Ivan Lovrenović
Ivan Lovrenović (Zagreb, 1943) je bosanskohercegovački i hrvatski[1] romanopisac, esejista i publicista. Osnovnu školu i nižu realnu gimnaziju završio je u Mrkonjić Gradu, a gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek hrvatski ili srpski jezik i jugoslavensku književnost, a kao pomoćnu grupu etnologiju.[2]
Ivan Lovrenović | |
---|---|
Rođenje | Zagreb, NDH | 18. april 1943
Zanimanje | pisac |
Do 1976. predavao je književnost u gimnaziji u Mrkonjić Gradu, potom radio u Sarajevu kao urednik u reviji za kulturu i društvena pitanja Odjek, te kao glavni urednik u izdavačkim kućama "Veselin Masleša" i "Svjetlost".
Od 1992, nakon bijega iz okupirane sarajevske četvrti Grbavica, godinu dana je živio u opkoljenom Sarajevu. Od 1993. živi u Zagrebu i radi kao diplomat u Ambasadi BiH i urednik kod izdavača Nenada Popovića, zatim u Berlinu. Nakon Dejtonskog sporazuma i reintegracije Grbavice 1996, vraća se u Sarajevo. Živi kao nezavisni publicista i kolumnista sarajevskog magazina BH Dani, kojeg je 1992. osnovao sa još nekoliko uglednih pisaca i publicista. Bio je član je i jedan od osnivača P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, a članstvo je na sopstveni zahtjev iz napustio 19. maja 2020.[3][4] zbog protestnog pisma Udruženja od 9. maja povodom održavanja komemorativne mise[5] povodom Masakra u Bleiburgu 1945.[6]
Publicistički rad
urediKnjiževnu prozu, eseje, novinske članke i komentare objavljuje od 1970. Sarađivao je u svim važnijim listovima i časopisima u Bosni i Hercegovini i u Jugoslaviji. Njegova proza, članci i eseji prevođeni su na njemački, engleski, arapski, ruski, francuski, španski, poljski, češki, holandski, slovenski, makedonski i druge jezike. Od 1992. do 1996. njegovi eseji i članci o aspektima rata u Bosni objavljivani su u listovima i časopisima New York Times, Frankfurter Rundschau, Frankfurter Algemeine Zeitung, Die Zeit, Le Messager Europeen, itd. Knjiga o kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (Unutarnja zemlja) prevedena je na njemački, češki i engleski jezik.
Uređivao je nekoliko kulturnih biblioteka u Svjetlosti, u kojima je, između ostalog, objavio knjige:
- Bogdan Bogdanović, Knjiga kapitela (1991)
- Jurgis Baltrušaitis, Fantastični srednji vijek (1991)
- Ernst Benz, Duh i život istočne crkve (1991)
- Koran (preveo Mićo Ljubibratić), reprint izdanja iz 1895. (1990)
- Julijan Jelenić, Kultura i bosanski franjevci I-II, reprint izdanja iz 1912-15. (1990)
- Anto Kovačić, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene (1991)
- Nerkez Smailagić, Leksikon islama (1990)
Bio je član uredništva časopisa za kulturu demokratije Erasmus u Zagrebu i jedan od pokretača i urednika nezavisnog news-magazina Tjednik. Pokrenuo je i uredio dvadeset brojeva sarajevskog časopisa za kulturu, nauku, društvo i politiku Forum Bosnae. Između 1993. i 1997. uređivao je s Nenadom Popovićem ediciju bosanske egzilantske književnosti Ex Ponto u zagrebačkoj izdavačkoj kući Durieux. Uređuje književnu biblioteku Dani, u kojoj je tokom 2004/2005 objavljeno 60 knjiga. Kod sarajevsko-zagrebačkog izdavača Synopsis pokrenuo je i uređuje biblioteku Iz Bosne Srebrene - izabrani spisi bosanskih franjevaca od 17. do 20. vijeka u dvadeset tomova. Supotpisnik je otvorenoga pisma petorice bosanskohercegovačkih i hrvatskih intelektualaca (Ivo Komšić, Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Mile Stojić i Ivan Kordić) upućenog iz Sarajeva, 6. januara 1992, predsjedniku Hrvatske Franji Tuđmanu kao "odgovornomu za političko uništenje Bosne i Hercegovine".[7]
