Otvori glavni meni
Translation Latin Alphabet-cs.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo Vas da pomognete u poboljšavanju članka pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.
Spelling icon.svg Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.
Rekonstrukcija Homo erectus, pripadnika najranije poznate ljudske vrste koja je znala kontrolirano upotrebljavati prednosti vatre (prema: Westfälisches Landesmuseum, Herne, Njemačka, na izložbi 2006.)

Otkriće vatre, tj. kontrola i upravljanje tim resursom, praljudima je bila prekretnica u sociokulturnoj i sveopćoj evoluciji jer je vatra omogućila kuhanje hrane, grijanje i zaštitu od elementarnih nepogoda. "Pripitomljavanje" vatre također je omogućilo proširenje ljudske aktivnosti u mraku i u hladnijim noćnim satima, a pružalo i zaštitu od predatora i insekata.[1][2][3]

Pogodnosti koje je vatra unijela u prve ljudske skupine, omogućile su nove velike migracije u ekspanziji roda Homo, ovoga puta ka hladnijim klimatima.

Neki istraživači misle da pouzdani dokazi o rasprostranjenoj kontroli vatre datiraju tek od prije oko 125.000 godina i ranije. Širu podršku i argumentiranu podršku o prvim imaju oni koji pretpostavljaju da su prvi korisnici kontrolirane upotrebe vatre bili pripadnici vrste Homo erectus. To temelje na nalazima ostataka pepela, ugljevlja i nagorjelih kostiju u špilji u Zmejevom brdu kod Beijinga, koja je bila njihovo sklonište (prvoopisani su kao Sinanthropus pekinensis i Paleanthropus pekinensis). Budući da ta hipoteza ima široku naučnu podršku, kompetentnipaleoantropolozi nemeju dvojbe da tragovi kontrolranog korištenja vatre potiču najranije od prije nekih 400.000 godina, tj. azijskih predstavnika vrste H. erectus.[4][5][6][7]

Nagađanja o najranije definitivnim dokazima kontrole vatre pripadnika Homo u rasponu od 0,2-1,7 miliona godina, još uvijek su bez materijalnih dokaza.[8]

Dokazi iz donjeg paleolitaUredi

Svi dokazi kontrole vatre u Donjem paleolitu su neizvjesna i, u najboljem slučaju ograničene akademske podrške. Ustvari, definitivni dokazi kontrolirane upotrebe vatre su jedno od obilježja tranzicije iz donjeg do srednjeg paleolita, u periodu od 400.000 do 200.000 p.n.e.

Istočnoafrička nalazišta fosilnih pripadnika roda Homo lokalit, kao što su Chesowanja kod Lake Baringo, Koobi Fora i Olorgesailiea u Keniji, pokazuju neke od mogućih dokaza da je vatra možda korištena od njegovih prapočetaka. Na lokalitetu Chesowanja, arheolozi su našli crvene gline, što indicira da su možda bile pečene prije oko 1,42 miliona godina. Dogrijavanje tih krhotina pokazuje da su gline morale biti zagrijane na 4000 C. Na nalazištu Koobi Fora (oznaka: FxJjzoE i FxJj50), nađeni su naznake kontrole vatre Homo erectus prije 1,5 miliona godina, na osnovu crvenilila sedimenata koje može doći samo grijanjem na 2000 - 4000.

U Gadebu, Etiopija, nađeni su fragmenti ispečenog tufa, a spaljeni tufovi su pronađeni i na lokalitetu 8E, ali je do ponovnog spaljivanja stijena možda došlo zbog lokalne vulkanske aktivnosti. Ovdje su među alatima pripadnika vrste H. erectus – nađeni proizvodi Acheulean artefakata. U bliskoj dolini rijeke Awash, nađene su depresije crvenkaste gline konusnog oblika koja su mogle biti formirane na temperaturama od 2000C. Misli se da su spaljeni panjevi, kao način da se vatra održava daleko od mjesta obitavanja. Uz spaljeno kamenje u dolini Awash, također su nađeni tufovi koji su obloženi vulkanskim materijalom.

