Kardiomiopatija
Kardiomiopatija je grupa bolesti koje zahvataju srčani mišić.[1] U početku može biti malo ili nimalo simptoma.[1] Kako se bolest pogoršava , mogu se javiti kratkoća daha, osjećaj umora i otok nogu, zbog početka srčane insuficijencije.[1] Može doći do nepravilnog rada srca i nesvjestica.[1] Pogođeni su pod povećanim rizikom od iznenadne srčane smrti.[2]
| Kardiomiopatija | |
|---|---|
 | |
| Otvorena lijeva komora sa zadebljanjem, dilatacijom i subendokardnom fibrozom uočljivom kao povećano bljedilo unutršnje strane srca | |
| Specijalnost | Kardiologija |
| Simptomi | |
| Komplikacije | |
| Vrste | |
| Uzroci |
|
| Tretman | Ovisi o tipu i simptomima |
| Frekvencija | 2,5 miliona sa miokarditisom (2015.) |
| Smrtnost | 354.000 sa miokarditisom (2015.) |
Znaci i simptomi
uredi
Simptomi kardiomiopatija mogu uključivati umor, oticanje donjih ekstremiteta i kratak dah nakon napora.[3] Dodatni simptomi stanja mogu uključivati aritmiju, nesvjesticu i vrtoglavicu.[3]
Uzroci
urediKardiomiopatije su ili ograničene na srce ili su dio generaliziranog sistemskog poremećaja, što često dovodi do kardiovaskularne smrti ili progresivne invalidnosti, uzrokovane srčanom insuficijencijom. Druge bolesti koje uzrokuju disfunkciju srčanog mišića su isključene, kao što su koronarna arterijska bolest, hipertenzija ili abnormalnosti srčanih zalistaka.[4] Često, osnovni uzrok ostaje nepoznat, ali u mnogim slučajevima može se identificirati.[5] Alkoholizam je, naprimjer, identificiran kao uzrok dilatacijske kardiomiopatije, kao i toksičnost lijekova i određene infekcije (uključujući Hepatitis C).[6][7][8] Neliječena celijakija može uzrokovati kardiomiopatije, koje se mogu potpuno preokrenuti pravovremenom dijagnozom.[9] Pored stečenih uzroka, molekulskobiološki i genetički faktori doveli su do prepoznavanja različitih genetičkih uzroka.[7][10]
Klinička kategorizacija kardiomiopatije kao 'hipertrofirana', 'dilatirana' ili 'restriktivna',[11] postala je teško održiva jer bi neka od stanja mogla ispuniti uvjete više od jedne od te tri kategorije u bilo kojoj određenoj fazi svog razvoja.
Definicija Američke asocijacije za srce (AHA) dijeli kardiomiopatije na primarne, koje pogađaju samo srce, i sekundarne, koje su rezultat bolesti koje pogađaju druge dijelove tijela. Ove kategorije su dalje podijeljene u podgrupe koje uključuju nova znanja o genetici i molekulsknoj biologiji.[12]
Mehanizam
urediPatofiziologija kardiomiopatija razumije se bolje na ćelijskom nivou s napretkom molekulskih tehnika. Mutantni proteini mogu poremetiti rad srca u kontraktilnom aparatu (ili mehanosenzitivnim kompleksima). Promjene kardiomiocita i njihovi uporni odgovori na ćelijskom nivou uzrokuju promjene koje su u korelaciji s iznenadnom srčanom smrću i drugim srčanim problemima.[13]
Dijagnoza
uredi
Među dijagnostičkim procedurama koje se rade za utvrđivanje kardiomiopatije su:[3]
- Fizički pregled
- Porodična historija
- Test krvi
- EKG
- Ehokardiogram
- Stres-test
- Genetičko testiranje
Klasifikacija
uredi
Kardiomiopatije se mogu klasificirati prema različitim kriterijima:[14]
- Primarne/unurašnje kardiomiopatije [15]
- Kongenitalne
- Mješovite
- Stečene
- Stresna kardiomiopatija
- Miokarditis, upala i povreda srčanog tkiva dijelom zbog njegove infiltracije limfocita i monocita[16][17]
- Eozinofilni miokarditis, upala i povreda srčanog tkiva dijelom zbog njegove infiltracije eozinofilima[16]
- Ishemična kardiomiopatija (nije formalno uključena u klasifikaciju, zbog toga što je ishemijska kardiomiopatija direktan rezultat drugog srčanog problema)[15]
- Sekundarne/ekstrinzične kardiomiopatije[15]
- Metabolički/skladištenjske
- Endomiokardijalne
- Endokrine
- Kardiofacijalne
- Neuromuskularne
- Ostale
- Kardiomiopatija povezana sa gojaznošću [18]
Tretman
urediLiječenje može uključivati sugestiju za promjenu načina života kako bi se bolje upravljalo stanjem. Liječenje ovisi o tipu kardiomiopatije i stanju bolesti, ali može uključivati lijekove (konzervativno liječenje) ili jatrogene/implantirane pejsmejkere za spore otkucaje srca, defibrilatore za one koji su skloni za fatalne srčane ritmove, ventrikulski pomoćni uređaj (VAD) za tešku srčanu insuficijenciju ili ablacija za ponavljajuće aritmije koje se ne mogu eliminirati lijekovima ili mehaničkom kardioverzijom. Cilj liječenja je često ublažavanje simptoma, a nekim pacijentima na kraju može biti potrebna transplantacija srca.[3]
Liječenje i epidemiologija
urediLiječenje ovisi o tipiu kardiomiopatije i ozbiljnosti simptoma.[19] Tretmani mogu uključivati promjene životnog stila, lijekove ili operaciju.[19] Operacija može uključivati ventrikularni pomoćni uređaj ili transplantacija srca.[19]
U 2015. kardiomiopatija i miokarditis pogodili su 2,5 miliona ljudi.[20] Hipertrofijska kardiomiopatija pogađa oko 1 od 500 ljudi, dok dllatacijska kardiomiopatija pogađa 1 od 2.500.[21] They resulted in 354,000 deaths up from 294,000 in 1990.[22][23] Aritmogena desnokomorska displazija češća je kod mladih ljudi.[2]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ a b c d e "What Are the Signs and Symptoms of Cardiomyopathy?". NHLBI. 22. 6. 2016. Arhivirano s originala, 15. 9. 2016. Pristupljeno 31. 8. 2016.
