Proteinoliki interferonski regulatorno vezujući faktor 2 ie protein koji je kod ljudi kodiran genom IRF2BPL.[5][6][7]

IRF2BPL
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

2CS3

Identifikatori
AliasiIRF2BPL
Vanjski ID-jeviOMIM: 611720 MGI: 2442463 HomoloGene: 11555 GeneCards: IRF2BPL
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 14 (čovjek)
Hrom.Hromosom 14 (čovjek)[1]
Hromosom 14 (čovjek)
Genomska lokacija za IRF2BPL
Genomska lokacija za IRF2BPL
Bend14q24.3Početak77,024,543 bp[1]
Kraj77,028,708 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 12 (miš)
Hrom.Hromosom 12 (miš)[2]
Hromosom 12 (miš)
Genomska lokacija za IRF2BPL
Genomska lokacija za IRF2BPL
Bend12|12 D2Početak86,927,475 bp[2]
Kraj86,931,572 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije
Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija vezivanje iona metala
RNA polymerase II transcription regulatory region sequence-specific DNA binding
GO:0001078, GO:0001214, GO:0001206 DNA-binding transcription repressor activity, RNA polymerase II-specific
GO:0001077, GO:0001212, GO:0001213, GO:0001211, GO:0001205 DNA-binding transcription activator activity, RNA polymerase II-specific
molekularna funkcija
GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
GO:1904264, GO:1904822, GO:0090622, GO:0090302 ubiquitin protein ligase activity
aktivnost sa transferazom
Ćelijska komponenta jedro
nukleoplazma
Vanćelijsko
kompleks ubikvitin-ligaze
Biološki proces GO:1901227 negative regulation of transcription by RNA polymerase II
GO:0003257, GO:0010735, GO:1901228, GO:1900622, GO:1904488 positive regulation of transcription by RNA polymerase II
development of secondary female sexual characteristics
nervous system development
protein ubiquitination
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_024496

NM_145836

RefSeq (bjelančevina)

NP_078772

NP_665835

Lokacija (UCSC)Chr 14: 77.02 – 77.03 MbChr 12: 86.93 – 86.93 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Mutacije su mu povezane sa neurološkim problemima.[8] Preciznije, mutacije ovog gena uzrokuju sindrom NEDAMSS, čija skraćenica znači NEurorazvojni poremećaj s regresijom, abnormalnim pokretima, gubitkom govora i napadima, prvi put opisanom u 2018.

Analizom genomske sekvence i radijacijso-hibridnim mapranjem , Rampazzo et al. (2000) locirali si gen C14ORF4 na hromosomskoj poziciji 14q24.3. Također su odredili da je ovaj gen bez introna. Bočno područje s 5' mjesta ne sadrži TATA ili CAATT okvire, ali ima puno GC sadržaja i uključuje dva mjesta koja vežu SP1. 3-bazni kraj sadrži dva signala poliadenilacije.[9]

Molekuska genetika

uredi

U sedam nepovezanih pacijenata s neurorazvojnim poremećajem s regresijom, abnormalnim pokretima, gubitkom govora i napadima (NEDAMSS), Marcogliese et al. (2018) identificirali su heterozigotne mutacije u genu IRF2BPL . Mutacije su pronađene sekvenciranjem egzona i potvrđene sangerovskim sekvenciranjem. Mutacije su se dogodile de novo kod svih pacijenata kod kojih je roditeljska DNK bila dostupna za analizu. Pet pacijenata nosilo je nonsens mutacije, dok su dva s nešto manje ozbiljnim fenotipom nosil misens mutacije. Prekomjerne ekspresija nonmsens mutacija kod drozofile nije izazvala smrtnost, kao što je uočeno kod prekomjerne ekspresije gena divljeg tipa, što sugerira da su nonsens mutacije rezultirale gubitkom funkcije. Ekspresija mutacije K418N rezultirala je smrtnošću pri višim temperaturama, što upućuje na to da uzrokuje djelomični gubitak funkcije, dok je ekspresija varijante P372R rezultirala smrtnošću, slično divljem tipu. Djelimično nokidiranje gena jama u Drosophila, korištenjem RNKi izazvalo je progresivni poremećaj nervne motorike i disfunkciju učenja, a specifično nokautiranje gena u fotoreceptorima oka uzrokovalo je progresivne abnormalnosti. Kompletni poremećaj gena drozofilskih jama bio je toksičan za mušicu, što je rezultiralo letalnošću, kao i prekomjerna ekspresija obje jame i IRF2BPL. Nalazi sugeriraju da je gen IRF2BPL uključen i u neurološki razvoj i u održavanje neurona.

Koristeći sekvenciranje egzoma, Tran Mau-Them et al. (2019) identificirali su različite de novo heterozigotne nonsens mutacije pomjeranja okvira u genu IRF2BPL kod 11 nepovezanih pacijenata s NEDAMSS-om. Sve mutacije izostale su iz baze podataka gnomAD i očekivalo se da kodiraju protein kojem nedostaje C-terminalni RING-prstni domen.[10]

Životinjski model

uredi

Marcogliese et al. (2018) otkrili su da je široko konzerviran najbliži ortolog genu IRF2BPL u Drosophila, zvani pits, uključujući i u nervni sistem. Ekspresija je otkrivena u različitim dijelovima mozga, uključujući ćelijsko tijelo, jedro i neuronske aksone. Prekid gena jama bio je toksičan za mušicu, što je rezultiralo smrtonosnošću, kao i prekomjerna ekspresija oba pits-a i IRF2BPL. Kod Drosophila, gen pits nalazi se na X hromosomu.[11]

Aminokiselinska sekvenca

uredi

Dužina polipeptidnog lanca je 796 aminokiselina, a molekulska težina 82-659 Da.[12].