P. E. N.
urediIvan Lovrenović je zajedno sa nekoliko bosanskohercegovačkih književnika bio jedan od suosnivača bosanskohercegovačkog P.E.N. centra u 31. oktobra 1992. u Sarajevu.[8][4] Nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. maja 2020, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. maja 2020[5], u spomen na žrtve Masakra u Bleiburgu 1945. godine, potpisanog od strane 42 člana[3] sa Ivicom Đikićem, Miljenkom Jergovićem, Željkom Ivankovićem[9] u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj veb-stranici[4], izjavio da se ne smatra članom ovog udruženja, a kao jedan od razloga navedeno je tolerisanje nacionalizma i fašizma od sarajevske uprave, kao i bosanskohercegovačkog PEN-a, koja dozvoljava veličanje ustaškog pokreta davanjem imena ulica simpatizerima i pripadnicima ustaškog pokreta.[10]
Bibliografija
urediKnjige:
- Obašašća i basanja, poetska proza (Sarajevo 1975, Zagreb 2004)
- Putovanje Ivana Frane Jukića, roman (Mostar 1977, Sarajevo 1984, Zagreb 2003, Banja Luka 2005)
- Bosna i Hercegovina, ilustrovana monografija (Sarajevo 1980)
- Književnost bosanskih franjevaca, hrestomatija (Sarajevo 1982)
- Skice, lajtmotivi, eseji' (Banja Luka 1986)
- Labirint i pamćenje, kulturnohistorijski esej o Bosni (Sarajevo 1989, 1990, Klagenfurt 1994)
- Liber memorabilium, roman (Zagreb 1994, 2003)
- Ex tenebris, sarajevski dnevnik (Zagreb 1994)
- Welt ohne Brücke – Svijet bez mosta, eseji (Berlin 1994)
- Bosna, kraj stoljeća, eseji, članci' (Zagreb 1996)
- Unutarnja zemlja - kratki pregled kulturne historije Bosne i Hercegovine' (Zagreb 1998, 1999, 2004)
- Bosnien und Herzegowina: Eine Kulturgeschichte' (Bozen-Wien 1998)
- Bosna a Hercegovina: Kratky prehled kulturni historie' (Praha 2000)
- Bosnia: A Cultural History, predgovor: Ammiel Alcalay (London-New York 2001)
- Bosanski Hrvati - esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture' (Zagreb 2002)
- Ex tenebris, eseji, članci, razgovori (Zagreb 2005)
- Duh iz Sindžira, članci, eseji, polemike (Zagreb 2005)
- Poslije kraja (kronike)' (Zagreb 2005)
- Sedam dana po Bosni' (Zagreb 2009)
- Bosna i Hercegovina - Budućnost nezavršenog rata; (sa Miljenkom Jergovićem) Novi liber, Zagreb 2010. ISBN 978-953-6045-07-5
Antologije:
- Antologija bosanskohercegovačke pripovijetke XX vijeka, s Enverom Kazazom i Nikolom Kovačem (Sarajevo 2000)
- Za gradom jabuka, 200 najljepših sevdalinki' (Sarajevo 2005)
Tekstovi za dokumentarne filmove:
- Sto godina Zemaljskog muzeja u Sarajevu' (1989)
- Stoljeća Bosne Srebrene' (1990)
Nagrade
uredi- 1999 - Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva
- 2009. - Nagrada "Midhat Begić", Ivo Andrić, paradoks o šutnji - za najbolji esej[11]
- 2014. - Nagrada "Meša Selimović", Nestali u stoljeću - za najbolji roman;[12]
Reference
uredi- ^ enciklopedija.hr (25. 11. 2022). "Lovrenović, Ivan". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 25. 11. 2022.
- ^ Ivan Lovrenović - Miljenko Jergović, Bosna i Hercegovina - Budućnost nezavršenog rata; Novi liber, Zagreb 2010. ISBN 978-953-6045-07-5
- ^ a b PEN.
- ^ a b c Lovrenović.
- ^ a b Slobodna Evropa.
- ^ Šoštarić.
- ^ "Otvoreno pismo dr. Franji Tuđmanu predsjedniku Republike Hrvatske na portalu Ivana Lovrenovića". Arhivirano s originala, 12. 7. 2012. Pristupljeno 29. 3. 2013.
- ^ Oslobođenje.
- ^ Večernji list.
- ^ DW.
- ^ "Ivanu Lovrenovicu nagrada Midhat Begic za esej o Ivi Andricu". Sarajevo.co.ba. 26. 2. 2009. Pristupljeno 3. 5. 2021.
- ^ "Ivanu Lovrenoviću nagrada "Meša Selimović" za najbolji roman". Oslobođenje. 7. 9. 2014. Pristupljeno 3. 5. 2021.
Vanjski linkovi
uredi- "Naše bosanstvo je više varijabila nego konstanta", intervju dat za Otvoreni kulturni forum Cetinje[mrtav link]
- "Stari most", BH DANI broj 371
- P.E.N. Centar BiH, Ivan Lovrenović
- Šoštarić, Sanja (20. 5. 2020). "PISMO PROF.DR. SANJE ŠOŠTARIĆ POVODOM OSTAVKI U PEN CENTRU BIH". penbih.ba. Pristupljeno 22. 5. 2020.
- PEN, BIH (9. 5. 2020). "POVODOM DANA POBJEDE NAD FAŠIZMOM: PROTESTNO PISMO PROTIV NAJAVLJENE KOMEMORATIVNE MISE ZA BLEIBURG". penbih.ba. Pristupljeno 22. 5. 2020.
- Sarajevo, Oslobođenje (20. 5. 2020). "Jergović: PEN centar je nijem na bošnjački nacionalizam i fašizam". oslobodjenje.ba. Pristupljeno 22. 5. 2020.
- Zagreb, Večernji list (20. 5. 2020). "Zbog prosvjednog pisma oko mise za Bleiburg Jergović, Đikić i Lovrenović istupili iz P.E.N.-a BiH". vecernji.hr. Pristupljeno 22. 5. 2020.
- Lovrenović, Ivan (19. 5. 2020). "ĐIKIĆ, IVANKOVIĆ, JERGOVIĆ I LOVRENOVIĆ ISTUPILI IZ P.E.N. CENTRA U BOSNI I HERCEGOVINI". ivanlovrenovic.com. Pristupljeno 22. 5. 2020.
- DW (20. 5. 2020). "Protest protiv protestnog pisma". dw.com. Pristupljeno 22. 5. 2020.
- Slobodna Evropa (16. 5. 2020). "Održana misa za žrtve Bleiburga u Sarajevu, protestovali antifašisti". slobodnaevropa.org. Pristupljeno 22. 5. 2020.