Mišićna distrofija

Mišićna distrofija
MuscularDystrophy.png
U zahvaćenom mišiću (desno) tkivo je postalo neorganizirano i koncentracija distrofina (zeleno) je znatno smanjena u odnosu na normalni mišić (lijevo).
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10G71.0
ICD-9359.0-359.1
MedlinePlus001190
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D009136

Definicija i simptomiUredi

Mišićne distrofije (MD) su genetički i klinički heterogena grupa rijetkih mišićnih poremećaja koje vremenom uzrokuju progresivnu slabost i slom skeletnih mišića.[1] Poremećaji se razlikuju u pogledu toga koji su mišići primarno pogođeni, stepenu slabosti, brzini pogoršanja i dobi kada simptomi počinju.[1] Neki tipovi povezani su i s problemima u drugim tjelesnim organima.[2]

Uzrok i dijagnozaUredi

Preko trideset različitih poremećaja klasificirani su kao mišićne distrofije.[1][2] Od njih, Duchenneova mišićna distrofija (DMD) čini približno 50% slučajeva i početak pogađa muškarce oko uzrasta od četiri godine.[1] Ostale relativno česte mišićne distrofije uključuju Beckerovu, facioscapulohumerusnu i miotonusnu distrofiju,[1], dok mišićna distrofija udovi-pojas i urođena mišićna distrofija pripadaju grupi od nekoliko genetičkih poremećaja, obično ultrararijetkih.

Mišićne distrofije uzrokovane su mutacijama u genima koji su uključeni u stvaranje mišićnih proteina.[2] Ove mutacije su ili naslijeđene od roditelja ili mogu se javiti spontano tokom rane embriogeneze.|[2] Mišićne distrofije mogu biti X-vezane recesivne, autosomno recesivne ili autosomno dominantne.[2] Dijagnoza često uključuje krvne testove i genetičko testiranje.[2]

Liječenje i prognozaUredi

Ne postoji lijek za bilo koji poremećaj iz grupe mišićnih distrofija.[1] U razvoju je nekoliko lijekova dizajniranih za rješavanje osnovnog uzroka, uključujući gensku terapiju i antisensne lijekove.[2] Ostali lijekovi koji se koriste uključuju steroide za usporavanje mišićne degeneracije, antikonvulzive za kontrolu napada i neke mišićne aktivnosti i imunosupresive za odgađanje oštećenja odumiranjem mišićnih ćelija.[1] Kod nekih simptoma mogu pomoći fizioterapija, pomagala i korektivna operacija,[1] dok je pomoćna ventilacija možda potrebna kod onih sa slabošću mišića za disanje.[2]

Ishodi ovise o specifičnoj tipu poremećaja.[1] Mnoge pogođene osobe na kraju će postati nesposobne za hodanje[2], a naročito je Duchenneova mišićna distrofija povezana sa skraćenim očekivanim životnim vijekom.

Znaci i simptomiUredi

Znakovi i simptomi mišićne distrofije su:[3]

UzrociUredi

 
Distrofin

Ta stanja su uglavnom naslijeđena, a različite mišićne distrofije imaju različite obrasce nasljeđivanja. Osobe mogu naslijediti mišićne distrofije kao X-vezane, recesivne ili dominantne poremećaje. Nadalje, to može biti uzrokovano spontanom mutacijom, što znači greškom u replikaciji DNK i spontanim lezijama. Spontane lezije nastaju uslijed prirodnog oštećenja DNK, gdje su najčešće depurinacija i dezaminacija.[4][5]

DijagnozaUredi

Dijagnoza mišićne distrofije zasniva se na rezultatima biopsije mišića, povećane kreatin-fosfokinaze (CpK3), elektromiografije i genetičkog testiranja. Fizički pregled i anamneza pacijenta pomoći će ljekaru da odredi tip mišićne distrofije. Na određene mišićne grupe utiču različiti tipovi mišićne distrofije.[6]

KlasifikacijaUredi

Poremećaj OMIM Gen Opis
Beckerova mišićna distrofija OMIM: 300376 DMD Beckerova mišićna distrofija (BMD) je manje teška varijanta Duchenneove mišićne distrofije i uzrokovana je proizvodnjom krnjeg, ali djelomično funkcionalnog oblika distrofina.[7] Preživljavanje je obično do starosti i pogađa samo dječake (uz izuzetno rijetke izuzetke).[8]
Kongenitalna mišićna distrofija Multipla Multipla Dob početka je od rođenja, simptomi uključuju opću slabost mišića i moguće deformacije zglobova, bolest polahko napreduje i životni vijek se skraćuje.

