Talamus (grč. θάλαμος - talamos = komora)[1][2][3] je moždana dvodijelna struktura kičmenjaka, smještena između i korteksa i srednjeg mozga. Neke od njegovih najznačajnijih funkcija su prenošenje impulsa od senzornih i motornih neurona na koru velikog mozga,[4][5] i regulacija svijesti, sna i budnosti. Dva dijela talamusa okružuju treću moždanu komoru. To je glavni proizvod embrionskog međumozga (diencefalon).[6][7]

Talamus
Thalamus dorsalis
Označeni talamus (MRI poprečni presjek)
anterolateral view
Detalji
Dio odDiencefalon
Zadnja cerebralna arterija i ogranci
Identifikatori
Gray'sp.808
MeSHA08.186.211.730.385.826
NeuroLex IDThalamus
TAA14.1.08.101
A14.1.08.601
TEE5.14.3.4.2.1.8
FMA62007
Anatomska terminologija

Anatomija uredi

 
Talamus (obilježen crveno) u rotaciji od 360°

Talamus se nalazi u prednjem mozgu iznad srednjeg mozga, sa nervnim vlaknima koja se projiciraju tako da moždana kora ima veze u svim pravcima. Medijalna površina talamusa predstavlja gornji dio lateralnog zida treće komore, a povezana je na odgovarajuće površine suprotne strane talamusa, na sivoj traci u međutlamusnom prianjanju.[8][9][10][11]

Morfologija uredi

Dvije polovine talamusa su izbočene moždane mase, smještene ukoso (oko 30°) i simetrično na svakoj strani treće moždane komore. Oba dijela ljudskog talamusa su po veličini i obliku slični orahu. Ovo su oko 5 cm duga tijela, na najširem dijelu raspona oko 2,5 centimetara i visoka oko 2 cm; dimenzije mogu varirati, srazmjerno ukupnoj veličini moždane mase.

Opskrba krvlju uredi

Talamus ima dotok krvi iz brojnih arterija: polarne arterija (zadnja komunicirajuća arterija), paramedijalna tamusno-subtalamusna arterija, isnabdijeva donje bočne (talamogenikulatne) i zadnje bočne (srednju i bočnu) horoidne arterije.[12] Sve su one ogranci zadnje cerebralne arterije.[13]

Neki ljudi imaju arteriju perheron, koja je rijetka anatomska varijacija u kojoj za opskrbu oba dijela talamusa dolazi jedan izdanak koji proizlazi iz zadnje moždane arterije.

Talamusna jezgra uredi

 
Jezgra talamusa

Talamus je dio jezgarnog kompleksa, strukturiranog od četiri dijela, hipotalamus, epitalamus, pretalamus (ranije pod nazivom ventralni talamus) i leđni talamus. Derivati dijencefalona također uključuju i leđni epitalamus (u suštini habendulu i dodatke) i peritalamus (pretalamus) koji sadrži strukture zvane Zona incerta i talamusno mrežasto jezgro. Zbog različitog ontogenetskog porijekla, epitalamus i epitalamus se formalno razlikuju od pravog talamusa.[14]

Talamus se sastoji od sistema lamela (sastavljen od mijelinskih vlakana) koje odvajaju različite talamusne pod-dijelove. Druga područja su definirani različitim skupineama neuronaa, kao što je periventrikulska jezgra, koja su intralamelni elementi (nucleus limitans) i drugi. Ove potonje, strukturno se razlikuju od glavnih dijelova talamusa, i grupirani su u alotalamus, za razliku od izotalamusa.[15][16] Ova razlika pojednostavljuje ukupni opis talamusa.

Veze uredi

 
Talamus je vezan sa kičmenom moždinom preko spinotalamičkog trakta.

