Zadnji mozak
Zadnji mozak ili rombencefalon (lat. rhombencephalon) jest razvojna mjehurasta struktura centralnog živčanog sistema kičmenjaka. Od njega nastaju produžena moždina (Medulla oblongata), most i mali mozak (cerebellum). Svi skupa podržavaju životno važne procese.[1]
| Zadnji mozak (Rhombencephalon) | |
|---|---|
 Prikaz glavnih podgrupa embrionskog mozga kičmenjaka Ove regije kasnije se diferenciraju u strukture prednjeg, srednjeg i zadnjeg mozga | |
 Prikaz krova četvrte komore | |
| Identifikatori | |
| MeSH | D012249 |
| NeuroNames | 540 |
| NeuroLex ID | birnlex_942 |
| TA98 | A14.1.03.002 |
| FMA | 67687 |
| Anatomska terminologija | |
Zadnji mozak se može podijeliti u varijabilni broj poprečnih otoka pod nazivom rombomere. U ljudskom embrionu, može se slabo razlikovati osam rombomera, od zadnje (kaudalne) do vršne (rostralne): rh8-RH1. Prema vrhu, sa prednjim mozdom ga razgraničava srednji mozak.[2]
Rijetka bolest rombencefalona rombencefalosinapsoza odlikuje se nedostatkom crvuljka (vermis), što rezultira spojenim malim mozgom. Kod pacijenata se obično javlja s cerebelarnom ataksijom. Zadnji (kaudalni) rombenkefalon se generalno smatra pokretačkim mjestom za zatvaranje nervne cijevi.[3][4][5][6][7]
Najdonji dio (myelencephalon)
uredi
Mijelencefalon je najdonji dio rombnog mozga, kojeg oblikuje produžena moždina. Čine ga rombomere rh8-rh4. U mozgu odraslih, od telenkefalona nastaje produžena moždina. Mijelencefalon sadrži:
- Dio četvrte komore,
- Nerv glosofaringeus (CN IX),
- Vagus (CN X),
- Pribor živca (CN XI),
- Nev hipoglosus (CN XII),
- i dio vestibulokohlearnog živca (CN VIII).[8][9][10]
Krajnji mozak (metencephalon)
urediKrajnji mozak nije imenovan po svojoj anatomskoj poziciji, nego po slijedu tokom embriogeneze. To je srednji dio romboidnog mozga. Čine ga pons i mali mozak, odnosno rombomere Rh3-Rh1. Metencefalon je sasatavljen od moždanog mosta i malog mozga. Krajnji mozak sadrži:
- Dio četvrte moždane komore,
- Nerv trigeminus (CN V),
- Nerv abducens (CN VI),
- Nerv facialis (CN VII),
- i dio vestibulokohlearnog nerva (CN VIII).
Evolucija
urediZadnji mozak je homologni dio mozga insekata, poznatog kao podjednjačka ganglija, u smislu gena koji ispoljavaju svoju funkciju između mozga i neravne vrpce.[11] Na osnovu toga, predloženo je da je zadnji mozak prvi evoluirao u grupi Urbilateria – posljednjem zajedničkom pretku hordata (Chordata) i člankonožaca (Arthropoda), prije između oko 570 i od 555 miliona godina.[11][12]
Dodane slike
uredi-
-
Ljudski embrion, između 18. I 21. dana od začeća -
Zadnji mozak ljudskog embriona
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Brain atlas - Hindbrain". Lundbeck Institute - Brain explorer.
- ^ Haycock D. E. (2011): Being and perceiving. Manupod Press. ISBN 978-0-9569621-0-2.
- ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0: http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC[mrtav link]
- ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
- ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
- ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
- ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
- ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
- ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
- ^ a b Ghysen A (2003). "The origin and evolution of the nervous system". Int. J. Dev. Biol. 47 (7–8): 555–62. PMID 14756331.
- ^ #refHaycockDE|Haycock, DE Being and Perceiving
Vanjski linkovi
uredi
- NIF Search - Hindbrain Arhivirano 16. 2. 2015. na Wayback Machine via the Neuroscience Information Framework
- SpringerLink - Journal Article Arhivirano 15. 9. 2019. na Wayback Machine