Wikipedia

Mustafa Busuladžić

bošnjački intelektualac

Mustafa Busuladžić (1. april 1914 – 29. juni 1945) bio je pisac i prevodilac, pripadnik nacionalističkog i panislamskog pokreta Mladi muslimani, antikomunist i antisemitist.

Mustafa Busuladžić
Rođenje1. april 1914.
Trebinje, Austro-Ugarska
Smrt29. juni 1945.
Sarajevo, FNRJ
NacionalnostBošnjak
Zanimanjepisac

Podržavao je ideologiju nacističke Njemačke i Ustaškog pokreta; u svojim pisanim djelima i esejima u novinama Osvit zagovarao је ustašku ideologiju i podupirao progon Jevreja u Sarajevu. Istovremeno je radio i kao voditelj na radiostanici Rim u fašističkoj Italiji. Osim maternjeg bosanskog jezika govorio je i arapski, turski, njemački i francuski.

Biografija

Obrazovanje

Rođen je 1. aprila 1914. godine u Gorici kod Trebinja, od oca Smaila i majke Emine. Mekteb i osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu nakon čega odlazi u Travnik gdje se upisuje u Elči Ibrahim-pašinu medresu. Poslije jedne ili dvije godine provedene u travničkoj medresi, prebacuje se na dalje školovanje u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu gdje i maturira 1936. godine. Kao učenik medrese objavljivao je svoje tekstove u Islamskom glasu, Novom Beharu, Obzoru, Svijesti, El-Hidaji, Glasniku VIS-a, Našoj domovini, Kalendaru Hrvata i drugim publikacijama.[1]

Nakon završene medrese upisao se na Višu islamsku šerijatsku školu u Sarajevu gdje je diplomirao 1941. godine. Iza toga proveo je dvije godine u Rimu na postdiplomskom studiju iz orijentalistike.[1] Tada je bio saradnik italijanskih časopisa Mondo Arabo i Oriente Moderno. U Rimu je radio kao prevodilac vijesti i spiker na radiostanici. Bio je zaposlen u Sarajevu kao profesor u Šerijatskoj gimnaziji, a honorarno je radio u Ženskoj medresi, Realnoj gimnaziji i Srednjoj tehničkoj školi. Pored prosvjetnog i pedagoškog rada mnogo je pisao i prevodio.

U vrijeme kada su Mladi muslimani djelovali kao podružnica El-Hidaje, koja je od 1941. godine bila organizacija islamskog svećenstva Nezavisne Države Hrvatske Mustafa Busuladžić je u Sarajevu bio njihov zvanični predsjednik (poslije Kasima Dobrače, a na prijedlog Mehmeda Handžića). Mustafa Busuladžić je bio jedan od muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini, a iz njegovog opusa izdvaja se brošura Muslimani u Sovjetskoj Rusiji u kojoj je opisao teško stanje muslimana u Ruskom carstvu koje se još više pogoršalo nakon dolaska boljševika na vlast.

Djelovanje u Drugom svjetskom ratu

U svojim tekstovima i govorima izjednačavao je partizane i četnike te je pozivao 1944. muslimane u SS i druge kolaboracione jedinice na prostoru Nezavisne Države Hrvatske iako su u tim godinama partizani izbacili četnike iz Višegrada i Foče i u zaštitu stavili muslimansko stanovništvo. U to vrijeme Sarajevo je puno muslimana iz istočne Bosne koji su izbjegli pred četničkim pokoljima, a na pitanje isljedenika je li mu poznata "pozadina klanja u Višegradu i na koji način je došlo do toga" odgovorio "Nije mi bila poznata". Na pitanje zašto je i dalje govorio protiv NOB-a odgovorio je "Ja sam saznao tek kasnije da su partizani izbacili četnike iz Višegrada".[2]

Suđenje

S obzirom na to da je Mustafa bio jedan od protivnika komunizma što je potvrdio i objavljivanjem djela o muslimanima u bivšem SSSR-u, nova vlast ga je ubrzo uhapsila i prebacila u vojni zatvor. Nakon oslobođenja Sarajeva i dolaskom komunista na vlast, uhapšen je polovinom aprila 1945, a suđeno mu je pred vojnim sudom 22-23. maja u tadašnjoj Osman-pašinoj kasarni. Optužen je kao suradnik okupatora, zbog suradnje sa jeruzalemskim muftijom i članom SS-a al-Husseinija, te zato što je bio nastavnik u školi imama SS divizije. Kao dokazni materijal tužilac je priložio antikomunističku brošuru "Muslimani u sovjetskoj Rusiji", kopiju protusrpskog pisma Mehmeda Handžića koje je preveo i predao al-Husseiniju, kopiju pisma koju je predao muftiji zbog zarobljenika zatvorenih u Zagrebu, članak Naša tolerancija objavljen u Osvitu, u kom ukazuje da su Židovi zajednički neprijatelji Arapa, muslimana i kršćana, te pozdravno pismo, napisano 11. maja 1941 na svečanoj sjednici El-Hidaje upućeno poglavniku NDH Anti Paveliću, podpredsjedniku vlade Nezavisne Države Hrvatske Osmanbegu Kulenoviću, doglavniku i ministru za bogoštovlje i nastavu Mili Budaku i doglavniku Ademagi Mešiću,[3] te antisrpski govor koji je pročitan pred Carevom džamijom u Sarajevu. Vojni ga je sud skupa s Atifom Hadžikadićem, tadašnjim gradonačelnikom osudio na smrt strijeljanjem. Strijeljanje je izvršeno noću u sarajevskom naselju Velešići.

