Landshut
Landshut je autonomni grad, koji se nalazi na rijeci Isar u njemačkoj pokrajini Bavarskoj, koji istovremeno pripada Istočnoj i Južnoj Bavarskoj. Upravno je središte Vlade Donje Bavarske i istoimene područne zajednice (njemački: Gebietskörperschaft). Osim toga je upravno sjedište njemačkog okruga Landshut. Po podacima od 31. decembra 2015. u gradu je živjelo 69.220 stanovnika,[1] te je nakon Passaua i Straubinga treći najveći glavni grad okruga Bavarske, a nakon Regensburga, drugi najveći grad Istočne Bavarske. U usporedbi sa ostalim gradovima Bavarske po broju stanovnika nalazi se na 12 mjestu. Od maja 2007. godine Landshut je središte Metropolitanskog područja München.
Landshut | |
|---|---|
Grad | |
 Dvorac Trausnitz u Landshutu | |
 Grb | |
  Landshut | |
| Koordinate: 48°32′14″N 12°09′08″E / 48.53722°N 12.15222°E | |
| Država |  Njemačka |
| Pokrajina | .svg){kind=small} Bavarska |
| Vlada | |
| • Načelnik | Hans Rampf (CSU) |
| Površina | |
| • Ukupno | 65,79 km2 |
| Nadmorska visina | 393 m |
| • Gustoća | Greška izraza: Neočekivani / operator /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 84001-84036 |
| Pozivni broj | 0871 |
| Registracija vozila | LA |
| Veb-sajt | www.landshut.de |
Središte grada, koje se nalazi na rijeci Isar, a zbog tri kacige koje se nalaze na grbu grada, često se naziva Grad triju kaciga (njemački: Dreihelmestadt). Jedna od poznatijih manifestacija šireg regionalnog značaja u gradu je Landhutsko vjenčanje, koja se održava svake četiri godine u spomen na vjenčanje vojvode Georga Bogatog i Hedwige Jagiellonice. Znamenitost grada je gotička arhitektura sa mnogo historijskih spomenika, predindustrijalna arhitektonika, dvorac Trausnitz i crkva Svetog Martina, sa najvišim tornjem na svijetu izgrađenom od cigle.
Historija
urediPrahistorija
urediPrva ljudska naselja u ovom području između Dunava i srednjeg toka Isara postojala su još u mlađem kamenom dobu prije oko 7.000 godina. Oko 5.500. p. n. e.[2] područje naseljavaju prvi doseljenici, koji će osnovati područje današnjeg grada. Na području današnjeg Sjevernog groblja (njemački: Nordfriedhof) oko 4.700. p. n. e. nastaje prvo naselje mlađeg kamenog doba. Arheološkim iskapanjima iz 2006. godine pronađeni su glineni ostaci posuda i kameno oruđe, koje ukazuje da su doseljenici na ovo područje došli iz današnje Češke, te su oni kulturno dominirali ovim područjem preko stotinu godina, prije nego su kulturni krugovi Oberlauterbacher grupe preuzeli ovo područje. Ovo naselje postojalo je oko 300 godina. Slijedećih 3.500 godina ne postoje indicije o eventualnim naseobinama na ovom području. Prvi slijedeći dokaz o naselju na ovom području je jedna urna od gline, koja se datira od oko 900. p. n. e. U ovo vrijeme na današnjem sjevernom dijelu grada postojalo je najveće naselje na području današnje Bavarske. Od 15. p. n. e. ovo slabo naseljeno gusto pošumljeno bregovito područje, pripada Rimskom carstvu. U to se vrijeme u obližnjim područjima osnivaju jake utvrde i gradovi kao Regensburg (latinski: Castra Regina) ili Passau (latinski: Batavia), dok je područje Landshuta u ovoj epohi manje značajno.
Oko 500. godine formiranjem bajuvarskog naroda od različitih plemena, područje je stalno naseljeno od Bajuvara. Stvaraju se prva naselja u regiji, kao npr. Ergolding i Eching, gdje se kultivira poljoprivredno područje. Do 12. stoljeća, poljoprivreda se uglavnom razvija samoopskrbljivanjem. Početkom visokog srednjeg doba, dolazi do specijalizacije u pojedinim oblastima, te se razvija trgovina i zanatstvo. Predstavnici ovih zanimanja raspoređuju se na geografski povoljnim područjima, čime dobijaju veći broj potrebnih kupaca. Zbog važnost mosta na Isaru, Landhut u ovom periodu dobija na trgovinskom, zanatskom i geografskom značaju.