Kongenitalna mišićna distrofija uključuje nekoliko poremećaja s nizom simptoma. Mišićna degeneracija može biti blaga ili ozbiljna. Problemi se mogu ograničiti na skeletne mišiće ili degeneracija mišića može biti uparena s efektima na mozak i druge organske sisteme.

Nekoliko oblika urođenih mišićnih distrofija uzrokovano je nedostacima u proteinima za koje se smatra da imaju određenu vezu sa distrofin-glikoproteinskim kompleksom i vezama između mišićnih ćelija i njihove ćelijske strukture koja ih okružuje. Neki oblici urođene mišićne distrofije pokazuju ozbiljne malformacije mozga, kao što su lisencefalija i hidrocefalus.[7]

Duchennova mišićna distrofija OMIM: 310200 DMD Duchennova mišićna distrofija (DMD) najčešći je oblik mišićne distrofije u djetinjstvu; uglavnom pogađa samo dječake (uz izuzetno rijetke izuzetke), što postaje klinički vidljivo kada dijete počne hodati. Do 10. godine djetetu će trebati proteza za šetnju, a do 12. godine većina pacijenata više neće moći hodati.[9] Lifespans range from 15 to 45, though a few exceptions occur.[9] Researchers have identified the gene for the protein dystrophin, which, when absent, causes DMD.[10] Since the gene is on the X chromosome, this disorder affects primarily males, and females who are carriers have milder symptoms. Sporadic mutations in this gene occur frequently.[11]

Distrofin je dio složene strukture koja uključuje nekoliko drugih proteinskih komponenata. "Distrofin-glikoproteinski kompleks" pomaže usidrivanju strukturnog skeleta (citoskelet) unutar mišićnih ćelija, kroz vanjsku membranu (sarkolemu) svake ćelije, u tkivni okvir (vanćelijski matriks) koji okružuje svaku ćeliju. Zbog nedostataka na ovom sklopu, kontrakcija mišića dovodi do poremećaja vanjske membrane mišićnih ćelija i eventualnog slabljenja i trošenja mišića..[7]

Distalna mišićna distrofija OMIM: 254130 DYSF Dob početka distalnih mišićnih distrofija je oko 20. do 60. godine; simptomi uključuju slabost i trošenje mišića ruku, podlaktica i potkoljenica; napredak je spor i nije opasan po život.[12]

Miyoshijeva miopatija, jedna od distalnih mišićnih distrofija, uzrokuje početnu slabost mišića potkoljenice, a uzrokovana je oštećenjima istog gena, odgovornog za jedan oblik distrofije udova i pojasa.[7]

Emery-Dreifussova mišićna distrofija OMIM: 310300, OMIM: 181350 EMD, LMNA Emery-Dreifussova mišićna distrofija obično se javlja u djetinjstvu i ranim tinejdžerskim godinama, s kontrakturama. Klinički znacii uključuju mišićnu slabost i gubitak, počevši od distalnih mišića udova i napredujući tako da zahvataju mišiće udova i pojasa. Većina pacijenata pati i od srčanih defekata i aritmija.[13][14]

Tri podtipa Emery-Dreifuss MD razlikuju se po obrascu nasljeđivanja: X-vezano, autosomno dominantno i autosomno recesivno. X-vezani obrazac je najčešći. Svaki tip varira u prevalenciji i simptomima. Bolest je uzrokovana mutacijama gena LMNA, ili češće, gena EMD . Oba gena kodiraju proteinske komponente jedarne ovojnice. Međutim, kako ove mutacije uzrokuju patogenezu nije dobro poznato.[15]

Facioskapulohumerusna mišićna distrofija OMIM: 158900 DUX4 Facioskapulohumerusna mišićna distrofija (FSHD) uzrokuje progresivnu slabost, u početku u mišićima lica, ramena i nadlaktica. Često su pogođeni i dodatni mišići.[16] Symptoms usually manifest in adolescence.[7] Pogođene osobe mogu imati ozbiljnu invalidnost, a 20% ih treba invalidska kolica do 50. godine.[17] Obrazac nasljeđivanja je autosomno dominantno za najčešći podtip (FSHD1); 30% slučajeva uključuje spontane mutacije.[17] Čini se da su penetracija i ozbiljnost niže kod žena u odnosu na muškarce.[17][18]

