-a[128][129]
Ukrajinske snage (ZSU, NGU, SBGS) 61.207 ubijenih i 49.368 povrijeđenih 24. februar – 21. septembar 2022. Ruska vlada[130][131]
100.000+ ubijenih i povrijeđenih 24. februar – 9. novembar 2022. Procjena SAD-a i Evropske komisije[132][133][134][135]
100.000+ ubijenih i povrijeđenih 24. februar 2022 – 22. januar 2023. Norveški šef odbrane[136]
Ruske i ostale snage (VSRF, Rosgvardiya, FSB,

PMC Wagner, DPR & LPR)

150.000+ ubijenih i povrijeđenih 24. februar 2022 – 21. januar 2023. US estimate[137]
180.000 ubijenih i povrijeđenih 24. februar 2022 – 22. januar 2023. Norveški šef odbrane[136]
131.290 ubijenih 24. februar 2022 – 5 . februar 2023. Ukrajinska vlada[138]
Ruske i ostale snage (VSRF, Rosgvardiya, FSB,

PMC Wagner)

21.000 ubijenih i 74.500 povrijeđenih 24. februar – 29. decembar 2022. BBC News Russian & Mediazona[121]

Također pogledajte

uredi

Napomene

uredi
  1. ^ a b Donjecka Narodna Republika i Luganska Narodna Republika su separatističke države koje su proglasile svoju nezavisnost u maju 2014, te su priznate jedna od druge, de facto države Južne Osetije i Rusije (od 2022).[1][2][3]
  2. ^ Neke ruske snage izvršile su invaziju sa bjeloruske teritorije.[4] Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko je također izjavio da bi bjeloruske trupe mogle učestvovati u invaziji ako bude potrebno.[5]
  3. ^ Došlo je i do prelivanja u Rusiju, kao što je napad na vazdušnu bazu Millerovo
  4. ^ Broj potvrđen izvorom, nije konačan (potvrde u toku), procjene su veće.
  5. ^ DNR je tvrdila da je 4.176 njenih vojnika ubijeno 17.379 povrijeđeno između 1. januara i 22. decembra 2022,,[123] od kojih je 13 umrlo i 50 povrijeđeno između 1. januara i 25. februara 2022,[124] što znači da je 4.163 ubijeno i 17.329 povriejđeno u periodu ruske invazije-

Reference

uredi
  1. ^ "South Ossetia recognises independence of Donetsk People's Republic". Information Telegraph Agency of Russia. 27. 6. 2014. Arhivirano s originala, 17. 11. 2016. Pristupljeno 31. 1. 2022.
  2. ^ Alec, Luhn (6. 11. 2014). "Ukraine's rebel 'people's republics' begin work of building new states". The Guardian (jezik: engleski). Donetsk. Arhivirano s originala, 26. 1. 2022. Pristupljeno 31. 1. 2022. The two 'people's republics' carved out over the past seven months by pro-Russia rebels have not been recognised by any countries, and a rushed vote to elect governments for them on Sunday was declared illegal by Kiev, Washington and Brussels.
  3. ^ "Общая информация" [General Information]. Official site of the head of the Lugansk People's Republic (jezik: ruski). Arhivirano s originala, 12. 3. 2018. Pristupljeno 11. 3. 2018. 11 июня 2014 года Луганская Народная Республика обратилась к Российской Федерации, а также к 14 другим государствам, с просьбой о признании её независимости. К настоящему моменту независимость республики признана провозглашенной Донецкой Народной Республикой и частично признанным государством Южная Осетия. [On 11 June 2014, the Luhansk People's Republic turned to the Russian Federation, as well as to 14 other states, with a request to recognise its independence. To date, the republic's independence has been recognised by the proclaimed Donetsk People's Republic and the partially recognised state of South Ossetia.]