Osnivanje grada i podjela teritorije
uredi
.png)
Već prije formiranja grada, na ovom području su postojale odbrambene i stražarska naselja, koja se historijski spominju oko 1150. godine kao Landeshuata (Šešir i zaštita države - njemački: Hut und Schutz des Landes), dok se po arheološkim iskapanjima iz 2002. godine može pouzdano tvrditi da su ove institucije postojale još u 10. stoljeću.[3] Početak trgovine u Bavarskoj pod vladavinom drugog bavarskog vojvode iz dinastije Wittelsbach, u kojem se periodu dešavaju borbe za vlast između vojvode Ludwiga der Kelheimera, sina Otto I., kome je od strane Fridrika Barbarosse odbijeno vojvodstvo i regensburškog biskupa. Tokom ovih sukoba, sjeveroistočno od današnjeg Landshuta, vojvoda Kehlmeier uništava dvorac i utvrdu Straßburg. Može se pretpostaviti da je ovaj dvorac služio za odbranu važnog mosta na Isaru. Nedugo nakon razaranja dvorca, vojvoda se odlučuje 1204. godine, nekoliko kilometara uzvodno, sagraditi novi grad, te istovremeno napraviti novi most na Isaru. Nakon toga naselje nazvano Landshut predstavlja prvostvoreni grad Ludwiga der Kelheimera u Donjoj Bavarskoj. Tačna godina osnivanja grada i Dvorca Trausnitza može se ustanoviti na osnovu ljetopisa monaha Hermanna iz samostana Niederaltaich u kojem se navodi:
(latinski: Lvdwicus dux Bawariae castrum et oppidum in Lantshvt construere cepit) - Ludwig, vojvoda bavarski gradi zamak i naselje u Landsutu
Geografski je grad bio idealno mjesto za stvaranje trgovinskog središta: Brdo Hofberg je bio dobro mjesto za gradnju dvorca, a zbog položaja otoka Mühleninsel izgradnja dvaju manjih mostova na Isaru je bila optimalno rješenje za premošćivanje rijeke. U to je vrijeme se na Isaru odvijala plovidba, te su se svi trgovinski putovi iz pravca Münchena i alpskog regiona u okolini Regensburga i Bavarskih šuma ukrštali u Landshutu, što su omogućili brzi razvoj Landshuta.[3] U prvih petnaest godina svog postojanja, Ladshut se sastojao iz tri dijela: Starog grada (njemački: Altstadt), koji se dugo izdvajao sa bogatim i značajnim zanatskim radnjama u Bavarskoj, dvorcem iznad naselja, te samostanom Seligenthal, izgrađenim 1232. godine kao zadužbinom Ludmille, udovice Ludwiga der Kelheimera. Mnogi su bavarske vojvode sahranjene u Seligthalu. Do 1253. godine Landshut je značio kao glavni grad dinastije Wittelsbacher, te je de facto bio glavni grad Bavarske. U ovoj je godini država podijeljena između dvaju sinova vojvode: Na Gornju Bavarsku sa glavnim gradom Münchenom i Donju Bavarsku sa glavnim gradom Landshutom. Oko sto godina kasnije, 1340. godine Ludovik, ujedinjuje obe države, sada sa glavnim gradom Münchenom. Devet godina kasnije Bavarska se ponovo dijeli: ovaj put između sinova Ludovika na tri područja Straubing-Holland, Gornju Bavarsku i Donju Bavarsku-Landshut. Područje Donje Bavarske-Landshut pod upravom drugog sina Ludovika Stephana II., a nakon smrti bavarskog vladara ponovo se ujedinjuje ova dva dijela.
U ovom se historijskom periodu Landshut znatno širi, i to tako da se zidine gradskih utvrda nekoliko puta proširuju. Prvo širenje grada dešava se pedeset godina nakon osnivanja, kada se već postojeće ulice produžuju i Untere Altstadt se proširuje. Krajem 13. stoljeća grad se proširuje za područje današnjeg Neustadta, koji je izgrađen neposredno pored dijela nazvanog Altstadt. Dvadeset godina kasnije izgrađuje se područje današnjeg trga Dreifaltigkeitsplatz. Od 1340. godine gradske se zidine šire na dio grada nazvan Freyung. Kako se iz imena kvarta (njemački: frei - bosanski: slobodno) može spoznati, ovo je naselje bilo oslobođeno mnogih poreznih nameta, a građani su bili oslobođeni plaćanja poreza cijelih deset godina. Granice se grada šire sve do obale Isara i grade se nove gradske kapije. Nakon požara u 1342. godini u kojem je uništeno stotine građevina, gradnja kuća u Landshutu se razvija generalno od kamena. Zbog požara dolazi do potrebe gradnje nove crkve, jer se stara romanička crkva nalazila tri metra ispod novoizgrađenog centra grada. Početak gradnje odgađan je sve do 1380. godine.
Procvat Landshuta
uredi
Smrću Stephana II. dolazi do nove podjele države između njegova tri sina, koja će se historijski nazvati Podjela Bavarske iz 1392. godine. Nastaju vojvodstva Bayern-München, Bayern-Ingolstadt i Bayern-Landshut. Prvi vojvoda privredno najjačeg vojvodstva Bayern-Landshuta, bio je Friedrich der Weise, koji je vladao od 1375-93. i koji je obilježio eru bogatstva Landshuta. U vrijeme njegove vladavine počela je gradnja jedne od najznačajnijih građevina Bavarske tog vremena. Nakon 120 godina 1500. godine dovršena je Crkva svetog Martina, a nekoliko stotina metara sjeveroistočno izgrađana je Crkva Svetog Duha. Nasljednici Friedricha der Weise, koji su počasno nosili i dodatak imenu bogati (njemački: der Reiche) dodatno su pridonijeli procvatu Landshuta. Prvi od bogatih vojvoda Heinrich XVI. vladao je čvrstom rukom, te je za izgradnju dvorca Trausnitz, 49-ici najbogatijih građana oduzeo imovinu čime je financirao gradnju i razvoj Landshuta. Istovremeno je proširio uticaj i značaj Landshuta u borbi za vlast sa svojim bratićem Ludwigom VII. iz Bayern-Ingolstadta, kada je zadobio područje Straubinger Ländchena 1429. godine, te čitav Bayern-Ingolstadt 1447. godine nakon izumiranja bratićeve loze.
