Donji Kamengrad
Donji Kamengrad je naseljeno mjesto u sastavu općine Sanski Most, Bosna i Hercegovina.
Donji Kamengrad | |
|---|---|
(naselje) | |
 Musalla u Donjem Kamengradu | |
  Donji Kamengrad | |
| Koordinate: 44°47′N 16°34′E / 44.79°N 16.57°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Unsko-sanski |
| Općina | Sanski Most |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 2.336 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 37 |
| Matični broj | 141356[1] |
| Matični broj općine | 11541 |
Historija
urediIznad današnjeg sela Donji Kamengrad, na nadmorskoj visini 417 m, oko 9 km od Sanskog Mosta nalazi se kamengradska tvrđava.
Grad je sazidan 1346. godine, a prvi put se spominje 1374. godine u kupoprodajnom ugovoru lokalnih velikaša koji je izdao Kaptol crkve zagrebačke. Gospodari su mu bili blagajski knezovi Babonjići. Turci su ga zauzeli 1463. godine. Sačuvano je predanje da su Osmanlije opsjedale Kamengrad punih jedanaest godina i da su ga osvojili tek onda kada je sa svojom vojskom na bojište došao sultan Mehmed II Fatih. Tada je u njegovo ime podignuta Musalla.
Kada su zauzeli Kamengrad, Osmanlije su ga učinile sjedištem nahije koja je pripadala župi Sana. U gradu je bila smještena posada na čijem je čelu bio dizdar, dok je policijske poslove u podgrađu obavljao prvo subaša, a kasnije vojvoda.
Nešto kasnije, oko 1541. godine, osnovan je Kamengradski kadiluk, koji je u početku obuhvatao po prilici teritoriju koju obuhvata općina Sanski Most. Od 1565. godine pa do sredine 17. stoljeća njegova teritorija se povećavala sve do Cetingrada. Vjerovatno su ovom kadiluku oko sredine 16. stoljeća pripadale i nahije Ključ i Bjelaj. Krajem 16. stoljeća Kamengrad je bio u sandžaku Bosni, zatim do iza 1626. godine u sandžaku Bihać.
Značaj utvrde Kamengrada počeo je opadati padom Bosanske Krupe 1565. godine.
Od 1624. godine Kamengrad je postao sjedište kapetanije, u koju su spadale i varošice Stari Majdan i Vakuf (Sanski Most), nakon čega je grad nešto oživio.
Ova varošica je propala krajem 17. stoljeća, kada je sjedište kadije i kapetana prenešeno u Majdan.
Stanovništvo
uredi| Sastav stanovništva – naselje Donji Kamengrad | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[2] 356 | 1991.[3] 356 | 1981.[4] | 1971.[5] | ||||
| Osoba | 2 336 (100,0%) | 2 344 (100,0%) | 2 185 (100,0%) | 1 902 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 2 321 (99,36%) | 2 104 (89,76%)1 | 2 096 (95,93%)1 | 1 787 (93,95%)1 | |||
| Nepoznato | 4 (0,171%) | – | – | – | |||
| Bosanci | 3 (0,128%) | – | – | – | |||
| Hrvati | 2 (0,086%) | 1 (0,043%) | 3 (0,137%) | 4 (0,210%) | |||
| Muslimani | 2 (0,086%) | – | – | – | |||
| Ostali | 2 (0,086%) | 145 (6,186%) | 6 (0,275%) | 9 (0,473%) | |||
| Srbi | 1 (0,043%) | 80 (3,413%) | 56 (2,563%) | 81 (4,259%) | |||
| Nisu se izjasnili | 1 (0,043%) | – | – | – | |||
| Jugoslaveni | – | 14 (0,597%) | 24 (1,098%) | 6 (0,315%) | |||
| Crnogorci | – | – | – | 6 (0,315%) | |||
| Albanci | – | – | – | 6 (0,315%) | |||
| Slovenci | – | – | – | 3 (0,158%) | |||
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Sistematski spisak općina i naselja" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 9. 5. 2016. Pristupljeno 30. 8. 2015.
- ^ "Popis 2013 BiH - Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 28. 4. 2020.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 14)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 25. 4. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 30. 8. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 30. 8. 2015.
Vanjski linkovi
uredi