Nagađano je da su na lokalitetu Bnot Ya'akov Bridge, Izrael, moguće naznake da je H. erectus ili Homo ergaster su koristili vatru prije između 790.000 i 690.000 godina p.n.e. Do danas je ovo bila najšire prihvaćena tvrdnja, iako je nedavna reanaliza spaljenih kostiju i biljnog pepela iz pećine Wonderwerk Cave sugerirala tragenje za dokazima koji potkrepljuju starost ljudske kontrolu vatre na milion godina.[9][10]

U Xihoudu u Provinciji Shanxi, Kina, postoje dokazi o ostacima vatre u vidu crnih, sivih, i sivkasto-zelenih promjena boje na pronađenim fosilnim kostima sisara. U još jednom nalazištu u Kini,. Yuanmou, u Provinciji Yunnan pronađene su (1985.) pocrnjele kosti sisara datirane na 1,7 miliona godina p.n.e..

U Trinilu, Java, u spaljenim šumama nađeni su slojevima sa fosilima koji su nosili H. erectus, od prije oko 500.000 do 830.000 p.n.e, ali su mogle biti pougljenisane i usljed prirodnih požara, jer je Centralna Java vulkanska regija.

Na osnovu poređenja vremena hranjenja između ljudskih i neljudske primata (4,7% u odnosu na predviđenih 48% dnevnih aktivnosti), istraživači su zaključili da je to evolucijska posljedica prerade hrane koja datira prije 1,9 miliona godina. To može podrazumijevati kontrolu vatre još prije 1,9 miliona godina koju su prihvatili pripadnici roda Homo.[11]

Dokazi iz srednjeg paleolitaUredi

AfrikaUredi

Najstariji definitivni dokazi ljudske kontrole vatre su nađeni i u Swartkransu, Južna Afrika. Nekoliko spaljenih kostiju su pronađene između Acheuleanskog kamenog i koštanog alata, sa znacima hominidne obrade. Ovo nalazište također pokazuje neke od najranijih dokazi o mesožderstvu vrste u Homo erectus. Pećinsko ognjišta u Južnoj Africi sadrži depozite ostataka vatre datirane na 200.000 do 700.000 p.ne., kao što su nađeni i na raznim drugim lokacijama, kao što su Montagu Cave (58.000 do 200.000 p.n.e.) i na Klasies River Mouth (120.000 do 130.000 p.n.e.).

Najjači dokaz dolazi iz Kalambo Fallsa u Zambiji, gdje je među nekoliko artefakata koji se odnose na ljudsko korištenje vatre, uključujući ugljenisana rezanje, ugljen, crvene površine, nađena i ugljenisana trava i biljna stabla i drvena oruđa koja su eventualno kaljena vatrom. Radiokarbonskim datiranjem starost tog ležišta je procijenjena na oko 61.000, a na 110.000 p.n.e. na osnovu aminokiselinskog grananja (grozdanja, racemizacije).

Vatra je korištena za zagrijavanje hrane i rezanje kamenja da bi se poboljšala nihova obradivost prije nego što su glodali alate Stillbay kulture. Ovo istraživanje identificira ne samo Stillbay nalazište koje je datirano na oko prije 72.000 p.n.e., već i nalazišta koja mogu biti stara i oko 164.000 p.n.e.

AzijaUredi

 
Pećina Zhoukoudian
ili Čokotjen ili Šukutjen (kako se fonetski čita u našim prevodima engleskih i francuskih izvora) je zaštićena kao World Heritage Site.
Nalazište je rane upotrebe vatre u Kini.