U slijedećim godinama, Landshut koji je već bio političko središte, postaje privredno i kulturno središte Bavarske te postaje bogatiji od Bayern-Münchena, što se može zahvaliti trgovinom solju sa gradovima izvan vojvodstva: Bad Reichenhallom, Kitzbühelom, Rattenbergom i Kufsteinom. Nasljednik Heinricha XVI, Ludwig IX, bogati, koji je vladao od 1450. godina počeo je sa sistematskim progonom Židova, prisiljavanjem na pokrštavanje ili plaćanjem kazne od 30.000 guldena i progonstvom. Vrhunac društvenih događanja i turnira je bila svečanost proslave vjenčanja njegovog sina Georga bogatog sa Hedwigom von Polen iz dinastije Jagiellonena 1475. godine, koje je historijski zabilježeno kao Landshutsko vjenčanje i postalo je najblistavija proslava kasnog srednjeg vijeka. Nakon smrti svoga oca, četiri godine kasnije 1479. godine Georg bogati preuzima vojvodstvo. U to je vrijeme čitav grad, osim gradskog dijela Mühleninsel, bio ograđen masivnim visokim zidom. Zid je bio prekinut na samo osam mjesta gradskim kapijama. Pored Ländtora, postojao je još Vanjski Isartor i Unutrašnji Isartor u blizini Spitalerturma, a na istočnoj gradskoj granici Kapuzinertor i Hagrainertor, na zapadu Münchnertor i Hutertor. Mnogi umjetnici, kao Hans Leinberger i Mair von Landshut, obilježili su kulturni život tog vremena.
Uspon Landshuta kao glavnog grada provincije
uredi
.jpg)
Smrću Georga bogatog 1. decembra 1503. godine završava period procvata Landshuta. Iz braka sa Hedwigom nije bilo muških nasljednika, te Bayern-Landshut po Wittelsbacherovim nasljednim dogovorima potpuno pripada pod vlast vojvodstva Bayern-Münchena. Kratko prije svoje smrti, Georg je neuspješno pokušao svoga zeta, kneza Ruprechta von der Pfalza imenovati za svog nasljednika. Minhenska nasljedna loza nije pristala na kršenje dinastijskog dogovora, što je dovelo do sukoba nazvanih Landshuterski nasljedni rat. Tokom slijedećih dviju godina mnoga su naselja Landshuta spaljena, a sukobi su prestali tek nakon smrti Ruprechta i njegove žene Elisabethe 1505. godine. Kao posljedica carske odluke Bayern-Landshut se ujedinjuje sa Bayern-Münchenom i grad gubi na političkom značaju. Nako što je 1514. godine Ludwig X. zahtijevao vojvodstvo od svog brata Wilhelma IV., pojavila se opasnost od rasplamsavanja novih sukoba. Prisilom cara, Wilhelm IV je pristao na podjelu vlasti i Ludwig X. je dobio upravu nad crkvenom financijskom upravom (njemački: Rentamt) Landshuta i Straubinga. Od 1537-43. dao je izgraditi Landshutsku gradsku rezidenciju, prvu renesansnu palaču sjeverno od Alpa. Kako Ludwig X. nije imao djece, njegovom smrću 1545. godine, Landshut gubi status rezidencijalnog grada. Do dolaska na vlast 1579. godine, nasljednik princ Wilhelm V je prebivao u svom rodnom gradu. Pod njegovom vladavinom Friedrich Sustris je dvorac Trausnitz dogradio u renesansnom stilu. U narednim desetljećima historija grada odvija se relativno mirno. Idejom jačanja katoličke vjere u Landshutu, vojvoda i izborni knez Maximilian premjestio je kanonički samostan St. Kastulus iz Moosburga u Landshut i proglasio je Crkvu svetog Martina samostanskom crkvom.
Tokom Tridesetogodišnjega rata Landshut je bio tri puta napadnut od strane Šveđana: 1632, 1634 i 1648. godine. Napad 22. jula 1634. godine bio je za grad prilično razoran. Dok su gradonačelnik i članovi gradskog savjeta uspjeli 1632. godine razaranje grada spasiti kapitulacijom i plačanjem 100.000 Reichstalera, u drugom napadu 1634. grad se oprdeijelio za odbranu. Odbrana je bila neuspješna, a grad i dvorac zu zauzeli švedski vojnici. U pokoljim nakon bitke stradali su mnogi građani a ubijen je i zapovjednik odbrane i carski general Johann von Aldringen.[4] Nakon zauzimanja grada švedski zapovjednici Bernhard von Sachsen-Weimar i Gustaf Graf Horn dozvolili su vojsci pljačkanje grada trinaest dana. Nakon toga u gradu je zavladala kuga i masovna glad unutar gradskih zidina od čijih su posljedica umrli trećina tadađnjeg stanovništva grada.[5] U slijedećem napadu 1648. godine grad je ponovo zauzet i to ovaj put od francuske vojske pod zapovjedništvom maršala Henrija Turenna, potpomognutih švedskom vojskom pod zapovjedništvom feldmaršala Carla Gustava Wrangel, koji je tražio plaćanje danka pet mjeseci, tako da je grad izbjegao velika stradanja i rušenja kao u napadu prije četrnaest godine.[6] Ovaj period se smatra najnižom tačkom u historiji grada. Oko sto godina gasnije, 1740-ih grad je ponovo napadnut i razrušen u toku Rata za austrijsko naslijeđe, kada su ga napale austrijske trupe. Tako je 1771. godine rušenjem gradske kapije Spitaltor započeo proces sistematičnog rušenja osam historijskih gradskih kapija. Fasada Gradske rezidencije je dorađena u klasicističkom stilu za vrijeme boravka grofa Wilhelma von Birkenfeld-Gelnhausena 1780–99. godine.