- ^ a b "Who Is at Risk for Cardiomyopathy?". NHLBI. 22. 6. 2016. Arhivirano s originala, 16. 8. 2016. Pristupljeno 31. 8. 2016.
- ^ a b c d "What Are the Signs and Symptoms of Cardiomyopathy? - NHLBI, NIH". www.nhlbi.nih.gov. Arhivirano s originala, 28. 7. 2016. Pristupljeno 25. 7. 2016.
- ^ Lakdawala, NK; Stevenson, LW; Loscalzo, J (2015). "Chapter 287". u Kasper, DL; Fauci, AS; Hauser, SL; Longo, DL; Jameson, JL; Loscalzo, J (ured.). Harrison's Principles of Internal Medicine (19th izd.). McGraw-Hill. str. 1553. ISBN 978-0-07-180215-4.
- ^ Pathophysiology of heart disease : a collaborative project of medical students and faculty. Lilly, Leonard S., Harvard Medical School. (5th izd.). Baltimore, MD: Wolters Kluwer/Lippincott Williams & Wilkins. 2011. ISBN 978-1605477237. OCLC 649701807.CS1 održavanje: others (link)
- ^ Adam A, Nicholson C, Owens L (2008). "Alcoholic dilated cardiomyopathy". Nurs Stand (Review). 22 (38): 42–7. doi:10.7748/ns2008.05.22.38.42.c6565. PMID 18578120.
- ^ a b Westphal JG, Rigopoulos AG, Bakogiannis C, Ludwig SE, Mavrogeni S, Bigalke B, et al. (2017). "The MOGE(S) classification for cardiomyopathies: current status and future outlook". Heart Fail Rev (Review). 22 (6): 743–752. doi:10.1007/s10741-017-9641-4. PMID 28721466. S2CID 36117047.
- ^ Domont F, Cacoub P (2016). "Chronic hepatitis C virus infection, a new cardiovascular risk factor?". Liver Int (Review). 36 (5): 621–7. doi:10.1111/liv.13064. PMID 26763484.
- ^ Ciaccio EJ, Lewis SK, Biviano AB, Iyer V, Garan H, Green PH (2017). "Cardiovascular involvement in celiac disease". World J Cardiol (Review). 9 (8): 652–666. doi:10.4330/wjc.v9.i8.652. PMC 5583538. PMID 28932354.
- ^ Simpson S, Rutland P, Rutland CS (2017). "Genomic Insights into Cardiomyopathies: A Comparative Cross-Species Review". Vet Sci (Review). 4 (1): 19. doi:10.3390/vetsci4010019. PMC 5606618. PMID 29056678.
- ^ Valentin Fuster; John Willis Hurst (2004). Hurst's the heart. McGraw-Hill Professional. str. 1884–. ISBN 978-0-07-143225-2. Arhivirano s originala, 27. 5. 2013. Pristupljeno 11. 11. 2010.
- ^ McCartan C, Maso R, Jayasinghe SR, Griffiths LR (2012). "Cardiomyopathy Classification: Ongoing Debate in the Genomics Era". Biochem Res Int. 2012: 796926. doi:10.1155/2012/796926. PMC 3423823. PMID 22924131.
- ^ Harvey, Pamela A.; Leinwand, Leslie A. (8. 8. 2011). "Cellular mechanisms of cardiomyopathy". The Journal of Cell Biology. 194 (3): 355–365. doi:10.1083/jcb.201101100. ISSN 0021-9525. PMC 3153638. PMID 21825071.