  4. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom CNN invasion routes
  5. ^ Rodionov, Maxim; Balmforth, Tom (25. 2. 2022). "Belarusian troops could be used in operation against Ukraine if needed, Lukashenko says". Reuters. Arhivirano s originala, 25. 2. 2022. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  6. ^ Barnes, Julian E.; Crowley, Michael; Schmitt, Eric (10. 1. 2022). "Russia Positioning Helicopters, in Possible Sign of Ukraine Plans". The New York Times (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 22. 1. 2022. Pristupljeno 20. 1. 2022. American officials had expected additional Russian troops to stream toward the Ukrainian border in December and early January, building toward a force of 175,000.
  7. ^ Bengali, Shashank (18. 2. 2022). "The U.S. says Russia's troop buildup could be as high as 190,000 in and near Ukraine". The New York Times (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 18. 2. 2022. Pristupljeno 18. 2. 2022.
  8. ^ Russia (jezik: engleski), Central Intelligence Agency, 27. 1. 2023, pristupljeno 5. 2. 2023
  9. ^ a b Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom The Military Balance2021
  10. ^ Ukraine (jezik: engleski), Central Intelligence Agency, 25. 1. 2023, pristupljeno 5. 2. 2023
  11. ^ "What counts as an 'invasion' or as 'lethal aid'? Here's what some terms from the Russia-Ukraine crisis really mean". Washington Post (jezik: engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 17. 3. 2022.
  12. ^ Blake, Daniel Keane, Elly (15. 3. 2022). "What is the Homes for Ukraine refugees scheme and how do you apply?". www.standard.co.uk (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  13. ^ Costa, Antonio Pita, Raúl Sánchez (3. 3. 2022). "Ukrainian exodus could be Europe's biggest refugee crisis since World War II". EL PAÍS English Edition (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  14. ^ "Situation Ukraine Refugee Situation". data2.unhcr.org. Pristupljeno 17. 3. 2022.
  15. ^ "Who are the Russians leaving their country? – DW – 04/05/2022". dw.com (jezik: engleski). Pristupljeno 1. 11. 2022.
  16. ^ Barbaro, Michael; Chaturvedi, Asthaa; Szypko, Rob; Quester, Rachel; Johnson, Michael; Baylen, Liz O.; Daniel, Chelsea; Powell, Dan; Lozano, Marion (5. 4. 2022). "How the War in Ukraine is Creating a Global Food Crisis". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 1. 11. 2022.
  17. ^ "The coming food catastrophe". The Economist. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 1. 11. 2022.
  18. ^ Kirby, Jen (23. 2. 2022). "Russia's war in Ukraine, explained". Vox (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  19. ^ "Conflict in Ukraine". Global Conflict Tracker (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  20. ^ "Russia's invasion of Ukraine". The Economist. 26. 2. 2022. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 17. 3. 2022.
  21. ^ "What Putin Gets Wrong About Ukraine's Statehood". Time (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  22. ^ AFP (22. 2. 2022). "Putin Says He Does Not Plan to 'Restore Empire'". The Moscow Times (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  23. ^ "Putin says he is fighting a resurgence of Nazism. That's not true". NBC News (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  24. ^ NATO. "NATO-Russia relations: the facts". NATO (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  25. ^ Wiegrefe, Klaus (15. 2. 2022). "NATO's Eastward Expansion: Is Vladimir Putin Right?". Der Spiegel (jezik: engleski). ISSN 2195-1349. Pristupljeno 17. 3. 2022.
