Srce

(Preusmjereno sa Kardiomiocit)

Srce je specijalni mišić. Predstavlja sistem sastavljen od dvije serijski povezane pumpe, jedna pumpa krv kroz pluća dok druga pumpa krv u sva druga tkiva. Pumpa krv samo u jednom smjeru.[1] [2][3]

Srce
Ljudsko srce
Detalji
Latinskicor
Grčki jezikKardía (καρδία)
SistemCirkulacijski
Aorta,[a] Plućno stablo, desna i lijeva plućna arterija[b] Desna koronarna arterija, lijeva glavna koronarna arterija[c]
Gornja šuplja vena, Donja šuplja vena,[d] Desna i lijeva plućna vena,[e] Velika srčana vena, Srednja srčana vena, Mala srčana vena, Prednje srčane vene.[f]
Nervus accelerans, Nervus vagus
Identifikatori
Gray'sp.526
MeSHA07.541
TAA12.1.00.001
Anatomska terminologija
Srce

Srce (miokard) je izvana obavijeno tankom fibroznom membranom, srčanom kesom (perikard) dok je iznutra obloženo slojem endotelnih ćelija koje čine unutrašnjost (endokard).

U funkcijskom smislu, ima lijevu i desnu komoru (ventrikul), a svakoj komori je pridodata po jedna pojačivačka pumpa, lijeva i desna pretkomora (atrij). Atrijumi se kontrahuju prije ventrikula.

Provodni sistem srca čine sinoatrijalni SA čvor, internodalni putevi atrioventrikularni AV čvor i Hisov snop.

Prosječno ljudsko srce teško je 200-425 grama i za vrijeme jednog ljudskog života napravi približno 3,5 milijarde otkucaja ili 100.000 otkucaja dnevno. U jednom danu kroz ljudsko srce protječe 7570 litara krvi.

Kardiovaskularne bolesti su najčešći uzrok smrti u svijetu od 2008. godine, čineći 30% smrtnih slučajeva.[4][5] Od toga više od tri četvrtine su posljedica koronarne arterijske bolesti i moždanog udara.[4] Faktori rizika uključuju: pušenje, prekomjernu težinu, malo vježbanja, visok holesterol, visok krvni pritisak i loše kontrolisan dijabetes, između ostalog.[6] Kardiovaskularne bolesti često nemaju simptome ili mogu uzrokovati bol u grudima ili kratak dah. Dijagnoza srčanih bolesti se često postavlja uzimanjem anamneze, slušanjem srčanih tonova stetoskopom, EKG-om, ehokardiogramom i ultrazvukom.[7] Specijalisti koji se fokusiraju na bolesti srca nazivaju se kardiolozima, iako mnoge specijalizacije medicine mogu biti uključene u liječenje.[5]

Anatomija srca

uredi
 
Računarski generirani otkucaji ljudskog srca (presjek)

Srce ima četiri šupljine: dvije pretkomore i dvije komore. U medicini se često koristi izraz "desno" i "lijevo" srce. Desno srce je desna pretkomora i komora; u desnu pretkomoru dolazi venska krv iz tijela koja se kroz desnu komoru pumpa u pluća. Krv iz desnog srca u pluća vodi plućna arterija (u njoj se nalazi venska krv, a zove se arterija zato što je pravilo da su svi krvni sudovi koji idu od srca prema periferiji "arterije").

U plućima se iz krvi izdvaja ugljik-dioksid, a krv se snabdjeva kisikom. Takva pročišćena krv je sad arterijska te iz pluća dolazi u lijevu pretkomoru plućnim venama (iako sadrže arterijsku krv zovu se vene jer dolaze s periferije u srce). Iz lijeve pretkomore arterijska krv dalje ide u lijevu komoru pa u arteriju "aortu" koja je nosi u cijelo tijelo. Budući da lijevo srce pumpa arterijsku krv u cijelo tijelo (a desno srce vensku krv samo u pluća), u lijevom srcu su pritisci tri puta veći i njegovi zidovi su deblji i jači.