Novi razvoj grada
urediZnačajna godina za historiju grada bija je 1800. Tadašnji bavarski izborni knez Maksimilijan I. Josip Bavarski preselio je najstariji bavarski univerzitet u Landshut, osnovan 1472. godine od strane Ludwiga Bogatog u Ingolstadtu. Zvanični razlog preseljenja bio je direktna ugroženost univerziteta od strane francuske vojske koja je napadala dobro utvrđeni Ingolstadt. U stvarnosti, preseljenje je planirano već 20 godina ranije, uglavnom zbog provincijalnosti Ingolstadta, koja je kočila razvoj i rad na univerzitetu.[7] Maksimilijan I je odbijao centralističke težnje iz Münchena, a preseljenjem univerziteta bi se pojačao značaj Landshuta. Tako je i princ Ludwig I za vrijeme studija boravio u gradskoj rezidenciji u prvom desetljeću 19. stoljeća. Slijedeći napad na Landshut bio je 21. aprila 1809. godine kada je francuska vojska pod vođstvom Napoléona napala grad, a u Bitci kod Landshuta su slijedeća tri gradska tornja i kapije oštećena u toj mjeri da su morale biti porušene. Nakon što je krajem 18. stoljeće iz grada nestao jezuitski samostan, do 1802-03. u gradu su nastala sedam novih samostana. Sekularizacijom Bavarske početkom 19. stoljeća, mnogi su samostani tada zatvoreni. U slijedećih četrdeset godina osnovana su tri nova samostana: 1826. godine uršulinski Samostan Svetoga Josipa, 1835. cistercitski Samostan Seligenthal Landshut i franjevački Samostan Svetog Petra i Pavla. Godine 1826. dvadesetpet godina nakon preseljenja univerzitetau Landshut, kralj Bavarske Ludwig I., odlučuje o preseljenju univerziteta, koji je tada brojao oko 1000 studenata i bio među pet najvećih fakulteta Njemačke, u glavni grad München. Danas taj univerzitet nosi ime Univerzitet Ludwig-Maximilians. Kao nadomjestak zbog gubitka značaja grada, dvije vojne jedinice preseljene su u grad: konjička 2. Kraljevska bavarska Chevaulegers regimenta "Taxis" i 4. Kraljevski bavarski lovački bataljon, kao i apelacioni sud iz Münchena i jedan licej (danas mjerljiv ja visokom školom).[8] Licej je 1834. godine premješten u Freising iz koje je nastala Filozofsko-teološka visoka škola Freising. Nakon ove kratkotrajne univerzitetske epohe Lansdut ima podređenu ulogu u Bavarskoj. Novom teritorijalno-upravno organizacijom Bavarske pod vladavinom grofa Maximiliana von Montgelasa gradu je 1806. godine pripojen bavarski okrug Isarkreis, ali je i dalje bio pod upravom Münchena. Uprava je djelomično promjenjena, kada je grad postao sjedište vlade Donje Bavarske. Grad je 1858. godine povezan željezničkom prugom u pravcu Münchena. Gradska kapija Münchner Tor srušena je 1874. godine, radi poboljšanja protoka prometa u gornjem dijelu starog grada Altstadt. Kralj Ludwig II. je u vrijeme 1869-73. godine na drugom spratu dvorca Trausnitz dogradio i obnovio rezidencijalne prostorije.[9]
20. stoljeće
uredi
Prvih trideset godina 20. stoljeća nisu posebno značajna u historiji grada. Godine su obilježene jakom industrijalizacijom. Godinu dana prije preuzimanja vlasti Adolfa Hitlera 1932. godine vlada okruga Oberpfalz i Donje Bavarske se ujedinjuje, a sjedište Okruga Donja Bavarska i Oberpfalz se premješta u Regensburg. Gradu su 1. aprila 1928. pripojene do tada samostalne općine Achdorf i Berg ob Landshut.
Krajem Drugog svjetskog rata paramilitarna organizacija "Organisation Todt" je na Kleinen Exerzierplatz osnovala jedan vanjski koncentracioni logor (njemački: Außenlager), koji je pripadao koncentracionom logoru Dachauu. U njemu je bilo zarobljeno oko 500 židovskih logoraša prvenstveno namjenjenih za prinudni rad u vojnoj industriji Trećeg rajha, od kojih su 83 logoraša umrla od teških uslova. Na tom je mjestu (Groblje Landshut-Achdorf ) postavljena spomen ploča koja podsjeća na žrtve nacističkog terora, te na 74 logoraša, koji su umrli u prisilnom maršu, a koji su bili zarobljeni u koncentracionom logoru Flossenbürgu.
Oko mjesec dana prije ulaska američke vojske u grad, 19. marta 1945. zgrada željezničke stanice je razrušena u bombardiranju, u kom je poginulo oko 300-400 ljudi. Tri dana prije zauzimanja grada od američke vojske, 29. aprila 1945. bez sudskog procesa, od strane tajne policije GESTAPO, na gradskom trgu Viehmarktplatz, a na zapovijed gauleitera Ludwiga Ruckdeschela javno je obješen član gradske skupštine Franz Seiff.[10] Razlog za vješanje bio je jer je sa nekoliko građana zauzeo skupštinsku zgradu sa namjerom da grad bez odbrane preda američkoj vojsci. Posmrtno mu je 1946. godine dodijeljeno ime jedne ulice u gradu.[11] U sjećanje na ove i druge žrtve nacionalsocijalizma u Landshutu je 2. oktobra 2012. godine u ulici Theaterstraße, dijelu grada Altstadt i ulici Seligenthaler Straße postavljeno 16 kamenova spoticanja, po ideji njemačkog umjetnika Guntera Demniga.