  26. ^ Hernandez, Joe (22. 2. 2022). "Why Luhansk and Donetsk are key to understanding the latest escalation in Ukraine". NPR (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  27. ^ CNN, By Maureen Chowdhury, <a href="/profiles/aditi-sandal">Aditi Sangal</a>, <a href="/profiles/meg-wagner">Meg Wagner</a>, Melissa Macaya, <a href="/profiles/jessie-yeung">Jessie Yeung</a>, <a href="/profiles/brad-lendon">Brad Lendon</a>, Rob Picheta and Jeevan Ravindran (22. 2. 2022). "Russia's Federation Council gives consent to Putin on use of armed forces abroad, Russian agencies report". CNN (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  28. ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. "Fact check: Do Vladimir Putin's justifications for going to war against Ukraine add up? | DW | 25.02.2022". DW.COM (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  29. ^ "Historians on What Putin Gets Wrong About 'Denazification' in Ukraine". Time (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  30. ^ CNN, By <a href="/profiles/jessie-yeung">Jessie Yeung</a>, Adam Renton, Rob Picheta, Ed Upright, <a href="/profiles/aditi-sandal">Aditi Sangal</a>, <a href="/profiles/adrienne-vogt">Adrienne Vogt</a>, Melissa Macaya and Maureen Chowdhury (23. 2. 2022). "Russian military vehicles enter Ukraine from Crimea". CNN (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  31. ^ a b "What does Putin want and will Russia end its war?". BBC News (jezik: engleski). 17. 3. 2022. Pristupljeno 17. 3. 2022.
  32. ^ Reuters (24. 2. 2022). "Ukrainian president signs decree on general mobilisation of population -Interfax". Reuters (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  33. ^ "Zelensky signs decree declaring general mobilization". Interfax-Ukraine (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  34. ^ "Focus on Kyiv deadlock obscures Russia's success in south Ukraine". the Guardian (jezik: engleski). 8. 3. 2022. Pristupljeno 17. 3. 2022.
  35. ^ "Russia 'solving logistics problems' and could attack Kyiv within days – experts". the Guardian (jezik: engleski). 8. 3. 2022. Pristupljeno 17. 3. 2022.
  36. ^ Jones, Sam; Rathbone, John Paul; Sevastopulo, Demetri (12. 3. 2022). "'A serious failure': scale of Russia's military blunders becomes clear". Financial Times. Pristupljeno 17. 3. 2022.
  37. ^ Business, Mark Thompson, Anna Chernova and Vasco Cotovio, CNN. "Russia faces financial meltdown as sanctions slam its economy". CNN. Pristupljeno 17. 3. 2022.
  38. ^ "NATO to deploy thousands of commandos to nations near Ukraine | Russia-Ukraine crisis News | Al Jazeera | Ghostarchive". ghostarchive.org. Pristupljeno 17. 3. 2022.
  39. ^ Groppe, Courtney Subramanian, Michael Collins, Rebecca Morin, Joey Garrison and Maureen. "Biden details new Russian sanctions as death toll climbs in Ukraine". USA TODAY (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2022.
  40. ^ "Crimea's Water Crisis Is an Impossible Problem for Putin". www.bloomberg.com. Pristupljeno 27. 2. 2022.
  41. ^ "The Malta Summit and US-Soviet Relations: Testing the Waters Amidst Stormy Seas | Wilson Center". www.wilsoncenter.org (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 2. 2022.
  42. ^ President George H.W. Bush and Soviet Union leader Mikhail Gorbachev hold their final news conferenc (jezik: engleski), pristupljeno 27. 2. 2022
  43. ^ Russia - Gorbachev comments on NATO expansion (jezik: engleski), pristupljeno 27. 2. 2022
  44. ^ "Tensions rise in Crimea over NATO". EuroNews. 7. 6. 2006 Arhivirano 30. 9. 2007. Pristupljeno 27. 2. 2022.
  45. ^ "Bush-Putin row grows as pact pushes east". The Guardian (jezik: engleski). 2. 4. 2008. Pristupljeno 27. 2. 2022.
  46. ^ Kórshunov, Maxim; RBTH (16. 10. 2014). "Mikhail Gorbachev: I am against all walls". Russia Beyond (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 2. 2022.
  47. ^ "Istanbul Document". www.osce.org (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 2. 2022.
