Bočac (tvrđava)
Bočac je bio srednjovjekovna utvrda na lijevoj obali Vrbasa, na pola puta između Banjaluke i Jajca. Njegove zidine postoje i danas iznad akumulacije Hidroelektrane Bočac i ispod istoimenog naselja (Bočac). Bio je jedan u nizu strateških odbrambenih objekata u dolini Vrbasa: Banjaluka, tj. današnji Vrbaški Grad, Zvečaj, Greben, Bočac, stari grad Jajce.
Tokom osmanlijske okupacije, dodatno je utvrđivan i dobro održavan, pa su do danas relativno dobro očuvani snažni bedemi i kule koji okružuju prostrano gradsko dvorište.[1]
Historija
urediZidine Bočca je prvi opisao dr. Ćiro Truhelka u svome djelu "Kraljevski grad Jajce" (str. 71-72). U pisanim tragovima, Grad se prvi put spominje 1494, a 1516. je pao pod osmanlijsku okupaciju. Turci su ga dodatno utvrdili postavili posadu. Iz anonimnog opisa Bosne Hamdija Kreševljaković je došao do informacije da je Bočac bio za ondašnje prilike tvrdi grad, ali ga je čuvalo malo topova.
Srednjovjekovni Bočac je napušten nešto prije 1833, 45 godina prije austrougarske okupacije. Uopće nije pomenut u popisu iz 1838. Prema Kreševljakoviću, Jukić je došao do podatka ka da su oko 1850. u njemu bila dva topa, ali je bio napušten prije 1833, jer je u popisu zabilježeno da je prazan.
Prvi poznati dizdar, od sredine maja 1617. do iza marta 1626, bio je Smailaga, sin Muhamedov. Prije maja 1617, u selu Triskovini (pretpostavlja se svom rodnom selu), sagradio je džamiju, mekteb i tekiju i uvakufio trideset hiljada akči gotovine, svoj posjed kao milić i dva čifluka: Ponir i Ponikve u istom selu. Od toga su se održavala pomenuta dobra, a na njihovom području je kasnije izgrađeno selo, koje je kasnije prozvano Agići, danas mjesna zajednica. Tu su za Kreševljakovićeva vremena živili Vakifovi potomci prezimena Smailagić.[1]
Oba pomenuta čifluka mulkizirana su beratom od redžeba (drugu mjesec prije ramazana) 1035. hidžretske godine, odnosno 1626. Iz akta zaklade od džum I. 1026 (maj 1617.) zna se da je uz Bočac bio varoš. Pretpostvlja se da termin ovog čina nije slučajan jer, prema Islamskom vjerovanju mjesec redžeb ima posebno značenje.
...Prenosi se od Božijeg Poslanika, s.a.v.a. da je rekao: Mjesec redžeb je veliki mjesec Božiji i nijedan mu mjesec nije ravan po vrlinama i poštovanju koje ima. Ratovanje protiv nevjernika u ovom mjesecu je zabranjeno. Redžeb je mjesec Uzvišenoga Allaha, ša'ban je moj mjesec, a mjesec ramazan je mjesec moga Ummeta. Onaj ko isposti jedan dan mjeseca redžeba zaslužit će veliko Božije zadovoljstvo, Božija srdžba bit će od njega udaljena i džehennemska kapija bitće za njega zatvorena...[2]
Smailaga je imao sina Aliju. U 1704, dizdar je bio Mehmedaga, sin Alijagin, od 1793. to je bio Mustajaga, a 1815., drugi Mehmedaga.
Nacionalni spomenik
urediTvrđava Bočac je 2005. godine od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine[3]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ a b Kreševljaković H. (1951): Bosanskohercegovački stari gradovi. Naše starine, I: 7—44.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 7. 3. 2016. Pristupljeno 28. 6. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Odluka o proglašenju Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine". Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 28. 6. 2015.