- ^ Vinay, Kumar (2013). Robbins Basic Pathology. Elsevier. str. 396. ISBN 978-1-4377-1781-5.
- ^ a b c Maron, Barry J.; Towbin, Jeffrey A.; Thiene, Gaetano; Antzelevitch, Charles; Corrado, Domenico; Arnett, Donna; Moss, Arthur J.; Seidman, Christine E.; Young, James B. (11. 4. 2006). "Contemporary Definitions and Classification of the Cardiomyopathies". Circulation (jezik: engleski). 113 (14): 1807–1816. doi:10.1161/CIRCULATIONAHA.106.174287. ISSN 0009-7322. PMID 16567565. Arhivirano s originala, 20. 8. 2016. Pristupljeno 1. 8. 2016.
- ^ a b Séguéla PE, Iriart X, Acar P, Montaudon M, Roudaut R, Thambo JB (2015). "Eosinophilic cardiac disease: Molecular, clinical and imaging aspects". Archives of Cardiovascular Diseases. 108 (4): 258–68. doi:10.1016/j.acvd.2015.01.006. PMID 25858537.
- ^ Rose NR (2016). "Viral myocarditis". Current Opinion in Rheumatology. 28 (4): 383–9. doi:10.1097/BOR.0000000000000303. PMC 4948180. PMID 27166925.
- ^ Lipshultz, Steven E.; Messiah, Sarah E.; Miller, Tracie L. (5. 4. 2012). Pediatric Metabolic Syndrome: Comprehensive Clinical Review and Related Health Issues. Springer Science & Business Media. str. 200. ISBN 9781447123651. Arhivirano s originala, 29. 5. 2016.
- ^ a b c "How Is Cardiomyopathy Treated?". NHLBI. 22. 6. 2016. Arhivirano s originala, 15. 9. 2016. Pristupljeno 31. 8. 2016.
- ^ GBD 2015 Disease and Injury Incidence and Prevalence, Collaborators. (8. 10. 2016). "Global, regional, and national incidence, prevalence, and years lived with disability for 310 diseases and injuries, 1990-2015: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2015". Lancet. 388 (10053): 1545–1602. doi:10.1016/S0140-6736(16)31678-6. PMC 5055577. PMID 27733282.
- ^ Practical Cardiovascular Pathology. Lippincott Williams & Wilkins. 2010. str. 148. ISBN 9781605478418. Arhivirano s originala, 14. 9. 2016.
- ^ GBD 2015 Mortality and Causes of Death, Collaborators. (8. 10. 2016). "Global, regional, and national life expectancy, all-cause mortality, and cause-specific mortality for 249 causes of death, 1980-2015: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2015". Lancet. 388 (10053): 1459–1544. doi:10.1016/s0140-6736(16)31012-1. PMC 5388903. PMID 27733281.
- ^ GBD 2013 Mortality and Causes of Death, Collaborators (17. 12. 2014). "Global, regional, and national age-sex specific all-cause and cause-specific mortality for 240 causes of death, 1990-2013: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013". Lancet. 385 (9963): 117–71. doi:10.1016/S0140-6736(14)61682-2. PMC 4340604. PMID 25530442.
Dopunska literatura
uredi- Boudina, Sihem; Abel, Evan Dale (1. 3. 2010). "Diabetic cardiomyopathy, causes and effects". Reviews in Endocrine & Metabolic Disorders. 11 (1): 31–39. doi:10.1007/s11154-010-9131-7. ISSN 1389-9155. PMC 2914514. PMID 20180026.
- Marian, A. J.; Roberts, Robert (1. 4. 2001). "The Molecular Genetic Basis for Hypertrophic Cardiomyopathy". Journal of Molecular and Cellular Cardiology. 33 (4): 655–670. doi:10.1006/jmcc.2001.1340. ISSN 0022-2828. PMC 2901497. PMID 11273720.
- Acton, Q. Ashton (2013). Advances in Heart Research and Application: 2013 Edition. Scholarly Editions. ISBN 978-1-481-68280-0.
- Towbin, JA (2014). "Inherited cardiomyopathies". Circulation Journal. 78 (10): 2347–56. doi:10.1253/circj.cj-14-0893. ISSN 1347-4820. PMC 4467885. PMID 25186923.
- Maron, Barry J.; Udelson, James E.; Bonow, Robert O.; Nishimura, Rick A.; Ackerman, Michael J.; Estes, N. A. Mark; Cooper, Leslie T.; Link, Mark S.; Maron, Martin S. (1. 12. 2015). "Eligibility and Disqualification Recommendations for Competitive Athletes With Cardiovascular Abnormalities: Task Force 3: Hypertrophic Cardiomyopathy, Arrhythmogenic Right Ventricular Cardiomyopathy and Other Cardiomyopathies, and Myocarditis: A Scientific Statement From the American Heart Association and American College of Cardiology". Circulation. 132 (22): e273–280. doi:10.1161/CIR.0000000000000239. ISSN 1524-4539. PMID 26621644.
Vanjski linkovi
uredi