  48. ^ "ВЕРХОВНИЙ СУД УКРАЇНИ - РІШЕННЯ, 3 грудня 2004 року". www.skubi.net (jezik: ukrajinski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  49. ^ "Study: Dioxin that poisoned Yushchenko made in lab". Kyiv Post. London. Associated Press. 5. avgust 2009. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  50. ^ "Britannica. Independent Ukraine". web.archive.org. Arhivirano 15. 1. 2008. Arhivirano s originala 15. 1. 2008. Pristupljeno 25. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  51. ^ "Putin warns Nato over expansion". The Guardian (jezik: engleski). 4. 4. 2008. Pristupljeno 24. 2. 2022.
  52. ^ "Bush-Putin row grows as pact pushes east". the Guardian (jezik: engleski). 2. 4. 2008. Pristupljeno 24. 2. 2022.
  53. ^ The Russian Georgian War - Iulian Chifu.
  54. ^ "Yanukovych tops list of presidential candidates in Ukraine – poll". www.unian.info (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  55. ^ "Who Are These 'People,' Anyway?". HuffPost (jezik: engleski). 14. 3. 2014. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  56. ^ "Was Yanukovych's Ouster Constitutional?". RadioFreeEurope/RadioLiberty (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  57. ^ "Rada removes Yanukovych from office, schedules new elections for May 25". Interfax-Ukraine (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  58. ^ "Ukraine parliament removes Yanukovich, who flees Kiev in "coup"". Reuters (jezik: engleski). 22. 2. 2014. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  59. ^ Fisher, Max (3. 9. 2014). "Everything you need to know about the 2014 Ukraine crisis". Vox (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  60. ^ "Zelensky enacts strategy for de-occupation and reintegration of Crimea". www.ukrinform.net (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 2. 2022.
  61. ^ Putin, Vladimir (12 July 2021). "Article by Vladimir Putin 'On the Historical Unity of Russians and Ukrainians'". The Kremlin. Government of Russia. Arhivirano 25. january 2021. Pristupljeno 24. 2. 2022. During the recent Direct Line, when I was asked about Russian-Ukrainian relations, I said that Russians and Ukrainians were one people – a single whole.
  62. ^ Lucas, Edward. "Why Putin's history essay requires a rewrite" (jezik: engleski). ISSN 0140-0460. Pristupljeno 24. 2. 2022.
  63. ^ "Putin's new Ukraine essay reveals imperial ambitions". Atlantic Council (jezik: engleski). 15. 7. 2021. Pristupljeno 24. 2. 2022.
  64. ^ "Putin's Ukraine rhetoric driven by distorted view of neighbour". The Guardian (jezik: engleski). 7. 12. 2021. Pristupljeno 24. 2. 2022.
  65. ^ Guyer, Jonathan (27. 1. 2022). "How America's NATO expansion obsession plays into the Ukraine crisis". Vox (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 2. 2022.
  66. ^ "Ukraine: NATO's original sin". Politico (jezik: engleski). 23. 11. 2021. Pristupljeno 24. 2. 2022.
  67. ^ Rubin, Trudy. "Putin wants to reestablish the Russian empire. Can NATO stop him without war? | Trudy Rubin". Inquirer (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 2. 2022.
  68. ^ Agencies (13. 9. 2014). "Putin wants to destroy Ukraine and restore Soviet Union, says Yatseniuk". The Guardian (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 2. 2022.
  69. ^ Tétrault-Farber, Gabrielle; Balmforth, Tom (17. 12. 2021). "Russia demands NATO roll back from East Europe and stay out of Ukraine". Reuters (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  70. ^ MacKinnon, Mark (21. 12. 2021). "Putin warns of unspecified military response if U.S. and NATO continue 'aggressive line'". The Globe and Mail (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  71. ^ a b c Taylor, Adam (24. 2. 2022). "Russia's attack on Ukraine came after months of denials it would attack". The Washington Post. Original arhiviran 24. 2. 2022. Pristupljeno 26. 2. 2022.