Pogledi

Prema Jevrejima

U svojim osvrtima objavljenih u Osvitu nakon progona Židova u Sarajevu napisao je:

Kod nas su se ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja. Njih je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova.[4]

Prema ženama

U časopisu El-Hidaje u tekstu Kult golotinje napisao je:

Nakon teških i skupo plaćenih iskustava prošlosti ne smijemo se uspavljivati trabunjanjima moderne žene koja zahtijeva ista prava kao i muškarac, zaboravljajući duboke duševne razlike koje je dijele od muškarca

Ideologija

Tarik Haverić u svojoj knjizi Kritika bosanskog uma ocjenjuje Busuladžićeve tekstove kao pune stereotipa prema Srbima i Jevrejima, ženama muslimankama, te da je u svojim tekstovima hvalio fašizam.[5] Osim toga, u svojoj knjizi obrazlaže da Busuladžić nije bio ideološki neutralan u svojim tekstovima koje je pisao od 1942. do 1945.[6]  

Naslijeđe i kontroverze

Danas jedna ulica u sarajevskom naselju Breka na Koševu nosi njegovo ime. Ulica je prije nosila ime narodnog heroja SFRJ Fuada Midžića.[3] Zastupnički dom Parlamenta BiH usvojio je 11. januara 2021. godine poslaničku inicijativu zastupnika Naše stranke Damira Arnauta u kojoj se traži od općina i gradova u Bosni i Hercegovini zamijene nacistički i fašistički nazivi ulica, škola i drugih javnih površina. U inicijativi je pored ostalih[a] spomenut i Busuladžić.[7]

Osnovnoj školi Dobroševići u općini Novi Grad 26. oktobra 2016. promijenjeno je ime u Javna ustanova Osnovna škola "Mustafa Busuladžić",[8] što je manjim dijelom izazvalo negodovanje među zastupnicima Skupštine Novog Grada, zbog Busuladžićevog podržavanja ustaškog pokreta, antisemitizma i izjava o Židovima gdje ističe "židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena i lihvarenja" i veličanju nacionalsocijalizma za vrijeme Drugog svjetskog rata.[9]

Marta 2018. godine Skupština Kantona Sarajevo je donijela odluku o promjeni naziva škole na prijašnje ime "OŠ Dobroševići".[10][11] Dio medija je kritikovao takvu odluku jer nije uvažila stav Instituta za histroiju koji je 2016. podržao promjenu imena.[12]

Husnija Kamberović smatra da je promjena imena osnovne škole pokazatelj revizionističkog talasa koji se nazire u bosanskohercegovačkoj historiografiji.[13] U Sarajevu i dalje postoji nekoliko ulica koji nose imena bivših pristalica Nezavisne Države Hrvatske, među kojima je jedna ulica Mustafe Busuladžića koja se nalazi u sjevernom dijelu općine Centar.[14]

Bibliografija

  • Muslimani u Evropi - izabrani spisi, Sejtarija, 1997.
  • Muslimani u Rusiji, 1997.

Napomene

  1. ^ U inicijativi se navode imena: Mile Budak, Draža Mihailović, Osman Rastoder, Rade Radić, Sulejman Pačariz, Jure Francetić, Mustafa Busuladžić, Lorković-Vokić, Uroš Drenović, Ivo Zelenika Tovarnik, Dragiša Vasić, Avdaga Hasić, Stevan Moljević, Husein Đozo, Đuro Spužević, Muhamed Panđa, Rafael Boban, Pavle Đurišić.

Izvori

  • Filandra, Šaćir (2004), Kako sačuvati biološki opstanak, vjeru i identitet u Evropi, Novi muallim, Ilmija
  • Kamberović, Husnija (2018), Slučaj Mustafe Busuladžića – sa povijesne margine ka politikantskom centru, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za historiju CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  • Haverić, Tarik (2016), Kritika bosanskog uma: ogled o jednom historijski fiksiranom mentalitetu, ECLD CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Reference

  1. ^ a b Filandra 2004, str. 171.
  2. ^ "Viđenje i vađenje". Tarik Haverić. 24. 6. 2020. Pristupljeno 12. 11. 2022.
  3. ^ a b "Bošnjaci i fašizam". tacno.net. Pristupljeno 18. 8. 2017.
  4. ^ Mustafa Busuladžić, »Trgovačko poslovanje i privređivanje u svjetlu islamskih vjerskih propisa« (1944), op. cit., s. 154.
  5. ^ Kamberović 2018, str. 130.
  6. ^ "Ime škole i opštinski izbori". www.skolegijum.ba. Pristupljeno 11. 11. 2022.
  7. ^ Arnaut, Damir (26. novembar 2020). "Poslanička inicijativa 01-501-2281/20" (PDF). Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, Predstavnički dom.
  8. ^ Kamberović 2018, str. 124.
  9. ^ "Preimenovanja škola i ulica u Sarajevu: OŠ Dobroševići postala OŠ Mustafa Busuladžić". avaz.ba. Pristupljeno 20. 8. 2017.
  10. ^ "Antifašistička tradicija ponovo pobijedila Busuladžića". slobodnaevropa.org. 8. 3. 2018. Pristupljeno 17. 1. 2021.
  11. ^ "Osnovne škole". novigradsarajevo.ba. Pristupljeno 17. 1. 2021.
  12. ^ Kamberović 2018, str. 125.
  13. ^ Kamberović 2018, str. 129.
  14. ^ "Sarajlije i dalje hodaju ulicama poklonika fašizma". Radio Slobodna Evropa (jezik: srpskohrvatski). Pristupljeno 5. 7. 2021.


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Mustafa_Busuladžić&oldid=3530734"