Uzrok je depresija DUX4, koja počiva na dvije mutacije: jedna mutacija uzrokuje demetilaciju regije DUX4, omogućavajućitranskripciju DUX4 i još jedna mutacija koja formira poliadenilacijske sekvence, nizvodno od DUX4, omogućavajući stabilnost na iRNK DUX4, uz povećanu vjerovatnoću za translaciju.[17][19]

Mišićna distrofija udovi-pojas Multipla Multipla Mišićna distrofija udovi-pojas (LGMD) pogađa i dječake i djevojčice.[20] Svi LGMD-ovi pokazuju sličnu raspodjelu mišićne slabosti, koja pogađa i nadlaktice i noge. Identificirani su mnogi oblici LGMD, koji pokazuju različite obrasce nasljeđivanja (autosomno recesivni nasuprot autosomno dominantnim). U autosomnom recesivnom obrascu nasljeđivanja, osoba prima dvije kopije oštećenog gena, po jednu od svakog roditelja. Recesivni LGMD-ovi su češći od dominantnih i obično imaju početak u djetinjstvu ili tinejdžerstvu. Dominantni LGMD obično imaju prvu pojavu kod odraslih. Neki recesivni oblici povezani su s defektima u proteinima koji čine kompleks distrofin-glikoproteina.[7] Iako osoba normalno ima normalan život uz određenu pomoć, u nekim ekstremnim slučajevima, smrt od LGMD-a nastaje zbog kardioplićnih komplikacija.[21]
Miotonusna mišićna distrofija OMIM: 160900, OMIM: 602668 DMPK, CNBP Miotonusna mišićna distrofija je autosomno dominantno stanje koje se javlja sa miotonijom (odgođeno opuštanje mišića), uz gubitak i slabost mišića.[22] Miotonusna MD varira u težini i manifestacijama i utiče na mnoge tjelesne sisteme, pored skeletnih mišića, uključujući srce, endokrine organe i oči.[23]

Miotonusna MD tip 1 (DM1) najčešći je oblik mišićne distrofije kod odraslih. Rezultat je širenja kratkog (CTG) ponavljanja u DNK sekvenci gena protein-kinaze miotonusne distrofije. Miotonusna mišićna distrofija tipa 2 (DM2) rjeđa je i rezultat je ekspanzije CCTG ponavljanja u genu proteina 9 cinkovog prsta.[7]

Okulofarinksna mišićna distrofija OMIM: 164300 PABPN1 Okulofarinksna MD počinje u dobi od 40 do 70 godina; simptomi utiču na mišiće kapaka, lica i grla praćeni slabošću mišića karlice i ramena; pripisuje se ekspanziji kratkih ponavljanja u genomu koji regulira translaciju nekih gena u funkcionalne proteine.[7]

UpravljkanjeUredi

 
Ortoza stopalskog gležnja

Do danas ne postoji lijek za mišićnu distrofiju. U smislu upravljanja, preporučuju se izioterapija, radna terapija, ortotskaa intervencija (npr. ortoza gležnja i stopala), [24][25] a mogu biti od pomoći i logopedska i respiratorna terapija.[24] U održavanju mišićnog tonusa, mogu pomoć kortikosteroidi niskog intenziteta kao što su prednizon i deflazakort [26] U nekim slučajevima ortoza (ortopedski uređaji koji se koriste za podršku) možda će biti potrebna i korektivna ortopedska hirurgija za poboljšanje kvaliteta života.[2] The cardiac problems that occur with EDMD and myotonic muscular dystrophy may require a pacemaker.[27] Miotonija (odgođeno opuštanje mišića nakon jake kontrakcije), koja se javlja kod miotonusne mišićne distrofije može se liječiti lijekovima kao što je kinin.[28]

Radna terapija pomaže osobama koji boluju od MD-a da se uključe u svakodnevni život (kao što su samohranjenje i samopomoć) i aktivnosti u slobodno vrijeme na najnezavisnijoj mogućoj razini. To se može postići upotrebom adaptivne opreme ili tehnika za uštedu energije. Radna terapija može provesti promjene u čovjekovom okruženju, kod kuće ili na poslu, kako bi se povećala funkcija i dostupnost osobe; nadalje, bavi se psihosocijalnim promjenama i padom kognitivnih sposobnosti koji mogu pratiti MD, te pruža podršku i obrazovanje o bolesti u porodici pogođenih.[29]