Nakon završetka rata i osnivanja Zapadne Njemačke, 1956. godine je istočnobavarski okrug podijeljen u dva dijela. Landshut je ponovo postao sjedište vlade i glavni grad Donje Bavarske. Između 1972-74. teritorijalnom reformom u Bavarskoj, površina grada je povećana od 19 km² na oko 66 km². Bivša općina Münchnerau i jedan dio općine Hohenegglkofen pripali su 1. januara 1972. Landshutu, a 1. jula 1972. gradu je pripala općina Schönbrunn.[12] Veći dio općine Frauenberg pripojen je 1. jula 1974.[13] U 1978. godini osnovana je Visoka škola, koja je u početku imala odsjeke za privredu, socijalne nauke i tehnički odsjek, a kasnije su pridodani odsjeci za mašinstvo i informatiku.
21. stoljeće
urediGeografija
urediPoložaj
uredi
Landeshut se nalazi u središtu donjobavarskog brežuljkastog područja, koje se prostire od Dunava na sjeveru, pa sve do minhenske zaravni na jugu; Grad pripada predalpnom području. Tercijarni brežuljci su u gradskom području isprekidani koritom Isara. Veći dio izgrađenog područja nalazi se na ravnim terasastim nanosima Isara u dolini. Isar dijeli grad u tri veća gradska područja: Sjeverni dio u Isarsko-Dunavskim brežuljcima, južni dio u Isarsko-Innskim brežuljcima, te na otok Mühleninsel u središtu grada. Južni okruzi grada odvojeni su relativno strmim obroncima brežuljaka od kojih je najviši Hofberg sa 505 metara, koji ujedno predstavlja najvišu tačku grada. Jugozapadno od izgrađenog dijela grada u pravcu Moosburga, nalazi se ptičiji rezervat Mittlere Isarstauseen, koji se ubraja među najznačajnije rezervate vodenih ptica u Bavarskoj. U donjem toku Isara istočno od gradskog područja, nalaze se nekoliko vještačkih jezera od kojih su najznačajnija Stausee Altheim, Stausee Niederaichbach i Badeseen Gretlmühle.
Geologija
urediU okolini Landshuta nalaze se brojna nalazišta i iskopišta bentonita. Stvaranje bentonita prouzrokovano je padom meteorita tzv. (Ries-Impakt) prije oko 15 milona godina u južnoj Njemačkoj.[14][15]
Klima
uredi
Grad Landshut nalazi se u umjerenoj klimatskoj zoni sa kontinentalnom klimom, koja je tokom čitave godine u vlažnom području. Prosječna godišnja temperatura je 8,5 °C, gdje je januar najhladniji sa oko −1,0 °C, a juli sa prosječnom temperaturom od 18,1 °C najtopliji mjesec u godini.
Prosječna količina padavina je 824 m što u usporedbi sa drugi bavarskim gradovima predstavlja gornji opseg prosječne vrijednosti. Padavine u Južnoj Bavarskoj su uglavnom iz pravca sjevera u pravcu Alpa, te je tako prosječna količina padavina u gradu Regensburgu, koji se nalazi sjeverno od Landshuta samo 637 mm, dok južno od Landshuta u Rosenheimu 1075 mm padavina godišnje. Najkišniji mjesec je juli sa oko 100 mm, a najsuhlji mjesec je februar sa 43 mm.
Gradsko područje
uredi
Grad Landshut je enklava unutar istoimenog okruga. Površina gradskog područja je 65,7 km², a grad se prostire u pravcu od jugozapada prema sjeveroistoku slijedeći tok Isara. Širina grada u pravcu istok-zapad je 21,5 km, a u pravcu sjever-jug, na najširem mjestu je 7,2 km.
Susjedne općine
uredi| Bruckberg | Altdorf Ergolding |
Essenbach |
|
Niederaichbach | |
| Eching | Kumhausen Tiefenbach |
Adlkofen |
Ukupno devet općina graniče sa gradskim područjem Landshuta. U smjeru kazaljke na satu grad graniči na sjeveroistoku sa općinom Essenbach, na istoku sa općinama Adlkofen i Kumhausen te Tiefenbach na jugu. Na jugozapadnoj strani grada nalaze se općine Eching i Bruckberg. Na sjeveru grad graniči sa općinama Altdorf i Ergolding .
Teritorijalna podjela
urediDijelovi grada
urediGrad Landshut sastoji se od jedanaest gradskih dijelova. Ukoliko jedan gradski dio nije zastupljen u gradskom savjetu, građani se mogu samoorganizirati i izabrati jednog predstavnika. Gradski dijelovi nemaju pojedinačnu upravu.