Latinski naziv za pretkomoru je atrium (atrij), komora je ventriculus (ventrikul), a "zid" koji dijeli desno i lijevo srce (srčana pregrada) naziva se septum. Zbog postojanja septuma nema kontakta između dvije pretkomore i dvije komore, inače bi došlo do miješanja venske i arterijske krvi. Između pretkomore i komore se nalazi suženje (ventil ili lat. valvula) sa zaliscima (zalistak se na latinskom jeziku zove cuspis). Zalisci sprječavaju vraćanje krvi iz komore u pretkomoru. U desnom srcu se nalaze tri takva zaliska, pa se valvula naziva trikuspidalnom. U lijevom srcu su između pretkomore i komore dva zaliska, pa je to bikuspidalna (ili mitralna, jer liči na biskupovu mitru).

Zalisci se također nalaze na izlazu iz komora u plućnu arteriju i aortu. Ako se zbog bilo kojeg razloga krv vraća kroz valvulu u pretkomoru, to se naziva insuficijencija valvule. Riječ insuficijencija dolazi od latinske riječi za "nedovoljno". Dakle, valvula je nedovoljno funkcionalna da bi spriječila vraćanje krvi.

Ako zbog poremećaja srce treba obaviti veći rad nego što je normalno, srčani zidovi se zadebljavaju. Dvije faze rada srca jesu sistola i dijastola. Sistola je ispumpavanje, a dijastola punjenje krvlju.

Vrh srca

uredi

Vrh srca (latinski: apex cordis) naziv je za vanjsku regiju srca koja se nalazi na samom njegovom kraju, odnosno vrhu.

Kod ljudi, vrh srca usmjeren je dolje, naprijed i lijevo, prekrivajući lijevo plućno krilo i pleuru. Smješten je u visini petog međurebarnog prostora, 8–9 cm udaljen od sternuma.

Također pogledajte

uredi

Napomene

uredi
  1. ^ Od srca ka tijelu
  2. ^ Arterije koje sadrže krv bez kisika, od srca ka plućima
  3. ^ Podrška srca samoj krvi
  4. ^ Od tijela ka srcu
  5. ^ Vene koje sadrže krv sa kisikom – od pluća ka srcu
  6. ^ Vene koje odvode krv iz samog srca

Reference

uredi
  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Guyton, A.C. & Hall, J.E. (2006) Textbook of Medical Physiology (11th ed.) Philadelphia: Elsevier Saunder ISBN 0-7216-0240-1
  4. ^ a b "Cardiovascular diseases (CVDs) Fact sheet N°317 March 2013". WHO. World Health Organization. Arhivirano s originala, 19. 9. 2014. Pristupljeno 20. 9. 2014.
  5. ^ a b Longo, Dan; Fauci, Anthony; Kasper, Dennis; Hauser, Stephen; Jameson, J.; Loscalzo, Joseph (2011). Harrison's Principles of Internal Medicine (18 izd.). McGraw-Hill Professional. str. 1811. ISBN 978-0-07-174889-6.
  6. ^ Graham, I; Atar, D; Borch-Johnsen, K; Boysen, G; Burell, G; Cifkova, R; Dallongeville, J; De Backer, G; Ebrahim, S; Gjelsvik, B; Herrmann-Lingen, C; Hoes, A; Humphries, S; Knapton, M; Perk, J; Priori, SG; Pyorala, K; Reiner, Z; Ruilope, L; Sans-Menendez, S; Scholte op Reimer, W; Weissberg, P; Wood, D; Yarnell, J; Zamorano, JL; Walma, E; Fitzgerald, T; Cooney, MT; Dudina, A; European Society of Cardiology (ESC) Committee for Practice Guidelines, (CPG) (Oct 2007). "European guidelines on cardiovascular disease prevention in clinical practice: executive summary: Fourth Joint Task Force of the European Society of Cardiology and Other Societies on Cardiovascular Disease Prevention in Clinical Practice (Constituted by representatives of nine societies and by invited experts)" (PDF). European Heart Journal. 28 (19): 2375–2414. doi:10.1093/eurheartj/ehm316. PMID 17726041. Arhivirano (PDF) s originala, 27. 4. 2019. Pristupljeno 21. 10. 2019.
  7. ^ Moore, Keith L.; Dalley, Arthur F.; Agur, Anne M. R. (2009). "1". Clinically Oriented Anatomy. Wolters Kluwel Health/Lippincott Williams & Wilkins. str. 127–173. ISBN 978-1-60547-652-0.

Vanjski linkovi

uredi