Svjetska historija

(Preusmjereno sa Ljudska historija)

Svjetska historija ili historija čovječanstva jest zabilježena ljudska historija od izuma pisanja utvrđena pomoću arheologije, antropologije, genetike, lingvistike i drugih disciplina.

Svjetska populacija, 10.000 prije nove ere - 2000 nove ere

Pisanoj historiji čovječanstva prethodila je prahistorija, počevši od starog kamenog doba poslije čega dolazi neolit – mlađe kameno doba. Neolit je započeo poljoprivrednu revoluciju, između 8000. i 5000. godine prije nove ere, u plodnom polumjesecu Bliskog Istoka. Za vrijeme ovog razdoblja, ljudi su započeli sistemski uzgoj biljaka i životinja.[1] Napretkom poljoprivrede, većina ljudi je prešla iz nomadskog u sjedilački način života, kao poljoprivrednici u stalnim naseljima. Relativna sigurnost i povećana produktivnost poljoprivrede omogućili su zajednicama da se šire.

Ljudi su od pamtivijeka uvijek trebali biti u blizini pouzdanih izvora pitke vode. Naselja su se razvijala na obalama rijeka već oko 3000 godina p. n. e. u Mezopotamiji,[2] na obalama egipatske rijeke Nil,[3][4] te u dolinama rijeke Ind,[5] i duž više glavnih kineskih rijeka.[6][7] Kako se ratarstvo razvijalo, žitarice su postale sve sofisticiranije, i i započela je podjela rada radi skladištenja hrane. Podjele rada dovele su do uspona slojevite više klase i razvoja gradova, što će doprinijeti nastanku više civilizacija. Rastuća složenost ljudskih društava zahtijevala je sisteme računovodstva i pisanja.

Nakon što se oformilno nekoliko civilizacija, period starog vijeka (kasna antika, klasično doba,[8] do otprilike 500 godine.[9]) je doživio uspon i pad carstava. Postklasična historija ("srednji vijek", oko 500–1500[9]) je doživjela rast kršćanstva, zlatnog islamskog doba (750 – 1258) te ranu italijansku renesansu (oko 1300). Izum štamparstva sredinom 15. vijeka u Evropi[10] donio je revoluciju u komunikaciji i omogućilo sve brže šire širenje informacija, ubrzavši kraj srednjeg vijeka i započinjući naučnu revoluciju.[11] Rani moderni period je trajao od približno 1500. do 1800,[12] i uključuje period prosvjetiteljstva i period velikih istraživanja. Do 18. vijeka, gomilanje znanja i tehnologije doseglo je kritičnu masu koja je dovela do industrijske revolucije[8] i započela kasni moderni period, koji je započeo oko 1800. i nastavlja sve do danas.[9]

Ova historijska periodizacija (dijeljenje historije na antički, postklasični, rani moderni i kasni moderni period) razvijena je i najbolje se primjenjuje na historiju Starog svijeta, posebno Evropu i Sredozemlje. Izvan ove regije, u što spada drevna Kina i drevna Indija, historijski periodi se drukčije dijele. Međutim, do 18. vijeka, zbog rastuće međunarodne trgovine i kolonizacije, historije većine civilizacija znatno su se ispreplele, započevši proces globalizacije. U posljednjem četvrtom mileniju stope rasta stanovništva, znanja, tehnologije, komunikacije, trgovine, smrtnosti oružja i degradacije okoliša uvelike su se ubrzale.[13]

Prahistorija

uredi

Rani ljudi

uredi
 
Venera iz Willendorfa, artefakt pronađen u današnjoj Austriji, 25.500 prije nove ere.

Anatomski moderni ljudi nastali su u Africi prije otprilike 300.000 godina, a bihevioralni modernitet su dostigli prije otprilike 50.000 godina.[14]

Savremeni ljudi su se iz Afrike proširili i na druge kontinente, Evropu i Aziju prije oko 60.000 godina.[15] Širenje čovječanstva na Sjevernu Ameriku i Okeaniju se desilo na vrhuncu posljednjeg ledenog doba. Ljudi su kolonizovali gotovo sve dijelove svijeta bez leda do kraja ledenog doba, prije nekih 12.000 godina.[10]

Pretpostavlja se da su možda prije 1,8 miliona godina ljudi otkrili vatru, ali sa sigurnošću se može utvrditi da su je koristili prije 500.000 godina za grijanje i kuhanje.[10] U paleolitu su također razvili jezik[10] i niz koncepata kao što su sistemski ukop mrtvih i ukrašavanje živih. Rano umjetničko izražavanje se može naći u obliku pećinskih slika i skulptura izrađenih od bjelokosti, kamena i kostiju, pokazujući duhovnost koja se generalno tumači kao animizam, ili čak šamanizam.[10] U tom su razdoblju ljudi su bili uglavnom nomadski lovci-sakupljači.[10]

Izvori

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Tudge 1998.
  2. ^ McNeill 1999.
  3. ^ Baines i Malek 2000.
  4. ^ Bard 2000.
  5. ^ Chakrabarti 2004.
  6. ^ Lee 2002.
  7. ^ Teeple 2006.
  8. ^ a b Roberts i Westad 2013.
  9. ^ a b c Stearns i Langer 2001.
  10. ^ a b c d e f Hart-Davis 2012.
  11. ^ Grant 2006.
  12. ^ Bentley i Ziegler 2008.
  13. ^ Baten 2016.
  14. ^ Klein, Richard G. (juni 1995). "Anatomy, Behavior, and Modern Human Origins". Journal of World Prehistory. 9 (2): 167–98. doi:10.1007/BF02221838. ISSN 0892-7537.
  15. ^ Stringer, C. (2012). "Evolution: What Makes a Modern Human". Nature. 485 (7396): 33–35. Bibcode:2012Natur.485...33S. doi:10.1038/485033a. PMID 22552077.