1020304050
MSAAQVSSSRRQSCYLCDLPRMPWAMIWDFSEPVCRGCVNYEGADRIEFV
IETARQLKRAHGCFQDGRSPGPPPPVGVKTVALSAKEAAAAAAAAAAAAA
AAQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQLNHVDGSSKPAVLAAPSGLERYG
LSAAAAAAAAAAAAVEQRSRFEYPPPPVSLGSSSHTARLPNGLGGPNGFP
KPTPEEGPPELNRQSPNSSSAAASVASRRGTHGGLVTGLPNPGGGGGPQL
TVPPNLLPQTLLNGPASAAVLPPPPPHALGSRGPPTPAPPGAPGGPACLG
GTPGVSATSSSASSSTSSSVAEVGVGAGGKRPGSVSSTDQERELKEKQRN
AEALAELSESLRNRAEEWASKPKMVRDTLLTLAGCTPYEVRFKKDHSLLG
RVFAFDAVSKPGMDYELKLFIEYPTGSGNVYSSASGVAKQMYQDCMKDFG
RGLSSGFKYLEYEKKHGSGDWRLLGDLLPEAVRFFKEGVPGADMLPQPYL
DASCPMLPTALVSLSRAPSAPPGTGALPPAAPSGRGAAASLRKRKASPEP
PDSAEGALKLGEEQQRQQWMANQSEALKLTMSAGGFAAPGHAAGGPPPPP
PPLGPHSNRTTPPESAPQNGPSPMAALMSVADTLGTAHSPKDGSSVHSTT
ASARRNSSSPVSPASVPGQRRLASRNGDLNLQVAPPPPSAHPGMDQVHPQ
NIPDSPMANSGPLCCTICHERLEDTHFVQCPSVPSHKFCFPCSRESIKAQ
GATGEVYCPSGEKCPLVGSNVPWAFMQGEIATILAGDVKVKKERDP
Simboli

Reference

uredi
  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000119669 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000034168 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ Rampazzo A, Pivotto F, Occhi G, Tiso N, Bortoluzzi S, Rowen L, Hood L, Nava A, Danieli GA (Nov 2000). "Characterization of C14orf4, a novel intronless human gene containing a polyglutamine repeat, mapped to the ARVD1 critical region". Biochemical and Biophysical Research Communications. 278 (3): 766–74. doi:10.1006/bbrc.2000.3883. PMID 11095982.
  6. ^ Heger S, Mastronardi C, Dissen GA, Lomniczi A, Cabrera R, Roth CL, Jung H, Galimi F, Sippell W, Ojeda SR (Aug 2007). "Enhanced at puberty 1 (EAP1) is a new transcriptional regulator of the female neuroendocrine reproductive axis". The Journal of Clinical Investigation. 117 (8): 2145–54. doi:10.1172/JCI31752. PMC 1906733. PMID 17627301.
  7. ^ "IRF2BPL interferon regulatory factor 2 binding protein like [Homo sapiens (human) ]".
  8. ^ Paul C. Marcogliese; et al. (2018). "IRF2BPL Is Associated with Neurological Phenotypes". American Journal of Human Genetics. 103 (2): 245–260. doi:10.1016/j.ajhg.2018.07.006. PMC 6081494. PMID 30057031.
  9. ^ Rampazzo, A., Pivotto, F., Occhi, G., Tiso, N., Bortoluzzi, S., Rowen, L., Hood, L., Nava, A., Danieli, G. A. Characterization of C14orf4, a novel intronless human gene containing a polyglutamine repeat, mapped to the ARVD1 critical region. Biochem. Biophys. Res. Commun. 278: 766-774, 2000. PubMed: 11095982
  10. ^ Tran Mau-Them, F., Guibaud, L., Duplomb, L., Keren, B., Lindstrom, K., Marey, I., Mochel, F., van den Boogaard, M. J., Oegema, R., Nava, C., Masurel, A., Jouan, T., and 26 others. De novo truncating variants in the intronless IRF2BPL are responsible for developmental epileptic encephalopathy. Genet. Med. 21: 1008-1014, 2019. PubMed: 30166628
  11. ^ Marcogliese, P. C., Shashi, V., Spillmann, R. C., Stong, N., Rosenfeld, J. A., Koenig, M. K., Martinez-Agosto, J. A., Herzog, M., Chen, A. H., Dickson, P. I., Lin, H. J., Vera, M. U., and 22 others. IRF2BPL is associated with neurological phenotypes. Am. J. Hum. Genet. 103: 245-260, 2018. Note: Erratum: Am. J. Hum. Genet. 103: 456 only, 2018. PubMed: 30057031
  12. ^ "UniProt, Q9H1B7". Pristupljeno 26. 7. 2021.

Dopunska literatura

uredi

Vanjski linkovi

uredi