Česi u Bosni i Hercegovini

nacionalna manjina Čeha u Bosni i Hercegovini

Česi u Bosni i Hercegovini su službeno priznata nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva iz 2013. 279 osoba izjasnili su se kao Česi. Od tog broja, 219 je popisano na području Republike Srpske, 60 na području Federacije Bosne i Hercegovine, dok na području Brčko distrikta nema popisanih.[1]

Česi u Bosni i Hercegovini
Ukupna populacija
279 (2013)
Značajno stanovništvo u
Bosna i Hercegovina279[1]
Vjera
rimokatoličanstvo
Vezane etničke grupe
Česi

Historija

uredi

19. vijek

uredi
 
Austrougarska pješadija prelazi Bosnu kod Maglaja (The Illustrated London News, 1878).

Od 15. vijeka područje Bosne je bilo pod vlašću Osmanskog Carstva, a Česi su se, kao i drugi kršćanski narodi Evrope, naselili u Hrvatsku, Slavoniju, Banat ili Bugarsku, odnosno područja s većinskim slavenskim stanovništvom u blizini tadašnjih granica sa Osmanlijama. Godine 1878. na Berlinskom kongresu odlučeno je da Austro-Ugarska okupira Bosnu i Hercegovinu, a njena vojska je potom krenula u vojni pohod na okupaciju zemlje i suzbijanje otpora muslimanskih ustanika. U pohodu je učestvovalo i nekoliko čeških i moravskih pukova. Od njihovog učešća u bitci kod Maglaja u augustu 1878, kada su austrougarski vojnici bili iznenađeni i kada je nastala zbunjujuća galama, postao je popularan izraz za zbrku ili nered, maglajs.[2]

 
Arhitekta Karel Pařík.

Nakon početka austrougarske okupacije zemlje 1878, Česi su bili jedni od prvih i najbrojnijih doseljenika iz Austro-Ugarske, zahvaljujući međusobnim nacionalnim i jezičkim vezama slavenskih korijena. U cilju modernizacije zemlje, bečka vlada je tada javno pozvala i poslala stručnjake i kvalifikovane radnike da rade u Bosnu i Hercegovinu, a također se besplatno nudila i zemlja za poljoprivredu.[3] Novopridošli Česi su kasnije značajno doprinijeli ekonomskom, urbanom i kulturnom razvoju zemlje. Dolazili su službenici, sudije, administrativni radnici, zanatlije svih struka, bankari, ugostitelji, ljekari, farmaceuti, učitelji, geometri i muzičari.[3][4] Između ostalog, pomogli su pokrenuti brojne industrijske i rudarske pogone, izgradnjom putne, željezničke i telekomunikacijske infrastrukture.

Većina Čeha koji su se u BiH naselili živjeli su u Sarajevu, ali i u Banjoj Luci, gdje je prema popisu stanovništva iz 1895. svaki peti stanovnik bio Čeh.[5][6] Ostale češke zajednice bile su u Bosanskom Brodu, Derventi, Mostaru, Usori, Tuzli i Zenici, a također i u seoskim naseljima Maćino Brdo kod Prnjavora, Novoj Vesi kod Srbca,[7] Novoj Topoli i Vranduku. U Prijedoru je izrasla i poljoprivredno-rudarsko-administrativna češka kolonija, mise su služene na češkom jeziku u lokalnoj katoličkoj crkvi. U vrijeme najintenzivnije migracije, u Bosnu i Hercegovinu se doselilo više od 7.000, većinom katolika, za samo dvije godine,[8] do Drugog svjetskog rata, živjelo je oko šest hiljada Čeha u BiH.[6]

Istaknuta ličnost češkog porijekla bio je arhitekt Karel Pařík,[9] koji je radio u BiH od 1884. do svoje smrti 1942. Tokom svoje karijere izveo je preko 150 projekata, uglavnom u Sarajevu, uključujući niz velikih državnih i upravnih zgrada.[10] Ostali arhitekti koji su također radili bili su Josef Pospíšil I František Blažek. Kustos muzeja František (Franjo) Fiala izvršio je nekoliko važnih arheoloških terenskih istraživanja koja su naknadno pomogla u identifikaciji neolitske Butmirske kulture.[11] Između ostalih, boravili su i fotograf František Topič, pisac Josef Holeček i folklorist Ludvík Kuba.[10]

Period SFR Jugoslavije

uredi

Nagli pad broja bosanskohercegovačkih Čeha dogodio se nakon drastičnih događaja Drugog svjetskog rata u zemlji i naknadnog perioda nakon tzv. Period Informbiroa u tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, čiji je dio bila i Bosna i Hercegovina. Zbog raskola između Titove Jugoslavije i zemalja istočnog bloka, krajem 1940-ih i početkom 1950-ih došlo je do političke nestabilnosti, uslijed čega je većina Čeha morala napustiti Bosnu i Hercegovinu protiv svoje volje, jer je njihova zemlja naknadno nacionalizirana, a preduzeća u njihovom vlasništvu su zatvorena. Njihov broj u zemlji je tada pao na 1.978, od kojih su mnogi asimilirani ulaskom u mješoviti češko-bosanskohercegovački brak. Pohrvaćenju dijela tamošnjih Čeha doprinijela je i blizina Hrvata katolika.

