Baljvine
Baljvine su naseljeno mjesto u općini Mrkonjić Grad, Bosna i Hercegovina. Prema popisu stanovništva 1991., u selu je živjelo 1.200 stanovnika; prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2013. bilo ih je skoro tri puta manje: 437.[2][3]
Baljvine | |
|---|---|
(naselje) | |
 Stećak u Baljvinama | |
  Baljvine | |
| Koordinate: 44°28′48″N 17°11′52″E / 44.4800°N 17.1978°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Mrkonjić Grad |
| Nadmorska visina | 495 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 350 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 50 |
| Matični broj | 214035[1] |
| Matični broj općine | 20362 |
Geografija
urediDonje Baljvine se nalaze na platou iznad desne obale Vrbasa, odnosno akumulacijskog jezera hidroelektrane "Bočac"", na nadmorskoj visini od oko 495 m. Gornje Baljvine sa na nešto nešto višoj lokaciji − oko 545 m. Na tom području se završavaju jugoistočne padine Čemernice.
Lokalnom asfaltiranom cestom sa serpentinama povezano je sa magistralnom cestom M-16, odnosno E-661. Na desetak kilometara puta, visinska razlika od raskrsnice do Baljvina, iznosi oko 190 m, a do Gornjih čak 240 m.[4][5][6]
Historija
urediBaljvine su veoma staro naselje, o čemu svjedoči stećak u zaseoku Kucelji i ostali okolni starobosanski nadgrobni spomenizi i obilježja. iz 14. ili 15. stoljeća. Maja 2003. godine proglašen je nacionalnim spomenikom kulture Bosne i Hercegovine.[7]
O baljvanskim mramorovima, Ivan Lovrenović je 2012., između ostalog, zapisao.
Otprilike na pola puta od Jajca k Banjoj Luci, na dohvat srednjovjekovnoj tvrđavi Bočac, visoko iznad Vrbasa na desnoj njegovoj strani, a podno planine Čemernice smjestilo se prastaro muslimansko selo Baljvine. I to ime zagonetna korijena, i golemi stećci u selu i oko njega, i jezik i dikcija kojom ljudi govore – sve upućuje na duboku starinu i neprekinut kontinuitet baljvanskih loza i rodova. Malo dalje prema podnožju planine leže Baljvine Gornje, čisto srpsko selo. Još od Drugoga svjetskog rata za Baljvance se, uvijek s istim strahopoštovanjem, pričalo kako ni jednima ni drugima “dlaka s glave nije falila”. Čuvali su jedni druge, svatko od “svojih”, kao oči u glavi. Ranih sedamdesetih godina, usred socijalizma, gledao sam u blistava ljetna popodneva kako uz vrbaske strane sporom cik-cak stazom mile bosanci, planinski konjići natovareni pijeskom i vodom iz zelene rijeke: uznose materijal za miješanje betona, od kojega se gradi baljvanska džamija. To Srbi iz Baljvina Gornjih uzimaju slobodne dane iz firmi u kojima rade po Mrkonjiću, Jajcu, Banjoj Luci, samare svoje konjiće, i – pomažu komšijama graditi džamiju! Posjećujući katkad Baljvine tih godina (koje sad sijaju i zlate se u sjećanju), što zbog stećaka, što zbog ljudi i njihova čudesnoga jezika, čuo sam u kući starca stogodišnjaka Sejde Zahirovića i ovakvu običnu pričicu: “U našoj kući vavik je bilo slanine i rakije – obaška, da se ne miša s našom hranom. Znaš kako ti je: put mi pokraj kuće, naijdu komšije iz gornjega sela, ne valja da se ne svrate. A red je iznit prid njiha ono što oni vole.”
