Wikipedia

Bazna ganglija

(Preusmjereno sa Bazne ganglije)

Bazna ganglija, osnovna ganglija ili bazna jezgra sadrži više supkortikalnih jezgara raznovrsnog porijekla, u mozgu kičmenjaka, nalazi se na dnu telencephalona.[1][2][3][4]

Bazna ganglija
pluralNuclei basales
Bazna ganglija označena gore desno
Bazna ganglija na čeonom presjeku mozga
Detalji
DioCerebrum
Identifikatori
MeSHD001479
NeuroNames224, 2677
NeuroLex IDbirnlex_826
TA98A14.1.09.501
TA25559
FMA84013
Anatomska terminologija

Jezgra baznih ganglija su snažno povezana sa moždanim korteksom, talamusom i moždanom, kao i nekoliko drugih područja mozga. Bazne ganglije imaju različite funkcije, uključujući: kontrolu voljnih motornih pokreta, proceduralno učenje, rutinska ponašanja ili "navike", kao što su bruksizam, pokreti očiju, spoznaje[5] i emocije.[6] Glavne komponente baznne ganglije  – prema funkciji  – su dorzalni strijatum (kaudalno jezgro i putamen), ventralni strijatum (nucleus accumbens i mirisni čvorovi), globus pallidus, ventralni pallidum, substantia nigra i suptalamsko jezgro.[7]

Važno je napomenuti, međutim, da se dorzalni striatum i globus pallidus mogu smatrati anatomski različitim od substantia nigra, nucleus accumbens i suptalamsko jezgra. Svaka od ovih komponenti ima složenu internu anatomski i neurohemijskih organizacije. Najveća komponenta, strijatum (dorzalni i ventralni), prima ulazne signale iz mnogih područja mozga izvan baznih ganglija, ali izlaz ima samo na ostale dijelove baznih ganglija. Pallidum prima ulaz iz striatuma, a šalje inhibitorni izlaz na veliki broj područja motornih veza. Substantia nigra je izvor strijatnog i ulaz neurotransmitera dopamina, koji ima važnu ulogu u funkciji baznih ganglija. Subthalamsko jezgr prima ulazne impulse uglavnom iz strijatuma kore velikog mozga, a projicira ih na globus pallidus.

Ppopularne današnje teorije impliciraju da bazn ganglija prvenstveno djeluju u izboru akcije; to jest, pomaže u određivanju odluke od nekoliko mogućih oblika izvršnih ponašanja u bilo kojem trenutku. U specifičnijem terminu, primarna funkcija bazne ganglije je vjerovatno da kontrolra i regulira rad motornih i premotornik područja moždane kore, tako da se voljni pokret mogu glatko izvesti.[8] Eksperimentalne studije pokazuju da bazna ganglija ima inhibitorni utjecaj na broj motornih sistema, i da je oslobađanje od ove inhibicije dozvoljava motor sistem da postanu aktivni. U "prebacivanje ponašanja", koje se odvija u okviru baznih ganglija pod utjecajem signala iz mnogih dijelova mozga, uključujući i prefrontalni korteks, koji ima ključnu ulogu u izvršnoj funkciji.[9]

Značaj ovih subkortikalnih jezgara za normalnu funkciju i ponašanje mozga naglašen je za brojna i raznovrsna neurološka stanja povezana sa disfunkcijom bazne ganglije, koje uključuju: poremećaje kontrole ponašanja, kao što su Touretteov sindrom, hemibalizam i opsesivno-kompulzivni poremećaj, distonija, ovisnosti i poremećaj pokreta, Od njih ih se najviše javlja u Parkinsonovoj bolesti, koja uključuje degeneraciju ćelija koje proizvode dopamin u substantia nigra pars compacta i Hungtinovoj bolesti, koja prije svega uključuje oštećenje strijatuma.

Smatra se da veliki broj visoko prijemčivih droga, uključujući i kokain, amfetamin i nikotin, djeluju uz povećanje efikasnosti ovog dopaminskog signala. Tu je i umiješanost hiperaktivnosti u VTA dopaminergičkim projekcijama u shizofreniji.[10]

Struktura

uredi

U pogledu razvoja, ljudski nervni sistem se često klasificira prema tri isvorna mjehura iz kojih se razvija. Ova primarne vezikule u normalnom razvoju formiraju nervnu cijev ljudskih fetusa i na početku uključuju prosencephalon, mesencephalon i rhombencephalon, od rostralnog ka kaudalnom smjeru (od glave do repa). Kasnije u razvoju nervnog sistema svaka ova sekcija se pretvara u manje komponente. Tokom razvoja, ćelije koje migriraju tangencijalno da formira baznu gangliju su u režiji bočnih i medijalnih ganglijskih eminencija. Slijedeća tabela pokazuje razvojnu klasifikaciju i prati je na anatomskim strukturama pronađenim u baznoj gangliji.[5][7][11][12] Strukture koje su relevantne za baznu gangliju su boldirane.

