Gazi Husrev-begov hanikah

Gazi Husrev-begov hanikah je hanikah koji se nalazi na Baščaršiji u Sarajevu. Hanikah je služio kao sufi-centar za izučavanje tesavvufa – islamskog misticizma u kojem su se derviši obrazovali i tu živjeli. Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. septembra 2006. godine, je donijelo kojom se graditeljska cjelina Gazi Husrev-begov medresa sa mjestom i ostacima Hanikaha u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Gazi Husrev-begov hanikah

Historija

Gazi Husrev-begov hanikah početkom 20. stoljeća

Bosanski sandžak-beg Gazi Husrev-beg je svojom vakufnamom iz 1531. godine osnovao svoje zadužbine koje su se sastojale od jedne džamije (Begova džamija), imareta i hanikaha. Druga vakufnama, pisana 1537. godine, se odnosila na gradnju medrese. Hanikah, kao i ostali objekti koje su određene vakufnamom, je sagrađen do kraja 1531. godine preko puta Gazi Husrev-begove džamije. U hanikahu su derviši obavljali svoje vjerske obrede i zikrove, i sticali potrebno znanje. Poslije završetka hanikah medrese, putovali su širom Bosne gdje su prenosili sufijske doktrine. Gazi Husrev-beg je svojom vakufnamom odredio da se na čelu hanikaha nalazi šejh halvetijskog reda. Husrev-beg je i sam pripadao ovom derviškom redu, koja je bila raširena i popularna u njegovo vrijeme u Anadoliji i Rumeliji. Također, vakufnamom je određeno da šejh: "Treba da su poznati svojim iskrenim vladanjem, krijepost treba da im je sopstveno svojstvo, da su zaodjenuti odjećom Božijeg strahopoštovanja i pobožnosti, da su ustrajni na putu uzvišenog šerijata, da idu stazom šejhova i pobožnih ljudi, da slijede ponašanje evlija koji se čvrsto drže i slušaju šerijatske zapovijedi, da s džematom obavljaju namaz, da poste, čine zikr i uče Kur'an, da svladavaju strast i da čine ostalo što je dolično vladanju dobrih derviša i obilježje učenih ljudi koji napućuju na pravi put." Kasnije su predstavnici ovog derviškog reda došli u sukob sa osmanskom vlasti, zbog čega je početkom 19. stoljeća na čelu hanikaha postavljen šejh Nakšibendijskog tarikata. Njegovi nasljednici su bili pripadnici istoga tarikata.

Gazi Husrev-begov hanikah je više puta obnavljan. Prilikom pohoda Eugena Savojskog na Sarajevo u oktobru 1697. godine, hanikah je izgorio. Godine 1749/50. hanikah je stradao u požaru nakon čega je podignuta nova zgrada koja se sastojala od 12 soba za derviše, semahanu i sobu za šejh i nus-prostorije. Jedno vrijeme je bio smješten u prostorijama musafirhane u blizini sahat-kule, koje su izgorjele 25. maja 1852. godine. Nakon toga je hanikah vraćen na staro mjesto. Sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija je zabilježio da je hanikah 1755/56. godine izgorio. Godine 1779. je popravljen, ali je 1831/32. godine hanikah i ostale Gazi-Husrev-begove zadužbine uništen u požaru. Poslije posljednjeg požara, podignuta je nova zgrada hanikaha.

U 19. i početkom 20. stoljeća osjetila se potreba pretvaranjem Gazi Husrev-begovog hanikaha u medresu i objedinjavanje ove dvije institucije. Tako je nestalo u njemu stalnih derviša, a učenici medrese su obavljali derviške obrede, dok oni nisu postali sporedni. Hanikah je u toku Austrougarske vladavine oštećen, a kasnije početkom 20. stoljeća nestručno popravljen. Godine 1931. dograđivala se nova zgrada Gazi Husrev-begove medrese i tom prilikom je porušen znatan dio hanikaha. Rekonstrukcija objekta je završena 1998. godine.

Karakteristike

Objekt hanikaha se prvobitno sastojao od ulaznog portala, otvorenog dvorišta sa trijemom, derviških soba, semahane i šadrvana. Pravokutne je osnove dimenzija 31,60 x 16,60 metara. Iznad ulaznih vrata nalazio se tarih i prostor iznad njega bio je ukrašen stalaktitnom dekoracijom. Hanikah je imao 14 soba, semāhanu (prostor za vjerske obrede), koja je zauzimala prostor tri sobe i trijem. Semāhana i pojedine sobe bile su zasvođene kupolama.