- Jedanaest dijelova grada sa podacima o površini i broju stanovnika[16]
 |
| Nr. | Dio grada | Površina ha |
Broj stanovnika* |
Gustoća po km² |
Primjedba |
|---|---|---|---|---|---|
| 00 | Altstadt | 100 | 4430 | 4430 | Historijsko središte grada |
| 01 | Nikola | 139 | 9298 | 6689 | Dio između starog grada i glavne željezničke stanice |
| 02 | West | 533 | 10172 | 1908 | Dio sjeverno od Isara |
| 03 | Wolfgang | 340 | 8955 | 2634 | Dio sjeverno od glavne željezničke stanice |
| 04 | Industriegebiet | 311 | 3309 | 1064 | |
| 05 | Peter und Paul | 308 | 7869 | 2555 | |
| 06 | Schönbrunn | 898 | 3040 | 339 | Pripojeno gradu 1. jula 1972. |
| 07 | Frauenberg | 1581 | 2523 | 160 | Pripojeno gradu 1. jula 1974. |
| 08 | Berg | 539 | 4434 | 823 | Eingemeindung am 1. April 1928 |
| 09 | Achdorf | 459 | 6650 | 1449 | Eingemeindung am 1. April 1928 |
| 10 | Münchnerau | 1380 | 1958 | 142 | Eingemeindung am 1. Januar 1972 |
| Landshut | 6579 | 62629 | 952 |
* 31. decembar 2007.
Neslužbeni dijelovi grada su Mitterwöhr na istoimenom otoku na rijeci Isar, (Stadtteil Peter und Paul), te Zwischen den Brücken na Mühleninsel u gradskom dijelu Altstadt.
Dijelovi općine
urediNeovisno od ove podjele, grad je podijeljen na 54 službene dijelove općina, koji se razlikuju dijelovi grada (sa oznakom 00-05), sela, te nenaseljena područja. Do 1962. godine grad je bio podijeljen na 57 općinska dijela.
| Nr. | Općinski dio | Tip | Stanovništvo. 1987 |
bivša općina |
Gradski dio | Primjedba |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 001 | Landshut | Hauptort | 41183 | Landshut | 00 - 05 | |
| 002 | Achdorf | Gradski dio | 5866 | Achdorf | 09 Achdorf | |
| 003 | Aign | Slabo naseljeno područje | 5 | Achdorf | 09 Achdorf | |
| 004 | Attenkofen | Slabo naseljeno područje | 7 | Schönbrunn | 06 Schönbrunn | |
| 005 | Aubach | Slabo naseljeno područje | 0 | Frauenberg | 07 Frauenberg | |
| 006 | Auloh | Selo | 1355 | Frauenberg | 07 Frauenberg | |
| 007 | Aumühle | Nenaseljeno područje | Wolfsbach | 07 Frauenberg | zu 054 | |
| 008 | Bartreith | Slabo naseljeno područje | 5 | Hohenegglkofen | 08 Berg ob Landshut | |
| 009 | Berg ob Landshut | Gradski dio | 4047 | Berg ob Landshut | 08 Berg ob Landshut | |
| 010 | Berggrub | Slabo naseljeno područje | 9 | Hohenegglkofen | 08 Berg ob Landshut | |
| 011 | Buchenthal | Selo | 33 | Münchnerau | 10 Münchnerau | |
| 012 | Dirnau | Nenaseljeno područje | 34 | Wolfsbach | 07 Frauenberg | |
| 013 | Duniwang | Nenaseljeno područje | 39 | Frauenberg | 07 Frauenberg | |
| 014 | Echingerhof | Slabo naseljeno područje | 10 | Münchnerau | 10 Münchnerau | |
| 015 | Ehrnstorf | Nenaseljeno područje | 13 | Hohenegglkofen (Niederkam) | 08 Berg ob Landshut | |
| 016 | Eisgrub | Slabo naseljeno područje | 2 | Wolfsbach | 07 Frauenberg | |
| 017 | Ellermühle | Nenaseljeno područje | 22 | Münchnerau | 10 Münchnerau | |
| 018 | Englberg | Selo | Hohenegglkofen (Niederkam) | 08 Berg ob Landshut | zu 009 | |
| 019 | Entenau | Nenaseljeno područje | 31 | Wolfsbach | 07 Frauenberg | |
| 020 | Feichtmaier | Nenaseljeno područje | 19 | Münchnerau | 10 Münchnerau | |
| 021 | Frauenberg | Kirchdorf | 83 | Frauenberg | 07 Frauenberg | |
| 022 | Gretlmühle | Selo | 48 | Frauenberg | 07 Frauenberg | |
| 023 | Gündlkoferau | Selo | 64 | Münchnerau | 10 Münchnerau | |
| 024 | Haag | Slabo naseljeno područje | 5 | Schönbrunn | 06 Schönbrunn | |
| 025 | Hagrain | Selo | Hohenegglkofen | 08 Berg ob Landshut | zu 001 | |
| 026 | Hascherkeller | Naselje | Ergolding | 04 Industriegebiet | zu 001 | |
| 027 | Kranzed | Slabo naseljeno područje | 6 | Schönbrunn | 06 Schönbrunn | |
| 028 | Löschenbrand | Naselje | Altdorf | 03 Wolfgang | zu 001 | |
| 029 | Lurzenhof | Selo | Schönbrunn | 06 Schönbrunn | zu 040 | |
| 030 | Moniberg | Selo | Schönbrunn | 05 Peter und Paul | zu 001 | |
| 031 | Mühlhof | Slabo naseljeno područje | 2 | Schönbrunn | 06 Schönbrunn | |
| 032 | Münchnerau | Kirchdorf | 796 | Münchnerau | 10 Münchnerau | |
| 033 | Neubau | Nenaseljeno područje | 19 | Münchnerau | 10 Münchnerau | |