Talamus je višestruko povezan sa hipokampusom preko mamilo-talamusnog snopa, koji se sastoji od mamilarnoga tijelo i forniksa.[17] Povezan je i s korom velikog mozga, preko talamokortikalnih zraka.[18]Spinotalamički trakt je čulni put porijeklom iz kičmene moždine. Ona prenosi informacije do talamusa o bolu, temperatur, svrabu i grubom dodiru. Postoje njegova dva glavna dijela:

Dodatne slike uredi

Slike potiču iz oko 1858.[19]

Funkcija uredi

Talamus je dio mozga sa relejnim, integracijskim i modulacijskim funkcijama. Relejna uloga uključuje pojavu da se sve aferentne informacije koje idu ka centralnom nervnom sistemu (bol, dodir, toplotne draži) i svjsni duboki senzibilitet, na pragu kortikalnih centara, sinapsno prekidaju u talamusnim jezgrima. To talamusu omogućava da ih integrira i zaključi šta receptori prenose senzornoj kori velikog mozga. Zbog toga je i sam talamus, i bez senzorne kore, značajan za svjesno doživljavanje signala sa receptora tjelesnog (somatskog) senzibiliteta.[20][21]

Pored toga, talamus može i da modulira primljene informacije, u suradnji sa asocijacijskom korom, tako što pojačava one koje su trenutno bitne, dok nebitne slabi ili ih potpuno gasi. Time omogućava da se jedinka koncetrira na najbitnije okolnosti u određenom trenutku.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ http://www.etymonline.com/index.php?allowed_in_frame=0&search=thalamus&searchmode=none index. University of Washington.
  2. ^ http://faculty.washington.edu/chudler/neuroroot.html Faculty Web Server.
  3. ^ Search engine search page + Perseus Project http://www.perseus.tufts.edu/hopper/searchresults?q=thalamus tufts.edu.
  4. ^ Sherman, S. (2006). "Thalamus". Scholarpedia. 1 (9): 1583. doi:10.4249/scholarpedia.1583.
  5. ^ Sherman, S. Murray; Guillery, R. W. (2000). Istraživanje talamus. Academic Press. ISBN 978-0-12-305460-9. [potrebna stranica]
  6. ^ Sherman, S. (2006). "Thalamus". Scholarpedia. 1 (9): 1583. doi:10.4249/scholarpedia.1583.
  7. ^ Sherman, S. Murray; Guillery, R. W. (2000). Exploring the Thalamus. Academic Press. ISBN 978-0-12-305460-9.[potrebna stranica]
  8. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  9. ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
  10. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  11. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  12. ^ Percheron, G. (1982). "The arterial supply of the thalamus". u Schaltenbrand; Walker, A. E. (ured.). Stereotaxy of the human brain. Stuttgart: Thieme. str. 218–32.
  13. ^ Knipe H., Jones J. et al.: Thalamus http://radiopaedia.org/articles/thalamus
  14. ^ Herrero, María-Trinidad; Barcia, Carlos; Navarro, Juana (2002). "Functional anatomy of thalamus and basal ganglia". Child's Nervous System. 18 (8): 386. doi:10.1007/s00381-002-0604-1.
  15. ^ Jones E. G.(2007): The thalamus. Cambridge Univ. Press.
  16. ^ Percheron, G. (2003). "Thalamus". u Paxinos, G.; May, J. (ured.). The human nervous system (2nd izd.). Amsterdam: Elsevier. str. 592–675.
  17. ^ Carlesimo, GA; Lombardi, MG; Caltagirone, C (2011). "Vascular thalamic amnesia: A reappraisal". Neuropsychologia. 49 (5): 777–89. doi:10.1016/j.neuropsychologia.2011.01.026. PMID 21255590.
  18. ^ University of Washington (1991). "Thalamocortical radiations". washington.edu.
  19. ^ Gray H., Carter, H. V. (1858): Anatomy descriptive and surgical. John W. Parker and Son, London: [1]
  20. ^ Voet D., Voet J. (1995): Biochemistry, 2nd Ed. Wiley, http://www.wiley.com/college/math/chem/cg/sales/voet.html.
  21. ^ Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.

Vanjski linkovi uredi