Na popisu stanovništva u Jugoslaviji iz 1991. u Bosni i Hercegovini je popisano 590 osoba češkog porijekla. I prije početka rata u BiH mise su služene na češkom jeziku u crkvi u Prijedoru, ali je crkva srušena početkom 1992. Čak i nakon završetka rata, u zemlji su ostale neke osobe i porodice češkog porijekla, najviše u Sarajevu, Banja Luci, Prijedoru, Zenici i Prnjavoru, kao i u selima Maćino Brdo kod Prnjavora i Nova Ves kod Srbca.[12]

21. vijek

uredi

Česi u BiH su također osnovali svoja kulturna i umjetnička udruženja širom zemlje. Udruženje Češka beseda nastavlja sa radom u Sarajevu i Banjoj Luci.[13] Ova udruženja su također povezana s češkim iseljeničkim udrugama u Hrvatskoj.

Izdavačka kuća Matica hrvatska u Sarajevu objavila je 2015. knjigu Česi u Sarajevu posvećenu češkoj imigraciji i asimilaciji u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.[14]

 
Svadba u češkom selu Nova Ves kod Srbca, 1934.

Demografija

uredi

Broj stanovnika češke nacionalnosti, prema popisima stanovništva obavljenim kroz historiju Bosne i Hercegovine, izgledalo je ovako:

Godina Broj stanovnika % +/-
1948. 1.978 0,07  
1953. 1.638 0,06  
1961. 1.083 0,03  
1971. 871 0,02  
1981. 690 0,02  
1991. 590 0,01  
2013. 279 >0,01  

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Stačila jedna jediná rozmíška a opočenský Maglaj byl na světě" (jezik: češki). 2013-12-28.
  3. ^ a b Prometej.ba Marijan Oršolić: Česi u BiH: pioniri moderne industrije i arhitekture u BiH , 30. ožujka 2015. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  4. ^ (boš.) Manjine.ba Arhivirano septembar 12, 2018 na sajtu Wayback Machine Nermin Avdičević i Ivan Arambašić  : Ko su bosanski Česi, 7. prosinca 2011. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  5. ^ Prometej.ba Marijan Oršolić: Česi u BiH: pioniri moderne industrije i arhitekture u BiH , 30. ožujka 2015. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  6. ^ a b (boš.) Manjine.ba Arhivirano septembar 12, 2018 na sajtu Wayback Machine Nermin Avdičević i Ivan Arambašić  : Ko su bosanski Česi, 7. prosinca 2011. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  7. ^ "Bosenských Čechů už je jen pár, o svoji řeč i tradice přesto hrdě pečují". Radiožurnál (jezik: češki). 2017-09-15. Pristupljeno 2024-12-22.
  8. ^ Klix.ba FENA: Predstavljena knjiga "Česi u Sarajevu": Tradicija češke manjine u BiH duga 150 godina, 12. studenoga 2015. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  9. ^ 7/10 Karel Pařík (1. díl) - Šumné stopy | Česká televize (jezik: češki).
  10. ^ a b noviny, Zdeněk Lukeš, Lidové (2013-01-10). "Čech v Bosně. Pařík a jeho paláce, školy, divadla i mešity | Design | Lidovky.cz". iDNES.cz. Pristupljeno 2024-12-22.
  11. ^ "FIALA František 1861–1898 – Biografický slovník českých zemí". biography.hiu.cas.cz. Pristupljeno 2024-12-22.
  12. ^ Prometej.ba Marijan Oršolić: Česi u BiH: pioniri moderne industrije i arhitekture u BiH , 30. ožujka 2015. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  13. ^ (boš.) Manjine.ba Arhivirano septembar 12, 2018 na sajtu Wayback Machine Nermin Avdičević i Ivan Arambašić  : Ko su bosanski Česi, 7. prosinca 2011. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
  14. ^ Klix.ba FENA: Predstavljena knjiga "Česi u Sarajevu": Tradicija češke manjine u BiH duga 150 godina, 12. studenoga 2015. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)

Vanjski linkovi

uredi