PrognozaUredi

Prognoza ovisi o pojedinačnom obliku MD. U nekim slučajevima, osoba s bolestima mišića postat će sve slabija do te mjere da skraćuje životni vijek zbog komplikacija srca i disanja. Međutim, neke bolesti mišića uopće ne utiču na očekivani životni vijek, a kontinuirano istraživanje pokušava pronaći lijekove i tretmane za usporavanje mišićnog slabljenja.[2]

HistorijaUredi

Tokom 1860-ih opisi dječaka koji su postupno postajali sve slabiji, izgubili sposobnost hoda i umrli u ranoj dobi postali su sve istaknutiji u medicinskim časopisima. U narednoj deceniji,[30] Francuski neurolog Guillaume Duchenne dao je sveobuhvatan prikaz najčešćeg i najtežeg oblika bolesti, koji sada nosi njegovo ime – Duchennova MD.[31]

Popularna kulturaUredi

U 1966. američka organizacija Udruženje mišićne distrofije započela je svoj godišnji Jerry Lewis MDA Telethon, koji je vjerovatno učinio više za podizanje svijesti o mišićnoj distrofiji nego bilo koji drugi događaj ili inicijativa. Zagovornici prava osoba s invaliditetom, međutim, kritizirali su teleton zbog prikazivanja onih koji žive s tom bolešću kao da zaslužuju sažaljenje, a ne poštovanje.[32]

Dana 18. decembra 2001. u SAD-u potpisan je MD CARE Act; mijenja se Zakon o javnoj zdravstvenoj službi, kako bi se omogućilo istraživanje različitih mišićnih distrofija. Ovim zakonom je također uspostavljen Koordinacioni odbor za mišićnu distrofiju, koji pomaže usredotočenju istraživačkih napora putem koherentne strategije.[33][34]