  72. ^ a b c d "Russian Rhetoric Ahead of Attack Against Ukraine: Deny, Deflect, Mislead". FactCheck.org (jezik: engleski). 24. 2. 2022. Pristupljeno 26. 2. 2022.
  73. ^ "Путин заявил о геноциде на Донбассе". Российская газета (jezik: ruski). Arhivirano s originala, 22. 2. 2022. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  74. ^ AFP (10. 12. 2021). "Putin Says Conflict in Eastern Ukraine 'Looks Like Genocide'". The Moscow Times (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  75. ^ "New law stokes Ukraine language tensions". France 24 (jezik: engleski). 1. 4. 2021. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  76. ^ "US accuses Moscow of creating Ukraine invasion pretext with 'genocide' claims". France 24 (jezik: engleski). 16. 2. 2022. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  77. ^ Vasilyeva, Nataliya (19. 2. 2022). "Russians accuse Ukrainians of genocide as they pave way for potential invasion". The Telegraph (jezik: engleski). ISSN 0307-1235. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  78. ^ "Ukraine crisis: Vladimir Putin address fact-checked". BBC News (jezik: engleski). 22. 2. 2022. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  79. ^ "Daily and spot reports from the Special Monitoring Mission to Ukraine". www.osce.org (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  80. ^ "Disinformation About the Current Russia-Ukraine Conflict – Seven Myths Debunked". Directorate-General for European Neighbourhood Policy and Enlargement Negotiations (Press release). 24 January 2022. Archived from the original on 18 February 2022. Retrieved 22 February 2022. Myth 2: "The situation in Ukraine triggered this conflict. There is proof that Ukraine is committing atrocities against its Russian-speaking population in the country's east. Russia has to intervene, not least because Ukraine and Russia are 'one nation.' Ukraine simply belongs to Russia's "privileged sphere of influence". False. Allegations that Ukraine is attacking its own territory and persecuting its own citizens are absurd. To galvanize domestic support for Russia's military aggression, Russian state-controlled media have tirelessly sought to vilify Ukraine, accusing it of alleged genocide in eastern Ukraine, drawing groundless parallels with Nazism and World War Two, and fabricating stories aimed at striking a negative emotional chord with audiences.
  81. ^ "United States: Russia's claim of 'genocide in Ukraine' is reprehensible falsehood". www.ukrinform.net (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 2. 2022.
  82. ^ "US accuses Moscow of creating Ukraine invasion pretext with 'genocide' claims". France 24 (jezik: engleski). 16. 2. 2022. Pristupljeno 26. 2. 2022.
  83. ^ "US condones forceful assimilation of Russians in Ukraine - Russian ambassador to US". TASS. Pristupljeno 26. 2. 2022.
  84. ^ a b "Putin says he is fighting a resurgence of Nazism. That's not true". NBC News (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 2. 2022.
  85. ^ Seddon, Max (24. 2. 2022). "Putin justifies war in menacing speech as Zelensky appeals for peace". Financial Times. Pristupljeno 26. 2. 2022.
  86. ^ "Putin using false 'Nazi' narrative to justify Russia's attack on Ukraine, experts say". NBC News (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 2. 2022.
  87. ^ Lawler, Dave; Basu, Zachary (24. 2. 2022). "Ukrainian President Zelensky delivers impassioned address, telling Russia: "You will see our faces, not our backs"". Axios (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 2. 2022.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  88. ^ "Putin's Hitler-like tricks and tactics in Ukraine - The Boston Globe". BostonGlobe.com (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 2. 2022.
  89. ^ "Museum concerned about loss of life". www.ushmm.org (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 2. 2022.
  90. ^ a b c MacKinnon, Mark; Morrow, Adrian. "Putin orders snap nuclear drill". The Globe and Mail. str. A3.
