Guča Gora
Guča Gora je naseljeno mjesto u općini Travnik, Bosna i Hercegovina.
Guča Gora | |
|---|---|
(naselje) | |
 Franjevački samostan u Gučoj Gori | |
  Guča Gora | |
| Koordinate: 44°14′36″N 17°43′44″E / 44.243304°N 17.728764°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Srednjobosanski |
| Općina | Travnik |
| Nadmorska visina | 764 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 511 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 30 |
| Matični broj | 152170[1] |
| Matični broj općine | 11061 |
Geografija uredi
Guča Gora se nalazi na padinama Vlašića, 9 km sjeveroistočno od Travnika, na nadmorskoj visini od 611 do 764 m. Lokalnim asfaltnim putevima povezana je sa regionalnom cestom R-440, osnosno magistralom E-660.[2][3][4]
Historija uredi
Guča gora se prvi put se spominje 1425. godine. Prije dolaska franjevaca,u 13. vijeku, u Lašvanskoj dolini postojala je župa sa sjedištem u Lašvi (između Putićeva i Doca na Lašvi), sa vjerojatno malim gradskim naseljem. U 14. vijeku, franjevci su tu podigli samostan, koji se navodi u popisu Bartola Pizanskog 1385./90. godine.
Samostan i franjevačka kuća uredi
Nakon pada Kraljevine Bosne pod osmanlijsku vlast 1463., samostan je najkasnije do kraja 15. vijeka bio nasilno porušen. U 16. vijeku u Lašvanskoj župi je bilo dvadesetak sela. U 18. vijeku ona se naziva i travničkom, a i1743. je imala 2.364 katolika; njihov broj se1768. povećao na 3.626, a 1796. na 5.315.
Franjevačka kuća u Gučoj Gori proglašena je god. 1757. hospicijem. Ona je 1764. nestala u požaru, ali je uskoro bila podignuta nova, koja se 1768. naziva rezidencijom. U njoj su tada stanovala tri franjevca. U spomenutom požaru nestale su i matične knjige. Sačuvano je tek nekoliko listića iz 1733.-34. godine.
Franjevci su 1777. kupili zemljište u Docu i tu ubrzo podigli kuću, koja je bila vlasništvo triju samostana. Gvardijani triju starih samostana: Fojnica, Kraljeva Sutjeska i Kreševo, morali češće dolaziti. Tako je Dolac na Lašvi, od 1827., postao sjedište lašvansko-travničke župe, dok je Guča Gora bila mjesna kapelanija.
Guča Gora je 1840. iznova podignuta na rang župe, a tamošnja redovnička kuća, s naslovom rezidencije, imala je prvenstvo pred ostalim župnim kućama u tom području. Time je priznato da Guča Gora ima bogatijufranjevačku tradiciju od bilo kojeg drugog mjesta na travničkom području.
Franjevački samostan u Gučoj Gori je rimokatolički samostan koji je građen je od 1857-59. godine, a na njegovom podizanju radio je fratar Marijan Šunjić.[5]
Župa Guča Gora uredi
Gučogorska župa je 1877. imala 2.934 katolika, a 1935.: 2 750. U međuvremenu su od njenih dijelova formirane nove: Zenica, Vitez, Brajkovići i u najnovije vrijeme Nova Bila.
Župa Guča Gora je 1991. godine imala 3.010 vjernika, a njihov se broj, zbog iseljavanja, do pred posljednji rat postupno smanjivao. U ratu su prognani; vratio ih se manji broj pa župa Guča Gora danas ima 1.027 vjernika.
U ovoj župi su slijedeća naselena mjesta: Guča Gora, Bandol, Banovići, Bikoši, Brankovac, Bukovica (Velika i Mala), Čifluk, Kosovo, Krpeljići, Kula, Maljine, Mosor, Postinje i Radonjići. Na području župe nalazi se podružna crkva u Bukovici (7,5x5 m) izgrađena tridesetih godina 20. vijeka, te tri grobljanske kapelice.
Samostan Guča Gora je na listi nacionalnih sponenika kulture Bosne i Hervegovine.[6]
Stanovništvo uredi
| Sastav stanovništva – naselje Guča Gora | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013. | 1991.[7] | 1981.[8] | 1971.[9] | ||||
| Osoba | 511 (100,0%) | 847 (100,0%) | 882 (100,0%) | 937 (100,0%) | |||
| Hrvati | 503 (98,43%) | 838 (98,94%) | 865 (98,07%) | 907 (96,80%) | |||
| Bošnjaci | 5 (0,978%) | – | – | 1 (0,107%)1 | |||
| Srbi | 1 (0,196%) | 2 (0,236%) | 4 (0,454%) | 28 (2,988%) | |||
| Nepoznato | 1 (0,196%) | – | – | – | |||
| Ostali | 1 (0,196%) | 3 (0,354%) | – | 1 (0,107%) | |||
| Jugoslaveni | – | 4 (0,472%) | 12 (1,361%) | – | |||
| Makedonci | – | – | 1 (0,113%) | – | |||
Mjesna zajednica uredi
U mjesnoj zajednici Guča Gora 1991. je živjelo 2.075 stanovnika.
| Nacionalnost | Broj | % |
| Hrvati | 1.184 | 57,06 |
| Bošnjaci | 855 | 41,20 |
| Jugoslaveni | 23 | 1,11 |
| Srbi | 4 | 0,19 |
| Ostali i nepoznato | 9 | 0,43 |
Literatura uredi
- Valjan, Velimir (2010). Franjevački samostan u Gučoj Gori - Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 150, obljetnice samostana u Gučoj Gori (jezik: hrvatski). Guča Gora, Sarajevo: Franjevački samostan Guča Gora, Kulturno povijesni institut provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. ISBN 978-9958-9026-2-8.CS1 održavanje: ref=harv (link)
Reference uredi
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 28. 2. 2016.
- ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Travnik (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
- ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
- ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, ISBN 9958-766-00-0.
- ^ Valjan, str. 11.
- ^ "Guča Gora – Groblje". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 7. 11. 2014. Pristupljeno 6. 8. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 105)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 28. 2. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 28. 2. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 28. 2. 2016.
Vanjski linkovi uredi
| Commons ima datoteke na temu: Guča Gora |