Primarna podjela nervne cijevi Sekundarna potpodjela Finalni segmenti kod odraslog čovjeka
Prosencephalon
  1. Telencephalon
  2. Diencephalon
  1. Na obje strane mozga : moždana kora, Kaudat, putamen
  2. Globus Pallidus (pallidum), Thalamus, Hypothalamus, Subthalamus, Epithalamus, suptalamsko jezgro|suptalamska jezgra]]
Mesencephalon
  1. Mesencephalon
  1. Mesencephalon (Srednji mozak): substantia nigra pars compacta (SNc), substantia nigra pars reticulata (SNr)
Rhombencephalon
  1. Metencephalon
  2. Myelencephalon
  1. Pons i cerebellum
  2. Produžena moždina
 
Koronalni otsječci mozga pokazuju baznu gangliju. Bijela masa je osjenčena tamn o sivo, a siva masa svijetlo sivo.
Naprijed: strijatum, globus pallidus (GPe and GPi)
Otraga: subtalamusno jezgro (STN), substantia nigra (SN)

Bazna ganglija čini temeljnu komponent mozga. Za razliku od kortikalnog sloja koji oblaže površinu prednjeg mozga, bazalne ganglije su skup različitih masa: sive mase leži duboko u mozgu nedaleko od raskrsnice u [ [talamus]]. Kao i većina dijelova mozga, bazna ganglija se sastoji od lijeve i desne strane koje su jedna drugoj virtualne slike u ogledalu.

Što se tiče anatomije, bazne ganglije su podijeljene u četiri različite strukture, ovisno o tome da li su gornje ili donje ili rostralno/kaudalno; drugim riječima, u zavisnosti od toga koliko su blizu vrhu glave. Dva od njih, striatum i pallidum, su relativno veliki; druga dva, u substantia nigra i subtalamskom jezgru, su manji. U ilustraciji sa desne strane, dva koronalna presjeka ljudskog mozga pokazuju lokaciju komponenti baznih ganglija. Treba napomenuti da (ne vidi u ovom dijelu) da subthalamsko jedro i substantia nigra leže dublje (pozadi) u mozgu nego strijatum i pallidum.

Klinički značaj

uredi

Slijedeći spisak poremećaja prikazuje one koji su vezani za baznu gangliju

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Dizdarević I.; Hadžiselimović R. (1987). Medicinska antropologija (1 izd.). Svjetlost, Sarajevo. ISBN 86-01-00364-8. Navedeno je više parametara |author1= i |author= (pomoć)
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  4. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
  5. ^ a b Stocco, Andrea; Lebiere, Christian; Anderson, John R. (2010). "Conditional Routing of Information to the Cortex: A Model of the Basal Ganglia's Role in Cognitive Coordination". Psychological Review. 117 (2): 541–74. doi:10.1037/a0019077. PMC 3064519. PMID 20438237.
  6. ^ Weyhenmeyer, James A.; Gallman, Eve. A. (2007). Rapid Review of Neuroscience. Mosby Elsevier. str. 102. ISBN 0-323-02261-8.
  7. ^ a b Fix, James D. (2008). "Basal Ganglia and the Striatal Motor System". Neuroanatomy (Board Review Series) (4th izd.). Baltimore: Wulters Kluwer & Lippincott Wiliams & Wilkins. str. 274–281. ISBN 0-7817-7245-1.
  8. ^ Chakravarthy, V. S.; Joseph, Denny; Bapi, Raju S. (2010). "What do the basal ganglia do? A modeling perspective". Biological Cybernetics. 103 (3): 237–53. doi:10.1007/s00422-010-0401-y. PMID 20644953.
  9. ^ Cameron IG, Watanabe M, Pari G, Munoz DP. (juni 2010). "Executive impairment in Parkinson's disease: response automaticity and task switching". Neuropsychologia. Neuropsychologia. 48 (7): 1948–57. doi:10.1016/j.neuropsychologia.2010.03.015. PMID 20303998.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  10. ^ Inta, D.; Meyer-Lindenberg, A.; Gass, P. (2010). "Alterations in Postnatal Neurogenesis and Dopamine Dysregulation in Schizophrenia: A Hypothesis". Schizophrenia Bulletin. 37 (4): 674–80. doi:10.1093/schbul/sbq134. PMC 3122276. PMID 21097511.
  11. ^ Marín & Rubenstein. (2001). A Long, Remarkable Journey: Tangential Migration in the Telencephalon. Nature Reviews Neuroscience, 2.
  12. ^ Regina Bailey. "Divisions of the Brain". about.com. Arhivirano s originala, 2. 12. 2010. Pristupljeno 30. 11. 2010.
  13. ^ Kempton MJ, Salvador Z, Munafò MR, Geddes JR, Simmons A, Frangou S, Williams SC. (2011). "Structural Neuroimaging Studies in Major Depressive Disorder: Meta-analysis and Comparison With Bipolar Disorder". Arch Gen Psychiatry. 68 (7): 675–90. doi:10.1001/archgenpsychiatry.2011.60. PMID 21727252.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) see also MRI database at www.depressiondatabase.org
  14. ^ Radua, Joaquim; Mataix-Cols, David (novembar 2009). "Voxel-wise meta-analysis of grey matter changes in obsessive–compulsive disorder". British Journal of Psychiatry. 195 (5): 393–402. doi:10.1192/bjp.bp.108.055046. PMID 19880927.
  15. ^ Radua, Joaquim; van den Heuvel, Odile A.; Surguladze, Simon; Mataix-Cols, David (5. 7. 2010). "Meta-analytical comparison of voxel-based morphometry studies in obsessive-compulsive disorder vs other anxiety disorders". Archives of General Psychiatry. 67 (7): 701–711. doi:10.1001/archgenpsychiatry.2010.70. PMID 20603451.
  16. ^ Alm, Per A. (2004). "Stuttering and the basal ganglia circuits: a critical review of possible relations". Journal of communication disorders. 37 (4): 325–69. doi:10.1016/j.jcomdis.2004.03.001. PMID 15159193.

Vanjski linkovi

uredi
 
Logo Commonsa
Basal ganglia na Wikimedia Commonsu.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Bazna_ganglija&oldid=3507767"