  91. ^ "Ukraine, West accuse Russia of trying to create pretext for invasion after shelling in east". MSN (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  92. ^ "Ukraine conflict: Where are Russia's troops?". BBC News (jezik: engleski). 23. 2. 2022. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  93. ^ "Ukraine conflict: Rebels declare general mobilisation as fighting grows". BBC News (jezik: engleski). 19. 2. 2022. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  94. ^ "Russian-backed separatists to evacuate civilians from eastern Ukraine, stoking invasion fears". NBC News (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  95. ^ Light, Felix (20. 2. 2022). "In the Closest Russian City to Ukraine's Separatist Region, There Are Few Signs of Refugees". The Moscow Times (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  96. ^ "How Russian proxy forces are attempting to provoke the Ukrainian army and are lying about a new Ukrainian offensive". english.nv.ua (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 2. 2022.
  97. ^ Ponomarenko, Illia (17. 2. 2022). "47 shelling incidents leave 5 injured in Donbas". The Kyiv Independent (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 2. 2022.
  98. ^ "ФСБ сообщила о попадании снаряда в погранпункт на границе с ДНР". РБК (jezik: ruski). Pristupljeno 26. 2. 2022.
  99. ^ "Documenting and Debunking Dubious Footage from Ukraine's Frontlines". Bellingcat (jezik: engleski). 23. 2. 2022. Pristupljeno 26. 2. 2022.
  100. ^ "Russia's 'Idiotic' Disinformation Campaign Could Still Lead to War in Ukraine". www.vice.com (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 2. 2022.
  101. ^ Bowman, Verity (21. 2. 2022). "Four Russian false flags that are comically easy to debunk". The Telegraph (jezik: engleski). ISSN 0307-1235. Pristupljeno 26. 2. 2022.
  102. ^ "'Dumb and lazy': the flawed films of Ukrainian 'attacks' made by Russia's 'fake factory'". The Guardian (jezik: engleski). 21. 2. 2022. Pristupljeno 26. 2. 2022.
  103. ^ "Ukraine Power Plant Damaged During Two Days of Shelling". www.bloomberg.com. Pristupljeno 26. 2. 2022.
  104. ^ "Boris Johnson announces sanctions for Russia over invasion of Ukraine" (jezik: engleski). ISSN 0140-0460. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  105. ^ CNN, Ivana Kottasová, Tamara Qiblawi and Helen Regan. "Putin orders troops into pro-Russian regions of eastern Ukraine". CNN. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  106. ^ "Russia claims to kill 5 Ukrainian 'saboteurs' who crossed border". www.timesofisrael.com (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 2. 2022.
  107. ^ "Ucraina, i primi soldati russi nel Donbass". Repubblica TV - Repubblica (jezik: italijanski). 22. 2. 2022. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  108. ^ "The chilling moment Russian military enters Ukraine". Skynews (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 2. 2022.
  109. ^ "Putin's Ukraine peacekeepers "aren't fooling anyone," US warns". Newsweek (jezik: engleski). 21. 2. 2022. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  110. ^ "Putin orders troops into eastern Ukraine on 'peacekeeping duties'". The Guardian (jezik: engleski). 21. 2. 2022. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  111. ^ News, A. B. C. "Putin gets no support from UN Security Council over Ukraine". ABC News (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 2. 2022.
  112. ^ CNN, Amy Woodyatt. "Kenya's UN ambassador slams Russia and compares Ukraine crisis to Africa's colonial past". CNN. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  113. ^ Parker, Claire (23. 2. 2022). "What counts as an 'invasion,' or as 'lethal aid'? Here's what some terms from the Russia-Ukraine crisis really mean"
  114. ^ "Cyberattacks accompany Russian military assault on Ukraine". AP NEWS (jezik: engleski). 23. 2. 2022. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  115. ^ "'It's too late': Russian move roils UN meeting on Ukraine". AP NEWS (jezik: engleski). 23. 2. 2022. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  116. ^ "USA: "Moskwa" von ukrainischen Raketen getroffen". zeit.de (jezik: njemački). ZEIT ONLINE. 15. 4. 2022. Pristupljeno 15. 4. 2022.
