Proširenje NATO-a
Proširenje Organizacije Sjevernoatlantskog saveza (NATO) proces je uključivanja novih država članica u NATO. NATO je vojni savez dvadeset i osam evropskih i dvije sjevernoameričke zemlje koji predstavlja sistem kolektivne odbrane. Proces pridruživanja savezu reguliran je člankom 10 Sjevernoatlantskog sporazuma koji dozvoljava samo poziv "drugih evropskih država" i naknadnim sporazumima. Zemlje koje se žele pridružiti moraju ispuniti određene zahtjeve i završiti proces u više koraka koji uključuje politički dijalog i vojnu integraciju. Proces pridruživanja nadgleda Sjevernoatlantski savjet, upravljačko tijelo NATO-a.
Nakon uspostave 1949. s dvanaest članova utemeljitelja, NATO je rastao uključivanjem Grčke i Turske 1952. i Zapadne Njemačke 1955., a potom i Španije 1982. Nakon završetka hladnog rata, a Njemačka se okupila 1990., došlo je do rasprave u NATO-u o kontinuiranoj ekspanziji na istok. 1999. godine Poljska, Mađarska i Češka pridružile su se toj organizaciji usred mnogo rasprava unutar organizacije i ruske opozicije. Dodatno proširenje uslijedilo je pridruživanjem sedam zemalja srednje i istočne Evrope: Bugarske, Estonije, Latvije, Litvanije, Rumunije, Slovačke i Slovenije. Ove su države prvi put pozvane da počnu razgovore o članstvu tokom samita u Pragu 2002, a pridružile su se NATO-u neposredno prije samita u Istanbulu 2004. Albanija i Hrvatska pridružile su se 1. aprila, uoči samita u Strasbourgu-Kehlu 2009. Crna Gora pridružila se 5. juna 2017, Sjeverna Makedonija 27. marta 2020, Finska 4. aprila 2023, a Švedska 7. marta 2024.
Od 2019. NATO službeno priznaje tri države koje teže ka članstvu: Bosna i Hercegovina, Gruzija i Ukrajina. Buduća ekspanzija trenutno je tema rasprave u nekoliko zemalja izvan saveza, a zemlje poput Srbije imaju otvorenu političku raspravu o temi članstva. Uključivanje zemalja koje su ranije pripadale Istočnom bloku i Sovjetskom Savezu bilo je uzrok povišenih tenzija između zemalja NATO-a i Rusije.
Datum | Država | |
---|---|---|
18. februar 1952. | Turska | |
Grčka | ||
9. maj 1955. | Njemačka | |
30. maj 1982. | Španija | |
3. oktobar 1990. | Reunifikacija Njemačke | |
12. mart 1999. | Češka | |
Mađarska | ||
Poljska | ||
29. mart 2004. | Bugarska | |
Estonija | ||
Latvija | ||
Litvanija | ||
Rumunija | ||
Slovačka | ||
Slovenija | ||
1. april 2009. | Albanija | |
Hrvatska | ||
5. juni 2017. | Crna Gora | |
27. mart 2020. | Sjeverna Makedonija | |
4. april 2023. | Finska | |
7. mart 2024. | Švedska |
Trenutni status
urediBosna i Hercegovina jedina je zemlja s Akcijskim planom za članstvo koja je zajedno s Gruzijom na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća 7. decembra 2011.[1] proglašena "zemljom aspiranticom". [56] Ukrajina je prepoznata kao zemlja aspirantica nakon revolucije 2014.