Baljvanski stećci čekaju nas kao i onoga davnoga dana prije trideset i šest godina kad sam ih pvi put ugledao. I onaj usred sela, jedan i sam, čudesnih proporcija i savršeno obrađenih simbola, i oni teški monoliti u šumi u gornjem selu, koje smo ovoga puta jedva pronašli, i to samo zahvaljujući starome Svetozaru koji nas nepogrešivo i ljubazno, kroz ižđikalo šipražje i šumu, nakon svih mojih i njenih desetljećâ višestruko uvećanu, vodi do njih. Bazamo između baljvanskih mramorova nas petoro, pripadnici sasvim različitih generacija, iskustava, afiniteta, očekivanja, i – kasnije ćemo to spontano ustanoviti – ono što osjećamo svi jednako, jest: duboka smjernost pred ovim snažnim znakovima ljudske volje, o kojima zapravo ne znamo ništa osim da jesu – tu pred nama. Možda nam nešto govore, ali taj govor mi više nismo kadri razumjeti.[8]
U ovom mjestu postoji stara tzv. Baljvanska džamija, jedina koja nije porušena u banjalučkoj regiji, tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992–95.).
Tokom Drugog svjetskog rata, Baljvine su bile početak i kraj karavanske linije za snabdijevanje partizanskih jedinica u Srednjoj Bosni. Istom trasom su se kretale i mnoge delegacije „narodne vlasti“ i vojnih izaslanstava. To se posebno odnosi na komunikacije 14. Srednjobosanske narodnooslobodilačke udarne brigade, odnosno 11. Narodnooslobodilačke divizije.
Takozvanom Vrhovinom je prolazio partizanski karavanski put, od Prnjavora, preko Čečave – Klupa (Borja) – Maslovara i Skender-Vakufa, za Baljvine, a odatle za cijelu Bosansku Krajinu. Njime su se neprekidno, na tovarnim konjima transportirane životne namirnice ili živa stoka, koje je narod Župe davao za narod i jedinice NOVJ u Bosanskoj Krajini. U suprotnom pravcu, od Mrkonjić-Grada, preko Vrbasa, dopremana je vojna oprema, odjeća i naoružanje – koje su kao pomoć NOVJ upućivali saveznici. Istim putem su za Bosansku krajinu dolazile i odlazile razne delegacije: partijske, omladinske, polaznici vojno-političkih i sanitetskih kurseva, kuriri sa izvještajima i porukama i slično. Takve okolnosti su uvjetovale potrebu osiguranje dvosmjernog prometa, posebno od četnika koji su Vrhovini, u blizini Banje Luke, imali Vrbasku brigadu i svoje najviše štabove – četničku komandu „Zapadna Bosna“ i štab Srednjobosanskog četničkog korpusa. Sprega četnika sa ustašama i Nijemcima i pravo Nijemaca da na četničkoj teritoriji drže svoje radio-stanice, kao obavještajne punktove, bili su stalna opasnost i za karavanski put i za snabdijevanje Divizijske bolnice.[9][10][11]
Stanovništvo
uredi| Sastav stanovništva – naselje Baljvine | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[12] | 1991. | 1981.[13] | 1971.[14] | ||||
| Osoba | 350 (100,0%) | 1 140 (100,0%) | 1 226 (100,0%) | 1 200 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 245 (70,00%) | 699 (61,32%)1 | 654 (53,34%)1 | 593 (49,42%)1 | |||
| Srbi | 104 (29,71%) | 438 (38,42%) | 565 (46,08%) | 601 (50,08%) | |||
| Bosanci | 1 (0,286%) | – | – | – | |||
| Ostali | – | 2 (0,175%) | – | 2 (0,167%) | |||
| Jugoslaveni | – | 1 (0,088%) | 7 (0,571%) | 2 (0,167%) | |||
| Hrvati | – | – | – | 2 (0,167%) | |||
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Sistematski spisak općina i naselja" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 9. 5. 2016. Pristupljeno 17. 9. 2015.
- ^ Zolić H., Ur. (1993): Knjiga: Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991. Statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- ^ Internet – Izvor: Popis po mjesnim zajednicama –http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf Arhivirano 5. 10. 2013. na Wayback Machine.
- ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Jajce (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
- ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
- ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, ISBN 9958-766-00-0.
- ^ Stećak u Baljvinama[mrtav link]
- ^ Lovrenović I. (2012): Što govore mramorovi: http://ivanlovrenovic.com/2012/09/sto-govore-mramorovi/ Arhivirano 1. 8. 2016. na Wayback Machine.
- ^ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
- ^ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet „Đuro Pucar Stari“, Kotor Varoš.
- ^ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 17. 9. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 17. 9. 2015.
Vanjski linkovi
uredi
- Zvanični sajt općine Mrkonjić Grad Arhivirano 26. 12. 2015. na Wayback Machine