  117. ^ "UN General Assembly votes to suspend Russia from the Human Rights Council". UN News (jezik: engleski). 7. 4. 2022. Pristupljeno 8. 4. 2022.
  118. ^ "Ukraine: civilian casualty update 23 January 2023". Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights. 23. 1. 2023. Pristupljeno 23. 1. 2023.
  119. ^ "Ukraine lost about 10,000 soldiers in war with Russia – Arestovich – News". newsreadonline.com. 20. 6. 2022. Arhivirano s originala, 22. 6. 2022. Pristupljeno 15. 9. 2022.
  120. ^ "Up to 13,000 Ukraine soldiers killed since Russian invasion, says Kyiv". the Guardian (jezik: engleski). 2. 12. 2022. Pristupljeno 8. 12. 2022.
  121. ^ a b "Что известно о потерях России за 10 месяцев войны в Украине" [What is known about the losses of Russia during the 10 months of the war in Ukraine]. BBC News Russian. 23. 12. 2022. Pristupljeno 23. 12. 2022."Russian casualties in Ukraine. Mediazona count, updated". Mediazona. 30. 12. 2022. Pristupljeno 30. 12. 2022.
  122. ^ "Defence Minister Says 5,937 Russian Soldiers Killed In Ukraine". Associated Press. Pristupljeno 21. 9. 2022.
  123. ^ "The overview of the current social and humanitarian situation in the territory of the Donetsk People's Republic as a result of hostilities in the period 17 and 23 December 2022".
    "The overview of the current social and humanitarian situation in the territory of the Donetsk People's Republic as a result of hostilities in the period 10 and 16 December 2022".
  124. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom ombudsman1
  125. ^ "Стремительный рост потерь: что известно о погибших в Украине россиянах к ноябрю" [The rapid growth of losses: what is known about the Russians killed in Ukraine by November]. BBC News Russian. 11. 11. 2022. Pristupljeno 11. 11. 2022.
  126. ^ "Over 9,000 civilians killed in Ukraine since Russia invaded - Kyiv". Reuters (jezik: engleski). 17. 1. 2023. Pristupljeno 19. 1. 2023.
  127. ^ "169 LPR residents killed in Ukrainian artillery strikes since February - JCCC". lug-info.com.
  128. ^ "US estimates 40,000 Ukraine civilians killed or wounded in Russia's invasion". ITV News. 10. 11. 2022.
  129. ^ Lamothe, Dan; Sly, Liz; Timsit, Annabelle (10. 11. 2022). "'Well over' 100,000 Russian troops killed or wounded in Ukraine, U.S. says". The Washington Post.
  130. ^ ""No losses", but mobilisation still announced: Shoigu reveals Russia's losses in Ukraine". Ukrainska Pravda.
  131. ^ "Russia reveals military losses in Ukraine". armenpress.am.
  132. ^ Ukraine war: US estimates 200,000 military casualties on all sides
  133. ^ Russia and Ukraine each have suffered over 100,000 casualties, the top U.S. general says.
  134. ^ US estimates 200,000 military casualties on all sides in Ukraine war
  135. ^ ‘Well over’ 100,000 Russian troops killed or wounded in Ukraine, U.S. says
  136. ^ a b "Russia taken 180,000 dead or wounded in Ukraine: Norwegian army". 22. 1. 2023. Pristupljeno 23. 1. 2023.
  137. ^ The staggering toll of Ukraine war comes into focus
  138. ^ "Russia's Losses". Kyiv Post. Pristupljeno 3. 2. 2023.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Invazija Rusije na Ukrajinu
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Invazija_Rusije_na_Ukrajinu&oldid=3666772"