Država | Partnerstvo za mir | Individualni partnerski akcioni plan | Intenzivirani dijalog | Akcijski plan za članstvo | Pristupni protokol |
---|---|---|---|---|---|
Bosna i Hercegovina | Decembar 2006.[2] | Septembar 2008. | April 2008. | Decembar 2018.[3] | |
Srbija | Decembar 2006. | Januar 2015. | April 2008. | ||
Gruzija | Mart 1994. | Oktobar 2004. | Septembar 2006. | ||
Armenija | Oktobar 1994. | Decembar 2005. | |||
Azerbejdžan | Maj 1994. | Maj 2005. | |||
Kazahstan | Maj 1994. | Januar 2006. | |||
Moldavija | Mart 1994. | Maj 2006. | |||
Ukrajina | Februar 1994. | Novembar 2002. | April 2005. |
Bosna i Hercegovina
urediGlavni članak: Pristupanje Bosne i Hercegovine NATO-u
Prva konkretna stvar koju je Bosna i Hercegovina preduzela na putu pristupanju NATO-u je pridruživanju programu NATO-a Partnerstvo za mir koji se desilo decembra 2006. godine. Nakon toga potpisan je i sporazum o sigurnosnoj saradnji u martu 2007. Bosna i Hercegovina je nastavila put ka pristupanju NATO-u potpisivanjem Individualnog partnerskog akcionog plana u januaru 2008. Tada je pokrenut proces intenziviranog dijaloga na samitu NATO-a održanom u Bukureštu 2008. godine. Bosna i Hercegovina je pozvana da se pridruži Jadranskoj povelji kandidata za NATO 25. septembra 2008. U novembru 2008. godine, u zajedničkom saopćenju ministra odbrane BiH i kancelarije Misije NATO-a u Sarajevu, predloženo je da se Bosna i Hercegovina pridruži NATO-u do 2011. godine, ako se nastavi sa reformama koje su do tada učinjene u oblasti odbrane.
Bosna i Hercegovina službeno je pozvana da se pridruži Akcijskom planu za članstvo za 2010. godinu. Godine 2018. ministri vanjskih poslova NATO-a odlučili su da je NATO spreman prihvatiti podnošenje prvog godišnjeg nacionalnog programa Bosne i Hercegovine.19.novembra 2019 je dogovoreno slanje Programa reformi u sjedište NATO-a.
Irska
urediGlavni članak: Odnosi Irske i NATO-a
Irska je bila voljna 1949. pregovarati o bilateralnom paktu o obrani sa Sjedinjenim Državama, ali protivila se ulasku u NATO sve dok pitanje Sjeverne Irske nije riješeno sa Ujedinjenim Kraljevstvom.Službeni odnosi između NATO-a i Irske započeli su 1999. godine kada je Irska postala potpisnica NATO-ovog programa Partnerstvo za mir i Vijeća za euro-atlantsko partnerstvo. Od tada, NATO i Irska aktivno surađuju na pitanjima očuvanja mira, humanitarne pomoći, spašavanja i upravljanja krizama i razvijali su praktičnu saradnju u drugim vojnim oblastima od obostranog interesa, u okviru Irskog individualnog programa partnerstva (IPP) i Individualnog programa partnerstva i suradnje (IPCP) , koji se zajednički dogovaraju svake dvije godine.
Srbija
urediGlavni članak: Odnosi Srbije i NATO-a
Republika Srbija je decembra 2006. pristupila NATO programu Partnerstvo za mir (PzM). Srbija je izabrala ovu partnersku saradnju kao optimalan vid za ostvarenje svojih bezbjednosnih ciljeva – unapređenje odbrambenih sposobnosti uz zadržavanje vojne neutralnosti. Program PzM je za svaku zemlju učesnicu individualan i specifičan. Politički okvir koji okuplja sve države članice NATO i učesnice programa Partnerstvo za mir je političko-bezbjednosni forum Savjet euroatlantskog partnerstva (eng. Euro-Atlantic Partnership Council - EAPC).
Odnosi Republike Srbije i NATO su u mnogo čemu specifični - rezultat su i refleksija historijskih okolnosti, događaja iz nedavne prošlosti i otvorenih aktuelnih pitanja. Pozicija NATO prema pitanju Kosova, odnosno činjenica da je većina država članica Alijanse priznala jednostrano proglašlenu nezavisnost Kosova, kao i učešće NATO/KFOR u formiranju nelegalnih, tzv. Kosovskih bezbjednosnih snaga, opterećuje i neminovno se odražava na trenutni nivo odnosa Republike Srbije i NATO.
