Baljvine
Baljvine su naseljeno mjesto u općini Mrkonjić Grad, Bosna i Hercegovina. Prema popisu stanovništva 1991., u selu je živjelo 1.200 stanovnika; prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2013. bilo ih je skoro tri puta manje: 437.[2][3]
Baljvine | |
|---|---|
(naselje) | |
 Stećak u Baljvinama | |
  Baljvine | |
| Koordinate: 44°28′48″N 17°11′52″E / 44.4800°N 17.1978°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Mrkonjić Grad |
| Nadmorska visina | 495 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 350 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 50 |
| Matični broj | 214035[1] |
| Matični broj općine | 20362 |
Geografija
urediDonje Baljvine se nalaze na platou iznad desne obale Vrbasa, odnosno akumulacijskog jezerahidroelektrane "Bočac"", na nadmorskoj visini od oko 495 m. Gornje Baljvine sa na nešto nešto višoj lokaciji − oko 545 m. Na tom području se završavaju jugoistočne padine Čemernice.
Lokalnom asfaltiranom cestom sa serpentinama povezano je sa magistralnom cestom M-16, odnosno E-661. Na desetak kilometara puta, visinska razlika od raskrsnice do Baljvina, iznosi oko 190 m, a do Gornjih čak 240 m.[4][5][6]
Historija
urediBaljvine su veoma staro naselje, o čemu svjedoči stećak u zaseoku Kucelji i ostali okolni starobosanski nadgrobni spomenizi i obilježja. iz 14. ili 15. stoljeća. Maja 2003. godine proglašen je nacionalnim spomenikom kulture Bosne i Hercegovine.[7]
O baljvanskim mramorovima, Ivan Lovrenović je 2012., između ostalog, zapisao.
Otprilike na pola puta od Jajca k Banjoj Luci, na dohvat srednjovjekovnoj tvrđavi Bočac, visoko iznad Vrbasa na desnoj njegovoj strani, a podno planine Čemernice smjestilo se prastaro muslimansko selo Baljvine. I to ime zagonetna korijena, i golemi stećci u selu i oko njega, i jezik i dikcija kojom ljudi govore – sve upućuje na duboku starinu i neprekinut kontinuitet baljvanskih loza i rodova. Malo dalje prema podnožju planine leže Baljvine Gornje, čisto srpsko selo. Još od Drugoga svjetskog rata za Baljvance se, uvijek s istim strahopoštovanjem, pričalo kako ni jednima ni drugima “dlaka s glave nije falila”. Čuvali su jedni druge, svatko od “svojih”, kao oči u glavi. Ranih sedamdesetih godina, usred socijalizma, gledao sam u blistava ljetna popodneva kako uz vrbaske strane sporom cik-cak stazom mile bosanci, planinski konjići natovareni pijeskom i vodom iz zelene rijeke: uznose materijal za miješanje betona, od kojega se gradi baljvanska džamija. To Srbi iz Baljvina Gornjih uzimaju slobodne dane iz firmi u kojima rade po Mrkonjiću, Jajcu, Banjoj Luci, samare svoje konjiće, i – pomažu komšijama graditi džamiju! Posjećujući katkad Baljvine tih godina (koje sad sijaju i zlate se u sjećanju), što zbog stećaka, što zbog ljudi i njihova čudesnoga jezika, čuo sam u kući starca stogodišnjaka Sejde Zahirovića i ovakvu običnu pričicu: “U našoj kući vavik je bilo slanine i rakije – obaška, da se ne miša s našom hranom. Znaš kako ti je: put mi pokraj kuće, naijdu komšije iz gornjega sela, ne valja da se ne svrate. A red je iznit prid njiha ono što oni vole.”