| 034 | Neudeck | Slabo naseljeno područje | 3 | Wolfsbach | 07 Frauenberg | |
| 035 | Peterreuth | Nenaseljeno područje | 21 | Münchnerau | 10 Münchnerau | |
| 036 | Reithof | Nenaseljeno područje | 7 | Wolfsbach | 07 Frauenberg | |
| 037 | Sallmannsberg | Nenaseljeno područje | 14 | Hohenegglkofen | 08 Berg ob Landshut | |
| 038 | Salzdorf | Nenaseljeno područje | 45 | Hohenegglkofen (Götzdorf) | 08 Berg ob Landshut | |
| 039 | Schaumburg | Slabo naseljeno područje | 5 | Wolfsbach | 07 Frauenberg | |
| 040 | Schönbrunn | Gradski dio | 2079 | Schönbrunn | 06 Schönbrunn | |
| 041 | Schopperhof | Slabo naseljeno područje | Hohenegglkofen | 08 Berg ob Landshut | zu 037 | |
| 042 | Schwaig | Slabo naseljeno područje | 0 | Frauenberg | 07 Frauenberg | unbewohnt |
| 043 | Schweinbach | Kirchdorf | 265 | Schönbrunn | 06 Schönbrunn | |
| 044 | Seethal | Slabo naseljeno područje | 7 | Schönbrunn | 06 Schönbrunn | |
| 045 | Siebensee | Selo | 101 | Münchnerau | 10 Münchnerau | |
| 046 | Stallwang | Selo | 51 | Frauenberg | 07 Frauenberg | |
| 047 | Sterneck | Slabo naseljeno područje | 3 | Wolfsbach | 07 Frauenberg | |
| 048 | Straßburg | Slabo naseljeno područje | 5 | Frauenberg | 07 Frauenberg | |
| 049 | Unterschönbach | Slabo naseljeno područje | 11 | Schönbrunn | 06 Schönbrunn | |
| 050 | Voglheerd | Slabo naseljeno područje | Schönbrunn | 06 Schönbrunn | zu 001 | |
| 051 | Waas | Slabo naseljeno područje | 2 | Münchnerau | 10 Münchnerau | |
| 052 | Wampelmühle | Nenaseljeno područje | 20 | Münchnerau | 10 Münchnerau | |
| 053 | Wolfstein | Slabo naseljeno područje | 5 | Wolfsbach | 07 Frauenberg | |
| 054 | Wolfsteinerau | Selo | 99 | Wolfsbach | 07 Frauenberg | |
| … | Klausenberg 1) | Nenaseljeno područje | Achdorf | 09 Achdorf | zu 002 | |
| … | Metzenthal 1) | Nenaseljeno područje | Achdorf | 09 Achdorf | zu 002 | |
| … | Trausnitz 1) | Bergschloss | Berg ob Landshut | 08 Berg ob Landshut | zu 009 |
1) Ime ukinuto 1962 aufgehoben.[18]
Katastarske općine
urediGrad je podijeljen na 13 katastarskih općina:
 |
 |
| Katastarske općine Lanshuta | Katastarske općine (crno) i dijelovi grada (crveno) |
| Nr. | GT | Katastarska općina | Površina ha |
Eingemein- dung |
Gemarkungsteile in Nachbargemeinden |
Primjedba |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 6618 | 0 | Achdorf | 336 | 01.04.1928 | ||
| 6615 | 1 | Altdorf | 177 | 01.07.1974 | Altdorf (0) | Naselje Löschenbrand |
| 6619 | 0 | Berg ob Landshut | 226 | 01.04.1928 | ||
| 6588 | 1 | Ergolding | 141 | 01.07.1974 | Ergolding (0) | Weiler Hascherkeller |
| 6621 | 0 | Frauenberg | 848 | 01.07.1974 | Adlkofen (1) | |
| 6646 | 1 | Götzdorf | 84 | 01.01.1972 | Kumhausen (0) | Weiler Salzdorf |
| 6647 | 1 | Hohenegglkofen | 137 | 01.01.1972 | Kumhausen (0) | |
| 6617 | 0 | Landshut | 1386 | ---------- | ||
| 6616 | 0 | Münchnerau | 1551 | 01.01.1972 | 1. Juli 1972 Gemeindefreies Gebiet Liebenau | |
| 6645 | 1 | Niederkam | 44 | 01.01.1972 | Kumhausen (0) | Englberg und Ehrnstorf |
| 6594 | 1 | Ohu | 63 | 01.01.1982 | Essenbach (0) | Gemeindefreies Gebiet Untere Au (Teileingemeindung am 1. Juli 1972) |
| 6620 | 0 | Schönbrunn | 854 | 01.07.1972 | ||
| 6605 | 0 | Wolfsbach | 732 | 01.07.1974 | Niederaichbach (1), Adlkofen (2) | Teileingemeindung nach Frauenberg am 1. Juli 1971 |
| Landshut | 6579 |
Katastarska općina Landshut podijeljena je na gradske dijelove 00 do 05. Katastarske općine Achdorf, Münchnerau i Schönbrunn otprilike odgovaraju istoimenim gradskim dijelovima. Bivše slobodno općinsko područje Liebenau pripojeno je katastarskoj općini Münchnerau. Pripadajuće katastarsa općina Landshuta Ohu, der koje je ranije odgovaralo katastarskoj općini Untere Au entspricht, pripada dijelu grada Schönbrunn. Katastarske općine Landshuta koje pripadaju Altdorfu und Ergoldingu su sastavni dio dijelova grada Wolfgang odnosno Industriegebiet. Katastarske općine Hohenegglkofen, Götzdorf i Niederkam sačinjavaju sa Berg ob Landshutz dio grada Berg. Katastarske općine Frauenberg i Wolfsbach (Gemarkungsteil) sačinjavaju većim dijelom dio grada Frauenberg.