Početkom 2015. godine Srbija je potpisala individualni partnerski akcioni plan
Moldavija
urediGlavni članak: Odnosi Moldavije i NATO-a
Godine 1992, Moldavija se pridružila Vijeću euroatlantskog partnerstva,.Moldavija se pridružila Partnerstvu za mir 16.marta 1994. Partnerstvo za mir je potpisao Mircea Snegur i Manfred Wörner. Vladimir Voronjin posjetio sjedište NATO-a u Bruxellesu 23. juna 2003. godine, 7. juna 2005, 22. juna 2006. godine, 18. juna 2007. godine i 5. decembra 2007. Na summitu u Istanbulu 2004. godine, NATO je prihvatio rusku vojnu prisutnost u Moldaviji i Gruziji. Američki ministar obrane Donald Rumsfeld zaustavio se, na putu za Istanbul, u Moldaviju, gdje je pozvao na povlačenje ruskih snaga iz zemlje.
Ukrajina
urediGlavni članak: Odnosi Ukrajine i NATO-a
Odnosi između Ukrajine i Sjevernoatlantskog saveza (NATO) je započeo u 1994. Ukrajina je dobila Akcionii plan za članstvo u NATO (MAP) u 2008. Planovi za članstvo u NATO-u su krenuli nakon predsjedničkih izbora 2010. godine u kojoj je Viktor Janukovič, koji je radije držao Ukrajinu nesvrstanom, bio je izabran za predsjednika. Usred nemira, Janukovič je pobjegao iz Ukrajine u februaru 2014.Vlada koja je došla na vlast u početku je rekla da s obzirom na nesvrstani status zemlje,imaju planove da se pridruže NATO-u. Međutim, nakon ruske vojne invazije u Ukrajini i parlamentarnim izborima u oktobru 2014., novoj vladi je ulazak u NATO prioritet. Rusija nije želila da Ukrajina započne MAP sa NATO-om,međutim, sljedeće godine, glasnogovornik NATO-a, rekao je da je, unatoč ruskom protivljenju širenje NATO-a Saveza,vrata ostaju otvorena i za one koji su zadovoljili kriterije.
Od juna 2014. godine, ankete su pokazale da oko 50% ispitanika podržava podržava ukrajinski ulazak u NATO. Neki 69% Ukrajinaca želi da se pridruži NATO-u, navodi se u junu 2017.
Rusija
urediGlavni članak: Odnosi Rusije i NATO-a
NATO-ruski odnosi, odnosi između vojnog saveza NATO-a i Ruske Federacije su osnovana 1991 Godine 1994. Rusija pridružila programu Partnerstvo za mir, a od tog vremena, NATO i Rusija potpisali su nekoliko važnih sporazuma o suradnji. Prema riječima Vladimira Putina, on je predložio ideju Rusiji ulazak u NATO.Vijeće Rusija-NATO je osnovan 2002 za upravljanje sigurnosnim pitanjima i zajedničke projekte. Suradnja između Rusije i NATO-a sada se razvija u nekoliko glavnih sektora, uključujući: borba protiv terorizma, vojnoj suradnji, suradnji u Afganistanu i borbi protiv lokalne proizvodnja lijekova, industrijsku suradnju, a oružje je nešireno.Dana 1. aprila 2014., NATO je jednoglasno odlučio obustaviti suradnju s Ruskom Federacijom.Dana 18. februara 2017. godine, u Ministarstvu vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je da podupire nastavak vojne suradnje s NATO saveza.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Russia says Georgia's entry to NATO could lead to war". Atlantic Council (jezik: engleski). 9. 12. 2011. Pristupljeno 22. 12. 2019.
- ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. "Srbija, BiH i Crna Gora u Partnerstvu za mir | DW | 14.12.2006". DW.COM (jezik: hrvatski). Pristupljeno 22. 12. 2019.
- ^ "BiH dobila zeleno svjetlo za Akcioni plan za članstvo u NATO-u". Klix.ba. Pristupljeno 22. 12. 2019.