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ a b c d e f g h i j k l m n "NINDS Muscular Dystrophy Information Page". NINDS. 4. 3. 2016. Arhivirano s originala, 30. 7. 2016. Pristupljeno 12. 9. 2016.
  2. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p "Muscular Dystrophy: Hope Through Research". NINDS. 4. 3. 2016. Arhivirano s originala, 30. 9. 2016. Pristupljeno 12. 9. 2016.
  3. ^ Šablon:EMedicine
  4. ^ Choices, NHS. "Muscular dystrophy - Causes - NHS Choices". www.nhs.uk. Arhivirano s originala, 2. 4. 2016. Pristupljeno 10. 4. 2016.
  5. ^ Griffiths, Anthony JF; Miller, Jeffrey H.; Suzuki, David T.; Lewontin, Richard C.; Gelbart, William M. (2000). Spontaneous mutations.
  6. ^ "NIH /How is muscular dystrophy diagnosed?". NIH.gov. NIH. 2015. Arhivirano s originala, 7. 4. 2016. Pristupljeno 10. 4. 2016.
  7. ^ a b c d e f g h May 2006 report to Congress Archived 2014-04-05 na Wayback Machine on Implementation of the MD CARE Act, as submitted by Department of Health and Human Service's National Institutes of Health
  8. ^ "Becker muscular dystrophy: MedlinePlus Medical Encyclopedia". medlineplus.gov (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 15. 3. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  9. ^ a b "Duchenne muscular dystrophy: MedlinePlus Medical Encyclopedia". medlineplus.gov (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 5. 4. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  10. ^ "Duchenne and Becker muscular dystrophy - Genetics Home Reference". Ghr.nlm.nih.gov. 7. 3. 2017. Arhivirano s originala, 24. 3. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  11. ^ "Duchenne Muscular Dystrophy. What is muscular dystrophy? | Patient". Patient.info. 15. 4. 2016. Arhivirano s originala, 2. 12. 2016. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  12. ^ Udd, Bjarne (2011). "Distal muscular dystrophies". Handbook of Clinical Neurology. 101. str. 239–62. doi:10.1016/B978-0-08-045031-5.00016-5. ISBN 978-0-08-045031-5. PMID 21496636.
  13. ^ "OMIM Entry - # 310300 - EMERY-DREIFUSS MUSCULAR DYSTROPHY 1, X-LINKED; EDMD1". Omim.org. Arhivirano s originala, 10. 3. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  14. ^ "Emery-Dreifuss muscular dystrophy - Genetics Home Reference". Ghr.nlm.nih.gov. 7. 3. 2017. Arhivirano s originala, 12. 3. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  15. ^ Šablon:EMedicine
  16. ^ "facioscapulohumeral muscular dystrophy - Genetics Home Reference". Ghr.nlm.nih.gov. Arhivirano s originala, 24. 3. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  17. ^ a b c d Statland, JM; Tawil, R (decembar 2016). "Facioscapulohumeral Muscular Dystrophy". Continuum (Minneapolis, Minn.). 22 (6, Muscle and Neuromuscular Junction Disorders): 1916–1931. doi:10.1212/CON.0000000000000399. PMC 5898965. PMID 27922500.
  18. ^ "Facioscapulohumeral muscular dystrophy: MedlinePlus Medical Encyclopedia". Nlm.nih.gov. 9. 3. 2017. Arhivirano s originala, 4. 7. 2016. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  19. ^ Rosenberg, Roger N.; Pascual, Juan M. (28. 10. 2014). Rosenberg's Molecular and Genetic Basis of Neurological and Psychiatric Disease. str. 1174. ISBN 978-0124105492. Arhivirano s originala, 15. 3. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  20. ^ Pegoraro, E; Hoffman, EP; Adam, MP; Ardinger, HH; Pagon, RA; Wallace, SE; Bean, LJH; Stephens, K; Amemiya, A (2012). "limb–Girdle Muscular Dystrophy Overview". PMID 20301582. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  21. ^ Jenkins, Simon P.R. (2005). Sports Science Handbook:I - Z. Brentwood, Essex: Multi-Science Publ. Co. str. 121. ISBN 978-0906522-37-0.
  22. ^ Turner, C.; Hilton-Jones, D. (2010). "The myotonic dystrophies: diagnosis and management" (PDF). Journal of Neurology, Neurosurgery & Psychiatry. 81 (4): 358–67. doi:10.1136/jnnp.2008.158261. PMID 20176601.
  23. ^ "Myotonic Dystrophy Type 1". Myotonic Dystrophy Type 1 - GeneReviews® - NCBI Bookshelf. Ncbi.nlm.nih.gov. University of Washington, Seattle. 1993. Arhivirano s originala, 18. 1. 2017. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  24. ^ a b "What are the treatments for muscular dystrophy?". NIH.gov. NIH. 2015. Arhivirano s originala, 7. 4. 2016. Pristupljeno 10. 4. 2016.
  25. ^ "Muscular Dystrophy-OrthoInfo - AAOS". orthoinfo.aaos.org. Arhivirano s originala, 12. 4. 2016. Pristupljeno 10. 4. 2016.
  26. ^ Šablon:Cite i.journal
  27. ^ Verhaert, David; Richards, Kathryn; Rafael-Fortney, Jill A.; Raman, Subha V. (januar 2011). "Cardiac Involvement in Patients With Muscular Dystrophies". Circulation: Cardiovascular Imaging. 4 (1): 67–76. doi:10.1161/CIRCIMAGING.110.960740. PMC 3057042. PMID 21245364.
  28. ^ Eddy, Linda L. (2013). Caring for Children with Special Healthcare Needs and Their Families: A Handbook for Healthcare Professionals. John Wiley & Sons. ISBN 978-1-118-51797-0.[potrebna stranica]
  29. ^ Lehman, R. M.; McCormack, G. L. (2001). "Neurogenic and Myopathic Dysfunction". u Pedretti, Lorraine Williams; Early, Mary Beth (ured.). Occupational Therapy: Practice Skills for Physical Dysfunction (5th izd.). Mosby. str. 802–3. ISBN 978-0-323-00765-8.
  30. ^ Laing, Nigel G; Davis, Mark R; Bayley, Klair; Fletcher, Sue; Wilton, Steve D (2011). "Molecular Diagnosis of Duchenne Muscular Dystrophy: Past, Present and Future in Relation to Implementing Therapies". The Clinical Biochemist Reviews. 32 (3): 129–134. PMC 3157948. PMID 21912442.
  31. ^ "Muscular Dystrophy: Hope Through Research". National Institute of Neurological Disorders and Stroke. 23. 3. 2020. Pristupljeno 7. 4. 2020.
  32. ^ Berman, Ari (2. 9. 2011). "The End of the Jerry Lewis Telethon—It's About Time". The Nation. Pristupljeno 14. 3. 2017.
  33. ^ H.R. 717--107th Congress (2001) Archived 2012-02-19 na Wayback Machine: MD-CARE Act, GovTrack.us (database of federal legislation), (accessed Jul 29, 2007)
  34. ^ Public Law 107-84 Archived 2012-11-07 na Wayback Machine, PDF as retrieved from NIH website

Dopunska literaturaUredi

Vanjski linkoviUredi

Šablon:Mišićna distrofija Šablon:Bolesti mioneuralnog čvora i mišića