Demografija
urediPolitika
urediSkupština
uredi(−9,3%)
(−0,7%)
(−0,9%)
(n. k.)
(−0,3%)
(−2,6%)
(n. k.)
(+0,5%)
(+2,8%)
Gradska skupština predstavlja najviši vid komunalne uprave grada. Sastoji se od 44 predstavnika koji se biraju svake 4 godine. Zadnji izbori bili su 16. marta 2014, a slijedeći su predviđeni za mart 2020. godine.[20] Na izborima je pravo glasa imalo 52.178 građana, od kojih su 20.863 izašli na izbore.[21] U odnosu na izbore iz 2010 godine, učešće glasača se smanjilo za 5,3%.
Usprkos gubitku glasova na zadnjim izborima Kršćansko-socijalna unija (CSU) ostala je najjača frakcija u skupštini sa 13 predstavnika, dok su Savez 90/Zeleni i SPD Bavarske dobili približno isti broj glasova i zadržali 7, odnosno 6 mjesta u skupštini. Novoosnovana frakcija Landshuter Mitte sastavljena dijelom od bivših članova skupštine iz CSU sa 5 članova je četvrta po jakosti partija u skupštini. Sa pet predstavnika je takođe nezavisna lista Freie Wähler Bayern. Novoizabrane stranke su Junge Liste Landshut, Ekološko-demokratska partija (ÖDP), lista Bürger für Landshut sa dva predstavnika te FDP i Bayernpartei sa jednim predstavnikom.
Gradonačelnik
uredi
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, gradom uglavnom upravlja Kršćansko-socijalna unija (CSU).
Privreda i infrastruktura
urediKultura
urediPoznate osobe
urediVanjski linkovi
uredi- ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomEinwohnerLA - ^ Bernd Engelhardt: Weitberühmt und vornehm… (Das Stadtgebiet von Landshut vor 1204) Landshut 2004, S. 18.
- ^ a b Gerhard Tausche: Weitberühmt und vornehm… (Chronik zum Jahr 1204) Landshut 2004, S. 48.
- ^ Werner Ebermeier: Landshut im Dreißigjährigen Krieg, Landshut 2001, ISBN 3-924943-22-2, S. 94.
- ^ Werner Ebermeier: Weitberühmt und vornehm… (Landshut im Dreißigjährigen Krieg) Landshut 2004, S. 258.
- ^ Gerhard Tausche: Geschichte Landshuts, C.H. Beck München 2003, S. 72.
- ^ Alfons Beckenbauer: Weitberühmt und vornehm… (Die Universität in Landshuts Mauern (1800–1826)) Landshut 2004, S. 317.
- ^ Gerhard Tausche: Geschichte Landshuts, C.H. Beck München 2003, S. 138.
- ^ Arhivirano [Date missing] na: burgtrausnitz.de [Error: unknown archive URL]
- ^ Albrecht Bald: „Braun schimmert die Grenze und treu steht die Mark!“ Der NS-Gau Bayerische Ostmark/Bayreuth 1933–1945. Grenzgau, Grenzlandideologie und wirtschaftliche Problemregion, Bayreuth 2014 (= Bayreuther Rekonstruktionen, Bd. 2), S. 140
- ^ Gedenkstätten für die Opfer des Nationalsozialismus. Eine Dokumentation, Band 1. Bundeszentrale für politische Bildung, Bonn 1995, ISBN 3-89331-208-0, S. 159f.
- ^ Wilhelm Volkert (Hrsg.) (1983). Handbuch der bayerischen Ämter, Gemeinden und Gerichte 1799–1980. München: C.H.Beck’sche Verlagsbuchhandlung. str. 601. ISBN 3-406-09669-7.
- ^ Historisches Gemeindeverzeichnis für die Bundesrepublik Deutschland. Namens-, Grenz- und Schlüsselnummernänderungen bei Gemeinden, Kreisen und Regierungsbezirken vom 27. 5. 1970 bis 31. 12. 1982 (Statistisches Bundesamt izd.). Stuttgart i Mainz: W. Kohlhammer GmbH. 1983. str. 603. ISBN 3-17-003263-1.
- ^ Johannes Baier: Die Auswurfprodukte des Ries-Impakts, Deutschland in Documenta Naturae, Vol. 162, München, 2007, ISBN 978-3-86544-162-1.
- ^ Johannes Baier: Zur Herkunft und Bedeutung der Ries-Auswurfprodukte für den Impakt-Mechanismus. In: Jahresberichte und Mitteilungen des Oberrheinischen Geologischen Vereins. 91, 2009, S. 9–29, doi:10.1127/jmogv/91/2009/9.
- ^ http://opus.kobv.de/zlb/volltexte/2008/6799/pdf/statistischer_jahresbericht_2007.pdf Stadt Landshut, Statistischer Jahresbericht 2007.
- ^ Amtliches Ortsverzeichnis für Bayern, Gebietsstand: 25. Mai 1987, München, 1991, S. 163.
- ^ Entschließung der Regierung von Niederbayern, vom 28. März 1961 - Nr. II/4 - 4055 L 1
- ^ Stadt Landshut: Stadtratswahl 2008 landshut.de (abgerufen am 14. April 2014)
- ^ Bayerisches Innenministerium: Gemeinde- und Landkreiswahlen Arhivirano 22. 3. 2014. na Wayback Machine. Online auf bayerisches-innenministerium.de. Abgerufen am 14. April 2014.
- ^ landshut.de Vorläufiges Ergebnis zur Stadtratswahl 2014 am 16.03.2014 (abgerufen am 14. April 2014)