Plumbaginaceae je porodica cvjetnica, rasprostranjenih širom svijeta. Porodica se ponekad označava kao porodica olova ili plumbaga. U Bosni i Hercegovini i većini balkanskim državama poznate su kao vranilovke ili vranilova trava.

Plumbaginaceae
(Porodica vranilovki)
(Vidi IUCN-ov crveni popis kratice)
Plumbago europaea
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaTracheophyta
RazredMagnoliopsida
RedCaryophyllales
PorodicaPlumbaginaceae
Juss. 1789
Rodovi
Vidi tekst
Plumbago auriculata, Ajdarabad, Indija.
Dyerophytum africanum, Vogelfederberg, Namibija.

Većina vrsta u ovoj porodici su višegodišnje zeljaste, ali nekoliko ih rastu kao lijajne ili grmovi. Biljke imaju savršene cvjetove i opraštaju ih insekti. Nalaze se u mnogim klimatskim regijama, od arktičkog do tropskog okruženja, ali posebno su povezani sa zaslanjenim stepama, močvarama i na morskim obalama.

Porodica je prepoznata od strane većine taksonoma i APG II sistema (2003; nepromijenjenom od APG sistem iz 1998.), koji ovu porodicu +uključuju u red Caryophyllales u kladusu jezgarne eudikotiledone. Sadrži oko 30 rodova i oko 725 vrsta.[1] U 1981. Cronquistov sistem smjestio je ovu porodicu u poseban red Plumbaginales, u kojem je bila bez drugih predstavnika. Dahlgrenov sistem izdvojio je neke od ovih biljska u porodicu Limoniaceae.

Rodovi

uredi

Kultiviranje i upotreba

uredi

Biljke u ovoj porodici imaju kredne žlijezde. Porodica uključuje brojne popularne baštenske vrste koje se uzgajaju zbog atraktivnih cvjetova.

U balkanskm zemljama je uobičajeno da se tretiraju kao ljekovite biljke za pripravljanje čajeva različite namjene. Među najpopularijim vranilovkama, ovde je origano, koji se koristi i kao začin i za spravljanje narodnih ljekovitih čajeva, u razne svrhe. Ova biljka ne sаdrži holesterol, a bogаt je izvor dijetetskih vlаkаnа, koji pomаžu kontrolu nivoа holesterolа u krvi.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1.

Vanjski linkovi

uredi