U pećini Qesem Cave, 12 km istočno od Tel Aviva postoje dokazi regularne upotrebe vatre od prije oko 382.000 do 200.000 godina p.n.e., koji potiču s kraja Donjeg pleistocena. Velika količina spaljenih kostiju i umjereno grijane grudvice zemlje ukazuju na klanje plijena, uz uklanjanje mesa, što se odvijalo u blizini "kamina", tj. vatrišta.

Neoborivi dokazi u Zhoukoudianu su potvrdili prisustvo vatre još oko 230.000 do 460.000 godina p.n.e. Ta vatra je dokumentirana prisustvom spaljenih kostiju, spaljenih usitnjeno-kamenih artefakata, ugljen, pepela i ognjišta uz fosile pripadnika vrste Homo erectus u sloju 10 na lokalitetu 1. Sve ronađene kosti na Lokalitetu 1 su bile uniformno crne i sive. Ekstrakti iz kostiju su odlučno ukazivali karakteristike spaljene kosti, a ne tragova manganskog bojenja. Među nagorjelim životinjskim nđene su i ljudske kosti, što navodi na pretpostvku ha su pripadnici vrste Homo erectus bili kanibali.[12]

Ovi ostaci su pokazali IR spektar za okside, a tirkizna kost koja je u laboratoriju reproducirana grijanjem neke druge kosti nađene u Sloju 10. Na tom mjestu, isti efekt je možda bio zbog prirodnog grijanja, a kao efekat je proizvedena bijelo, žuto i crno obojenje kosti. Sloj 10 je sam po sebi opisan kao pepeo sa biološki proizvedenim silicijem, aluminijem, željezom, kalijem, ali nedostaju ostaci drvenog pepela, kao što su silikatni agregati.

Među njima su moguća ognjišta sa fino laminiranim muljem i glinom sa međusljevima crvenkasto-smeđih i žuto-smeđih fragmenata organske materije, lokalno miješane sa krečnjačkim fragmentima i tamno smeđe fino laminirana mulj, glina i organske materije. Sama ležišta ne pokazuje da su vatrišta napravljeni u Zhoukoudianu, ali asociranost sa pocrnelik kostiju s kamenim artefaktima barem ukazuje da su ih gradili ljudi i to za kontrolu vatre u vrijeme naseljavanja pećine Zhoukoudian.

EvropaUredi

Na više lokacija u Europi su također nađeni dokazi da je i pripadnici kasne verzija vrste Homo erectus upotrebljavali vatru kasnije. Njeni najstariji tragovi su otkriveni u Engleskoj u mjestu Beeches Pit, Suffolk. Datiranje primjenom uranske serije radioaktivnog raspadanje, procijenjeno je da je na lokaciji 'TL upotreba vatre bila prisutna oko 415.000 današnjice.

U mjestu Vértesszőlős, Mađarska su pronašen dokazi spaljenih kostiju, ali ne i ugljen, koji datiraju iz perioda od prije 350.000 godina. U španskom nalazištima Torralba i Ambrona, zabilježeni su ostaci ugalja i drva, te Acheuleanske kamene alatke koje potiču od od 300.000 do 500.000 godina p.n.e.

Na lokaciji Saint-Estève-Janson, u pećini Escale Cave, Francuska, postoje dokazi od pet ognjišta i crvenoj zemlji. Ove ognjišta su datirana na prije oko 200.000 godina prije današnjice. [13]

Promjene ponašanjaUredi

Kontrola vatre i pratećeg svjetla unijeli su važne višestruke promjene u ponašanju. Svakodnevne aktivnosti je više nisu bile ograničena samo na period dnevnog svjetla. Osim toga, neki sisari i insekat izbjegavaju vatru i dim, koji su bili usputna korist za preveniranje nepoželjnih ujeda. Posebno poboljšanje upotreba vatre je donijel u poboljšanje ishrane i kuhanju proteina.[14] Kuhanje biljnih namirnica je moglo izazvati ekspanziju mozga, jer pospješuje probavljivost složenih ugljikohidrata iz škrobne i omogućava apsorpciju više energije po jedinici mase konzumirane hrane.