Baljvanski stećci čekaju nas kao i onoga davnoga dana prije trideset i šest godina kad sam ih pvi put ugledao. I onaj usred sela, jedan i sam, čudesnih proporcija i savršeno obrađenih simbola, i oni teški monoliti u šumi u gornjem selu, koje smo ovoga puta jedva pronašli, i to samo zahvaljujući starome Svetozaru koji nas nepogrešivo i ljubazno, kroz ižđikalo šipražje i šumu, nakon svih mojih i njenih desetljećâ višestruko uvećanu, vodi do njih. Bazamo između baljvanskih mramorova nas petoro, pripadnici sasvim različitih generacija, iskustava, afiniteta, očekivanja, i – kasnije ćemo to spontano ustanoviti – ono što osjećamo svi jednako, jest: duboka smjernost pred ovim snažnim znakovima ljudske volje, o kojima zapravo ne znamo ništa osim da jesu – tu pred nama. Možda nam nešto govore, ali taj govor mi više nismo kadri razumjeti.[8]
U ovom mjestu postoji stara tzv. Baljvanska džamija, jedina koja nije porušena u banjalučkoj regiji, tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992–95.).
Tokom Drugog svjetskog rata, Baljvine su bile početak i kraj karavanske linije za snabdijevanje partizanskih jedinica u Srednjoj Bosni. Istom trasom su se kretale i mnoge delegacije „narodne vlasti“ i vojnih izaslanstava. To se posebno odnosi na komunikacije 14. Srednjobosanske narodnooslobodilačke udarne brigade, odnosno 11. Narodnooslobodilačke divizije.
Takozvanom Vrhovinom je prolazio partizanski karavanski put, od Prnjavora, preko Čečave – Klupa (Borja) – Maslovara i Skender-Vakufa, za Baljvine, a odatle za cijelu Bosansku Krajinu. Njime su se neprekidno, na tovarnim konjima transportirane životne namirnice ili živa stoka, koje je narod Župe davao za narod i jedinice NOVJ u Bosanskoj Krajini. U suprotnom pravcu, od Mrkonjić-Grada, preko Vrbasa, dopremana je vojna oprema, odjeća i naoružanje – koje su kao pomoć NOVJ upućivali saveznici. Istim putem su za Bosansku krajinu dolazile i odlazile razne delegacije: partijske, omladinske, polaznici vojno-političkih i sanitetskih kurseva, kuriri sa izvještajima i porukama i slično. Takve okolnosti su uvjetovale potrebu osiguranje dvosmjernog prometa, posebno od četnika koji su Vrhovini, u blizini Banje Luke, imali Vrbasku brigadu i svoje najviše štabove – četničku komandu „Zapadna Bosna“ i štab Srednjobosanskog četničkog korpusa. Sprega četnika sa ustašama i Nijemcima i pravo Nijemaca da na četničkoj teritoriji drže svoje radio-stanice, kao obavještajne punktove, bili su stalna opasnost i za karavanski put i za snabdijevanje Divizijske bolnice.[9][10][11]
Stanovništvo
uredi| Sastav stanovništva – naselje Baljvine | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[12] | 1991. | 1981.[13] | 1971.[14] | ||||
| Osoba | 350 (100,0%) | 1 140 (100,0%) | 1 226 (100,0%) | 1 200 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 245 (70,00%) | 699 (61,32%)1 | 654 (53,34%)1 | 593 (49,42%)1 | |||
| Srbi | 104 (29,71%) | 438 (38,42%) | 565 (46,08%) | 601 (50,08%) | |||
| Bosanci | 1 (0,286%) | – | – | – | |||
| Ostali | – | 2 (0,175%) | – | 2 (0,167%) | |||
| Jugoslaveni | – | 1 (0,088%) | 7 (0,571%) | 2 (0,167%) | |||
| Hrvati | – | – | – | 2 (0,167%) | |||
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Sistematski spisak općina i naselja" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 9. 5. 2016. Pristupljeno 17. 9. 2015.
- ^ Zolić H., Ur. (1993): Knjiga: Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991. Statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- ^ Internet – Izvor: Popis po mjesnim zajednicama –http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf Arhivirano 5. 10. 2013. na Wayback Machine.
- ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Jajce (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
- ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
- ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, ISBN 9958-766-00-0.
- ^ Stećak u Baljvinama[mrtav link]
- ^ Lovrenović I. (2012): Što govore mramorovi: http://ivanlovrenovic.com/2012/09/sto-govore-mramorovi/ Arhivirano 1. 8. 2016. na Wayback Machine.
- ^ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
- ^ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet „Đuro Pucar Stari“, Kotor Varoš.
- ^ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 17. 9. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 17. 9. 2015.
Vanjski linkovi
uredi
- Zvanični sajt općine Mrkonjić Grad Arhivirano 26. 12. 2015. na Wayback Machine