Probavni sistem čovjeka je evoluirao ka prilagodbama na kuhanu hranu, pa se smatra da kuhanje može objasniti povećanje veličina mozga kod hominida, jer je probavnog trakt kraći, manje je zuba i kraća vilica, a smanjenje se i spolni dimorfizam, što se dogodilo prije otprilike 1.8 miliona godina.[15]

Neki antropolozi tvrde da svi dokazi ukazuju na to da su se upotreba vatre i kuhanje u ozbiljnom obimu tek prije samo prije 250.000 godina, kada se drevna ognjišta, zemljane peći, spaljene životinjske kosti i kremena oruđa pojavljuju širom Evrope i Bliskog Istoka.

Dva miliona godina prije toga, jedini znaci vatre je nagorjela zemlja oko ljudkih fosila, što mnogi antropolozi smatraju prije koincidencijom nego kao namjerom za loženje vatre. Glavna struja tumačenja antropologa je da se povećavanje ljudskom mozga dogodila i prije pojave kuhanja, zbog smanjenja od potrošnje sjemenki i bobica, tj. prelaska na potrošnju mesne hrane.

ReferenceUredi

  1. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  2. ^ First Control of Fire by Human Beings--How Early?" .
  3. ^ http://discovermagazine.com/2013/may/09-archaeologists-find-earliest-evidence-of-humans-cooking-with-fire#.UpHIM2tYCSN James S. R. (1989): Hominid use of fire in the lower and middle Pleistocene: A Review of the evidence". Current Anthropology (University of Chicago Press) 30 (1): 1–26. doi:10.1086/203705.
  4. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  5. ^ Campbell B. G. (2009): Human evolution: An introduction to mans adaptations. British Museum of Natural History, London, ISBN 0-202-02041-X; ISBN 0-202-02042-8.
  6. ^ Lambert D. (1989): The Cambridge guide to prehistoric man. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 33364 4; ISBN 0 521 33364 9.
  7. ^ Napier J. R., Napier P. J. (2005): The matural history of the primates – A review of the natural history of the primates. The MIT Press, History, Cambridge, Massachussets, ISBN 0-262-64033-3; ISBN 0-262-14039-X.
  8. ^ James S. R. (1989): Hominid use of fire in the Lower and Middle Pleistocene: A review of the evidence. Current Anthropology|url=http://faculty.ksu.edu.sa/archaeology/Publications/Hearths/Hominid%20Use%20of%20Fire%20in%20the%20Lower%20and%20Middle%20Pleistocene.pdf |volume=30|issue=1|pages=1–26|publisher=University of Chicago Press|doi=10.1086/203705|
  9. ^ http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/3670017.stm., Early human fire skills revealed., 2004.
  10. ^ Pringle H. (2012): Quest for fire began earlier than thought. ScienceNOW, American Association for the Advancement of Science, http://news.sciencemag.org/sciencenow/2012/04/quest-for-fire-began-earlier-tha.html?ref=em.
  11. ^ http://www.pnas.org/content/early/2011/08/17/1107806108.abstract?sid=3cb579e4-4464-4438-8271-1f1ab75971c3.
  12. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  13. ^ Preece R. C. (2006): Humans in the Hoxnian: habitat, context and fire use at Beeches Pit, West Stow, Suffolk, UK. Journal of Quaternary Science: 485–496.
  14. ^ Stone L., Lurquin P. F., Cavalli-Sforza L. L. (2007): Genes, culture, and human evolution: A synthesis. Blackwell Publishing.
  15. ^ Clement B.: The Cooking Enigma, in: Ungar P. S. ed. (2006): Evolution of the human diet: The known, the unknown, and the unknowable. Oxford University Press, Oxford, USA, ISBN 0-19-518346-0.

Također pogledajteUredi